NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Duhovno uzdizanje » DUHOVNA GRADINA

DUHOVNA GRADINA

 

HILANDARAC
DUHOVNA GRADINA
ZBIRKA MUDRIH IZREKA SVETIH OTACA
ZA DUHOVNI ŽIVOT
 

 
33. LASKANJE I LICEMJERSTVO
 
Ni od čega tako brzo i lako nije moguće sebi naškoditi, kao od laskanja.
Nema težega iskušenja, nego li naići na laskavoga i lukavoga čovjeka. (Sv. Zlatoust).
Laskavi i lukav čovjek strašniji je od svakoga zvjera. Kakav je zvijer sam po sebi, takav se i pokazuje, a ovaj (laskavac) često pod vidom smjernosti i dobročinstva prikriva svoj otrov, tako da je odveć teško saznati i sačuvati se od njegove prevare. (Sv Zlatoust).
Lukavome je na jeziku med a na srcu jed! On riječju mir obećava, dok u stvari mač sprema! (Sv. Tihon Zadonski).
Lukavi čovjek – to je Joav, koji grli Amesaja sa namjerom da ga ubije (2 Car. 20, 9-10); to je Juda koji je ljubljenjem izdao Sina Božijega (Luk. 22, 47, 48).
Laskavac hvali u nama čak same one poroke koje mi sami sebi ne odobravamo. (Sv. Grigorije Dvojeslov).
Čuvaj se da ma koga, pa makar i isti-nit bio, hvališ u lice, stoga što smjerni to ne voli, a gordeljivac postaje od toga još gordeljiviji. (Prota P. Sokolov).
Postoji u svijetu nešto što se ne može nazvati laskanjem, ali naliči na njega, a to je: učtivost. (Grof Bludovski).
Ne budi sam udvorica (nikome ne puzi) i ne dopuštaj unižavanje ni puzenje drugih pred tobom, niti da ti se laska: prvo je svojstvo čovjeka prepredenoga, podmukloga i zlobnoga, a posljednje – sujetnoga i gordoga. (Sv. Amvrosije Milanski).
Kada nas laskavci počnu hvaliti opomenimo se u pameti sviju bezakonja svojih i lasno ćemo prema njima provjeriti varljivi i lažljivi glas laskavca. Tada šarena maska i koprena, kojom nas drugi hoće da pokriju, biva nepodesna za naše prljavo lice. (Prota T. Golubinski).
Naličje nekih naših vrlina odvratnije je od mnogih poroka. (Danilo Stern).
Dešava se da se poneki smirava radi slave. (Ava Dorotej).
Poneki ima na ustima riječ carinika („Bože, očisti me grešnoga“! Ili: „Bože, milostiv budi meni grešniku!“), no u njemu su misli i srce farisejevo.
Mnogi na riječima sljeduju Bogu, ali naravima svojim bježe od Njega. (Sv. Grigorije Dvojeslov).
Poneki je gotov svo čovječanstvo zagrliti kao brata – ovo na riječima, dok na djelu u samoj stvari ni brata ne grli.
Pada u oči da nepošten čovjek neprestano govori o poštenju. Ne poklanjajte povjerenja onome koji odviše hvali poštenje i darežljivost, i ne tražite zaštite u onoga koji neumjereno i posvuda priča o hrabrosti. (Druso).
Licemjeri obično kude i osuđuju kod drugih ono što sami čine, i pritom mnogo češće (Luk. 13, 15; Rim. 2, 12). (Prota P. Sokolov).
Kod licemjera je kao i u pčele: na ustima med, a u grlu žaoka. (Montenj).
Žalosno je i teško stanje kada je na ustima svetost, a u srcu bezakonje i zloba. (Po Avi Isaiji).
Žalosno je kada se zlo čini, a još je žalosnije kada izvlače (opravdavaju) zlo. (Filaret, mitrop. Moskovski).
Mržnja ili zavist pod pokrivalom pobožnosti jeste što i gorka voda u zlatnim sudovima. (Sv. Jefrem Sirin).
Bolje je, budući dobrim smatrati se po mnijenju drugih za rđava, nego li budući rđavim imati slavu dobroga, i biti za ljude okrečeni grob koji je unutra pun smrada od truljenja mrtvaca, a spolja izgleda bijel i svojim bojama i ljepotom primamljuje poglede ljudi. (Sv. Grigorije Bogoslov).
Da ne bude jedno na ustima našima, a drugo na srcu. Ne varajte se: Bog se ne da ružiti (Gal. 6, 8). On podjednako vidi i ono što je tajno, i ono što je javno. (Ava Isaija).
Pričuvaj jezik svoj govoriti ono što ti je na srcu. (Ava Pimen).
Ispituj sebe da li govoriš ono što imaš na umu, i noseći u ustima med, ne držiš li ponekad u srcu otrov i žuč? (Prota P. Sokolov).
Javna je prevara kada se vama drugo čini, nego li što govore i obećavaju usta.
Nema odvratnije i gadnije obmane i prevare nego li kod onoga koji skriva zlobu i laž pod koprenom (maskom) iskrenosti i stavlja se pod zaštitu religije.
Ne budi dvojezičan, to jest drukčiji na riječima a drukčiji u savjesti. Jer takav po Sv. Pismu podleže prokletstvu (Sir. 28, 15). (Sv. Marko Posnik).
Ko ima jedno na srcu a drugo na jeziku po lukavstvu, toga su molitve i podvizi ništavni. (Ava Isaija).
Kao što crv, začevši se u sredini ploda, uništava svu unutrašnjost ploda, ostavljajući samo njegovu koru, tako i licemjerstvo uništava svu suštinu vrlina. (Ignjatije, ep. Kavkaski).
Radi svagda tako da bi povod i uzrok tvoga djelanja mogao poslužiti za opšte pravilo svemu čovječijemu rodu. (Kant).
Ne izgledaj samo da si pravedan, nego ustvari budi takav. Jer se zna da onaj nema pravednosti, ko hoće da se pokaže samo da izgleda pravičan i pošten.
Treba biti, a ne izgledati.
Nosi na sebi sliku vrline, ali ne radi toga da bi obmanuo one koji te vide, već da im pružiš koristi. (Sv. Nil Sinajski).
Ti si dužan svakako da budeš onakav kakvim želiš da se pokažeš, ako želiš sebi dobra.
Mi bi imali veće koristi ako bi se javljali onakvima kakvi smo u samoj stvari, nego li pokazivati ono čega u nama nema.
Sa licemjerima se često događa ono što i sa krticama, koje smatraju sebe da su bez opasnosti u svojim rupama; ali ranije ili docnije izlaze i bivaju otkrivene. I licemjeri, ma koliko da sebe prikrivaju plaštom pravde, naposljetku se objelodanjuje njihova niska duša.
Ničega nema tajnoga, što se docnije, prije ili posle, neće otkriti. (Luk. 8, 17).
 
Kraj prve knjige i Bogu slava i hvala. –
 
12. decembra 1919. godine
u slavnom Srpskom manastiru HILANDARU
Sv. Atonska Gora.
Prevodilac
E. M.

Jedan komentar

  1. rosa petrović

    tekst ove knjige je vrlo dobar i cela knjiga od ogromne koristi nama čitaocima, ne treba ništa menjati ili prepravljati, kako jeromonah Atanasije u Pogovoru misli da bi trebalo. Ovo je odlično urađeno!

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *