NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Duhovno uzdizanje » DUHOVNA GRADINA

DUHOVNA GRADINA

 

HILANDARAC
DUHOVNA GRADINA
ZBIRKA MUDRIH IZREKA SVETIH OTACA
ZA DUHOVNI ŽIVOT
 

 
21. SMERNOST I PONIZNOST
 
Smjernost je nepromjenjiva vrlina tvari; samo Jedinomu Bogu dolikuje veličanstvo. (Inokentije Hersonski).
Sa poniznošću i smjernošću tako se združi da bez nje nikako ne misli, ne govori i ništa ne čini. (Prota Avr. Nekrasov).
Voli smjernost, koju i Bog voli.
U ljudi je bogatstvo u uvaženju, a u Boga je u osobitoj pažnji duša smjerna. (Sv. Isak Sirin).
Ako duša smiri samu sebe pred Bogom, to će je Bog zavoljeti.
Veliki je onaj koji osjeća svoje ništavilo pred Bogom. (Karamzin).
Ako hoćeš da budeš veliki pred Bogom, budi nizak i ništavan u sopstvenim očima.
Blago očima koje čovjek iz uzroka poniznosti svoje nema smjelosti da ih podigne gore k Bogu. (Ava Isaija).
Blago onome koji smiruje sebe u svemu, stoga će on biti uzdignut visoko. (Sv. Isak Sirin).
Smjernost je visina (Luk. 18, 14); što se ko dublje smiruje, tim se još više podiže.
Ukoliko je ko smireniji, ukoliko je bjedniji i ništavniji u svojim očima, utoliko je on veći i miliji kod Boga. (Prota P. Sokolov).
Ponizi sebe ako hoćeš biti velikim; ukoliko budeš ponižavao sebe na zemlji, utoliko ćeš veći biti na nebu.
Ko ponižava sebe taj je našao pravi put ka spasenju. (Ava Isaija).
Početak. je spasenja – samoukorivanje. (Ava Evagrije).
Kao što arhitekta duboko kopa zemlju gdje će se postaviti prvi kamen temeljac, tako i hrišćanin koji hoće da sagradi svoj dom spasenja na tvrdom temelju svakako treba da temelj istome položi na smjernosti. (Prota J. Tolmačev).
Mnogi su spaseni bez proricanja i višnjeg obasjanja, bez znamenja i čuda, no bez smjernosti i krotosti niko ne može ući u nebesne dvore. (Sv. Jovan Lestvičnik).
Kao što je nemoguće sagraditi lađu bez gvožđa, isto je tako nemoguće spasti se bez smjernosti. (Prepodobna Sinklitikija).
Put smirenosti i poniznosti nizak je, no visokoj Otadžbini vodi, tj. nebu. Ako hoćeš doći do te Otadžbine, ovim putem idi. (Sv. Tihon Zadonski).
Pokajanje podiže zgriješivšega (paloga), oplakivanje grijehova kuca u vrata nebeska, a smjernost ih otvara. (Sv. Zlatoust).
Voli smjernost: ona će pokriti sve grijehe tvoje. (Sv. Antonije Veliki).
Kad je gordost zbacila anđele s neba u pakao, onda, suprotno ovome, može se izvesti zaključak: da će smjernost iz samoga pakla, to jest od same dubine grijeha, moći izvesti na nebo. (Filaret Moskovski).
Ko se pred Bogom pravda, nečist je, pa makar bio svetiji od sviju ljudi; naprotiv, ko smatra sebe za posljednjega među svima, taj postaje pravednik. (Sv. Zlatoust).
Bog prašta samo onima koji sami sebi ne opraštaju.
Kod Boga onaj sebe izvinjava, koji sebe optužuje.
Ako budeš smatrao sebe za rđava,Gospod će te smatrati za boljega. (Sv. Dimitrije Rostovski).
Ko drži sebe za nižega od sviju, i misli za sebe da je nedostojniji od sviju, taj je više od sviju dostojan da primi veće nagrade. (Toma Kempijski).
Krotko i dobro srce slično je ravnici. Kao što u vrijeme kiše sva se voda s brda stiče i skuplja u ravnici, tako i blagodat Božja, koja se izliva na sve ljude, voli da se skuplja u dubinu smjernoga i krotkoga srca.
Tok blagodati sličan je riječnom jurenju vode u nizine. (Filaret Moskovski).
Gordost ne prima blagodat zato što je sobom napunjena; smjernost rado prima blagodat, zato što je odstranjena (tj. ispražnjena) kako od sebe tako i od svake tvari. (Isti).
Ko misli da u sebi ima mnogo dobrih djela i ne bude mislio da je on od sviju posljednji, taj neće imati nikakve koristi od sviju svojih dobrih djela. (Sv. Zlatoust).
Mojsejevim zakonom bilo je naređeno Izrailjćanima da samo na jednome mjestu, Bogom naznačenome, prinose sve žrtve. I zakonom duhovnim naznačeno je za hrišćane jedno duhovno mjesto radi prinošenja sviju žrtava njihovih, osobito žrtve nad žrtvama – molitve: to mjesto je – smjernost. (Ignjatije, ep. Kavkaski).
Ako vršiš molitve i podvige sa smjernošću, kao nedostojan, onda će to biti milo Bogu. Ako se sjetiš drugoga koji spava ili se ne trudi, i pogordiš se srcem, onda je uzaludan trud tvoj. (Ava Isaija).
Uzaludni su trudovi onoga ko bez smjernosti posti mnogo i podnosi teške podvige. (Isti).
Kao što je onamo gdje nema svjetlosti sve mračno i tamno, tako isto kada nema smjernosti sva naša djela i preduzeća, kojim mislimo ugoditi Bogu, sujetna su i ništavna. (Ava Isaija).
Smjernost (krotost, poniznost) je tako važna za pobožnost kao koren za biljku, koja odmah gubi svoju ljepotu, svježinu i život, čim joj se koren osuši ili umrtvi. (Prota J. Tolmačev).
Šta su sve naše vrline bez smjernosti? Ništa drugo no prašina koja odlazi već od prvoga duvanja gordosti. (Isti).
Smirenost je so svih vrlina. Kao što so dodaje hrani ukus, tako smjernost daje vrlinama savršenstvo. Bez soli hrana se lako kvari; bez smjernosti vrlina se lako kvari gordošću, taštinom, netrpeljivošću i tako gine i propada. (Filaret Moskovski).
Smjernost je najsigurniji čuvar sviju vrlina. (Sv. Vasilije Veliki).
Ako je po Apostolu od vrlina najveća ljubav, koja dugo trpi, ne zavidi, ne gordi se, ne razdražava se (1 Korinć. 13, 4-8), to je stoga, što nju podržava i potpomaže smjernost. (Filaret Moskovski).
Napredovati u vrlinama znači napredovati u smjernosti. (Sv. Vasilije Veliki).
Ne toliko grešniku koliko dobrome nužno je starati se o smjernosti.
Zašto drvo, ukoliko više raste utoliko dublje pušta svoje žile u zemlju? Ono, rastući u vis smiruje se (tj. ponižava se idući dublje u zemlju), a smirujući se – uzvišava se. Tako i ti, hrišćanine, treba da činiš. Ako se ponosiš preimućstvima, umnim ili moralnim, prirodnim ili blagodatnim, spoljnim ili unutrašnjim, tim se više svagda i svuda smiruj. Bez dubokih žila smjernosti, ti nikada nećeš biti bez opasnosti od padanja.
Raduj se vrlini kada činiš dobro, ali se njome ne ponosi, da ne pretrpiš brodolom u samome pristaništu. (Sv. Nil Sinajski).
Kad bi mi, slično Apostolu Pavlu, bili uzdignuti „do trećega neba“ (2 Korinć. 12, 2), ipak morali bi se bojati nizvrgnuća u duboku bezdnu sa buntovnicima (đavolima).
Ne očajavajmo zbog grijehova, niti se odviše nadajmo u svoja dobra djela. (Sv. Zlatoust).
Opominji se padanja moćnih, i smirivaj se u vrlinama svojima. (Sv. Jefrem Sirin).
Ne ponosi se vjerom i svetošću svojom, no do posljednjeg izdisaja svoga budi u strahu. (Sv. Ava Isaija).
Kao što čovjek do posljednjega izdisaja svoga ne može znati kakva će ga bolest iznenada snaći, tako niko, dokle god može disati, ne može se osloniti na srce svoje, da ga ne porazi kakva bolest grjehovna. (Isti).
Dok si god u životu ne vjeruj sebi, i dokle ne prođeš sve vlasti – sudove mračnih duhova (tj. mitarstva). (Isti).
Došao jedan starac drugome, i pri razgovoru jedan od njih rekao je: „Ja sam za ovaj svijet umro“. Na to mu drugi odgovori: „Ne oslanjaj se na sebe (ne vjeruj sebi), dokle god ne izađeš iz ovoga tijela; jer ako ti i govoriš da si umro, ali sotona nije umro“. (Stari Paterik).
Ti si star, no vrag naš đavo nije ostario; umrtvljene su strasti, ali je vrag živ.
Smjernost duše jeste oružje, koje se ne može uništiti. (Ava Evagrije).
Ničim se toliko ne žalosti sotona i ničim se tako i toliko ne progoni i ne razoružava, kao kada čovjek voli smjernost i beščašće (poniženje, trpeljivost).
Ko hoće da pokrene kamen, taj ne postavlja na vrh ćuskiju (polugu), već odozdo pod kamen, i tada ga lasno pokreće. Ovo je slika za smjernost, ili za smjernu mudrost. (Sv. Jefrem Sirin).
Neće nas spasti ni postništvo, ni bdjenje, ni kakav drugi trud, ako pri ovome ne bude istinske smjernosti. Bio jedan pustinjak – isposnik, koji je izgonio iz ljudi đavole. Jednom prilikom zapitao ih je: Čime vas izgone: da li postom? Oni odgovoriše: Pa mi ne jedemo i ne pijemo. – Bdjenjem? Oni odgovoriše: I mi ne spavamo. – Udaljenjem u pustinju? Odgovoriše: I mi živimo u pustinjama. – Pa onda, šta vas izgoni? Đavoli odgovoriše: Ništa nas drugo ne pobjeđuje, osim smjernosti. (Prepodobna Teodora).
Koji ima smjernost taj smiruje đavole, a onoga koji nema smjernosti đavoli ismijavaju. (Ava Mojsej).
Činiti svagda dobro i malo o sebi misliti, znak je smjernosti. (Toma Kempijski).
Blago onome ko živi visokim, svetim življenjem, ali su mu misli krotke i smjerne.
I pravednik treba da pred Bogom govori: ja nisam pravedan.
Je li moguće nazvati bogatašem onoga čovjeka koji ima na raspoloženju čitave milione državnoga novca, a svoga u svome džepu nema ni dinara? Tako i čovjek, savršeno i iskreno poznavši svoju grešnost, čak pri anđelskoj svetosti ne može ipak smatrati sebe drukčije nego kao najgrešnijega i posljednjega među grešnicima.
Sve što mi u duhovnom životu imamo, jeste dar blagodati Božje, Naša sopstvenost jeste samo ništavilo, po riječi blaženoga Avgustina, i, što je još grđe od ništavila – grijeh.
Čemu vi pripisujete zreo plod, koji ukrašava drvo? Ne granama, na kojima se drži, no žilama i stablu, od kojih su izrasli. To se isto može kazati i o vašim dobrim djelima. Zar to nije Bog koji vam je dao biće, koji čuva vaše moći i dariva blagodat svoju, – zar Bog ne dejstvuje i na srca vaša, i volju vašu upućuje dobru? I dobro koje činite, zar ne proizilazi od Njega jedinoga? Čovjek, po riječima Apostola, sam po sebi ne može ni pomisliti o dobru. (2 Korinć. 3, 5).
Ako ma čega dobroga imaš, ono nije tvoje već Božije; ti svoga ničega nemaš, osim grijehova, te stoga i nemaš uzroka da se dičiš i ponosiš onim što u sebi imaš. Bezuman i neznalica bi bio onaj sluga koji bi se hvalio bogatstvom svojega gospodara.
Mi svojom sopstvenom snagom ne možemo učiniti ni jednoga dobroga djela, te stoga ako ti pomoću Božjom, uništivši u sebi svoje strasti, staneš smatrati sebe boljim, onda bi ti naličio na blagajnika koji, dobijajući i čuvajući državne novce, smatra sebe za bogataša.
Da li si mnogo ili malo u svome zvanju učinio u slavu Božiju, ne ponosi se time, no govori sa smjernošću: „Nisam se ja potrudio, već blagodat Božija koja je sa mnom“ (1 Korinć. 15, 10).
Učinivši dobro djelo, sjeti se Onoga koji je kazao: „Bez mene ne možete ništa učiniti“ (Jov. 15, 5).
Bog ti je dao i dare koje si mu prinio i blagu misao da ih posvetiš. (Filaret Moskovski).
I učinivši i izvršivši sve, mi smo dužni nazivati sebe „slugama koji ništa ne vrijede“, kako je zapovjedio Gospod (Luk. 17, 10).
Dobro živjeti i dobro činiti i dobro misliti – nije to žrtva Bogu, već dug čovječiji pred Njim. (Shimonah Partenije).
Kada narušiš zapovijest Božiju, zavapi mitarevim glasom: „Bože, milostiv budi meni grešniku„! A kada je izvršiš, reci sebi: „Ja sam zaludan sluga, i učinio sam ono što mi je samo naređeno“. (Jeromonah Leonid).
„Zaludni sluga“ (Luk. 17, 10); „ovca izgubljena“ – evo pokliča pravih slugu Božijih, milih Bogu, koji privlače Njegovo blagovoljenje.
Do kraja života svoga treba se sjećati grijehova svojih, ne ponavljajući ih uostalom, niti se opominjati gdje i kada i kako su učinjeni. Sjećanje na svoje grijehe progoni gordost.
Sjećanje svojih pređašnjih grijehova jeste dovoljna uzda da nas ukroti i umudri. (Sv. Zlatoust).
Ne zaboravljaj sasvim ko si ti bio, a sasvim zaboravljaj ko si ti sada (tj. ako napreduješ u duhovnom pobožnom životu, onda to zaboravljaj; no ako griješiš – opominji se toga i plači).
Sjećaj se u pameti onih koji te prevazilaze u dobru, da tako lakše saznaješ svoje nedostatke. (Sv. Isak Sirin).
Svagda razmišljaj ne o tome šta imaš, nego čega nemaš; kud i kamo treba više da žališ o onim vrlinama kojih nemaš, nego li da se hvališ onima koje imaš.
Predstavimo sebi da ostaje mnogo čega što smo bili dužni izvršiti, a međutim nismo učinili (Luk. 17, 10), i tada sve naše prividne i varljive zasluge ispoljiće se u našim sopstvenim očima kao ništavne. (Prota P. Sokolov).
Nije mudar onaj ko uobražava sebi da je mudar, nego je mudar onaj koji je poznao svoje neznanje i iscijelio se od sanjarije, od zanesenosti svoje.
Smjernost je jedan od znakova prave mudrosti.
Ustvari je veliki ko je sam u sebi mali i za ništa ne smatra ni najveću visinu počasti. (Toma Kempijski).
Kada smjernost podiže čovjeka prostoga i neučenoga, onda rasudi kakvu će čast ona dostaviti velikima i poštovanima. (Sv. Isak Sirin).
Blago onome čovjeku koji sebe smatra rđavijim od sviju. (Ava Nil).
Hoćeš li da se koristiš prvenstvom? – Ustupi ga najprije drugome. (Sv. Zlatoust).
Želiš li da budeš veliki? – Budi manji od sviju (Mar. 9, 35). (Sv. Jefrem Sirin).
Umanjuj sebe u svemu pred svima ljudima i bićeš uzvišen pred knezovima ovoga vijeka. (Sv. Isak Sirin).
Nećeš imati štete ako staviš sebe niže sviju ljudi; ali ćeš imati štete ako sebe makar nad jednim uzdigneš. (Toma Kempijski).
Najbolja je mjera smjernosti – smatrati sebe rđavijim od sviju tvari. (Sv. Dimitrije Rostovski).
Ne misli da ćeš moći ma i najmanje pokrenuti sebe moralno naprijed, dok se ne osjetiš da si niži od sviju. (Toma Kempijski).
Savršenstvo se sastoji u tome da sebi pretpostaviš bližnjega. (Ava Jakov).
Navikavaj srce svoje malo po malo da govori o svakome bratu: „Doista je on bolji od mene“. Takvim načinom malo po malo naviknućeš da smatraš sebe za grešnijega od sviju ljudi.
Postoji probni kamen za zlato i srebro, postoji probni kamen i za smjernost. Kamen kojim se ispituje smjernost, jeste izmirenje sa onima koji su nas uvrijedili ili koje smo mi uvrijedili. (Jakov, arhiep. Nižegradski).
Misliti da smo smireni, a nemati čvrstine i jačine duha da se izmirimo sa onima koji su nas uvrijedili ili koje smo mi uvrijedili, znači obmanjivati sebe, znači pripisivati sebi smjernost koju ne-mamo. (Isti).
Mnogi se ne stide nazvati sebe pred ljudima grešnicima, no ne vole da to od drugih čuju (tj. da ih za takve smatraju i nazivaju). A to već nije znak smjernosti.
Ne može se nazvati smjerno mudrim onaj ko samoga sebe kudi; nego onaj koji, budući ukoren od drugoga, ne umanjava svoju ljubav prema njemu. (Sv. Jovan Lestvičnik).
Mi mislimo o sebi da smo smjerni dokle nas ne darnu, ali ovo nije smjernost. Evo pravoga smirenja: kada ponižavaju i vrijeđaju, a ti u sebi govoriš: pravo i imaju, to je za grijehe moje. (Andrijan Jugski).
Ko je istinski smjeran, taj se ne može razgnjeviti i naljutiti, stoga što smatra sebe zaslužna svakog uniženja. (Sv. Tihon Zadonski).
Ako hoćeš da postaneš istinski smiren, navikavaj se da hrabro podnosiš razne uvrede od drugih. (Ava Serapion).
Savršenstvo smjernosti sastoji se u tome da s radošću podnosiš i snosiš lažna okrivljavanja i klevetanja. (Sv. Isak Sirin).
Smjerni su snishodljivi prema slabostima drugih, stoga što osjećaju svoje sopstvene.
Kao što mrtvac ne jede, tako i smiren ne može osuditi čovjeka, pa makar ga vidio da se idolu klanja. (Ava Longin).
Nije svaki pustinjak (usamljenik-ćutalica) smireno-mudar, ali je svaki smireno-mudar pustinjak. (Sv. Isak Sirin).
Ako želiš da nađeš spokojstva u ovome i u budućem vijeku (na onome svijetu), onda pri svakom slučaju govori sebi ,,ko sam ja“? i ne osuđuj nikoga. (Ava Josif).
Ponižavanje sebe jeste ono mjesto u kome se nalazi spokojstvo i mir. (Ava Isaija).
Ako budeš smjerno o sebi mislio, naći ćeš mir, pa ma gdje ti bio. (Ava Pimen).
Ne može dugo ostati u miru ko se nije ubijedio u to da sebe smatra za najmanjega i slugom sviju. (Toma Kempijski).
Smatraj sebe najgrješnijim i posljednjim od sviju, i imaćeš mira. (Ava Jovan).
Ako budeš ponizan i pokoran, naći ćeš spokojstva, stoga što onaj koji ukorava sebe biva trpeljiv u svima slučajevima. (Ava Pimen).
Smjerni ne pamti zlo koje mu je drugi učinio i ne osuđuje čovjeka koji griješi. Takvim načinom on trojakim sredstvom dobija oproštaj svojih grijehova: kao neosuđujući – ne sudi mu se; kao smireno-mudar – opravdava se; kao praštalac – dobija oproštaj. (Sv. Aleksije Aleksan.).
Ko ne zaboravlja svoje grijehe, taj lasno dolazi do smjernosti. (Ava Isaija).
Kao što čovjek, zidajući kuću, duboko kopa rovitu zemlju dok ne naiđe na tvrdu zemlju, tako je i nama potrebno duboko kopati i dospjeti do same unutrašnjosti, tj. dubine našega srca, da sagledamo tamo mnoštvo ugniježđenih strasti i poroka, i kroz to se naučimo pravom pokajanju i smjernosti. (T. Golubinski).
Nekome starcu govorili su o tome kako su se neki udostojili da vide anđele. Na to je starac odgovorio: „Srećniji su oni, koji neprestano vide grijeh svoj“.

Jedan komentar

  1. rosa petrović

    tekst ove knjige je vrlo dobar i cela knjiga od ogromne koristi nama čitaocima, ne treba ništa menjati ili prepravljati, kako jeromonah Atanasije u Pogovoru misli da bi trebalo. Ovo je odlično urađeno!

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *