NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Duhovno uzdizanje » DUHOVNA GRADINA

DUHOVNA GRADINA

 

HILANDARAC
DUHOVNA GRADINA
ZBIRKA MUDRIH IZREKA SVETIH OTACA
ZA DUHOVNI ŽIVOT
 

 
7. O ODNOSU ČOVEKA PREMA BOGU
 
Blagougodnost Bogu. Sjećanje na Boga. Nada na Boga. Strah pred Bogom. Ljubav k Bogu.
Samo Bog postoji radi sebe; mi pak svi postojimo radi Boga.
Živjeti po volji Božjoj – eto tvoga blaženstva, tvoje sreće; biti s Njime u zajednici – evo tvoga naznačenja, pravila svih tvojih postupaka.
Neko je zapitao Avu Pimena: Kako treba da živim? Na to je starac odgovorio: „Pogledajmo na Danila (proroka); na njemu se ne nađe ni jedne druge krivice, nego li samo služenje Gospodu Bogu njegovom“.
Tako sve čini, i tako o svemu misli, da Bogu ugodiš; nema li u tebi te misli, onda će svako tvoje djelo izgubiti svoju cijenu. (Sv. Jefrem Sirin).
O svakom preduzeću tvome ne pitaj se najprije da li će ono za tebe biti prijatno i korisno, a pred ljudima pohvalno, nego prije svega i svačega, ispitaj da li će ono biti Bogu ugodno, ne će li biti protivno Njegovim zapovijestima? (Filaret Moskovski).
Najprije čast Bogu, a potom već (staraj se) i o ostalom. (Sv. Zlatoust).
Traži ono šta je Božije, a čovječije će samo sobom posle lasno[1] doći.
Ti se pobrini o Božijemu, i Bog će se pobrinuti o tvojemu. (Sv. Zlatoust).
Bog nije nepravičan i nagrađuje trudoljublje i trpljenje čovjekovo; i čovjek je dužan da bude u takvom odnosu prema Bogu, pa treba da je trudoljubiv i trpeljiv.
Ti si dužan da budeš dostojan Onoga koji te je nazvao svojim sinom (po blagodati), i dužan si da u svemu postupaš onako kako priliči Sinu Božijemu. Prema tome, kada otpočneš ma šta raditi, opomeni se da ti zoveš Boga Ocem svojim.
Mi hoćemo da naša djeca budu poslušna prema nama, a sami nećemo da budemo poslušni Bogu.
Prije nego li budemo sljedovali volji Božjoj, treba da se ostavimo svoje mnoge volje.
Mlado drvo privezuju uz kolac i ono raste uspravno i pravilno. Tako i duša koja je privezala svoju volju uz volju Božiju, uznosi se gore k Bogu. (J. Tolmačev).
Ništa crnje i gore nema nego li biti samovoljan i ne živjeti po volji Božijoj.
Ako ti ne osjećaš u sebi stalnu želju da izvršuješ ono što je Bogu po volji, ti si i slijep i gluv i nijem, i bez ruku i bez nogu – onda si neuporedivo gori od najtežega bolesnika.
Čak i mi ne primamo za svoje drugove, ne dopuštamo u svoje društvo, ne trpimo u svome domu onoga koji živi svagda s nama u nesuglasici. Tako i Bog, i tim više On kao Svesveti i Pravosudni, nikada ne prima u Svoje nebesko carstvo ljude sa upornom, zlom voljom. (Prota J. Tolmačev).
Volja Božija je ne samo najviši zakon, nego i naše najveće blago. (Isti).
Ko čuva i ispunjava naredbe Gospod-nje, toga Gospod Bog čuva od svakoga zla.
Prava radost dolazi od Boga i daje se samo onome ko samoga sebe neprestano nudi na to, da svoju volju odbacuje, a volju Božiju u svemu izvršuje. (Sv. Antonije Veliki).
Ili radi ono šta Bog hoće, ili ćeš dobiti ono što ne želiš.
Ako želiš biti bez tuge, staraj se da ugodiš Bogu. (Ava Evagrije).
„Šta treba činiti da bi ugodio Bogu“? – upitao je neko Sv. Antonija Velikog. Na to je on odgovorio: „Ma gdje bio, svagda imaj pred očima svojima Oca Nebeskoga; ma kakvim se poslom zanimao, pazi da li se to odobrava Svetim Pismom“.
O! kako bi to divno bilo, kada bi mi živjeli u svetu ne po svojoj volji i mislima, no svagda bi pitali Gospoda preko Njegovih riječi Svetoga Pisma: kaži mi Gospode da li treba to uraditi ili ne? (Is. 8, 19. 20; 5 Mojs. 12, 8. 32; Ps. 142, 8).
Čovjek treba da bude takav, kao da stoji pred Sudom Božijim. (Ava Agaton).
Sjećati se Boga potrebnije je nego disati. (Sv. Grigorije Bogoslov).
Neka se tvoje tijelo kreće po zemlji, ali tvoja duša neka bude kod Boga.
Idi po zemlji, ali živi na nebesima. (Duhovni Margarit).
Smatraj da je svaki momenat vremena propao u kome se nisi Boga sjećao.
One sate (časove) u koje nisi mislio i ne misliš o Bogu, i u koje nikakva dobra i pobožna misao nije se nalazila u umu i srcu tvome, smatraj ih za propale. I onda promisli se, o ljubazni hrišćanine, koliko li si vremena izgubio. Traži oproštaj za prošlo od Gospoda, i u buduće živi pametno i po hrišćanski.
Posvećujte Bogu početak svakoga dana i noći molitvom, blagodareći Mu za prošlo, tražeći Njegov blagoslov za buduće, i u produženju dana, obuzeti svjetskim poslovima, podsjećajte se po koju minutu Boga, tajno Mu uznoseći srce i misao pobožnu, molitvenu. Upravljajući se po ovome pažljivo, naći ćete u sebi ono što je na-pisano u Psalmu (76, 4): „Sjetih se Boga, i obradovah se“. (Filaret Moskovski).
Sjećaj se Boga da se i On svagda tebe sjeća. (Sv. Isak Sirin).
Bog neće ostaviti tebe, ali se ti čuvaj da Ga ti ne ostaviš.
U svako vrijeme opominji se Boga i On će se opomenuti tebe kada padneš u bijedu. (Sv. Isak Sirin).
Prije nego li te snađe nevolja moli se Bogu, i u vrijeme tuge naći ćeš Ga i čuće te. (Isti).
U vrijeme sjećanja na Boga umnoži molitvu, te da On, kada Ga budeš zaboravio, ne zaboravi tebe. (Sv. Marko Posnik).
Sjećanje na Boga ne samo ne čini prepreke našim upražnjavanjima (poslovima), nego naprotiv čini te su nam ona još prijatnija. Kada se nalazimo s dobrim drugom, mi produžavamo rad i u prisustvu njegovu, i još sa većim zadovoljstvom i uspjehom, osobito kada nam on još može pomoći svojim savjetom, kuraži nas svojim prisustvom i čak nam pomaže, ako mi u tome imamo potrebe.
Ako budemo svagda umno posmatrali Boga, ako Ga se budemo neprestano sjećali, za nas će sve lako biti, sve podnošljivo, sve ćemo lasno pretrpiti i podići ćemo se više svega. (Sv. Zlatoust).
Biti pažljiv pred Bogom, ili često i stalno, po mogućstvu, sjećati se Boga, ne samo da neće zatrudnjavati vršenje poslova zemaljskih i vršenje obaveza svoga zvanja, no će ih još većma olakšati i uvjenčati još većim uspjehom, stoga što, približavajući se k Bogu mišlju, čovjek dolazi u bliže, može se reći, prijateljske odnose i nalazi u Bogu svemoćnoga pomoćnika sebi.
Kada Bog uređuje, tada i teško postaje lakim. (Sv. Zlatoust).
Ko svagda hodi pred očima Gospodnjim, sa njime je svagda i u svemu Gospod. (Filaret, arhiep. Černigovski).
Potrudi se da ti Bog bude drug, i čovječija pomoć neće ti trebati. (Sv. Simeon Studit).
Sva svoja djela oduševljavaj sjećanjem na Boga, stoga što bez Boga ne možeš ništa učiniti, osim grijeha.
Bez Gospoda ne samo grad ili dom čovjekov, no i gnijezdo grličino ne gradi se. (Filaret Moskovski).
Uzaludno ćete rano ustajati i dugo sijediti za radom, ako Gospod ne pomogne.
Mnogo se može uraditi pri pomoći Gospodnjoj, samo ako se hoće da se mnogo uradi.
Sve je Bogu moguće; tebi pak nemoguće je išta učiniti bez Boga; no i tebi je „sve moguće vjerujućemu“ (Mar. 9, 23). (Filaret Moskovski).
Ni u čemu nije nam tako potrebna pomoć Božija, kao u stvari našega spasenja, stoga što ni u čemu nismo tako slabi kao u činjenju dobra.
Čovjek može samoga sebe pogubiti, kao što i gubi; no spasti samoga sebe ne može. (Sv. Tihon Zadonski).
Zlo činiti i griješiti mi sami možemo, kao što i griješimo; ali činiti dobro bez Boga mi ne možemo. (Isti).
Pošto je Bog Tvorac svakoga dobra, zato se nikakvo dobro ne čini bez Boga. (Filaret Moskovski).
Bez Boga ne samo ne možemo kakvo dobro učiniti, nego čak ni htjeti ga ne možemo. (Sv. Tihon Zadonski).
Početak je svake vrline Bog, kao i dnevne svjetlosti – sunce. (Sv. Marko Posnik).
Svo dobro nalazi se samo u jednome Bogu, tako da bez Njega i van Njega nema dobra.
Češće se obraćaj mišlju i srcem ka Bogu – Izvoru vrlina, i sam ćeš tada sa Njegovom pomoći činiti dobra djela; a tada – ne boj se nikoga i ničega u svijetu.
Porok, neka bi imao na svojoj strani svu vaseljenu, slabiji je od svega; a vrlina (dobročinstvo), makar ostala i samohrana, moćnija je od svega, stoga što ima na svojoj strani Boga. Doista, ko može spasti onoga protiv koga je Bog? Ko može pogubiti onoga kome pomaže Bog? (Sv. Zlatoust).
Kada Bog daje, tu zavist ništa ne može učiniti; a kada ne daje, ne pomaže nikakav trud. (Sv. Grigorije Bogoslov).
Čini sve po Božijoj volji, pa ćeš u Njemu naći pomoćnika. (Ava Jovan).
Postojano se moli u svakome poslu, te da ništa ne činiš bez pomoći Božije. (Sv. Marko Posnik).
Ko se ne oslanja (gordo) na svoje trude, taj najvećma osjeća silu Božiju. (Ava Isaija).
Ne oslanjaj se na svoje moći, i pomoć Božija biće svagda uza te. (Isti).
Svaka nada, koja vrijeđa nadu na promisao Božiji – jeste bezbožnost.
Veoma je nesrećan onaj koji se ne nada na Boga i misli da sam sebe usreći.
Ko ne živi pod krovom Svevišnjega, za njega se nigdje ne može naći mirnog i bezopasnog utočišta.
Kao što onaj koji je stao na paučinu, pada u provaliju, tako pada i onaj koji se oslanja na svoje moći. (Sv. Nil Sinajski).
Ko se Boga boji, taj sve po volji Božjoj čini. (Ava Evagrije).
Kao što svijeća unesena u tamnu odaju osvjetljava je, tako strah Božiji, kada se useli u srce čovjekovo, prosvjećuje ga i uči ga svima vrlinama i zapovijestima Božjim. (Ava Jakov).
Strah pred Bogom jeste osnov i koren pobožnosti čovjekove, – strah da kako ne uvrijedi Boga prestupljenjem Njegovih zapovijesti.
Gdje je straha Božijega tamo je uspinjanje k vrlini, a gdje je nerad i gdje nema straha tamo je silazak k bezakonju. (Duhovni Margarit).
Bez straha Božijega, pri samome strahu čovječijemu, može se samo izgledati dobar a ne biti.
Neko je kazao o sebi: Ja se bojim Boga, no bojim se i takvoga čovjeka koji se ne boji Boga.
Strasti ne mogu preodoljeti one (ljude) koji u sebi imaju straha Božijega.
Kao što se vosak topi od vatre, tako i nevaljala misao od straha Božijega. (Ava Talasije).
Čuvaj u sebi strah Božiji, i – ne boj se padanja u grijeh.
Najveća je od nebesnih ptica – orao; od zvjerova zemaljskih – lav, a od sinova ljudskih – onaj koji se boji Gospoda. (Sv. Jefrem Sirin).
Ako se uzbojiš čovjeka, od Boga ćeš biti ponižen; a ako se uzbojiš Boga, onda ćeš i od ljudi biti poštovan. (Sv. Zlatoust).
Strah Gospodnji smirava čovjeka, ali ga i u isto vrijeme i uznosi.
Ko se boji Boga više svega, taj se već ničega u svijetu ne boji (Psal. 112, 6). (Prota P. Sokolov).
Ko se istinski boji Boga, taj se nikoga ne boji, pa makar išao posred samrtne tame.
Onaj koji se boji Boga, jači je nego li svi đavoli.
Ko se ne boji Boga, taj treba svakoga da se boji.
Neka je strah Božiji vazda s nama i tada nas neće ništa ožalostiti: ni bijeda, ni bolest, ni ropstvo, plijen ili ma šta drugo nesrećno.
Boj se Boga ne kao mučitelja, no Ga se boj iz ljubavi. (Sv. Atanasije Veliki).
Bog je čovjekoljubac, kako Ga svi mi nazivamo; dužnost je čovjekova da bude bogoljubac.
A kako da ne ljubimo Gospoda? Njime živimo, Njime dišemo, Njime se krećemo. I zar onda nije čudno, zar nije protivno prostome razumu da se srcem obraćamo ka onome što je van Boga i što nas može pogubiti?
Pobožni Makarije, učenik Sv. Antonija, idući jednom sa braćom, ču jednoga dječaka gdje govoraše svojoj majci: „Jedan bogataš voli mene, a ja ne znam zašto ga mrzim; dok jedan siromašak mrzi mene, a ja ga volim“. Čuvši ovo, Sv. Makarije zaprepasti se i zamisli se. Šta je s tobom? – upitaše ga braća. „Riječi koje sam čuo – odgovori sv. Starac – znače ovo: Gospod Bog, bogat u milosrđu, svakodnevno nam pruža dokaze očinske ljubavi svoje, a mi bezumnici, ne umijemo da cijenimo dare Njegove; no duh dušegubni, siromašni i zlobni (tj. đavo), mrzi nas i kao urličući lav traži da nas proždere, a mi zaslijepljeni, volimo ga i ne stidimo se robovati mu“!
Kada bi vidjeli da je potok u toku svome zaustavljen parčetom hartije, mi bi se zaprepastili tim viđenjem. – Sličnoj pojavi naličimo i mi, kad kojekakve sitnice odvlače našu pažnju od Boga, a privlače naš um i uobraženje ništavni predmeti i smetaju nam da se zbližimo sa Bogom u uzajamnoj ljubavi.
Uz ljubav k Bogu nemoguće je dodati sklonost ka zemnim predmetima.
Čiji je um privezan ma kojoj i ma kakvoj zemaljskoj stvari, taj ne ljubi Boga. (Sv. Maksim Ispovjednik).
Kao što dvije duše ne mogu oduševljavati jedno i isto tijelo, tako i dvije ljubavi – ljubav ka Bogu i ljubav ka svije-tu – ne mogu oduševljavati jednu dušu. (Sv. Filaret Moskovski).
Dvije vrste ljubavi proizvode dvije vrste građanstva u cijelom svijetu. Ljubav ka Bogu čini nas građanima gornjeg Jerusalima, nebeskoga grada; ljubav pak ka svijetu čini nas građanima Vavilona (grešnoga grada). Neka sada svaki sebe upita: Šta voli? i saznaće čiji je on građanin. (Blaženi Avgustin).
Sve stvari u prirodi kreću se po svojoj sklonosti: lake se podižu u visinu, teške tegle k zemlji. Kod razumnih stvorenja, ljubav služi svim naklonostima a one teže onamo kuda ih vuče strast, koja u srcu preovlađuje. Tako, ako u nama gospodari ljubav prema truležnim zadovoljstvima, želje za počastima i slavom, tada mi prinadležimo isključivo zemlji, i uzvisiti se do nebesnih stvari biće nam tako teško i trudno kao kamenu kada ga u vis bacimo. No ako mi, obuzdanjem i slabljenjem tijela, podavimo u srcu sve zemaljske želje – tada će se naš bogoslični duh, ne zadržavan nikakvim preprekama, brže uzdići ka Bogu, nego li što bačeni u vis kamen poleti s visine dolje, ka zemlji.
Blaženi Avgustin, objašnjavajući smisao izreke Psalmopjevca: „Imže obrazom želajet jelen na istočniki vodnija, sice želaet duša moja k tebje, Bože[2]“ (Ps. 41, 2), govori da jelen obično umrtvljuje zmije koje mu se, kad on traži vodu, na putu nađu, i da od toga (jedenja zmija) osjeća silnu žeđ, te sa još većom brzinom trči izvoru. „Hoćete li znati, produžava blaženi učitelj Crkve, zašto u vama nema toliko silne žeđi za savršenstvom i tolike nezadržljive težnje k Bogu? Stoga što vi ne gazite zmije, a vaše su zmije čulne pohotljive strasti. Umorite ove zmije nepravde, – i tada ćete sa udvojenim usrđem poletjeti ka Izvoru života i istine“.
Vatra naložena na zemlji ne teži ka zemlji, no se svagda diže u vis; tako i ljubav tvoja ne treba da teži ka tebi, već svagda da teži k Bogu.
Mi treba da imamo tri srca: 1) za Boga: srce čisto; 2) za bližnje: srce milostivno; 3) za sebe: srce oštro. (Andrijan Jugski).
Mi smo toliko obavezni ljubiti Boga većma no sebe, koliko je On veći od nas.
Mjera ljubavi prema Bogu jeste ljubav bez mjere.
Za Boga nema ničega prijatnijeg nego li ljubav. Ništa tako nije ugodno Bogu kao srce čovjekovo koje gori ljubavlju prema Njemu. Bez ljubavi svi postupci čovjekovi, ma koliko po spoljašnosti izgledali dobri, pa čak i veliki, ništa ne znače u očima Božijim i protivni su Bogu.
Kiša biva korisna za zemlju ako ne pada kada se zemlja još nije oslobodila od snijega i leda, već pada kada je se zagrijala sunčanom toplotom; slično ovome i blagost Božija nalazi dovoljno primanja samo u srcima koja su zagrijana ljubavlju k Bogu.
Ljubav ka Bogu sve preobraća u sredstva za naše spasenje i blaženstvo; bez nje, sva sredstva ne dostižu cilja Ne može goriti žižak bez jeleja (ulja), pa i molitva ne može ozariti (osvijetliti) bez ljubavi. Dim od kadionice ne može se pojaviti bez vatre u njoj, i molitva bez ljubavi neće se uzdići k Bogu.
Nedostatak ljubavi ništa ne može zamijeniti. Ali ljubav zamjenjuje sobom sve nedostatke. Voli, i ti ćeš postupati pravično u svakom slučaju, i to neprimjetno. Ovo duhovno načelo naučiće te kako treba postupati u svima okolnostima. (Inokentije, arhiepiskop Huam.).
Ne govori mi da ti Boga ljubiš – to su samo gole riječi; pokaži ljubav svoju na samom djelu. (Sv. Zlatoust).
Gdje je prava ljubav prema Bogu, tamo usta, tek što se otvore, blagodare Bogu i proslavljaju Ga. (Prota J. Tolmačev).
Najvjerniji znak da u nama nema još ni začetka ljubavi k Bogu jeste – osjećati tegobu u služenju Bogu, ne htjeti izvršavati, a još više sasvim neispunjavati svoje obaveze prema Njemu. Blaženi Avgustin umjesno primjećuje: „Trudovi za one koji ljube nisu nesnosni; oni ih razveseljavaju kao lov lovce zvijeri, ptica i riba. Voleći nešto, mi ne opažamo truda ili i sami trud volimo“.
Neko je rekao Avi Agatonu: „Meni je data zapovijest, ali ispunjavanje zapovjedi skopčano je sa tugom; hoće mi se da ispunim zapovijest, ali se bojim tuge.“ Starac je na to odgovorio: „Kad bi ti imao ljubavi, ti bi ispunio zapovijest i pobijedio bi tugu“.
Zar ćeš naći potkrepljenja za izvršavanje podviga pobožnosti kod onoga, kod koga nema plamene ljubavi prema Bogu?
Samo voli – i tada ćeš moći učiniti sve što hoćeš. (Blaženi Avgustin).
Voli sve u Bogu (radi Boga) i u svemu ljubi Boga.
Onaj ne ljubi Boga ko ljubi ono što Bog zabranjuje ljubiti.
Velika je uvreda za Boga ako ti postaviš svijet za takmaca (protivnika) Bogu.
Svaka duša, koja ma što drugo voli većma nego li Boga, preljubnica je.
Svemogući Tvorac naš, ukoliko nema sebi ravnoga, utoliko i ljubav našu neće ni sa kim da dijeli, već traži od nas svo srce naše; i premda nam naređuje da imamo ljubavi prema bližnjima, ipak neće da ta ljubav bude ma koliko prepreka našoj svom dušom ljubavi prema Njemu – Bogu. (Teofan Prokopović).
Bližnjega ne vrijeđaj i ne obožavaj, a sebe ne obogotvori (ne ponosi se); Boga voli svom snagom duše i duha svoga, tj. svim srcem i svim umom.
Voljeti sebe treba samo radi Boga i djelimično radi bližnjih; ljubiti bližnje treba radi Boga; a ljubiti Boga treba radi njega Samoga, te stoga više svega. (Filaret Moskovski).
Ljubav prema sebi treba prinositi na žrtvu ljubavi prema bližnjima; a ljubav prema sebi i bližnjima treba prinositi na žrtvu Bogu. (Isti).
Ako želiš da spaseš sebe vjerom, zavoli i voli uvijek Onoga u koga vjeruješ. (Isti).
Gori plamenom Božanske ljubavi, da ne goriš onim od čega će goriti đavoli.
Voli Boga svim srcem, svom dušom i svima pomislima svojim, ako želiš naslađivati se vječnim radostima vječnoga blaženstva, i to još na zemlji živeći. A te radosti su, vjeruj mi, tako velike, tako zadovoljavaju naše srce, da ništa u ovome svijetu neće i ne može te obmanuti ili zavesti.
Ništa u svijetu nema tako što bi moglo odvojiti od ljubavi prema Bogu srce, u koje se ta ljubav uselila. (Ava Isaija).
„Kako ću sebe sačuvati od iskušenja“? – upitao je neko Avu Pimena. – Sveti starac je odgovorio: „U kotao, koji neprestano vri, ne pada muva; i dušu, koja neprestano kipti ljubavlju prema Bogu, ništa sablazniti ne može“.
Ako iskreno zavoliš Boga i budeš stalan u tome voljenju, nikakva strast ne može tobom ovladati. (Sv. Simeon Novi Bogoslov).
Svijet i sve što je u svijetu ne znači ništa za onoga kome je Bog sve i sva.
Ljubav prema Bogu jeste neiscrpno blago: ko je ima, taj je bogat; ko je lišen nje, taj je siromašan. (Sv. Vasilije Veliki).
Ako bi mi nešto van Boga voljeli, nama će onda nešto nedostajati, jer naše srce svagda nešto traži i „do toga vremena je uznemireno, dok ne dostigne ljubav Božiju“. (Prota J. Tolmačev).
Ako je tebi dosadno, to biva zbog toga što Boga još ne voliš. Ako nevjesta voli mladoženju svoga, onda njoj s ljubljenim njenim ni siromaština, ni bijeda, ni tamnica nisu teške; samo joj je težak razdvoj od njega, i tada – ni bogatstvo, ni radost ne utješavaju je. Pa kada ljubav ljudska to čini, koliko li će većma ljubav Božja? – Zavolite Boga i nastanite Ga u srca vaša, i tada neće biti dosadno, no ćete osjećati svagda neopisanu radost i sladost, svagda ćete živjeti u spokojstvu duha. Rečeno je: „Okusite i vidite kako je blag Gospod“ (Ps. 33, 9). Simeon Zost).
S ljubavlju prema Bogu svuda je za čovjeka raj; bez nje – svuda je pakao.
 


 
NAPOMENA:

  1. Lasno=lako
  2. Kao što čezne jelen za izvorima voda, tako čezne duša moja Tebi, Bože.

Jedan komentar

  1. rosa petrović

    tekst ove knjige je vrlo dobar i cela knjiga od ogromne koristi nama čitaocima, ne treba ništa menjati ili prepravljati, kako jeromonah Atanasije u Pogovoru misli da bi trebalo. Ovo je odlično urađeno!

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *