NASLOVNA » PITANJE PASTIRU, Svete tajne (krštenje, venčanje, pričešće, ispovest ...) » Krštenje bez kuma

Krštenje bez kuma

Pitanje:
Pomaze Bog Imam jedno pitanje na koje mi niko do dan danas nije uspio odgovoriti, pa bih zamolio oca Dusana, uz duzno postovanje prema ostalim svestenicima, da mi kao iskusan svestenik odgovori. Pitanje se odnosi na obaveznost prisustva kuma ili kume prilikom Svetog Krstenja, kako kod male djece tako i kod odraslih. Citajuci Sveto Jevandjelje, kao osnov Pravoslavnog nacina zivota, po kome treba svaki Hriscanin da zivi, i da svoj zivot usmjerava na nacin kako nas uci Sveto Jevandjelje, nisam ni na jednom jedinom mjestu naisao na rijec kum prilikom Krstenja, a kamoli na kuma kao pred-uslova da bi se neko Krstio? Predpostavljam da cete mi mozda prilikom odgovora na ovo pitanje spomenuti sveto predanje, mozda se u kontekstu svetog predanja i odredjenih narodnih obicaja i spominje kum prilikom Krstenja, ali, ono sto je svima nama koji citamo Sveto Jevandjelje jasno to je da se kum ama bas nigdje ne spominje, a kamo li da se postavlja kao uslov da bi se neko Krstio. Sjetimo se priče iz Svetog Jevandjelja o etiopljaninu koji se krstio, odnosno o sustini Krstenja, a to je vjera u Gospoda Isusa Hrista kao Sina Bozijeg i zelja da se neko Krsti. Zbog cega onda kum biva kao obaveza i preduslov necijeg Krstenja, i zbog cega Pravoslavna Crkva konkretno, ne dozvoljava Krstenje osobi koja izricito zeli da se Krsti a koja ne zeli nikakvog kuma, jer smatra da je kum pridodat institut koji nema apsolutno nikakav znacaj po pitanju Svetog Krstenja u smislu necije zelje i volje da se neko Krsti? ! Pa cak i ako uzmemo u obzir Krstenje male djece, i u tom slucaju smatram normalnijim i prirodnijim nacinom da roditelj djeteta bude taj koji ce se pred Bogom obavezati da ce dijete vaspitavati onako kako je ugodno Gospodu, u rijeci i djelu Svetog Jevandjelja, a ne da to cini neki tamo kum, koji, opet ponavljam, nema apsolutno nikakav znacaj i uporiste u Svetom Jevandjelju, kojeg, predpostavljam, svi mi, kako svestenici tako i ostali vjerujuci clanovi Pravoslavne Crkve treba prvenstveno treba da se drzimo, a ne da nam neki tamo obicaji i pridodati instituti budu vazniji i iznad Svetog Jevandjelja i Rijeci Bozije. U nadi da cete mi odgovoriti na ovo piranje zelim vam Bogom blagosloven skorasnji pocetak svetog posta pred veliki praznik Svetoga Vaskrsenja Hrista Boga nasega.
Dražen


Odgovor:
Dragi brate Dražene, U Svetom jevanđelju se ni o jednoj Svetoj tajni ne govori opširno i detaljno, sa svim onim sadržajima koje one danas imaju u Crkvi. I o krštenju se govori samo na nekoliko mesta, i to kada Hristos šalje svoje učenike, da sve narode načine Njegovim učenicima, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. I još je Hristos rekao, da neće naslediti Carstvo nebesko oni koji se ne krste vodom i Duhom. Nije detaljno govorio ni o vodi kojom se krštavamo, ni o ulju kojim se pomazujemo, o beloj odeći krštenja, o postriženju kose, o miropomazanju i uvođenju u crkvu. Svi ti momenti su došli kao potreba Crkve tokom njene vekovne istorije. Kad je Sveti apostol Petar održao na dan Pedesetnice i primanja Duha Svetog propoved u Jerusalimu i kada je kršteno preko 3000 ljudi, sigurno da svaki od njih nije imao kuma, jer to prosto nije bilo moguće. Ni gonioc Savle, ni mnogobožac Kornilije nisu imali kumove, kao i mnogi u Hristovu crkvu obraćeni Jevreji i mnogobošci. No, ubrzo je institucija kumstva postala potreba. Hrišćanin, koji je svog suseda Jevreja ili Grka privoleo da stupi u Hristovu crkvu, dovodio ga je kod episkopa ili sveštenika, garantovao za njega da iskreno, po veri i slobodnoj volji želi da pristupi Crkvi Hristovoj, prisustvovao je njegovom krštenju i primao ga je iz banje (kupke) krštenja. I još se obavezivao da će nastaviti da ga poučava u veri i hrišćanskim vrlinama. On je bio njegov „vosprijemnik“, doprineo je da on bude primljen u Hristovu Crkvu, postao je njegov duhovni otac, saotac. Vosprijemnika, kuma na krštenju pominju vrlo drevni hrišćanski izvori, dokumenti i Sveti oci, kao što su Učenje 12-orice apostola, Sveti Dionisije Aeropagit, Tertulijan. Institucija kumstva ustanovljena je prema potrebama Crkve. Pri krštavanju maloletne dece oni su, u ime dece, ispovedali veru i davali neophodna obećanja, kako to govori i Sveti apostol Petar (1. Petrova 3, 21) i potrebne odgovore, prihvatajući na sebe obavezu, da i dalje vode brigu o verskom i moralnom uzrastanju novokrštenog, a pre svega da ličnim primerom vere i hrišćanskog života održavaju i garantuju moralne vrednosti u Crkvi. I kod krštavanja odraslih, kumovi su imali ulogu garanta i svedoka iskrenog pristupa krštenju, kao i verske pouke kandidatima i novokrštenima. I danas, bez obzira na to što Ti kažeš da kumstvo nema uporište u Svetom jevanđelju, ono je i te kako potrebno. Recimo, pri krštavanju odraslih. Odrastao čovek, koji u detinjstvu nije kršten, koji nije imao hrišćansko vaspitanje, već je odrastao u ateističkoj porodici i okruženju, kako može biti primljen kao kandidat za krštenje, ako ne po nečijoj garanciji, nekoga ko je u Crkvi poznat i ko je verski osvedočen. Pa čak ni u banci, bez obzira na mesečna primanja, ne možeš se dobiti kredit, ako neko ne garantuje za tebe. Ako je za ishođenje nekih običnih stvari ili prava u životu potreban svedok, kako li ne za tako važno opredeljenje za Carstvo Božje, za članstvo u Crkvi Hristovoj. Maloletno dete, koje ne može izjaviti ni želju za krštenje ni veru neophodnu (Ko poveruje i krsti se biće spasen) , krštava se po veri roditelja i kuma. Kum se umesto deteta odriče Satane, izjavljuje sjedinjenje sa Hristom i čita Simvol vere. Kum prihvata novokrštenog iz kupke krštenja, a kum ne može biti sveštenik koji krštava, kao ni roditelji. Znači, neko drugi, a to je samo kum, može prihvatiti novokrštenog posle pogruženja u vodu krštenja. Brate Dražene, Ti sebe predstavljaš kao „verujućeg člana Pravoslavne crkve“, a ovamo se ponašaš kao protestant, naglašavajući mnogo puta da poštuješ, kao izvor vere, jedino Sveto pismo, posebno Sveto jevanđelje. Pa nije sve što je za hrišćanski život potrebno zapisano u Svetom jevanđelju. U Jevanđelju se ne govori o Svetim tajnama miropomazanja, braka, ispovesti, jeleosvećenja, opelu, monaškom postrigu, Krsnoj slavi i o mnogim drugim aktivnostima Crkve, koji su nastali vekovnim iskustvom Crkve i u raznim uslovima života i truda Crkve na spasavanju naroda Božjeg. A kad danas osporiš instituciju kumstva, koja je jedna svetla i sveta pojava u našem narodu, gde se na druge porodice rasprostire duhovno srodstvo i širi hrišćanska ljubav, neće potrajati dugo pa da pod sumnju staviš i druge institucije Crkve: hramove, ikone, svete mošti, jerarhiju… Da ne bi pošao stopama reformatora i sektaša, nastoj da poštuješ ono što Tvoja Crkva uči i nudi svojim vernicima. Imaj poverenja u svoje svetle pretke, koji su Te učinili pravoslavnim hrišćaninom i budi ponosan što pripadaš Crkvi kao Telu Hristovom i spasavaj se u Njoj. Nemoj, ako si se slučajno zamerio sa svojim kumom, da nipodaštavaš kumstvo u osnovi, nemoj zbog Petra da zamrziš i Svetog Petra. Blagoslovene da su Ti sutrašnje poklade, početak i tok Svete i velike četrdesetnice. o. Dušan

Jedan komentar

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *