NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Duhovno uzdizanje » DUHOVNA GRADINA

DUHOVNA GRADINA

 

HILANDARAC
DUHOVNA GRADINA
ZBIRKA MUDRIH IZREKA SVETIH OTACA
ZA DUHOVNI ŽIVOT
 

 
20. PRAŠTANJE UVREDA I LJUBAV PREMA NEPRIJATELJIMA
 
Bog nam je dao dvije sposobnosti podjednako dragocjene za naše slabo srce: sjećati se i zaboravljati. (Grof Bludov).
Kada nam čine dobro, učtivost zahtjeva da ga se sjećamo; a kada čine zlo, ljubav pobuđuje da ga zaboravljamo. (Sv. Amvrosije Milanski).
Dobročinstva zapisuj na bakru, a uvrede na vodi. (Sv. Isidor Pelusiot).
Budi umješan nemati neprijatelja u svemu svijetu, pa makar ti taj svijet ne dao ni jednoga prijatelja. (Filaret Moskovski).
Bog nam je zapovjedio neprijateljstvo i mržnju samo protiv zmije (Bit. 3, 15), tj. protiv čovjekoubice đavola.
Hoćeš li da đavolu ne popuštaš i da mu se protiviš? Popuštaj ljudima i ne protivi im se, i ne vraćaj zlo za zlo.
Ko se srdi na đavola, taj se ne srdi na ljude; ali ko se srdi na brata, taj zaključuje mir sa đavolom. (Sv. Nil Sinajski).
Zašto mrziš na čovjeka koji te je uvrijedio? Nije te on uvrijedio, već đavo; gaji mržnju prema bolesti, a ne prema bolesniku (tj. mrzi đavola a snishodi čovjeku). (Sv. mati Sinklitikija).
Treba mrziti i goniti grijehe, a ne one koji griješe. (Prota P. Sokolov).
Sa ljudima se miri, a sa grijesima se karaj.
Ne žalite se na druge, već više sažaljevajte ih.
Ljudi su više slabi nego što su zli.
Veći dio poroka ljudskih – pogreške su i slabosti.
Budi prema sebi strog a prema drugima snishodljiv (milostiv, blag).
Ne praštaj sebi ni u čemu, a drugima sve praštaj.
Ako je nekome teško oprostiti, ma kome to bilo, taj je dužan sjetiti se da je on hrišćanin.
Prava hrišćanska ljubav u tome se baš i sastoji što se uzdržava od pravične osvete, preostavljajući osvetu Bogu: „Moja je osveta, govori Gospod. Ja ću vratiti„. (Sir. 28, 1; Rim. 12, 19). (Prota J. Tolmačev).
Zvanje hrišćanina iziskuje ne samo da ne uzimamo što je tuđe, ne samo da ne vrijeđamo susjede (komšiju), nego da im ustupamo i svoje, u ćutanju krotke ljubavi. (Filaret, arhiep. Černigovski).
Hrišćanska pobjeda sastoji se ne u osveti, nego u krotosti i trpljenju. (Sv. Tihon Zadonski).
Ako je po čovječijemu teško praštati uvrede, po hrišćanski je mnogo teže ne praštati ih. (Filaret Černigovski).
Ko vraća zlim za zlo, taj je gori od neznabošca.
Čim uvreda počne da ti srce raspaljuje, sjeti se Hrista i Njegovih rana, – rasudi da ono što trpiš mnogo je manje u sravnjenju sa stradanjem samoga Gospoda; i tada, kao vodom, ugasićeš svoju tugu. (Sv. Grigorije Bogoslov).
Tebi se, recimo, čini da je neprijatelj nedostojan oproštaja. No zar je Isus Hristos nedostojan toga da bi iz ljubavi prema Njemu oprostili bližnjemu koji vas je uvrijedio? (Protojerej J. Tolmačev).
Pravo hrišćansko trpljenje sastoji se u tome da ne samo ne treba se svetiti onome koji nas je uvrijedio, nego i ne htjeti to pa makar nas srce i gonilo na to. (Sv. Tihon Zadonski).
Ne misli o tome da te niko ne uvrijedi, nego o tome da niko, i ako bi to htio, ne može to učiniti. (Sv. Isidor Pelusiot).
A isto znači: živi takvim hrišćanskim životom i tako se vladaj da te nema ko zašta napasti, ili uvrijediti ili napakostiti. (Prevodilac).
Budi gotov otrpiti više nego li koliko se to hoće vrijeđaču i napadaču.
Sravni tvoje stanje sa stanjem napadača i ti ćeš ga s trpljenjem podnijeti; nećeš ni pomišljati da mu uzvratiš, s toga što je dobit i preimućstvo na tvojoj strani.
Razmisli šta je bolje biti: da li vrijeđačem i napadačem, ili uvrijeđenim? – Bez sumnje, bolje je biti nevinim, nego li krivcem. (Filaret Moskovski).
Bolje je zlo trpiti, nego li biti uzrokom zla; bolje je biti žrtvom, nego zločincem.
Bolja je žalost onoga koji nepravedno strada i trpi, nego li radost onoga koji nepravdu čini. (Blaženi Avgustin).
Nije na šteti onaj koji trpi zlo, nego onaj koji čini zlo. (Sv. Zlatoust).
Nije rđavo kada tebe vrijeđaju, već je rđavo kada ti vrijeđaš (ili napadaš) druge, ili kada ne umiješ da podnosiš uvrede i napade. (Isti).
Uvreda još nije napast, a kada nas uvrede uvlače u mržnju i neprijateljstvo protiv napadača, upoznavaju srce naše sa mržnjom, zlobom i osvetoljubljem – to je tek bijeda i nesreća. (Arhiepiskop Makarije).
Ne budi zlopamtljiv, ako nećeš da uvrijediš sebe samoga, (Sv. Zlatoust).
Ne praštajući drugome, ti njega toliko ne ogorčavaš, koliko sebe vrijeđaš. (Isti).
Ne govori: „Osvetiću se ja neprijatelju“, jer mi imamo Pravednog Sudiju na nebu. (Sv. Nil Sinajski).
Ko se sam sveti, taj kao da osuđuje Boga u nemanju pravosuđa. (Sv. Marko Isposnik).
Ko sam čini osvetu, tome će se sam Gospod osvetiti.
Kada se osvetiš bližnjemu za uvredu, onda sebi grijeh stvaraš i činiš da se njemu ne sveti Bog. Kada ti praštaš, onda Bog ili mu se osveti ili tvoje grijehe oprašta. (Sv. Zlatoust).
Ne sveti se već praštaj bližnjemu uvredu, stoga što i sam potrebuješ praštanje od Boga.
Ko hoće od dužnika svoga da traži sve, neka pomisli da je i on dužnik Božiji.
Često se događa da nismo sagriješili pred čovjekom koji nas vrijeđa, ali smo bili sagriješili pred Bogom, što ljudi ne znaju već zna samo jedini Bog, i On dopušta da nas drugi uvredama ili napadima podsjete na naše grijehe. (S toga se može češće čuti: „Baš sam u tome zašto me okrivljuju sasvim nevin i čist“. Da, čist u tome, ali u mnogome drugome si kriv).
Onaj koji vrijeđa Stvoritelja svega svijeta i svega što se vidi i što se ne vidi, obavezan je da trpljivo podnosi kada mu same tvari nanose uvrede.
Praštanje uvreda jeste neophodan uslov oproštaja sopstvenih grijehova od strane Boga; zadobijanje posljednjeg nemoguće je bez prvoga. „Praštajte, pa će vam se oprostiti„, rekao je Gospod. (Luk. 6, 37).
Ima mnogo načina milosrđa, posredstvom kojih možemo dobiti od Boga oproštaj svojih grijehova; no najvažnije je sredstvo od sviju – praštati neprijateljima. (Blaženi Avgustin).
Sud nad nama Gospod je, može se reći, predao u naše ruke; od nas zavisi još ovdje prethodno izreći presudu i rješenje suda nad sobom. Kako mi postupimo sa bližnjima, tako će i Gospod postupiti sa nama. Ako oprostimo, i sami ćemo dobiti oproštaj. Gospod je to rekao i neće se odreći od svoje riječi.
Blago onome koji može kazati sa Svetim Grigorijem Niskim: „Gospode, čini sa mnom ono što sam ja činio. Ja bih mogao da se za sebe osvetim, ali se ne svetim; ne sveti se ni Ti. Ja sam preduprijedio moga neprijatelja (mirenjem sa njime), preteci i Ti mene svojom blagodaću. Ja sam zaboravio zlo koje je on meni učinio, zaboravi i Ti moje grijehe. Ja volim njega kao što sam ga i ranije volio, prije nego li me je uvrijedio; voli i Ti, Bože, mene, ako te ja ponekad i uvrijedim. Čini sa mnom onako, kako ja postupam sa njime. Ja sam činio ono što si Ti zapovjedio, čini i Ti ono što si obećao: „Praštajte i oprostiće vam se„. (Luk. 6, 37).
Oprosti bližnjemu tvome sto groša, da bi tebi Gospod oprostio bezbrojne talante. (Sv. Tihon Zadonski). (Ovo znači: oprosti bližnjemu male pogreške, da bi tebi Gospod oprostio mnoge i velike grijehe).
Prosti grijehe sluge, da bi ti dobio oproštaj grijehova od Gospoda; ako je sluga tebe mnogo uvrijedio, onda ukoliko ti više oprostiš, utoliko ćeš i sam dobiti oproštaj. (Sv. Zlatoust).
Čuvajte jedan drugoga da vas sačuva Gospod. (Sv. Antonije Veliki).
Budimo snishodljivi prema svojim neprijateljima, da bi takav i Gospod bio prema nama. (Sv. Zlatoust).
Nemilosrdnome biće i sud nemilosrdan.
Ko strogo istražuje od svoga brata, od njega će Gospod mnogo strožije iziskivati.
Bog lakše prašta grijehe učinjene protiv samoga Njega, nego li protiv bližnjega. (Mat. 18, 23-35).
Ne gaji neprijateljstva ni prema jednom čovjeku, inače će molitva tvoja biti neprijatna Bogu. (Ava Isaija).
Ne zaboravljajmo, o hrišćani, pomilovati prije nego li budemo tražili pomilovanje od Boga. (Filaret Moskovski).
Kako možeš reći: „Gospode pomiluj“, kada sam ne miluješ?
Uzaludne su molitve i podvizi čovjeka koji hrani u srcu svome zlobu i mržnju na bližnjega i želju osvete. (Ava Isaija).
Molitva zlopamtljivoga i osvetoljubivoga jeste sijanje na kamenu. (Sv. Isak Sirin).
Biti zlopamtljiv i osvetoljubiv i moliti se (kao takav), isto je što sijati po moru i očekivati žetvu. (Isti).
Ni posta ni praznika ne može biti tamo, gdje je neprijateljstvo i zloba.
Ko živi u svađi sa hrišćanima, taj ne može biti u zajednici sa Hristom. (Blaženi Avgustin).
Ko nema na sebi ime čovjeka miroljubivoga (tj. koga ne nazivaju miroljubivim), taj se ne može smatrati da je pod upravom Sina Božijega. (Po Bl. Avgustinu).
Gdje nema mira, tamo nema ni Boga. (Ava Isaija).
Nema ničega bezopasnijega, nego li oprostiti neprijatelju; nema ništa opasnije, nego li mu se osvetiti. (Sv. Zlatoust).
Jak vjetar goni oblake, a zlopamćenje – dobre osjećaje iz duše. (Ava Evagrije).
Ko čuva u duši svojoj zlobnost ili osvetoljublje, sličan je onome koji čuva slamu u vatri.
Ko skriva u srcu svome zlobu, sličan je onome koji bi hranio zmiju na grudima svojim. (Sv. Jefrem Sirin).
Ako bi se u vašem domu zapatile zmije i škorpije, šta ne bi preduzeli da ih se oslobodite? No mržnja i neprijateljstvo strašnije su, rđavije su od tih životinja, a vi međutim nećete da od njih očistite vaše srce, koje je hram Božiji! (Blaženi Avgustin).
U matice pčela postoji žaoka, koju ona upotrebljava za kaznu. Ako koja pčela ne slijedi primjeru njenom ona se uskoro pokaje zbog neuviđavnosti svoje, jer joj matica zada smrtonosnu ranu. Da čuju ovo hrišćani koji imaju zapovijest: „Ne vraćati zla za zlo; ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrim“ (Rim. 12, 17, 21). (Sv. Vasilije Veliki).
U ćutanju i krotosti je – spokojstvo, mir i sreća života; a ko vraća zlim za zlo, ili psovkom za psovku, taj nikada neće biti spokojan i ne može pomišljati o blaženom životu u vječnosti (1 Petr. 3, 9-11).
Na nebo odlazi samo onaj koji ima ljubavi, stoga što je onamo – samo ljubav. (Prota J. Tolmačev).
Kako li je žalosno stanje – platiti mržnjom za mržnju, i uvredom za uvredu? Ako je neprijatelj jači od tebe, šta onda? Našta će ti onda tvoje osvetoljublje? Osim ako e na ubrzanu tvoju pogibelj? Pa i pri ravnoj snazi, šta drugo očekivati nego li zajedničko padanje i nesreću. Naposljetku, recimo da on baš nije u stanju boriti se sa tobom, a zar su manje strašne tajne prevare, podmuklosti, lukavstva, nego li otvoreni, javni napad? (Filaret Moskovski).
Najbolje je i najjače sredstvo protiv uvreda – trpeljivo ih podnositi.
Bolji način osvetiti se neprijatelju sastoji se u tome da mu se istim načinom ne odgovara, i pobijediti ga krotošću, umjesto toga što bi ga odbio. (Marko Avrelije).
Budi ovca pa ćeš pobijediti vukove.
Pretrpite krotko i praštajte prvu uvredu vašega neprijatelja, praštajte mu i po drugi put, i tada on do treće uvrede neće se riješiti da dođe. (Sv. Amvrosije Milanski).
Videći tvoju smjernost, i neprijatelj će se smiriti.
Ništa tako ne uzdržava vrijeđača, kao krotko trpljenje samih uvrijeđenih. (Sv. Zlatoust).
Zar ne vidiš kako strijele probijaju obično skroz tijela tvrda i uporna, dok u tijelima mekim i popustljivim, gube svoju snagu? Tako svojstvo ima i prijekor (prebacivanje, ukor), tj. jedna od najosetljivijih uvreda koje nam bližnji nanose. Ko joj se protivi, taj je prima na sebe; a ko joj se podaje i popušta, taj mekošću naravi slabi upravljenu protiv njega zlobu. (Sv. Vasilije Veliki).
Smjernost i trpljenje pobjedonosniji su nego li prijekor, pa makar, može biti, i na pravdi zasnovan. (Filaret Moskovski).
Smjernošću se mogu i drugi naučiti da budu smjerni; gordošću je nemoguće smiriti gorde. (Isti).
Ne plaćaj grdnjom i psovkom onima koji tebe grde.
Ne treba čak ni đavola – sa kojim, uostalom, treba da smo u neprijateljstvu – huliti i opadati (Juda 1,9).
Na glupe, budalaste postupke ne treba odgovarati drugim glupim i budalastim postupcima. (Filaret Moskovski).
Ako budeš odgovarao ukorom na ukor, onda ćeš raspaliti vatru. (Sv. Zlatoust).
Svađa i vrijeđanje kao odgovor na svađu samo razdražuje drskoga vrijeđača. (Filaret, arhiep. Černigovski).
Pljuni na iskru vatre, i ona će se ugasiti; a kada na nju poduvaš, razgoriće se, i nije daleko od požara.
Kao što vatru gase ne vatrom već vodom, tako se i zlo pobjeđuje ne zlim već dobrom, ne zlobom već ljubavlju.
Nećeš pogasiti vatru maslom, ni ugušiti iskru time što ćeš piriti u nju; protiv, u jednom i u drugom slučaju vatra će se jače i jače razgoriti, i što više budu posipani maslom, time će plamen biti sve strašniji i strašniji. Tako isto i zavađeni, što dalje i duže budu bez izmirenja, time će sve većom i većom zlobom i mržnjom disati jedan protiv drugoga; l što se na uvrede bude odgovaralo osvetom, a osvetu bude podražavala zlobnost, a ovu opet nova osveta, time će se obije strane dovesti do krajnje malaksalosti i do duševne pogibije.
Oduzmite vatri hranu (tj. drva), ona će se ugasiti. Uklonite od Ssvađalice sve nove povode svađi, i pređašnje neprijateljstvo malo pomalo oslabiće, prekratiće se i zaboraviće se.
Zlo nikakvim načinom ne uništava zlo; stoga ako ti ko učini zlo, ti mu učini dobro, da bi dobrom istrijebio zlo. (Ava Pimen).
Voli da se svetiš dobročinstvima, tj. za zlo platiti dobrom, za kletvu i proklinjanje, za opadanje i klevetanje – blagosiljanjem, dobrim željama i pohvalnim o ne-prijatelju odzivima.
Ono što je dobro kod neprijatelja, to treba hvaliti.
Ako doznate da kogod o vama rđavo govori, postupite s njime tako, kako bi on o vama dobro govorio.
Rđave riječi najbolje je opovrgavati dobrim djelima. (Filaret Moskovski).
Ako čuješ da te neko ogovara i napada, a potom se susretnete na kakvom mjestu, ili te on posjeti, – primi ga učtivo i vesela lica, i opomenuvši se onoga o čemu si slušao, ne pitaj ga: zašto je on tako govorio. Jer je napisano u Pričama: „Ko se opominje beščašća, zakonoprestupnik je“ (Priče 12, 16). (Ava Isaija).
Zar ti ne bi zavolio čovjeka kojega si uvrijedio, a on ti je velikodušno oprostio? Pa postupaj i ti tako, da bi zadobio ljubav i od neprijatelja svojih.
Nema sumnje da je teško i tužno ima-ti neprijatelje, no ako hoćeš da se od njih izbaviš, počni da ih voliš, počni da im dobro činiš: ljubavlju i dobročinstvom rijetko da se ne omekša i najtvrđe srce, rijetko se ne prelomi i najupornija volja. (Prota P. Sokolov).
Hoćete li da se oslobodite od neprijatelja? Volite vašega neprijatelja. Takva je moć ljubavi. (Blaženi Avgustin).
Jedan od svetih Otaca ovako savjetuje utišati gnjev bližnjega: „Ako doznaš da se na tebe ljuti brat tvoj, ti mu pošlji kakav bilo dar“.
Ne može biti da videći trpljenje, uslužnost, dobročinstvo pravoga hrišćanina neprijatelj njegov ne bi osjetio ma kada bilo kajanje, bilo sažaljenje ili o njemu, koji nevino strada, ili o sebi samome, nesrećnom oruđu zlobe; i naposljetku – samu ljubav ka svome neprijatelju, ljubećem. Zar nije bilo minuta kada je i Saul osjećao nepravednost svoju prema Davidu kojega je gonio; saznavao je plemenitost postupaka njegovih (Davidovih) i izjavljivao sa suzama svoje uvaženje i nešto nalik na ljubav prema Davidu (1 Carstva 24, 17-18).
Oprostivši neprijatelju, ti možeš time učiniti da ti on prijatelj postane.
Ukazuj dobročinstva svim prijateljima i drugovima, da te još većma zavole; ukazuj ih i neprijateljima svojim, da ti oni postanu prijatelji. (Kleobul).
Blagorodne i plemenite duše ljube budućega prijatelja u sadašnjem neprijatelju. (Lafater).
Ljubav k neprijatelju jeste pouzdano sredstvo učiniti ga prijateljem. (Prota J. Tolmačev).
Neprijatelj može postati boljim prijateljem, nego li najveći prijatelj.
Prijatelj tvoj toliko te voli, da ne vidi sve tvoje nedostatke i mane. No stani pred licem neprijatelja tvoga, i niko od njega neće ti podrobnije opisati slabost i mane tvoje; on oštroumno, pronicavo gleda na njih, ne ispuštajući iz vida ni jednoga postupka, i govori o njima ne umanjujući njihovu krivičnost. I tako, poslušaj neprijatelja tvoga spokojno, pažljivo, i tada – kolikim pobjedama nad zlom privodi tebe neprijatelj tvoj. (Filaret, arhiep. Černigovski).
Slično tome, kao što mnogi otrovi, premda su i opasni sami po sebi, ipak. liječe od bolesti, tako i neprijatelji naši, ma koliko bili zli sami po sebi, proizvode svakako spasonosna dejstva na naše duševne bolesti. (Prota J. Tolmačev).
Neprijatelj tvoj – ljekar je tvoj.
Ljudi se obično zadovoljavaju time, što ne obraćaju pažnju na neprijatelje svoje; međutim mudri umiju izvući od njih korist. (Amvr. Randju).
Dobro je – ni odviše bojati se nepravičnih okrivljenja, niti pak sasvim ih prenebreći. (Sv. Jovan Zlatoust).
Treba se koristiti i klevetom neprijatelja za ispravljanje sebe samoga.
Potrebno je bojati se ne toliko zlih ljudi, koliko sopstvene zle volje svoje. Jer, oni nas prinuđavaju da pribjegavamo k Bogu i, sami ne znajući to, približuju nam Boga. A ona – naša zla volja – udaljava nas od Njega i podvrgava nas gnjevu Njegovom.
Neprijatelj tvoj pruža ti veliku korist, premda njegova namjera ne ide na to da ti koristi.
Uvrede, nepravedno nam nanešene ma od koga bilo, Bog nam uračunava ili u oproštaj grijehova ili u davanje nagrade. (Sv. Zlatoust).
Kada trpiš od ljudi kakvo beščašće, razmišljaj o onoj koristi kakvu možeš dobiti ako dobrodušno pretrpiš to beščašće; opominji se slave koja je spremljena za one koji sve trpe s’ blagodarnošću i – nećeš se zbunjivati i tugovati zbog be-čašća. (Duhovni Margarit).
Kada podnosiš ma kakvo bilo poniženje ili beščašće od ljudi, to znaj da je ono poslano od Boga radi slave tvoje. (Filaret, mitr. Moskovski).
Klevetnik (ogovarač, opadač) sprema ti veliku nagradu (Mat. 5, 11 – 12).
Huljenja, ukoravanja i panjkanja znaci su i karakteristike našega unutrašnjeg čovjeka.
Svaki put kada se sjetiš svojih vrijeđača, pa i gonilaca, ne žali se na njih, već se pomoli Bogu za njih kao za uzrokovače velikih za tebe blaga. (Ava Isaija).
Treba se moliti i za neprijatelje: oni većinom ne znaju šta čine; oni su, čak, dobročinci naši: napadima svojim oni nas utvrđuju u vrlinama, ukroćavaju i smiravaju duh naš na zemlji, a na nebu pletu nam rajske vijence. (Shimonah Teofil).
Neprijatelje svoje treba smatrati za velike dobrotvore i moliti se za njih još više nego li za dobrotvore, stoga što dobrotvori, čineći nam privremeno dobro, sebi još više čine dobra, spremajući za sebe vječnu nagradu od Gospoda; međutim neprijatelji, može biti sa gubitkom vječnoga spasenja svoga, spremaju nam vječno spasenje, bijedama očišćavajući grijehe naše, i gonjenjima svojima kao da nas silom gone i guraju nas u Carstvo Nebesko, pritom uz opasnost da i oni sami upadnu u pakao. Kako da im, dakle, ne blagodarimo za to, kako da se za njih ne molimo da ih Gospod sačuva i pomiluje! (Shimonah Zosim).
Sam osjećaj časti trebao bi da nas pobuđuje ispunjavanju Hristove zapovijesti o ljubavi prema neprijateljima, praštanju uvreda i činjenju im dobra (Mat. 5, 44).
Osvetiti se za uvredu, znači staviti sebe na isti stepen na kome je i neprijatelj; a oprostiti mu, znači – uzdići se nad njim.
Praštanje neprijatelju – dokaz je ne slabe, nego velike duše.
Zašto se ne srdite, ne ljutite kada vam dijete prijeti ili pokušava da vas rasrdi? – Stoga što ste stariji i pametniji od njega: prijetnja je njegova za vas isto što i zujanje muve. – Kad bi vi imali doista veliku dušu, onda vrijeđanje i ogorčenje, koja bi vam dolazila ma od koga bilo od braće vaše, diralo bi vas ne više nego li zujanje muve.
Nemojte reći da je popuštanje znak slabosti. Šta je veće: da li pobijediti samoga sebe i zadobiti blagovoljenje Božje i ime blagodarnoga, plemenitoga čovjeka, ili biti ismijan za slabost od nekih bezumnih ljudi? Ne, baš ovdje mi možemo objelodaniti toržestvo našega hrišćanskog obrazovanja, isprobati stalnost naše vrline. (Prota J. Tolmačev).
Slavnije je ćuteći pretrpiti uvredu, nego li pobijediti odgovorom. (Sv. Grigorije Dvojeslov).
David je održao veću pobjedu, poštedivši Saula (jer ga je mogao ubiti a nije to učinio), nego li tada kada je oborio Golijata. (Sv. Zlatoust).
Ničega u svijetu nema divnijega, nego li što je ljubav prema neprijateljima. (Blaženi Avgustin).
Nije veliko djelo ne suditi onoga ili imati saučešća onome ko se nalazi u tuzi i pokorava se tebi; nego je veliko – ne suditi onoga koji ti protivriječi, ne svetiti mu se po strasti, ne saglašavati se sa onima koji ga osuđuju, i radovati se zajedno sa onima koji su ti pretpostavljeni. (Ava Dorotej).
Praštajući neprijatelju i čineći mu dobro za zlo, ličiš na miris koji sobom ispunjava vatru koja ga sagorijeva.
Velika je vrlina ljubav prema neprijateljima! Veliki je trud i djelo hrišćanske duše, koja prašta bližnjemu za nanešenu mu uvredu; koja vraća dobrom za uči-njeno zlo; umjesto mržnje srdačno ga voli, pa se za njega i Bogu moli! No velika ga i nagrada za takav podvig na nebu očekuje, pa i ovdje na zemlji.
Duša se srećnom osjeća kada voli sve. Spasitelj je rekao: „Volite svoje neprijatelje„, otkrivajući nam tajnu kako ćemo naći raj i u ovome svijetu. (Grof Bludov).
Voli neprijatelje svoje i – ti ćeš postati prijatelj Božiji.

Jedan komentar

  1. rosa petrović

    tekst ove knjige je vrlo dobar i cela knjiga od ogromne koristi nama čitaocima, ne treba ništa menjati ili prepravljati, kako jeromonah Atanasije u Pogovoru misli da bi trebalo. Ovo je odlično urađeno!

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *