MISIONARSKA PISMA
30. Pismo
Iz Jerusalima na Veliki Petak
Osvanuo je spomen dan najvećega zločina, što ga je sunce videlo na zemlji. Dan straha i stida za savest ljudsku do kraja vremena. Običaj je za poklonike, da toga dana prođu nogama i mislima Put Boga. To je put kojim je Gospod pod krstom hodio na Golgotu. Krenuli smo iz Getsimanije pa na više. Svratili smo u dom Joakima i Ane, roditelja Roditeljke. Mislili smo na nju, majku velikoga bola. Da li je ona bila u onoj groznoj povorci? Nije. Videćemo docnije.
Palata Pilatova. Kao da gazimo po pepelu ugašenog vulkana. No oganj strasti i smrad nepravde još se oseća. Tu je Učitelj Pravde suđen i osuđen. Tu je Čovek Nevinosti bičevan od bezakonika. Nije bilo na Njemu ni jednog kajiša zdrave kože. Jevreji su se bili potrudili prethodne noći, da toga ne bude. I rimski vojnici su bičevima samo udubljivali iste rane na istom telu. Oni koji uče rimsko pravo i rimske zakone treba da dođu na ovo mesto, da bi se za uvek zgnušali nad tom nečovečnom truleži.
Mesto gde je Gospod pao pod krstom. Kako da ne padne? Teško je bilo nositi i ćutanje kroz celu noć punu lažnih optužaba, kleveta i krivokletnika, a kamoli sav smrad pljuvački na licu i onoliko rana koliko je On dobrih dela učinio ljudima. O Gospode, kam da smo mi bili tu i tada: da prihvatimo krst Tvoj, i Tebe da podignemo na ruke svoje i ponesemo! Tako smo mi mislili lijući suze po ovom Putu Bola, koji bi se pretvorio u Reku Bola, kad bi sve izlivene hrišćanske suze provrile iz njega. Blago Simonu iz Kirineje, koga je blaga sudba nanela tu toga dana, da uzme krst Gospodnji na sebe i olakša muke onome koji se mučio za sve ljude.
Pred kućom svete Veronike. Sa prozora svoje kuće spazila je Veronika užasni sprovod. Unakaženo lice Hristovo, izazvalo je sažaljenje u njenom devojačkom srcu. To nije više ličilo na lice čovečje nego pre na parče platna uprljanog od smešane krvi, pljuvačke, znoja i prašine. Sažali se devojka; istrča pred osuđenika i čistom maramom obrisa mu lice. Ćutljivi mučenik ne može da joj kaže hvala, ali joj na drugi način nagradi tu uslugu: na onoj marami ostade slika lica Hristova.
Evo nas sad na mestu gde se susrela Bogorodica sa Sinom. Tražeći Ga tamo amo ona je iskrsla iz jedne sporedne ulice i najedanput se našla licem u lice sa Njim. Jedva Ga je poznala. Zar je ona rodila To? Tu veliku ranu u veličini čoveka? No od te Rane isceli se zatrovani rod čovečji. Ništa joj nije rekao. Ništa Mu nije rekla. Ali su se duše njihove razumele i pozdravile. Čedo moje, jecala je duša majčina, proleće moje krasno, kako iščeze krasota tvoja!
Najzad, tu smo. Pred krvavom stenom. Pred Golgotom. Podne je. Tačno vreme kad je dignut na krst. Kucanje čekića odjekuje u dušama našim. Tu smo stajali do tri sata po podne, duše naše u podnožju krsta Njegovog; ah, neka ih kupa krv Njegova! U tri sata On je izdahnuo. U tom času priroda se uzbunila protiv zločina ljudskog: zemlja se zatresla, stene popucale, sunce pokrilo crnom maramom lice svoje.
Samo vaskrsenje moglo je nagraditi ovoliko stradanje. Samo se vaskrsom Hristovim može priroda i naša savest umiriti.
Pages: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 226 227 228 229 230 231 232 233 234 235 236 237 238 239 240 241 242 243 244 245 246 247 248 249 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 272 273 274 275 276 277 278 279 280 281 282 283 284 285 286 287 288 289 290 291 292 293 294 295 296 297 298 299 300 301
Ključne reči: VLADIKA NIKOLAJ
2 komentar(a)