MISIONARSKA PISMA
205. Pismo
Novoobraćenom u veru: O plodovima vere
Koliko Vam je greh bio nekada mio toliko Vam je sad odvratan. Čitali ste mnoge filosofije, od Platona do Bradleja. Mnogo ih je. Niste znali, na kojoj da se zaustavite. Jedna je poricala drugu. Što je jedan filosof izneo kao istinu, drugi je to predstavio kao laž; što je jedan obojio belo, drugi je premazao crno. Niste znali gde je istina, i to Vas je ljuto tištalo. Najzad – nemio događaj! U stvari, spasonosan za Vas. Pali ste pod kola na ulici, i točkovi su prešli preko Vaših nogu. Ležeći u bolnici Vi ste opet sabirali svoje misli, pitajući se neprestano: šta je istina? Pokraj Vas je ležao neki bolesnik sa knjižicom pod jastukom, koju je on često uzimao. Kad ste ga Vi radoznalo zapitali, on Vam je ćutke pružio knjižicu, s kreveta u krevet. I tako je Novi Zavet pao u vaše ruke prvi put u životu. Kad ste svu knjižicu pročitali, zatvorili ste i rekli sebi: ovde je tačka, i odavde počinje za mene nov život. Progledali ste i videli – i u padu pod kola i u ležanju u bolnici i u „slučajnom“ susretu sa Knjigom života
– Vi ste najednom videli jasno prst Božiji, prst Boga, koji Vas ljubi i spasava. Kad ste izašli iz bolnice, počeli ste živeti životom hrišćanina.
Ali sad opet nelagodnost, nezadovoljstvo. Izgleda Vam, da ne napredujete, da ne rastete duhovno. Polako, najnoviji Savle! I onom prvom Savlu oči su bile oslepljene od prejake svetlosti Hristove, te je morao osećati bol, dokle se nije navikao na onu božansku svetlost. I otide od očiju njegovih kao krljušt, i odmah progleda (Dap. 9, 18). Polako samo, i strpljivo. Carstvo Božije ne dolazi odmah da se vidi. I sejač, koji je juče posejao seme, ne izlazi danas na žetvu. A Gospod je rekao, da i carstvo Božije u nama raste kao seme pšenice. Domaćin, veli, posejao seme, pa spava i ustaje noću i danju, i sjeme niče i raste, da on i ne zna (Mk. 4, 27). Tako treba da je i sa Vama. Jer istina nije da se samo zna, nego je istina kao seme koje hoće da raste i plod donosi. Vi ste primili seme božanske istine na njivu duše svoje. Budite sad strpljivi. Ne težite, da odmah budete apostol i prorok. Pustite neka seme raste. Svaka Vaša molitva greje to seme, svaka suza zaleva ga, svaki uzdah izvlači ga naviše. I seme niče i raste, da Vi to i ne znate. Ali Hristos zna. A kad dođe vreme žetvi, i Vi ćete znati i veseliti se.
Pages: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 226 227 228 229 230 231 232 233 234 235 236 237 238 239 240 241 242 243 244 245 246 247 248 249 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 272 273 274 275 276 277 278 279 280 281 282 283 284 285 286 287 288 289 290 291 292 293 294 295 296 297 298 299 300 301
Ključne reči: VLADIKA NIKOLAJ
2 komentar(a)