NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Duhovno uzdizanje » DUHOVNA GRADINA

DUHOVNA GRADINA

 

HILANDARAC
DUHOVNA GRADINA
ZBIRKA MUDRIH IZREKA SVETIH OTACA
ZA DUHOVNI ŽIVOT
 

 
24. ĐAVO – SOTONA
 
Zašto je Bog dopustio đavolu da nas iskušava i napada? – Radi toga da, strepeći i očekujući njegov napad, budemo na oprezi i, održavši pobjedu, umnožimo sebi vijence, tj. nagradu na onome svijetu. (Duhovni Margarit).
Kad ne bi bilo sotone, koji nas iskušava i pritješnjava, ne bi se moglo jasno i javno saznati ko je usrdan, a ko je bez opita i ljenjiv.
Treba biti vrlo obazriv i pažljiv, stoga što naš neprijatelj đavo ne spava: on je u staro doba istjerao čovjeka iz raja, a sada ne dopušta uzlazak na nebo. (Sv. Jovan Posnik).
Mi se toliko ne staramo o svome spasenju, koliko đavo o našoj pogibiji i propasti.
Đavo u toku skoro osam hiljada godina upražnjava se u iskustvu da vara ljude. (Prota Avram Nekrasov).
Duh zla nerijetko i osobito u sadašnje vrijeme savjetuje grešniku da ne vjeruje ni u samo biće zlih duhova, da ga tako što jače podčini svome uplivu i uticaju.
Kada životinji (konju, volu, mazgi) vežu oči, ona mirno ide kuda je vode (npr. pri izvlačenju vode iz vodojame itd.); ako li joj ne zavežu oči, ona neće da ide određenom stazom. Tako i đavo, ako može da zaveže oči čovjeku (u duhovnom smislu), onda ga baca i gura u sve vidove grijeha. Kada su čovjeku otvorene oči (opet u duhovnome smislu, tj. kada je poznao žalosno stanje u kome mu se ojađena duša nalazi), tada se on lasno sačuva od lukavstva đavolskog. (Drevni Paterik).
Đavo radi toga i ubjeđuje neke da misle kako nema pakla, da ih lakše baci u pakao. (Sv. Zlatoust).
Niko ne može biti prevaren đavolom, ako se sam ne saglasi s njime ili se ne poda volji njegovoj. Jer je kazano: „Usprotivite se đavolu, i pobjećiće od vas“ (Jak. 4, 7). (Ava Sirin).
Vojna sa đavolom prekraćuje drugu vojnu – protiv Boga. Borimo li se sa đavolom, znači da se mirimo sa Bogom. (Sv. Zlatoust).
Đavo okrivljuje Boga pred ljudima, ljude pred Bogom i ljude pred ljudima.
Makar da nešto i korisno savjetuju đavoli, i tada Gospod zabranjuje da ih slušamo.
Đavo od pamtivijeka, ne samo kroz poroke nego i kroz vrline, podmeće nogu čovjeku: npr. nekome preporučuje strogi post, te ovaj oboli i padne na teret drugome; nekome savjetuje da što ukrade i, bajagi, priloži za neko humano djelo, dakle pod vidom milostinje uči ga krađi, itd.
Neprijatelj našega spasenja, đavo, obično postupa ovako: kada živimo u bezakonju, on nam iznosi grijeh kao neku malenkost, do koje se Caru neba i zemlje ništa ne tiče; a kada spazi da se mi počinjemo kajati za grijehe svoje i riješimo se da pokidamo veze strasti, on nam slika Boga kao nemilosrdnoga sudiju, a grijehe naše predstavlja kao sasvim neoprostive. (Inokentije Hersonski).
Sotona duhovno oslijepljava čovjeka radi toga da ga navede u grijeh, a posle mu otvara oči da bi ga doveo u očajanje i u pogibao (Mat. 27, 3; Jevrejima 3, 13). (Prota P. Sokolov).
Đavo, sklanjajući na grijeh, iznosi nam pred oči milost Božju, a bacivši u grijeh, predstavlja pravosuđe Božje.
Do padanja i pogibelji naše đavoli nam predstavljaju Boga čovjekoljubivim, a po padanju – neumoljivim. (Sv. Jovan Lestvičnik).
Za primanje zapovijesti Božijih budi prost i iskren, a za odbijanje lukavstva đavolskog budi prepreden i vješt. (Sv. Jefrem Sirin).
Đavo, prije nego li učinimo grijeh, slika nam Boga milostivim, a posle grijeha – pravosudnim. To i jeste njegovo lukavstvo i podmuklost. A ti pak suprotno tome čini. Prije grijeha predstavljaj sebi pravosuđe Božije, da ne zgriješiš, a kada sagriješiš pomišljaj o veličini milosrđa Božijega, da ne padneš u očajanje Judino. (Sv. Tihon Zadonski).
Čuvaj unutrašnji mir usred iskušenja; i ako osjetiš nespokojstvo u srcu tvome, ne objelodanjuj ga nikakvim spoljašnim znacima, da bi udaljio đavola koji, ne mogavši prodrijeti u dubinu duše, sudi o njoj po spoljnim tvojim postupcima, i, izgubivši nadu ovladati njome, odstupa od tebe možda baš u to vrijeme kada si ti već oslabio i gotov bio predati mu se. – Slično tome, neprijatelj, opkoljujući grad koji se hrabro zaštićava i pokazuje gotovost da izdrži dugovremenu opsadu, ponekad uklanja opsadu baš u ono vrijeme ili minut kada je grad već rješavao da se preda; a ovo zato, što neprijatelj nije znao ni za štete koje su teška oruđa nanosila u gradu, ni za metež i strah opsađenih stanovnika.
Đavo je isto što i lovac ptica: budi veći od njegovih zamki i kljusa. (Sv. Zlatoust).
Obraćajte se umom i srcem vašim k nebu i vječnosti, i nećete biti ulovljeni od đavola. Ptica, što većma u visinu leti, tim je bezopasnija; a kada se spušta naniže na zemlju, onda lako može biti uhvaćena ili ubijena. (Sv. Tihon Zadonski).
Radi neprestano nešto dobro, da bi te đavo svagda nalazio u poslu. (Blaženi Jeronim).
Đavo nema nikome tako zgodnije da priđe nego li onome koji živi u neradu i ljenosti. (Sv. Tihon Zadonski).
Zanimajmo se svagda djelima duhovnim, a osobito molitvom, da bi svagda, čim đavo samo pristupi, čim samo oproba da nam se približi, našao srce naše zatvoreno za njega i naoružano.
Kada lonac vri na vatri, onda ni muva ni kakva druga životinjica ne može se njega dotaći; a kada se ohladi, tada sjedaju na njega, a muve čak i ulijetaju. To biva i sa čovjekom: dok se zanima duhovnim poslovima, neprijatelj đavo ne može ga raniti ni poraziti. (Ava Pimen Veliki).
Molitva vjerujućega jeste veliko mučenje i užas za zle duhove. (Sv. Nil Sinajski).
Srdačna u molitvi toplota, jeste za đavole opaljujući plamen.
Kao što niko ne smije približiti se onome koji s carem zemaljskim razgovara, ni presijecati razgovora, tako ni đavoli nemaju smjelosti da se približe onome ko s Bogom molitveno razgovara. (Sv. Simeon Novi Bogoslov).
Kao što jak vjetar podiže sa zemlje prašinu i nosi je, tako i našega suparnika đavola progoni glas slavljenja Boga, molitve i suze. (Sv. Jefrem Sirin).
Onaj ne može biti pobijeđen đavolom, u kome Hristos, Pobjedilac đavola, živi.
Hristos je Svojom silom pobijedio kušača đavola, i mi silom i imenom Isusovim možemo ga pobjeđivati.
Ime Isusovo jače je od čelika, tvrđe od granita. Nema jačega štita, nema moćnijega oružja u duhovnoj borbi, nego li što je molitva Isusova (tj. „Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me grešnoga“. Ovo se naziva molitvom Isusovom.) (Ava Jov).
Kao što pas, kada vidi batinu kojom je nekad izudaran, brzo i daleko pobjegne, tako i đavo, videći znamenje Krsta kojim je nekada njegova sila smlaćena, boji se i drhti i bježi od vjernih. (Petar Mogila).

Jedan komentar

  1. rosa petrović

    tekst ove knjige je vrlo dobar i cela knjiga od ogromne koristi nama čitaocima, ne treba ništa menjati ili prepravljati, kako jeromonah Atanasije u Pogovoru misli da bi trebalo. Ovo je odlično urađeno!

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *