MISIONARSKA PISMA
167. Pismo
Jednom Slavenofilu: O gladi u „Raju“
Čudite se, kako je to zavladala preužasna glad u današnjoj Rusiji. Takva glad – da čak i u bednoj Austriji milosrdni ljudi skupljaju milostinju za hleb gladnoj Rusiji! Kako da nema hleba u bezbožničkom Raju, gde je hleb telesni uzdignut kao božanstvo iznad svakog božanstva, i gde je sve žrtvovano samo telu i hlebu za telo? Gle, bezvernici ruski žrtvovali su hlebu i Boga, i Hrista Božijega, i crkvu, i svaku veru, i dušu, i Carstvo Nebesko, i desetinu hiljada crkava i manastira, i stotinu hiljada sveštenika, monaha i inokinja, i milione ljudi aristokratskog i srednjeg staleža! Sve što se nije smelo žrtvovati hlebu, žrtvovano je: sve što se moglo pretvoriti u hleb, pretvoreno je, pa ipak – hleba nema!
Ogromni kontinent od Poljske do Japana pretvoren je u fabriku hleba, i – hleba nema.
Stotinu miliona ljudskih snaga upregnuto je, da neprestano radi na proizvodnji hleba, i – hleba nema.
Sav razum ljudski, sva tegleća stoka, sve čelične maši-ne napregnuto su rabotale, da izvuku iz zemlje onaj pepeo, što se hlebom zove, da bi napunili creva ljudska, pa ipak – creva ljudska pevaju tužnu pesmu gladi i praznine.
Šta to znači?
To znači da nisu ljudi gospodari hleba no Stvoritelj sveta.
Znači, da su istinite reči Hristove, da Stvoritelj daje ljudima hleb u izobilju, kad se hleb ište od Njega ne kao nešto glavno nego kao nešto uzgredno. Ištite najpre Carstva Božijega i pravde njegove, a ostalo sve će vam se dodati. Tako je zapovedio ljudima Gospodar duha i Gospodar hleba.
Kad životinje ištu hleb kao prvo i glavno, daje im se jer su životinje. Kad ljudi ištu hleb kao prvo i glavno, ne daje im se, da bi saznali da su ljudi a ne životinje.
Šta pomaže orati traktorima i sejati iz aeroplana, kad su sunce i oblaci u tuđim rukama? Uistinu, šta koristi uzorati i posejati ceo jedan ogroman svet za šest dana, kad čovek nema vlasti da zapovedi – ni semenu da proklija, ni zemlji da ga iznese, ni crvima da ga ne pojedu, ni suncu da ga ne spali, ni oblaku da ga napoji, ni vodi da ga ne potopi?
Rusija je bogata zemlja, no Misir još bogatija. Pa je u bogatom Misiru davila ljude glad za sedam godina. Zbog čega? Ne zbog ljudskog nerada i neumešnosti – daleko od toga, ljudi su oduvek znali dobro obrađivati zemlju – nego zbog faraonovog protivljenja Svevišnjem, koji drži u svojoj vlasti i zemlju i sunce i dažd i seme i crve i sve bubinje. U to vreme jedan bogojažljiv čovek, Josif, u ime Gospodnje spasao je Misir od potpune pogibije od gladi. I našoj braći u Rusiji spas je od gladi ne u čeliku, ni u pari, ni u točkovima, niti u ma kakvoj ljudskoj hitrini i napravi – nego jedino i isključivo u Bogu. A to spasenje poslaće Svevišnji samo kroz one ljude i zbog onih ljudi, koji se budu Njega bojali.
Pages: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 226 227 228 229 230 231 232 233 234 235 236 237 238 239 240 241 242 243 244 245 246 247 248 249 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 272 273 274 275 276 277 278 279 280 281 282 283 284 285 286 287 288 289 290 291 292 293 294 295 296 297 298 299 300 301
Ključne reči: VLADIKA NIKOLAJ
Gospode oprosti grijehe nasih predaka , mase grijehe i smiluj se svima nama.Amin
Predivno i mudro