NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Duhovno uzdizanje » DUHOVNA GRADINA

DUHOVNA GRADINA

 

HILANDARAC
DUHOVNA GRADINA
ZBIRKA MUDRIH IZREKA SVETIH OTACA
ZA DUHOVNI ŽIVOT
 

 
3. GOSPOD ISUS HRISTOS
 
Mi smo: duša i tijelo; Isus je: Bog, duša i tijelo.
Sin Božji javio se na zemlji s dušom, tijelom i Božanstvom, da kao Bog izbavi dušu i tijelo od smrti. (Ava Talasije).
Gospod naš Isus Hristos, da bi nas učinio onim što je On sam, po bezmjernoj ljubavi svojoj postao je ono što smo mi. (Sv. Irinej Lionski).
Bog Riječ, ravan Ocu, postao je saučesnik naše smrtnosti, ne po svojoj već po našoj prirodi, da nas učini saučesnicima Božanstva Njegova, ne našom već Njegovom silom. (Blaženi Avgustin).
Bog je sišao do čovjeka da bi čovjeka podigao i uzvisio do Boga.
Sin Božji sišao je s neba radi toga da bi nas izveo na nebo.
Sin Božji postao je sinom ljudskim, da bi sinove ljudske učinio djecom Božjom (Gal, 4, 5). (Sv. Atanasije, kod prote P. Sokolova).
Sin Božiji postao je sinom čovečijim ne prestajući biti Sinom Božijim.
Riječ Božja (Božiji Sin) postavši po čovekoljublju tijelom, nije se izmijenio u onome šta je bio, ni onim šta je postao. (Ava Talasije).
Ako gvožđe turimo u vatru ono se svo zagrije i usija, pa ipak ne pretvara se u vatru; i obratno, vatra ne postaje gvožđem; tako i u Isusu Hristu svaka priroda (Božanska i čovječija) zadržala je svoja svojstva i ostala je onim šta je bila. (Prota Jevgenije Popov).
Russo, nepristrasan kritičar, govorio je da Lice Gospoda Isusa Hrista ne može biti izmišljeno, s toga što ne mogu biti izmišljena Njegova dejstva – djelanja. (Inokentije, arh. Hersonski).
Mudrost Isusa Hrista tako je očigledna u Njegovoj nauci, da ako bi ju ko htio dokazivati, bilo bi to isto kao kad bi ko pokušao da dokazuje da sunce svijetli. (Isti).
U cijeloj istoriji Božanskog Učitelja nema ničega što bi uvrijedilo osjećaje morala. Nad svim Njegovim životom može se natpisati: „Moje je jelo da izvršim volju Onoga koji me je poslao“ (Jovan. 4, 34). (Isti).
Hristos od samoga rođenja svoga počeo je nositi krst radi spasenja našega.
Hristos se rodio u jaslama, živio kako se gdje desilo i umro na krstu. (Inokentije Hersonski).
Razmotrite pažljivije čovjeka Hrista i vi ćete nesumnjivo vidjeti u Njemu Boga.
Ako je Sokrat živio i umro kao mudrac, onda je Isus Hristos živio i umro kao Bog. (Žan-žak Russo).
„Ako si ti Sin Božji“, govorili su Judejci, to „siđi sada sa krsta i uzvjerovaćemo u tebe“ (Mat. 27, 40-42). Pa baš zbog toga On nije ni sišao što je Sin Božji. On je pretkazao da će na krstu umrijeti, i On umire. Doista, za čovjeka bi bilo nešto neobično – sići sa krsta i spasti se od smrti. Ali je samo Boga dostojno i samo je jednome Bogu moguće bilo toržestvovati na krstu, sa krsta privući Sebi vaseljenu, ostati u životu i poslije smrti, i čak posredstvom smrti dati život svijetu. (Ogjust Nikol).
Hoćeš li svakoga dana gledati čudo? – svaki dan razmišljaj o vaploćenju i stradanju Hristovu. (Sv. Tihon Zadonski).
Kako li je ograničen um čovječiji sa svom prepredenošću i svim lukavstvom strasti. Ljudi su mislili da, predajući na smrt Hrista Gospoda, oni čine samo to što se htjelo njihovim strastima. A međutim se dogodilo da su same strasti izvršile ono što je htjela ljubav nebeska, ljubav Sina Božijega. (Filaret Černigovski).
Bog je postao čovjek da postane mrtvom žrtvom (za čovjeka), – da postane Spasitelj i oživi (vaskrsne) čovjeka.
Hristos je umro radi toga, da bi u nama grijeh umro.
Umri ne čineći grijeh, umri što prije, bez svakoga odlaganja i rasuđivanja; u protivnom, ti ćeš izgubiti Hrista, a sa njime i sve ostalo. (Ili, što rekli Sveti Oci: bolje je pošteno ili u poštenju umrijeti, nego li nepošteno i nevaljalo živjeti).
Mi gledamo na krst Hristov i čitamo o Njegovim stradanjima, a sami ne trpimo ni jedne uvrede. (Starodrevni Otečnik).
Priroda sinova Adamovih otima se podići – od materijalnog ka duhovnome, slično ribi koja se ponekad praćne iz vode u vazduh; no tako isto brzo i lako (kao riba u vodu) pogružava se opet u materijalno; samo Hristos blagodatnom silom svojom može je bezuslovno i smelo uzvisiti, obnoviti, preporoditi i dati joj stalni duhovni pravac. (Filaret, mitrop. Moskovski).
Kada bura počne kolebati lađu duše naše, tada probudimo Hrista Gospoda molitvom, pa će nastati tišina u duši našoj (Luk. 8, 23, 24).
Raspeti za nas pomoći će nam da raspnemo (uništimo) naše strasti i pohotljivost.
Isus je ujedno i ljekar i ljekarstvo. Hristos je svojom smrću pobijedio grijeh i svojim vaskrsenjem pobijedio je smrt.
Gospod nije vaskrsao u prvi dan, ni odmah posle smrti s toga da bi osvjetio – osveštao naš put ka grobu i osvijetlio nadom naše grobove; nije vaskrsao ni u drugi dan, ni u subotu radi toga da očuva odmor zakonske subote i da dužim boravljenjem u grobu uvjeri sve u istinitost svoje smrti i pogrebenja i time uveliča slavu vaskrsenja. Ali već trećega dana, u nedjelju, vaskrsao je Gospod da ne bi duže ostavio svoje učenike u tuzi i zabuni i da bi ih što prije obradovao i utješio. Jer, zar bi i smrt mogla u svojim kandžama držati Izvor života? (Prota J. Jahontov).
Kao što je Hristos svojim vaskrsenjem skrhao paklena vrata i otvorio izlaz iz njega, tako je i svojim vaznesenjem otvorio nebeska vrata i otvara vjernima ulazak u raj. (Filaret Moskovski).
Ljubav naša utvrđuje se na stradanju Hristovom, vjera – na vaskrsenju Njegovu, a nadežda – na vaznesenju Njegovu.
Sišavši na zemlju, Sin Božiji nije ostavio Svoga Oca; i izišavši na nebo, nije se odvojio od onih koji Ga vjeruju.
Ne videći Hrista, vjeruj u Njega, voli Ga, i raduj se, pa ćeš biti srećan. (Filaret Moskovski).
Ako ti, slično mironosicama, ne prospavaš jutro radi Gospoda i žuriš se k Njemu duhom svojim, onda, ako Ga i ne vidiš, ipak ćeš biti naučen gdje ćeš Ga naći.
Hristos je sišao s neba radi našeg iskupljenja, a otišao na nebo da nas proslavi.
Mi smo više zadobili u Hristu – Hristom, nego li koliko smo izgubili u Adamu – Adamom.
Do Hrista Avram u paklu; poslije Hrista razbojnik u raju.
Ako je stvorenje svijeta djelo ljubavi Božije, onda je djelo iskupljenja ljudi smrću Sina Božijega čudo ljubavi Božije. (Filaret, arh. Černigovski).
Ako smo u svemu obavezni Bogu za učinjeno nam dobro što nas je stvorio, onda čime i kako možemo zablagodariti Bogu što nas je otkupio i spasao, – i to još na takav način? (Girodo).
Kad bi ti predao Bogu ne samo sve što imaš, nego i sve šta misliš, osjećaš, činiš, – dušu, tijelo, život: možeš li a da ne priznaš da si ipak ovim samo malo dao „Božije Bogu“? (Filaret Moskovski).
O, um čovječiji nije u stanju obuhvatiti svu širinu i visinu ljubavi Božije, koja se na nas Isusom Hristom izlila. No tim je strašnije biti neblagodaran pred takvom ljubavlju. (Filaret, arhiep. Černigovski).
Hristos s krsta kao da govori svima i svakome: „Eto šta ja za tebe učinih? A šta si ti učinio za mene“?
Želiš li radi Hrista učiniti bližnjemu prijatnu uslugu? Ukaži siromašnome pomoć.
Što se pruži siromahu, to u licu siromaška prima sam Hristos (Mat. 25, 40).
Hristos je zavolio nas nedostojne; i mi Njega zavolimo, dostojna svake ljubavi.
Neka bude u tebi ljubavi prema ljudima radi Isusa, a ljubav prema Isusu radi Njega samoga. (Toma Kempijski).
Treba ljubiti roditelja, ali pretpostaviti Spasitelja (Luk. 9, 59, 60). (Blaženi Avgustin).
Izaberi – bolje je da ti cijeli svijet bude protivnikom, nego li da uvrijediš Isusa. (Toma Kempijski).
Budi takav u odnosima prema Isusu u kakvim Ga želiš vidjeti prema tebi. Ti želiš da On javi na tebi svo bogatstvo ljubavi Svoje, onda i ti otkrij Mu svu širinu srca tvoga.
Nema većega blaženstva nego li voljeti Hrista i biti od Njega voljen.
Najbjedniji je onaj koji živi bez Isusa, a najbogatiji je onaj kome je dobro biti sa Isusom. (Toma Kempijski).
Hristos – sve naše radosti, sva naša blaga, sve naše – sve!
Čovjek koji boravi sa Isusom bogat je, pa makar u materijalnom pogledu siromah bio. (Ava Evgenije).
Bolje je lišiti se svega u svijetu, nego li izgubiti Isusa Hrista: svu neimaštinu On će stotinu puta nadoknaditi. A lišenje Njega samoga ne može biti nadoknađeno vladanjem nad cijelim svijetom. (Prota P. Sokolov).
Bolje je trpiti oskudicu i biti sa Hristom, nego li izobilovati u svemu, a biti van opštenja sa Njime.
Bez miloga Isusa gorko je živjeti u ovome mnogobijednome svijetu.
Život bez Hrista rđaviji je od same smrti.
Teško onima koji odgone od sebe Isusa! A to s toga što će i oni nekada biti odagnati od Njega. (Prota P. Sokolov).
Oni koji nisu htjeli poslušati Hrista koji ih je zvao: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni …“ (Mat. 11, 28), čuće nekada Njegov zapovjednički glas: „Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni“ (Mat. 25, 41).
Ne udaljuj se od Isusa, no se združi s Njim prisnim vezama ljubavi, ako želiš sebi sreće i blaženstva, ne samo u budućem nego i u sadašnjem životu.
Sa Premilim Isusom sve će za tebe slatko biti. Same nevolje učiniće ti se nektarom nebeskim.
Zar se ne osjećamo srećni, kada za čovjeka, koga volimo i poštujemo, učinimo nešto pa pretrpimo? Iz ovoga, po uznošenju od maloga ka velikome, možemo izvesti zaključak ovaj: ako rado ponesemo krst (stradanja i nevolje), osjećaćemo se srećni i radosni u samome podvigu prije nego li nastupi blaženstvo za podvig. (Filaret Moskovski).
„Mi nikada ranije nismo osjećali da sa takvim zadovoljstvom, sa takvom radošću podnosimo ovo za Isusa Hrista“, odgovorila su sveta braća Marko i Marcelin kada im je jedan od mučitelja izjavio sažaljenje što su oni za Hrista privezani za stub i prikovani strašnim ekserima.
Kao što dijete ili neobrazovani čovjek ne poima zadovoljstva kakva nalazi prosvećeni muž pri čitanju učenih knjiga, tako i mudri filosof, ili pronicljiv čovjek, ali neupoznat sa spasavajućom vjerom, ne može sebi predstaviti čak ni slaboga pojma o onoj radosti kakvu hrišćanin crpi iz ljubavi Isusa Hrista!
Kada tjelesna ljubav toliko zarobljava dušu da ju odvraća od svega i privezuje ju samo osobi koju ljubi, šta onda neće učiniti ljubav prema Hristu ili strah da se ne bude udaljen od Njega? (Sv. Zlatoust).
„O, kada bi se mnome nasladili zvjerovi, naznačeni da me rastrgnu, – koje ja molim da ubrzaju moju končinu! Ako oni ne htjednu da se požure, ja ću se postarati da oni što prije rastrgnu mene. Neka navale na mene vatra ili krst (raspinjanje), zvijeri, lomljenje kostiju, rasijecanje dijelova (tijela) i svi užasi đavola, samo da se nasladim Hristom“! – Sa takvom revnošću, sa takvom gotovošću sv. Ignjatije Antiohijski očekuje, traži, izmoljava, iznuđava za sebe mučenja za Hrista!
„O, mili krste! koga sam davno želio, strasno volio, neodstupno tražio; i evo sada je prigotovljen za dušu moju, koja ga je željela! Ja prilazim Tebi spokojan i radostan: i ti toržestveno primaš mene“! – Tako je uzviknuo sv. Andrija Prvozvani, i u užasima krsne smrti za Hrista osjećao svoje blaženstvo!
Mi treba da smatramo sebe za odveć srećne, ako bi se udostojili da ma šta pretrpimo radi Gospoda.
Nema veće slave, nego li podijeliti beščašće sa Isusom. (Filaret Moskovski).
