NASLOVNA » Društvo, Inoslavni, SPC, TRAGOVI U VREMENU » Hrvatski biskupi patrijarhu Irineju poručili da su njihova crkva i Hrvatska u svemu čiste pred Srbima
Hrvatski biskupi patrijarhu Irineju poručili da su njihova crkva i Hrvatska u svemu čiste pred Srbima

Hrvatski biskupi patrijarhu Irineju poručili da su njihova crkva i Hrvatska u svemu čiste pred Srbima

Članovi Hrvatske biskupske konferencije (HBK) uputili su patrijarhu srpskom Irineju pismo zbog, kako su obrazložili, učestalih prekora velikodostojnika SPC na račun Katoličke crkve i biskupa u Hrvatskoj, želeći da „dobronamjerno i s poštovanjem” iznesu svoj stav o tome.

Pismo na osam stranica upućeno poglavaru SPC juče je u celosti objavljeno na sajtu HBK, a datirano je na 18. decembar 2018. godine.

Hrvatski biskupi smatraju da pojedine izjave srpskog patrijarha ne doprinose pomirenju, već ulivaju strah, kao i da nema saosećanja za žrtve sa hrvatske strane i ignoriše nezavisnost hrvatske države.

Na prve dve stranice pisma citiraju se izjave patrijarha Irineja izgovorene u različitim prilikama: da Katolička crkva u Hrvatskoj ćuti na nemile događaje, da SPC do sada nije čula od njih izvinjenje i reči kajanja povodom stradanja srpskog naroda u 20. veku, da je Katolička crkva mogla da onemogući „Oluju”…

Takođe, 19 potpisnika pisma poglavaru SPC reagovalo je i na stav patrijarha Irineja da SPC ima bolje odnose sa Svetom stolicom nego sa hrvatskim biskupima, kao i da „srpski pravoslavni episkopi više drže do autoriteta rimskog biskupa nego pojedini hrvatski katolički biskupi”.

„Smatramo neobičnim da poglavar jedne pravoslavne pomjesne crkve javno suprotstavlja biskupe Katoličke crkve u Hrvatskoj papi Franji, upućuje im prijekore i pripisuje zločine cijeloj toj crkvi i cijelom hrvatskom narodu.”

U pismu se napominje da izjave poput onih koje su citirane ne doprinose rešavanju spornih pitanja, izazivaju otpore u hrvatskom društvu prema srpskom patrijarhu, SPC i srpskim građanima u Hrvatskoj, kao i da podstiču mržnju.

„Nastupi koji ne pokazuju nikakvo saosjećanje za žrtve i stradalnike uzrokovane od srpske strane naročito teško pogađaju one hrvatske ljude koji su za vrijeme nedavnog Domovinskog rata bili istjerani iz svojih domova na području tzv. Republike Srpske Krajine, Bosne i Hercegovine, najzad iz banjalučkog kraja, gdje nije bilo rata, a ubijena su trojica sveštenika”, pišu članovi HBK.

U nastavku se navodi ono što je ocenjeno kao prećutano: da je u Hrvatskoj 1992. bilo oko 800.000 izbeglica iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, SR Jugoslavije, da su većini popaljene kuće, brojna rodbina poubijana, a mnogi oterani u srpske logore, kao i da je stradalo 15.007 osoba.

„Posebnu težinu ima izjava Vaše svetosti da je nedavni rat mogla da spriječi Katolička crkva u Hrvatskoj. Nije ona imala nikakvog uticaja na srpskog predsjednika Slobodana Miloševića, na Jugoslavensku narodnu armiju, na paravojne formacije iz Srbije, ni na druge koji su pokrenuli i vodili rat na hrvatskom tlu. Naše zauzimanje za mirno rješavanje problema kod njih nije imalo nikakvog odjeka”, ističe se u pismu.

Za razliku od ove „mirovne inicijative” hrvatskih biskupa, srpska država i SPC, kako se navodi, zastupale su stav da Srbi ne mogu da žive s Hrvatima u samostalnoj hrvatskoj državi. Kao potpora tih reči, citira se prethodni poglavar SPC patrijarh Pavle, dok se sadašnji patrijarh Irinej optužuje da prećutkuje hrvatsku državu, pa se u pisanim porukama vernicima gotovo redovno ne navodi država u kojoj oni žive, nego Dalmacija, Slavonija, Lika.

U različitim prilikama, podseća se, biskupi su se zalagali za pravo Hrvata na slobodnu državu, ali i za pravo svih njenih građana, „najposle Srba”, da u njoj žive vlastiti nacionalni, kulturni i verski identitet.

„Hrvatski biskupi su nakon legalne i međunarodno priznate vojno-redarstvene akcije ’Oluja’ upozoravali na nedopustivost ubistava, pljački i paljenja kuća srpskih izbjeglica, te su se zauzimali za njihov povratak… Između ostalog, biskupi su intervenirali kod hrvatskih vlasti da se episkopi SPC koji su na početku rata otišli iz Hrvatske vrate u svoja sjedišta.”

Podseća se i da se 1995. HBK na dan početka operacije „Bljesak” oglasila povodom pedesetogodišnjice završetka Drugog svetskog rata, pa se osvrnula i na „trenutne ratne nevolje” i izrazila žaljenje prema svakoj žrtvi u Jasenovcu, kao i prema Srbima stradalim u ratu 1991–1995, u kojem su „prema posljednjim statistikama stradale 7.204 osobe, većinom pripadnici srpskih vojnih formacija”.

Hrvatski biskupi, kako se navodi, zalažu se za postizanje trajnog mira i pomirenja, pa tako „svake godine u jasenovačkoj katoličkoj župnoj crkvi slave s brojnim vjernicima Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika, kada se u svojoj molitvi, kajanju i praštanju spominju nedužnih žrtava bilo koje nacionalne i vjerske pripadnosti, ubijenih pod bilo kojom zastavom, od žrtava jasenovačkog logora i blajburškog križnog puta do žrtava Domovinskog rata, kako na hrvatskoj, tako i na srpskoj strani”.

Zalažući se za dostojanstven razgovor i izbegavanje polemike preko medija, hrvatski biskupi su na kraju pisma naveli i da ima jedna izjava patrijarha Irineja koja ih ohrabruje: ona u kojoj poglavar SPC navodi da upiranje prstom prema susedu ne donosi nikome ništa dobro.

 

Izvor: Fakti

9 komentar(a)

  1. Dok god je sveta i veka biće žigosani Jasenovcem, Starom Gradiškom, Đakovob, Pagom, Jadovnom, Prebilovcima… Neka je tim biskupima i Hrvatima koji se nisu pokajala za zločine u 1. sv. ratu, 2. sv. ratu i 90-tih godina, neka je Bog u pomoći.

  2. Milivoje Dovedan

    „Bog sa nama pravoslavnima ima problema jer mislimo da smo upravu i sve osuđujemo“Pajsije svetogorac

  3. To je ping-pong diplomacija.Čas sastanci puni ljubavi,čas prepiske ove ili one vrste i tako vrtenje u krug.Tobože ista Crkva,dva plućna krila,te nas nešto malo razdvaja,te ovo te ono….Tu nema ni sreće,ni mira,ni ljubavi,ni zajedništva,ni milosrđa.Puvanje u dva „duhovna roga“,s različitom muzikom….Mislim da nema dvije istine,dvije Crkve.Ili je u pravoslavlju sva punoća istine ili možda nije?Molim teologe s najvećim školama,a i neznalice koji prevrću po uličnim kantama da mi daju odgovor….

  4. Slava Bogu, u pravoslavlju je punina Istine, a u Evanđelju je odgovor na pitanja kako razriješiti ovakve i slične situacije, bez ping-ponga…
    Već će se oni dogovoriti, s pomoću Božjom i korak po korak rješavati.

    Najbolje je kad ljudi ispovijedaju vlastite grijehe. Nadam se samo da će narod uspijevati ostati hladne glave da se rješavaju stvari na jevanđeljski način. Samo da ne bude više puškaranja i zla. Iza zla uvijek stoji lukavi tj. zli…

    „I poznaćete istinu, i istina će vas izbaviti.“ (Jov 8,32) i
    „Blago onima koji mir grade, jer će se sinovi Božiji nazvati. “ (Mt 5,9)

  5. Pomaže Bog.

    Da samo jednu još sitnicu primijetim. Napisano je da su u pismu biskupi napisali „najposle Srba“. Međutim, napisali su „napose“. Ima razlike u značenju. U hrv. jeziku „napose“ ne znači najzadnje ili zadnje, da je netko zadnji, nego: posebno, posebice, osobito. Znači „osobito Srba“.

    A takvih jezičnih i kulturoloških međusobnih razlika i krivih interpretacija i međusobnih tumačenja (čitaj: gluhih telefona), ima inače između zapada i istoka XY, ako ne i Z… i obratno, naravno.

    Treba kulturološki prevoditelj i duhovni prevoditelj (ni prijevodi Biblije nisu jednaki, samo kao jedan primjer)
    Između ostaloga i zbog toga što nema tumača, događaju se situacije da jedni misle da su nešto jasno rekli, a drugi misle da su jasno protumačili, i obratno.

    Nisu bez veze npr. u međudržavnim odnosima određeni protokoli. Dva sela koje brdo dijeli, pa svako može imati svoj govor i običaje (a ponekad i međusobne tenzije i razmirice), a kamo li neće dva naroda i dvije Crkva na razmeđu dvaju svjetova… A na raskršću i đavao čuči i igra se semaforom.

    Najbolje se pripremati postom, molitvom, valjanim tumačenjem, protokolima, a prije svega Istinom.

    Zatim, episkopi SPC odgovorili su da će se i oni očitovati javno, jer je prekršen protokol i nije zatražena suglasnost adresata za objavljivenja ovoga pisma.
    I očito postoji nerazumijevanje, tj. nerazmišljanje od strane biskupa u svezi razlike u kalendarima itd. Nakupi se dosta toga…

    Ne znam smiju li se ikada čuti telefonski u međuvremenu nekada itd.

    Svako dobro od Gospoda biskupima i episkopima. Neka razgovaraju samo u miru, a doći će do poznanja istine i poznanja gdje je punina Istine prije ili kasnije. Prvih 2000 godina je najteže…

    ICXC+NIKA

  6. Da se nadovežem na prethodna dva komentara.Jako učeno,smireno,dobronamjerno,s puno ljubavi i nade.Međutim ,pogledajmo posljednji tragični vijek,klaonica,krvoproliće,da ne nabrajam,kao i opomenu i proroštva o izopačenju već palog čovjeka,u svim sferama života porodičnog,društvenog,političkog itd.Danas gledam na HTV jednu ekumensku emisiji gdje su gosti bili imam,rabin,kršćani u kojoj govore da mase ne treba opterećivati/čitaj neuki narod/ dogmatskim razlikama,da je to sfera teologije,koja pripada uskom krugu ljudi.Ti ljudi jednostavno drže fige u džepu i lažu i ne čine dobro,jer se ljudi MORAJU upoznavati i kroz razlike.Paradoks je da su te teme tabu,one izazivaju strah i odbojnost,upravo i zbog neznanja,za što snose krivnju i episkopi i biskupi.Jedinstvo u istini ili ima stotinu istina?Naravno,pojedinac mora i treba živjeti vrlinskim životom i po evangeliju,što se podrazumijeva…Budimo realni hramovi su nam prazni,kršćanstvo je u krizi……stanje je zabrinjavajuće!

  7. @D
    Nit` si vino, nit` si voda.

  8. U njihovom nacional-švoinizmz, iliti mržlji i ubijanju nevinih ljudi, nema Hrista. Ustaše se nikada neće da pokaju za svoje pakleno delo ubijanja Srba i srpske dece i trudnica, za progon Srba sa njihovih vekovnih teritorija. Njihova crkva je satanska sinagoga. Državu su dobili saginjući se pred neokolonijalistima 20-og veka. O kakvom pomirenju se uopšte ovde govori!? Kad ćemo mi, Srbi, da se uzmemo u pamet i da ih proglasimo našim najvećim neprijateljima i da shodno tome i postupamo!? Nama ne treba njihovo pokajanje. A još manje nam treba saradnja sa našim ubicama. Te priče su i dalje isforsirane dejstvom mračnih sila novog svetskog poretka. Treba o njima i ne pričati. Deca nepomjanika u Srbiji ne treba da se pominju. Dosta sa srpskom raslabljenošću. Nada naša je u Boga Svaota, a ne u naše koljače i ubice! Gospod neka im sudi za paklena dela njihova, a nama Srbima da podari brz oporavak od zločina koje nam otpadnici od Hrista učiniše!

  9. Hristos posredi nas!
    Oprostite unapred na nekim neprimerenim primedbama, ali moram da skrenem pažnju na nešto.
    U srbskim zemljama (Lika, Dalmacija…) važi izreka:,,Ne vjeruj Latinu ni kada ti darove nosi.“
    – Mislim da je time sve rečeno.
    Bilo kakva daljnja rasprava sa jereticima je nivo ,,bacanja biserja pred svinje“.
    Taj ,,dijalog“ bi trebao da se svede na: ipsovedanje vere i pozivanje na preumljenje i pitanje: hoćete/nećete? Nećete? Ajd’ zdravo. I nema više maštanja, ikonomije i gubljenja vremena.
    Znate li da su se najgrđa stradanja Srblja devedesetih dešavala neposredno posle ili u vreme tih nekih kontakata, razgovora i izdavanja kojekakvih gramata, saopštenja i šta ti ja znam čega.
    Lično smatram da je članstvo SPC u svestkom savezu crkava problematično i da naša crkva nema tu šta da traži. Ali tu je Sinod naše crkve, tu su naši mudri pastiri, pa ćemo videti…
    Pravoslavni su svoje rekli i treba da jačaju svoje narode i međusobno zajedništvo.
    Treba da se posvete ucrkovljavanju svojih naroda, da se radi na spasenju ljudi.
    Sadržaj pisma je lukav, podmukao i bezobrazan. Pokajanja nema, samo traže svoje, kao oduvek i tako će i da ostane.
    Kakvi ,,kulturološki prevodioci“, kakvi bakrači? Vuk dlaku menja, ali ćud…
    Kao Hrišćanin ne mrzim nikoga i nemam ništa protiv Hrvata, dok oni sebe jasno opredeljuju iz dana u dan… sumnjam da će ikada da preume i da se kao nacija(koja nacija??? Mi im izvojevali državu,a onaj nesretnik regent A. im poklonio sve na tacni.) pokaju za sve što su nam napravili.
    Molim one koji bi da komentarišu da među njima ima dobrih ljudi da ne troše vreme.
    Lično znam nekoliko divnih osoba, Hrvata, koje su bile u strašnoj situaciji kada se sve dešavalo i koje su rekle da nikada neće moći dovoljno da nam se izvinu, ali su ti ljudi bili crne ovce u svojim porodicama. I? Šta se desilo zbog tih dobrih ljudi? Klanje se nastavilo.
    Stvar je jasna. Nikada zaboraviti, ne oprostiti dok ne preume i dok se ne pokaju (zna se kako to treba da se pokaže i manifestuje), što se verovatno do Sudnjeg Dana neće desiti.
    I, na kraju, samo da zamolim Srbe, Pravoslavne, da koriste azbuku. Da pišu ćirilicom.
    Praštajte braćo i sestre i svako dobro od Gospoda.
    Igor

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *