MISIONARSKA PISMA
43. Pismo
Crkvenjaku Dragiću M. koji se ponekad oseti
sasvim drugim čovekom
Pišeš, kako se ponekad osetiš kao nov čovek preporođen i preobražen. To ti se događa obično za vreme molitve u noćnoj tišini. Kao da iščezne ovaj svet za tebe; prestanu sve misli o svetu, o ljudima, o stvarima, o telima; neobičan mir razlije se po duši tvojoj; ti gledaš neku svetlost u sebi, i osećaš neizrecivu radost. Pri tom još nailazi i neki čudesan miris, koji se ne može sravniti ni s kakvim mirisom na zemlji. A kad se sve to prekrati i iščezne, lagano i postepeno, kao što iščezava duga ispred očiju, na tebe nailazi tuga što to nije trajalo još i još, dugo i dugo, bez prekida i prestanka, godinama i vekovima, i kroz svu večnost. Pa pitaš, šta to može biti?
Mislim, to se Duh Božiji kosnuo tvoje duše, brate moj. To i jeste ono što je Gospod rekao: Carstvo Božije unutra je u vama. Jer kad se Duh Božiji zacari u dušama našim, onda prestaje sve ono što je naše u nama a nastaje sve ono što je Božije. Dokle god u nama caruju naše čulne misli, zemaljske želje i sebična volja, dotle unutra u nama nije carstvo Božije no carstvo tame i straha i žalosti i neznanja. A čim Duh Božiji dođe i preovlada, onda je sve drugo, sve suprotno. Nego, savetujem ti: ponizi se do prašine pred veličanstvom Boga Svevišnjega, koji ti je ovu tajnu pokazao, po prevelikoj milosti Svojoj. I ne saopštavaj to mnogima, neposvećenima – naročito ne ono ostalo što i ja ovde ne spominjem. Da ne bi izložio poruzi ono što je najsvetije (Mt. 7,6), i da se srce tvoje ne bi uznelo u visine gordeljivosti, sa kojih se pada u adsku propast. Čuj kako te apostol opominje: koji misli da stoji neka se čuva da ne padne!
Kod tebe se ne dešava ništa nečuveno i crkvi neznano. Mnogi pravednici i ugodnici Božiji osetili su tu slatku tajnu, i ponešto su saopštili vernim dušama. Saopštili su ne da se pohvale sobom nego da podele radost i pokrenu prijatelje svoje na jaču veru u obećanja Spasiteljeva i na radosnije proslavljanje Gospoda.
Bio sam jedne zimske noći na konaku kod nekog čoveka. Kad su čeljad otišla na spavanje, on mi saopšti „najveću tajnu života svoga“. – Tražio sam, veli, godinama da vidim neko čudo od Boga. I nije mi se dalo. Jedne zore ustanem i počnem se Bogu moliti. Najedanput javi se neka svetlost unutra u meni, i ja osetih mir, radost i miris (sve onako kako se tebi dogodilo). Od tada, veli, ja sam prestao da ištem čudo od Boga. Jer video sam najveće čudo, koje ni čuo ni slutio nisam.
Nije li to potvrda u naše dane onoga što apostol govori: što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjeku ne dođe, ono ugotovi Bog onima koji ga ljube.
Mir ti i zdravlje od Boga.
Pages: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 226 227 228 229 230 231 232 233 234 235 236 237 238 239 240 241 242 243 244 245 246 247 248 249 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 272 273 274 275 276 277 278 279 280 281 282 283 284 285 286 287 288 289 290 291 292 293 294 295 296 297 298 299 300 301
Ključne reči: VLADIKA NIKOLAJ
2 komentar(a)