MISIONARSKA PISMA
108. Pismo
Šećerdžiji Stavri I. o tome: Treba li se strašiti smrti
Jesi li čuo za blaženog Avakuma đakona? Kad su ga Turci vodili kroz Beograd, okovana u dvoje verige, da ga nabiju na kolac, ovaj viteški Bosanac pevao je:
„Srb je Hristov, raduje se smrti!“ Reči ove zvuče sasvim u duhu apostola Pavla koji piše Filibljanima: Imam želju umrijeti i sa Hristom biti, što je mnogo bolje; ali ostati u tijelu potrebnije je vas radi (Fil. 1, 23). Apostol i ne govori o smrti no samo o prelasku iz ovog života u onaj život. I raduje se više onome životu nego ovome.
Jednog zdravog starca upitao sam nedavno: šta bi u svetu najviše želeo od Boga? Staviv ruku na prsi on odgovori: smrt i samo smrt! A veruješ li u život posle smrti? Baš zbog te vere i želim što skoriju smrt, reče starac.
Bezverni se straše od smrti, jer drže da je smrt potpuno uništenje života. Mnogi ljudi od vere opet straše se smrti zato što misle, da nisu svršili svoj zadatak u ovom svetu: nisu izveli decu na put, ili nisu izradili što su počeli. Pa čak i neki sveti ljudi bili su u strahu na samrtnom času. Kad su angeli sišli da uzmu dušu svetog Sisoja, ovaj angelski čovek molio se, da ga ostave još malo u ovom životu radi pokajanja i pripreme za onaj život. Sveci se, dakle, nisu plašili od smrti nego od suda Božijega posle smrti. I ovo je jedini opravdan strah hrišćanina, koji čvrsto veruje u drugi život i u sud Božiji.
A bez vere u drugi, nebesni život, strah je konop o vratu, kojim smrt vuče osuđenike u ždrelo svoje. Život za bezverca nije drugo do vetar smrti, vetar koji diže i obara svoj mrtav pepeo; migolji taj pepeo i utišava ga. Kad bi bezverac do kraja logično mislio, on bi morao reći, da života upravo i nema. Za njega je smrt jedina vera njegova; smrt jedina večna sila; smrt jedini bog. Za nas hrišćane pak smrt je svršetak jedne škole, signal odsluženja jednog vojnog roka, i ćuprija za povratak u domovinu, upravo smrt je sama po sebi ništa za one koji veruju Hristu. On je rekao Marti – a to govori i danas nama – ja sam vaskrsenije i život: koji vjeruje mene ako i umre živeće. Kome ćemo verovati, ako nećemo Hristu, brate Stavro? Ljudima ne možeš da veruješ ni kad kažu svoje ime, još manje kad kažu: platiću ti sutra, a najmanje kad govore o stvarima dubokim i visokim. Van Sina Božijega niko ništa ne zna ni o smrti ni o onome što nas čeka po smrti. Ali On je znao, i javio, i pokazao. Njegova pobjeda proždrije smrt, po rečima apostola. Šta onda imamo da se plašimo od onoga što je prodrto vaskrsenjem Hristovim? Ne lepi se strah smrtni za prilepljene uz Hrista, pobedioca smrti i Životodavca.
Ipak, jedan strah ostaje, potpuno umesan i opravdan. To je onaj strah, što su ga i svete duše osećale na pogledu smrti. To je strah ne od smrti no od nespremnosti za onaj besmrtni život. Strah od nečistote svoje duševne. Jer nečisti neće videti Boga, niti pravoga života u svetim nebesima. Gospod neka ti je hrabrost i uteha.
Pages: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 226 227 228 229 230 231 232 233 234 235 236 237 238 239 240 241 242 243 244 245 246 247 248 249 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 272 273 274 275 276 277 278 279 280 281 282 283 284 285 286 287 288 289 290 291 292 293 294 295 296 297 298 299 300 301
Ključne reči: VLADIKA NIKOLAJ
2 komentar(a)