MISIONARSKA PISMA
52. Pismo
Opet ratniku Jovici: Potvrda njegovog doživljaja
Kad si ti kao negdašnji nevernik osetio, kako Svevišnji zaseca u ljudski život, kako li tek verni i pobožni?
Pričao mi jedan poznati Beograđanin, kako ga je Bog spasao, da ne bude interniran. Doterali nas, veli, u policiju i postrojili u dvorište. Vojničine ćesareve brecaju se, grde, šamaraju. Koga? Sinove Kosovske! Decu Lazarevu! One koje hoće da interniraju guraju u stranu i viču: unutra! A drugima opet, koje otpuštaju, viču: na sokak! No ovi poslednji bili su retki. Ja stojim i drhtim. A sve u sebi molim se: Gospode, spasi me! Gospode, spasi me! Dođe red na mene. – Čime se ti zanimaš? upita me zlovoljno soldat. -Gospode, spasi me! prošaptah ja i poslednji put, pa i ne misleći šta ću odgovoriti otvorih usta i rekoh: Gospodine, ja držim radnju te decu hlebom hranim. On me prodrmusa vukući me čas levo čas desno, kao nerešen šta će sa mnom, pa tek viknu: na sokak!
Mnogo je načina u svemudroga Boga. Na hiljade i hiljade načina štiti On i spasava one koji mu se mole. U svakom slučaju opravdavaju se i u naše dane reči cara Solomona: Tvrda je kula ime Gospodnje; k njemu će uteći pravednik, i biće u visokom zaklonu. Zar je jedan slučaj bio, da se neprijatelju zaslepe oči, te ne može da vidi čoveka koga goni i traži? Čovek tu pred njim, a on ga ne vidi. Ili da mimoiđe kuću, koju bi najradije opljačkao i razorio? Žena jednog srpskog oficira u Beogradu doživela je baš ovo poslednje. Smotrila je neprijateljske vojnike kako idu iz kuće u kuću, vrše pretres, pljačkaju, i odvode narod u ropstvo. Blizu su njene kuće. Evo ih već u susednoj avliji. Šta da radi? Zovne svekrvu i decu i klekne pred ikonu Svetog Arhanđela. Molili su se s plačem i jecanjem. A vojnici su se izdirali na suseda i psovali. Izađoše. Kapija se zalupi. Sad će u njenu kuću… Evo… evo! Ali neće. Ne da Bog! Molitva nije uzalud. Izišavši iz susedne kuće vojnici mimoiđoše kuću srpskog oficira i odoše u drugu. Nije im se prosto dalo da vide kapiju, ni kuću, vezanu molitvom sa nebom.
Tebe je trebao da lupi kuršum, pa da ostavši živ osetiš prisustvo Boga. A veliki sveci i pravednici osećali su prisustvo Božije čak i u pokretima svojih misli i svoga srca. Trudi se i ti, da se ispneš do te duhovne visine. Do tog finog raspoznavanja putova Gospodnjih. Do te otmene osećajnosti za Boga.
Mir ti i pozdrav.
Pages: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 226 227 228 229 230 231 232 233 234 235 236 237 238 239 240 241 242 243 244 245 246 247 248 249 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 272 273 274 275 276 277 278 279 280 281 282 283 284 285 286 287 288 289 290 291 292 293 294 295 296 297 298 299 300 301
Ključne reči: VLADIKA NIKOLAJ
2 komentar(a)