MISIONARSKA PISMA
251. Pismo
Gospodinu Pavlu A.: O straženju nad blagom
Pišete, kako Vas je zastideo jedan novokršteni Jevrejin svojom silnom verom i odvažnom odbranom hrišćanske istine. U jednome društvu on je iskazao toliko novih opaski o Hristu kao Spasitelju sveta i projavio toliko uzvišene i vatrene ljubavi prema Gospodu, da ste svi bili začuđeni. Bili ste začuđeni otprilike kao ona Crnkinja sa velikim đerdanom dijamanata oko vrata, kad su joj neki Evropljani ponudili čitavo imanje za njen đerdan, koji je ona cenila malo više od običnog kamenja. Zaista, tako se i mnogi hrišćani kite božanskim blagom hrišćanske vere, a ne poznaju vrednost toga blaga. Po lenosti dugotrajne navike oni su počeli gledati na Hristovu veru kao na obično zemaljsko kamenje. Zbog toga je Gospod toliko puta ponavljao zapovest Svojim sledbenicima: stražite! stražite, da ne padnete u napast! A ima li teže napasti nego kada se jedan hrišćanin toliko oleni, da prestane misliti o svojoj životvornoj i čudesnoj veri, o cilju koji ona otkriva, o životu koji ona obećava, o putu koji ona ukazuje, o carstvu nebeskom koje ona propoveda? Treba da dođe neki novi hrišćanin, da ga istrgne iz njegove obamrlosti i tuposti. A novi hrišćanin – ako se nije krstio zbog ženidbe ili vlasti i počasti – dolazi u istini kao neko obodrenje, kao neko osveženje, i – zastiđenje. Priča se za franačkog kralja Klovisa, da kad je slušao o mučenjima Hrista od strane Jevreja uzviknuo je: „O da sam ja bio tamo s mojim Frankima, ja bih se ljuto osvetio za sve nepravde prema Njemu!“ Ako ovde ostavimo na stranu osvetu, ostaje žarka ljubav jednog novog hrišćanina prema Spasitelju svome.
No i stari hrišćani mogu postati novi, ako počnu stražiti, ako počnu ceniti neocenjivo blago svoje vere, ako se izvuku ispod tupe navike neosetljivosti. Neprestano straženje nad najskupljim blagom svojim, neprestano divljenje, obnavljanje, preobražavanje i vaskrsavanje – to je spasonosni propis jevanđelski. No pre svega, straženje nad blagom svoje vere, i čuvanje istog od kradljivaca, od kojih smo mi prvi – kroz neznanje i neosetljivost.
Pages: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 226 227 228 229 230 231 232 233 234 235 236 237 238 239 240 241 242 243 244 245 246 247 248 249 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 272 273 274 275 276 277 278 279 280 281 282 283 284 285 286 287 288 289 290 291 292 293 294 295 296 297 298 299 300 301
Ključne reči: VLADIKA NIKOLAJ
2 komentar(a)