MISIONARSKA PISMA
153. Pismo
Jednom svešteniku: O spoljašnjim „sitnicama“
Vi smatrate, časni oče, sitnicom – odevanje sveštenika, bradu i kosu, pa se čudite, što se viša crkvena vlast brine o tome. Međutim, Vi dalje govorite o važnosti reforme spoljašnjeg izgleda i držanja sveštenika. Kako se to slaže: i sitnica i važna reforma? No svaki prijatelj Crkve mora da se zapita: zašto se oficiri cara zemaljskoga ne bune protiv svoje uniforme, ni carinari, ni poreznici, ni šumari, ni železničari? Nego nose ono što im drugi propišu kao uniformu bez roptanja, i drže se onako kako im se propiše. Kako da oficiri Cara Nebeskoga jedini ustaju protiv svoje uniforme i propisa o svom držanju? Ako narod želi da vidi svoga sveštenika u mantiji i sa bradom i kosom, onda sva druga rezonovanja prestaju. Ako narod mrzi da vidi sveštenika u odelu trgovca, bez brade i bez kose, onda tu „reformu“ treba po svaku cenu odstraniti kao uvredljivu za versku svest pobožnog naroda. U ovoj stvari, dakle, merilo je narodno osećanje i suđenje a nikako privatan ukus pojedinih sveštenika. Uostalom, kad duga brada i kosa nije teška pesnicima, umetnicima, pa čak i socijalističkim vođama, kako da ona bude teška sveštenicima Hristovim, duhovnicima i pastirima narodnim?
Blaženi Jeronim ironično piše o gizdavim sveštenicima svoga vremena: „stidim se da kažem, ali ima ljudi, koji primaju sveštenički ili đakonski čin s tim ciljem, da bi se slobodnije družili sa ženama. Oni se brinu isključivo o svom odelu, dogone kose, nose dragoceno almazovo prstenje; čuvajući se od prašine oni jedva dodiruju zemlju svojim nogama. Moraš da pomisliš, da su to novobračni mladenci a ne sveštenici!“
U antičko vreme brada je bila odlika filosofa. Dogodilo se jednom u Rimu, da zbog mnogih filosofa šarlatana kesar izda naredbu, da svi filosofi obriju brade. Na to odgovori Epiktet, najveći filosof toga vremena: kesar mi može uzeti glavu a ne bradu! – Toliko je on cenio tu spoljašnju odliku svoga zvanja.
– To je sve sitnica! reći ćete. Jeste sitnica, van sumnje. Prema duši i karakteru jednog hrišćanina – odelo i brada i vlasi sasvim su sitna stvar. No život se sastoji iz krupnica i sitnica. A vera je naša tako otmena i utančana stvar, da joj i sitnice mogu koristiti ili štetiti. Kad slovesno stado hoće, da njegovi pastiri budu različiti od njega i spoljašnjošću, i da imaju opredeljene, uobičajene, znake raspoznavanja – na što se protiviti tome? Katolički misionari u Kitaju vodeći računa o psihologiji sredine u kojoj propovedaju, ne stide se da nose pletene perčine i duge kaftane i čite. Na što bi se hristoljubivi sveštenici protivili narodu i sitnicama dovodili u pitanje krupnice verskog života i napretka?
Mir Vam od Gospoda.
Pages: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 226 227 228 229 230 231 232 233 234 235 236 237 238 239 240 241 242 243 244 245 246 247 248 249 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 272 273 274 275 276 277 278 279 280 281 282 283 284 285 286 287 288 289 290 291 292 293 294 295 296 297 298 299 300 301
Ključne reči: VLADIKA NIKOLAJ
Gospode oprosti grijehe nasih predaka , mase grijehe i smiluj se svima nama.Amin
Predivno i mudro