MISIONARSKA PISMA
257. Pismo
Jednom Svetogorcu: O opštežiću
Čuo sam, čuo. Čuo je i ceo srpski narod sa žalošću, da je opštežiće u Hilendaru opet razoreno. Ko ga je mogao razoriti nego zakonici, koji su izgubili iz vida cilj svoga dolaska u Svetu Goru i koji se nesvesno trude, da na svoje duše navuku prokletstvo? Oni se sad mogu radovati što su tobož pobedili Svetu Bogorodicu, Caricu Atonske Gore, i svetoga Savu, osnivača Hilandara. No vreme će pokazati, da li zaista slepa sila može održati pobedu nad svetlošću svetaca Božijih. Bog je spor ali dostižan, kaže narod. A negde u Psaltiru stoji napisano: vragu oskudješa oružija v konec.
Sveti Sava je sledovao monaškim pravilima svetog Vasilija. A sveti Vasilije pisao je o monaškom opštežiću sledeće: „Nas je Bog sazdao slično članovima jednog tela, tako kako bi se mi nuždavali u pomoći jedan drugom. Jer kakvo može biti vežbanje u smirenju, blagočešću i trpljenju tamo gde nema nikoga, prema kome bi se pokazivale te dobrodetelji? Čije ćeš noge ti oprati? Kome ćeš biti sluga? Kako možeš biti poslednji od sviju, ako živiš sam?“
Kad je kod nas u seoskim zadrugama pokazano idealno opštežiće, sa starešinom kuće kao igumanom, kako da se ono ne pokaže još idealnije i divnije među monasima? Sveta Gora treba da nauči svet, da je duhovno srodstvo tešnje i jače od telesnog srodstva. Pa kad zadruge telesnih srodnika mogu imati opštežiće, tim pre treba da ga imaju zadruge duhovne braće. Bratstva svetogorskih manastira mogla bi danas mnogo koristiti zavađenom i zbunjenom svetu, kad bi ga svojim primerom podsetili na drevno Hrišćanstvo i na prve hrišćane, kada nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajedničko (Dap. 4, 32). Poznato je svakom posetiocu Svete Gore koliko je duhovnost u manastirima sa opštežićem veća nego li u onim bez opštežića. U istini šta pomaže sebi šta li drugima onaj monah, koji se pokazuje znalac ljudskih zakona i novinarskih članaka, dok je u duhovnim predmetima bezglasan kao urkinja? A takvi se karakteri najčešće susreću u manastirima bez blagodati opštežića.
No pomoći će Bog i Bogorodica, da u Svetoj Gori preovladaju monasi duhovnici nad monasima zakonicima. Tad će se Svetoj Gori povratiti onaj stari oreol istinske svetosti, koji je ona kroz vekove imala. Tad će Sveta Gora biti ispunjena i prepunjena blagoslovom Božijim. I punoća blagoslova njenog širiće se na sve narode zemaljske. A da to bude koliko sutra, za to je potrebno samo malo, malo više dobre volje, bratoljublja i straha Božijega.
Mir ti i radost od Gospoda.
Pages: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 226 227 228 229 230 231 232 233 234 235 236 237 238 239 240 241 242 243 244 245 246 247 248 249 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 272 273 274 275 276 277 278 279 280 281 282 283 284 285 286 287 288 289 290 291 292 293 294 295 296 297 298 299 300 301
Ključne reči: VLADIKA NIKOLAJ
2 komentar(a)