NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Duhovno uzdizanje » DUHOVNA GRADINA

DUHOVNA GRADINA

 

HILANDARAC
DUHOVNA GRADINA
ZBIRKA MUDRIH IZREKA SVETIH OTACA
ZA DUHOVNI ŽIVOT
 

 
29. TAŠTINA, OHOLOST I SAMOHVALISANJE
 
Šta može biti svirepije od taštine – gordosti, koja baš tada najvećma bijesni i luduje kada joj se najvećma čine usluge? Takvoga svojstva nemaju čak ni zvjerovi; naprotiv, postaju krotkiji kada im se poklanja pažnja. A taština, tj. gordost postupa sasvim suprotno: kada se prezire, ona se ukroćava, a kada se poštuje ona svirepstvuje i naoružava se protiv svojih poštovalaca. (Sv. Zlatoust).
Ja sam saglasan da bolje budem mio rob kod varvara i divljaka, nego li kod jednoga gordeljivca. (Sv. Zlatoust).
Taština pretpostavljene čini gordeljivcima, a one koje prezire – osvetoljubivcima. (Sv. Jovan Ljestvičnik).
Što ne uništi moljac, što ne pokrade lopov, to razgrabi taština.
Taština (oholost) i dobra djela ljudska čini nekorisnima. (Sv. Zlatoust).
Jagoda, koja padne na zemlju, ubrzo istruli; i dobročinstvo propada ako se čini po gordosti (tj. ako hoće da mu se ime čuje i ljudi da ga hvale). (Ava Leontije).
Kao što plod u vlažnom mjestu truli, tako propada i dobro djelo učinjeno po taštini. (Duhovni Margarit).
Dobro djelo gordoga jeste slomljena, uništena žrtva (Lev. 22, 22) i neće se staviti na žrtvenik Božiji.
Kao što se đubre ne može upotrijebiti i ne upotrebljava se za kađenje, tako i Bog ne prima molitve ponositoga – gordoga čovjeka.
Uzdržljivost ohologa jeste dim iz peći; i jedno i drugo rastura se po vazduhu. (Sv. Nil Sinajski).
Vjetar sa prašinom zavije tragove čovječije, i taština u ništa pretvara milostinju. (Isti).
Za one koji su imali uspjeha u podvizima pobožnosti, taština i gordost su isto što i podvodno kamenje, koje se nalazi blizu pristaništa, i koje, poslije velikoga truda pri plovljenju po moru, podvrgava opasnosti i pogibiji one koji nisu pretrpili poraz svoje lađe usred talasa poroka i bure nevaljalih misli.
Taština i oholost jeste podvodni kamen; ako na njega naiđeš, ti ćeš svoj imetak izgubiti. (Sv. Nil Sinajski).
U gordu dušu ponovo se vraćaju strasti iz koje su nekada bile pobjedom isterane. (Sv. Isak Sirin).
Kao što bršljan, obavivši se oko vinove loze, uništava njen plod, tako i taština ili samohvalisanje (ponositost, gordost) uništava sve trudove i podvige podvižnika. (Ava Isaija).
Vreća poderana (sa rupama) ne može sačuvati ono što se u nju naspe; tako i taština upropašćava nagradu vrlina. (Sv. Nil Sinajski).
Gordi podvižnik ili trudbenik (posnik) jeste isto što i besplatni radnik: podnosi veliki trud ali nagrade neće dobiti. (Isti).
Čuvaj svoje srce od pomisla gordosti isto tako kao što čuvaš svoj imetak od lopova, haljinu od moljaca, svoj vinograd od grabljivih zvjerova i ptica.
Recite pomislima taštine i koristoljublja kada se približe vašim dobrim djelima: bježite vi koji upropašćujete vinograd (Pjesma nad pjesmama 2, 15), mi hoćemo da sačuvamo Gospodu vinograd i njegov plod. (Filaret Moskovski).
Taština je opasna i tada kada se ona tek rađa u duši čovječijoj, slično truleži i crvu unutra u kladi. Još je ubitačnija kada se ispoljava u samohvalisanju sebe pred ljudima i u činjenju svojih dobrih djela radi hvale.
Bolje je ništa osobito ni pohvalno ne učiniti u ovome svijetu, nego li učinivši, preko mjere hvaliti se. (Sv. Dimitrije Rostovski).
Učinivši ma kakvo dobro, kao što govore Oci pustinje, dodaješ svome duševnom zdanju jedan kamen; no ispričavši o tome drugima u duhu gordosti i samohvalisanja, ne samo da se ovaj kamen no i cijeli red (kamenja s duševne zgrade) obara i rastura. (Prota T. Golubinski).
Sakrivaj trudove i vrline svoje, i čuvaj se da ih ne bi tvoj jezik pokrao od tebe i uništio. (Ava Isaija).
Ili ono narodno: „Ko se hvali, sam se zavali“, tj. padne.
O, koliko li je mnogo napakostila svoja vrlina onima koji su je objavili i primili zbog nje pohvalu od ljudi. (Toma Kempijski).
Farisej je zbog samohvalisanja postao gori od mitara – carinika. (Vidi Jevanđelje Lukino o tome).
Svaki rad Božiji biva nam štetan kada od njega očekujemo ne Božiju nego našu slavu. (Sv. Tihon Zadonski).
Samohvalisanje se ne slaže sa mudrošću.
Najlakše je obmanuti i prevariti sebe, i gordeći se pustom i praznom slave, smatrati sebe za nešto, a u samoj stvari biti niko i ništa. (Po Sv. Grigoriju Bogoslovu).
Razmislimo koliko je neblagorodno, i tegobno, i beskorisno živjeti samo radi toga da je na vidiku (ovoga svijeta) kao da je čovjek nešto, kao što mnogi čine i u moralnome i u društvenom i u domaćem životu. Sve pokazuju i ispoljavaju: ja sam taj i takav; ja sam to i to uradio, ja činim to i to; o svemu trube na sve strane; svako ništavno djelce, koje učine, objavljuju praskom samohvalisanja, kao kokoš svoje sneseno jaje. Najzad, kokoš još ima i prava što objavljuje svoje sneseno jaje, jer ono stvarno i postoji, a taština i samohvalisanje objavljuje ono čega nema kao da je učinjeno (tj. ako je šta učinjeno). (Po Filaretu Moskovskom).
Onaj koji otkriva i razglašuje svoja dobra djela, sličan je čovjeku koji sije na površini neorane zemlje, jer dolijeću ptice i pojedu sjeme. A onaj koji sakriva življenje svoje, sličan je sijaču koji sije na uzoranoj zemlji – u brazde, i on će požeti obilat plod. (Stari Paterik).
Ne hvali se sobom i ne govori mnogo u pohvalu svoju, pa čak ni ono što je stvarno, istinito, da ne bi ko pomislio o tebi nešto više nego li koliko vidi u tebi ili čuje od tebe.
Važno je i glavno to kakvi smo mi u očima Božijim, a ne ono kako ljudi o nama misle.
Ma kako ljudi mislili ili govorili o nama, u samoj pak stvari mi smo svagda takvi kakve nas Bog vidi.
Ako hoćeš da te Bog zna, budi po mogućnosti nepoznat meću ljudima. (Ava Teognost).
Ako želiš da Bog pokrije tvoje grijehe, onda ne ispoljavaj pred ljudima svoju vrlinu ako kakvu imaš. Jer kako mi postupamo sa našim vrlinama, tako Bog čini sa našim grijesima. (Sv. Marko).
Ako hvališ samoga sebe, nećeš biti pohvaljen od Boga.
Smatraj za rđavu svaku onu riječ kojom budeš sebe hvalio.
Šta može biti nerazumnije, nego li tražiti pohvale za svoja djela od potčinjenih i nemoćnih ljudi, i tim hvaljenjem prezirati onoga koji je moćan da nagradi za djela, Njemu ugodna? (Sv. Zlatoust).
Ako da čovjek, Bog neće dati; a kada ne da čovjek, Bog će dati.
Blago onome ko ne raspolaže tako životom i djelima svojima da bi samo na zemlji i od ljudi dobio nagradu svoju! (Mat. 6, 2). (Filaret Moskovski).
Bježi od taštine – i udostojićeš se slave u budućem vijeku. (Ava Isaija).

Jedan komentar

  1. rosa petrović

    tekst ove knjige je vrlo dobar i cela knjiga od ogromne koristi nama čitaocima, ne treba ništa menjati ili prepravljati, kako jeromonah Atanasije u Pogovoru misli da bi trebalo. Ovo je odlično urađeno!

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *