MISIONARSKA PISMA
213. Pismo
Radniku Mati S.: O bratstvu ljudi
Pišeš, kako je svetu teško a sam ne zna od čega mu je teško. Ako svet ne zna, Crkva Božija zna. Teško je svetu od nebratstva ljudi. Zaboravilo se srodstvo čoveka s čovekom i naroda s narodom, i ljudi se ponašaju prema ljudima kao stranci i tuđinci. Reči: sugrađanin, saradnik, ortak, drug (tovarišč) potiskuje reč: brat i bratstvo. U Rusiji, gde je čovek čoveka oslovljavao bratom više nego igde u svetu sada čovek čoveka oslovljava drugom. I ljudi to smatraju napretkom a ne nazatkom. Napredak bi bio u pronalaženju jednog još bližeg srodstva među ljudima nego što su ga naši pretci našli, pa na osnovi bližeg srodstva da se stroji bliže sjedinjenje ljudi. No ako su se naši stari imenovali braćom a mi se budemo imenovali drugovima to znači napredak u razjedinjenju i udaljenju čoveka od čoveka a ne u približenju i sjedinjenju. Hristos je rekao: vi ste svi braća (Mt. 23,8). Braća ste zato što imate jednog Oca, koji je na nebesima, i braća bićete i ostaćete sve dotle, i samo dotle, dokle svi priznajete jednoga Oca svoga. Jer bratstvo je zavisno od očinstva. Kad nema oca, nema ni govora o bratstvu. I čim se odrekne zajednički Otac ljudi, neizbežno se odriče i bratstvo ljudi. Ovim poslednjim načinom prelazi se od bratstva na drugarstvo, na kome je nemoguće zadržanje, nego se mora otići još dalje u udaljenosti i razjedinjenosti. Drug označava tuđinca, slučajnog saputnika i susretnika, a nikako brata. Judu pred izdaju oslovio je Gospod rečju – druže! A ostale učenike oslovio je On po vaskrsenju Svome decom. Djeco! doviknuo im je On na obali Genisaretskog jezera.
I tako ljudima je teško od nebratstva, i ni od čeg više. Čovek se otuđio od bližnjega svoga i ne može da ga nazove bratom. Čovek se osamio. Čovek se osetio kao siroče bez srodnika – bez srodnika na nebu pa sledstveno i na zemlji. Otuđena braća dele zemno blago i nikad da ga podele. Zavađenoj braći nikad njiva nije pravo podeljena. Napredak bi bio u obnovljenju bratstva među ljudima. A to se može postići samo priznanjem jednoga Oca sviju. Otac nebeski čeka to od dece Svoje. On bi se danas mogao požaliti kao i nekad: sinove odgojih i podigoh, a oni se odvrgoše mene (Isa. 1, 2). Blaženi oni, koji se ne otpadiše. Oni se nikad neće osetiti osamljena i ostavljena siročad, nikad bez Oca i bez mnoge braće. Blaženi su oni, jer će poznati i jedno više srodstvo Božijih ljudi – više od bratstva. Poznaće jedinstvo u Hristu, koje je obećano učenicima Hristovim. To više srodstvo jeste jedinstvo slično Božijem jedinstvu u Svetoj Trojici -nerazdelno i nesliveno jedinstvo. Da budu jedno kao i mi (Jn. 17, 11). Ovo je poslednja želja Hristova. Ovo Sin Božiji govori Ocu Duhom Svetim. I ovo je vrhovno srođavanje ljudi, vrhovno savršenstvo. Ovo je krajnja meta, i samo toj meti ako ljudi idu mogu znati, da idu napred, i mogu izreći, bez laži i sumnje, uzvišene reči: napred i napredak. Mir ti i blagoslov Božiji.
Pages: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 226 227 228 229 230 231 232 233 234 235 236 237 238 239 240 241 242 243 244 245 246 247 248 249 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 272 273 274 275 276 277 278 279 280 281 282 283 284 285 286 287 288 289 290 291 292 293 294 295 296 297 298 299 300 301
Ključne reči: VLADIKA NIKOLAJ
2 komentar(a)