MISIONARSKA PISMA
5. Pismo
Majci koja nije mogla da nađe grob poginulog sina
Tražila si ga, veliš, po svima vojničkim grobljima. Putovala si od Zlatibora do Krfa, do Soluna. Dizala si se na Kajmakčalan, na Mačkov Kamen. Spuštala si se u doline mrtvih. Gdegod si saznala za vojničko groblje, tamo si hitala. Molila si, da ti čitaju spiskove pogrebenih tu i tu. Sricala si i sama imena na krstačama. Nema pa nema.
Ne tuguj, majko draga. Grešna je velika tuga. Božija je zemlja i sve što je na njoj. Ma gde da je grob tvoga sina, na Božijoj je zemlji. Kad dodirneš crnu zemlju pred pragom kuće, dodirnula si ivicu groba sina tvoga. A svevideće Božije oko šeta po zemlji i gleda mrtve kao i žive. Ako se sin tvoj sakrio od tebe, nije se sakrio od Boga. Sam ga je Bog sakrio od tebe, da očisti srce tvoje tugom i da ti pripremi radosno iznenađenje, radostan sastanak sa sinom u večnim dvorovi-ma Njegovim.
Ne znaju se ni grobovi mnogih velikih i svetih ljudi. Nepoznat je ostao grob proroka Mojseja; pa grobovi mnogih apostola i mučenika Hristovih; pa grobovi mnogih pustinjaka i isposnika. Njihova su imena crvena slova u kalendaru. Njihov spomen slavimo, crkve im zidamo, molitve im uzdižemo. Ali za grobove njihove ne znamo. Nemoj, dakle, tugovati što će i grob tvoga sina ostati znan samo svevidećem Oku kao i grobovi tolikih svetitelja i svetiteljki.
Jednoj majci u Debru sahranjen je sin vojnik negde u dalekoj zemlji. Zbog starosti ona mu nije mogla na grob otići. Pa se dosetila stara duša kako da prelije grob sina svoga. Svake subote ona odlazi na vojničko groblje u Debru. Tu leže pomrli vojnici, čije će majke mučno doći na grobove njihove. I na tim grobovima ona pali sveće i šapće molitve. I moli sveštenika da prelije i da spomene ime, ispisano na krstu, i uz to i ime njenog Atanasa.
I ti možeš tako činiti. I bol će ti uminuti.
No još je važnije da misliš o duši svoga deteta nego li o grobu njegovu. Gle, duša njegova nije ni u jednome grobu na zemlji. Ona je bliža tebi nego grobu. Bila tako druga jedna majka, koja je u vreme rata putovala na bojno polje, da poseti grob sina. Grob je bio pod bojnom vatrom, te je nisu pustili. Neutešna vratila se doma. Najednom, po Božijem Promislu, javi joj se sin njen u sobi. Skoči majka i uzvikne:
– Gde si, sine moj!
– Putovao sam s tobom, majko, i vratio se.
Još joj je rekao da je njemu dobro i da ona treba da presta-ne s plačem.
Prestani i ti s plačem, a počni sa milostinjom za pokoj duše sina svoga. Suzama si dovoljno omekšala zemlju srca, vreme je sad da pustiš da rod nikne. A najzlatniji rod, što iz suza niče jeste molitva, milostinja i predanost volji Božijoj. Neka ti molitva bude jedna krsna daščica, a milostinja druga. Od njih napravi krst sinu svome. Molitva se diže u visinu a milostinja se širi u širinu. Krotka predanost volji Božijoj pak neka ti je kao gvožđe, kojim se krst prikiva.
Ne razdvajaj molitvu od milostinje. I blaga uteha s neba lagano će sići u srce tvoje kao rosa u žednu travu.
Mir ti od Boga i blagoslov.
Pages: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 226 227 228 229 230 231 232 233 234 235 236 237 238 239 240 241 242 243 244 245 246 247 248 249 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 272 273 274 275 276 277 278 279 280 281 282 283 284 285 286 287 288 289 290 291 292 293 294 295 296 297 298 299 300 301
Ključne reči: VLADIKA NIKOLAJ
Gospode oprosti grijehe nasih predaka , mase grijehe i smiluj se svima nama.Amin
Predivno i mudro