Krst i različne bijede (nesreće) jesu znamenja ili zastave hrišćanske, pod kojima hrišćani služe Caru svome, na krstu raspetome. (Sv. Tihon Zadonski).
Kada dobro rasudiš ko je Hristos, šta je i radi čega je, i radi koga je strašne muke i beščašće – sramotu i poniženje – pretrpio: dobićeš veliku utjehu u svakoj nevolji i svaku bijedu i žalost primićeš sa blagodarnošću i radošću. (Sv. Tihon Zadonski).
Pred Krstom i u Krstu nalaze utjehe svi oni, koje ništa u svijetu ne može utješiti.
Trpi do kraja sa Hristom i Hrista radi, ako hoćeš da sa Hristom caruješ. (Toma Kempijski).
Ko koće da bude učesnik vječnoga carstva sa Isusom, taj je dužan biti učesnik i stradanja i trpljenja Njegova. (Sv. Tihon Zadonski).
Ko hoće da naliči na Isusa Hrista po slavi, taj je dužan naličiti Njemu i po životu.
Ako ljubiš Hrista, ne zaboravljaj izvršiti Njegove zapovijesti. (Ava Evagrije).
Protivnik (neprijatelj) je Hristov ne samo onaj koji učenjem, nego i ko se životom protivi Njegovoj riječi. (Sv. Tihon Zadonski).
Onaj nije Hristov koji onako ne misli i ne radi kao Hristos.
U svemu da bude tvojim učiteljem Gospod Isus Hristos, na kojega pogledaj okom uma tvoga; češće samoga sebe pitaj šta bi u tome slučaju pomislio, kazao i učinio Isus Hristos?
Umjeti smiriti se, znači umjeti podražavati Isusu Hristu. (Sv. Vasilije Veliki).
Obučen u smjernost, Bog se javio ljudima; ko se od ljudi obuče u smjernost, postaće Bogu sličan.
Postani mladencem sa Isusom (u smislu smjernosti i prostote), i ti ćeš rasti s Njim u premudrosti (Luka 2, 40).
Sjećaj se, hrišćanine, da pećina i jasle vitlejemske, gdje se rodio i bio u pelenama povijen Spasitelj i Gospod naš, treba da budu grobom tvoga častoljublja i vlastoljublja.
Kad je Sin Božji smirio sebe, to smo i mi dužni ponižavati sebe, tim više što je On zbog gordosti naše ponizio sebe.
Radi tebe Bog je ponizio sebe, a ti ni radi sebe ne smiravaš se, nego se uzvišavaš i gordiš. (Sv. Makarije Veliki).
Hristos, prizivan da caruje, bega od toga, a pozvan na ruganje i krsnu smrt, dragovoljno se saglasio. I tako, čovjek želeći da se upodobi Hristu, treba da se više veseli ponižavanjima nego li slavi.
Sjećaj se Hrista u pećini i tamnici, i tebe neće zanositi ni primamljivati prekrasno ukrašeni dom. (Filaret Moskovski).
Sjećaj se Hrista odgonjenoga i obučenoga u sramotnu haljinu, pa nećeš tražiti skupocjena odjela. (Isti).
Sjećaj se octa i žuči, kojima je Hristos zapojen, pa nećeš tražiti raskošnih gozbi i veselja.
Opominji se Hrista, čija koljena, po izrazu proročkome, „iznemogoše od posta“ (Ps. 108, 24), pa će ti post biti sladak i hranjiv više nego li gozbe i bogate trpeze. (Isti).
Sjećaj se Hrista, koji je prolio krv svoju i za one koji su je prolivali; sjećaj Ga se kako je, viseći na krstu, molio se za one koji su ga raspeli, – i ti ćeš prestati da misliš kako ćeš se osvetiti neprijateljima svojim, već ćeš im velikodušno oprostiti.
Ne zaboravljaj Gospoda, otišavšeg sa slavom na nebo u 40-ti dan posle svoga preslavnog vaskrsenja iz groba, i sjećaj se Njega „Sjedjaščago odesnuju Oca„; ne zaboravljaj Njegova obećanja: „Gdje budem ja, tu će i sluga moj biti“ (Jovan 12, 26), i tebi će se breme („igo“) služenja Isusu učiniti lakim (Mat. 11, 30) i neznatnim.
„Gdje ja budem“, govori Hristos, ,,tu će i sluga moj biti“. A gdje je Hristos? Na nebesima. I tako, preselimo se i mi tamo dušom i umom, još i prije vaskrsenja. (Sv. Zlatoust).

Jedan komentar

  1. rosa petrović

    tekst ove knjige je vrlo dobar i cela knjiga od ogromne koristi nama čitaocima, ne treba ništa menjati ili prepravljati, kako jeromonah Atanasije u Pogovoru misli da bi trebalo. Ovo je odlično urađeno!

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *