NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Duhovno uzdizanje » DUHOVNA GRADINA

DUHOVNA GRADINA

 

HILANDARAC
DUHOVNA GRADINA
ZBIRKA MUDRIH IZREKA SVETIH OTACA
ZA DUHOVNI ŽIVOT
 

 
18. DAREŽLJIVOST ILI MILOSTINJA
 
Ukoliko je svijet pun bijeda i jada, utoliko je potrebno da ljudi olakšavaju te bijede osjećanjima dobročinstva i djelima milosrđa.
Dobro je ako tvoje srce nije tvrdo i kameno, ali nije dobro ako je tvoja ruka hladna i savijena, te se ne pruža prema bijednima i nevoljnima.
Čovjek koji može ukazati pomoć i učiniti dobro, no ne ukazuje ga i ne čini, žalosno je i ujedno nedostojno biće. (Leonid, arhiep. Jaroslavski).
Ne odvajati i ne davati siromasima (sirotinji) od onoga što ostaje svrh naših potreba, znači otimati tuđe dobro. (Blaženi Avgustin).
Bogom je dopušteno da na zemlji bude mnogo ojađenih, siromašnih, nesrećnih, da bi se oni spasli svojim trpljenjem, a ti – svojim milosrđem.
Bogataši dostavljaju siromasima sredstva za življenje, a siromasi ovima – sredstva za njihovo spasenje.
Bez cjelomudrenosti (nevinosti) može se ući u Nebesko carstvo, ali bez milostinje nemoguće je.
Nemoguće je, bezuslovno je nemoguće, bez milostinje doći ni do vrata Carstva nebesnoga. (Sv. Zlatoust).
Bez činjenja milostinje i molitve su besplodne. (Isti).
Milostiv je Bog i priklonjava se prirodnim milosrđem na molitvu ljudi, ali na molitvu milostivih. (Sv. Tihon Zadonski).
Sa kakvom ćeš se nadom moliti Bogu, kada sam ne obraćaš pažnju na moljenja podobnih tebi ljudi? (Isti).
Kako ćeš sa ostalima u crkvi govoriti: Podaj Gospode! kada sam siromasima ništa ne daješ, a možeš dati? (Isti).
Kakvim ćeš ustima reći: „Čuj me Gospode“, kada sam ne čuješ molbu nevoljnoga, ili, pravilnije reći: ne čuješ u nevoljnome samoga Hrista, koji vapije tebi? (Isti).
Sa kakvom ćeš nadom pružiti ruke Stvoritelju svome, kada sam sličnoga sebi, koji ti pruža ruke, odbijaš od sebe? (Isti).
Kakvi smo mi prema bližnjima, takav će i Bog biti prema nama. (Sv. Zlatoust).
Ako si prezreo nevoljnoga (siromaška), prezreće i tebe Onaj koji je osiromašio radi njega (tj. Hristos); nisi li otvorio vrata onome koji je na njih kucnuo, neće se ni tebi otvoriti vrata Carstva nebeskoga; nisi li obratio pažnju na jauk ožalošćenoga, neće se uslišiti ni naricanje tvoje molitve. (Duhovni Margarit).
Svaka suza bijednoga, prolivena u ime blagodarnosti tebi, sijaće ti za grobom kao neprocjenjivi dragi kamen; svaka suza prolivena zbog tvoje hladnoće i nemarnosti prema bližnjemu, pašće kao vrela voda na tvoju dušu pred prijestolom samoga Boga.
Milost Božju traži sebi davanjem milostinje bližnjima.
Ima ih koji, pri traženju milostinje od strane siromaha, govore: „Bog će dati“. Nerazumno činiš ako tako činiš prema nevoljnom bratu. Siromaška šalje tebi Bog, a ti ga obratno šalješ Bogu riječima: „Bog će ti dati“. Ta Bog će dati, neizostavno će dati, ali daj i ti. On će dati siromasima; no da li će tebi ukazati Svoju milost, koja je tebi neuporedivo više potrebnija, nego li siromašku tvoja milostinja?
Čovjeku siromašku i oskudnome Bog pomaže, stoga što Bog nikoga ne ostavlja; no ti, odgnavši od sebe bijednoga, odagnao si sebe od časti koju ti je Bog dao i udaljio si od sebe blagodat Njegovu. (Sv. Isak Sirin).
Zavoli siromašne, da bi preko njih zadobio milost od Boga. (Isti).
Snabdijevajući ih obraduj jadne siromahe; oni će ti umilostiviti Sudiju-Boga. (Sv. Nil Sinajski).
Ja se ne sjećam da li sam u životu vidio ma i jednoga darežljivoga čovjeka, koji je umro nesrećnom smrću. A i kako bi on imao nesrećni kraj života, kada ima toliko posrednika koji se mole za njegovo spasenje. (Blaženi Jeronim).
Izlivaj jelej ljubavi i darežljivosti na bližnje svoje, i ugasićeš plamen pakleni, gotov da grešnika sagori.
Spasavaj druge, ako hoćeš da sebe spaseš; pružaj privremenu sreću bližnjima, ako hoćeš da se naslađivaš nebesnim blagom. (Prota Rod. Putjanin).
Milost Božija nas očekuje onda kada nam se ukaže slučaj da ukažemo milosrđe drugima.
Zar to nije prevelika milost od Boga što nam je dozvoljeno da iskupljujemo grijehe naše milostinjom?
Voda ima svojstvo da pere tijelo od blata, a milostinja da uništava duševne nečistote. (Sv. Zlatoust).
Idite i naslijedite Carstvo Božije, reći će Gospod milostivima, ne stoga što niste sagriješili, već zato što ste milostinjom očistili grijehe svoje. (Blaženi Avgustin).
Nije od male važnosti ljekarstvo milostinje: njega možeš upotrijebiti za sve rane.
Balsam (milosti), kojega izlivamo na izranjavljeno srce bližnjega, potkrepljava i naše sopstveno srce.
Čineći dobro drugima, time i sebi dobro činimo.
Jeftinijom cijenom dobročinstva prema ljudima možemo zadobiti Carstvo Božije, koje nema cijene. (Filaret, mitrop. Moskovski).
Slijepac, kojemu ukazujemo pažnju kroz milosrđe, jeste dobar vođa za Carstvo nebesko. (Isti).
Ti daješ novce siromasima, a oni tebi daju smjelost da izađeš pred Boga.
Blago onome ko može sa Sv. Grigorijem Niskim reći: „Gospode, čini sa mnom ono, što sam ja činio drugima“.
O, veselnici putnici zemaljski! Kuda idemo, ako ne idemo putem milosrđa hrišćanskoga ka milosrđu Hristovom. (Filaret Moskovski).
Ruka, čineća dobro bližnjemu, otvara ruku blagosti Božije. (Isti).
Davajući čovjeku, mi primamo od Boga. (Isti).
Ti milostinju pružaš siromahu i prosjaku, a nju prima sam Hristos. (Sv. Zlatoust).
Ruka siromahova jeste blagajnica Hristova; što prima siromašak, to prima Hristos. (Sv. Zlatoust).
Dajući ležećemu na zemlji (tj. nevoljniku), mi dajemo Sjedećemu na nebu (tj. Bogu). (Sv. Grigorije Dvojeslov).
Činimo i dajimo milostinju, da je obratno dobijemo od Boga. (Sv. Vasilije Veliki).
Ne cicijaši davati milostinju prosećima, i ne okreći glave od Onoga u čije ime traže pomoć od tebe. (Sv. Dimitrije Rostovski).
Pazi se, daji i troši novac na ono našta treba i što je za tvoju dušu korisno.
Kao što hljebno zrno, pavši na zemlju, donosi korist onome koji ga je posijao, tako i hljeb, kojega pružamo gladnome, docnije ti donosi stotinu puta veću korist. (Sv. Vasilije Veliki).
Daj Onome koji sve tebi daje, i dobićeš od Njega stotinu puta više.
Ko se smiluje na siromašne, tome je staralac sami Bog. (Sv. Isak Sirin).
Ne boj se da ćeš osiromašiti kada daješ milostinju. Ko služi Bogu i nevoljnima, taj neće nikada osiromašiti. „Ruka dajuščago ne oskudjevaet“, veli Sveto Pismo. Ne postaju siromasima oni koji daju obilnu milostinju sirotinji, već oni koji žale udijeliti nevoljnome koji groš, dok međutim niučemu ne štede da zadovolje svoje prohtjeve. (Prota Jovan Tolmačev).
Zar će se tvoje bogatstvo umanjiti ako daješ milostinju? Ono se ne samo neće umanjiti, nego će se njemu time dodati i nebesna blaga. (Sv. Zlatoust).
Čini dobro onome koga vidiš da potrebuje tvoje pomoći, a vjeruj Onome koji se ne vidi a prima to (od tebe). (Filaret Moskovski).
Voli to prijatno zadovoljstvo da druge usrećavaš i pomažeš bijednima, osobito onima koji su dobri i čestiti. To zadovoljstvo je jedno od rajskih. Sam Spasitelj kazao je: „Mnogo je blaženije davati nego li uzimati (Djela Ap. 20, 35).
Srećan je u životu onaj koji ima sredstava da druge usrećuje.
Veliko je djelo – čovjek, dragocjeno je – čovjek milostivi i darežljivi. (Sv. Zlatoust).
Ništa toliko ne upodobljava čovjeka Bogu, koliko dobročinstvo. (Ava Evagrije).
Gotovo da nema čovjeka tako siromašnoga koji bi se s pravom mogao izvinjavati da nije u stanju ispunjavati dužnost milosrđa. (Sv. Grigorije Bogoslov).
Ti možeš biti dobročinac, pa makar bio odveć siromašan, čak siromašniji od onih koji od tebe prose milostinju.
Sila i moć milostinje nije u tome da bi mnogo ili malo dao, nego u tome da ne daš manje nego li koliko možeš dati. (Sv. Zlatoust).
Ako imaš mnogo, podaji mnogo; ako imaš malo, rado razdjeljuj siromasima i to malo što imaš.
I od milostinje (činjene tebi) podaji drugima milostinju.
Budi po mogućstvu i stanju svome dobročinac. I siromašak siromašku može pomagati. (Jer ima i siromašaka samo po imenu).
Dobročinstva u sredstvima i načinima neiscrpna su.
Siromasi i prosjaci mogu prositi milostinju za druge prosjake ili siromašne, dijeliti s njima svoj hljeb, truditi se za njih, pomagati čak imućnijima, ako su ovi bolesni, ili u nekoj drugoj nuždi i gonjenju. (Prota Jovan Tolmačev).
Nije pravi i iskreni darodavac onaj koji daje od svojih preostataka, nego onaj koji u korist siromaha lišava sebe i onoga što je samome njemu potrebno. (Blaženi Avgustin).
Blago onome ko još posti radi toga da bi hranio siromašne.
Ako sam ne možeš pomoći bratu, moli Boga da mu pomogne.
Milostinja se ne sastoji u tome da bi samo pare davao, nego da se daju sa hrišćanskim osjećajem milosrđa. (Sv. Zlatoust).
Ako što daješ onome koji nema, neka radost i veselost lica prati tvoj darak i dobrim riječima pruža mu utjehu. (Sv. Isak Sirin).
Samo je ona milostinja prava koja se daje s radošću. (Sv. Zlatoust).
Davati rado znači više nego li davati mnogo. (Blaženi Avgustin).
Ako pružiš siromašku hljeb sa neveselim licem, onda si izgubio i hljeb i nagradu. (Sv. Zlatoust).
Ko predupređava nevolju nevoljnoga, znači da je udvostručio pomoći mu.
Produži tvoju milost zemaljsku (tj. neprestano čini dobro), da bi ti se produžila milost nebeska.
Dajite milostinju svakome ko prosi milostinju Hrista radi, ne raspitujući i ne razbirujući ko je i kakav je prosilac, imajući u vidu bojazan da onaj, koga ti odbiješ od praga svoga prazne ruke, ne bude sami Hristos.
Mnogo je bolje radi dostojnih pružiti desnicu i nedostojnima, nego li iz bojazni da ne bi dali i nedostojnima, lišavati pomoći dostojne. (Sv. Grigorije Bogoslov).
Bolje je naići na neblagodarnost, nego li zaboravljati nesrećne.
Nikakva i ničija neblagodarnost ne treba da te uzdržava od činjenja dobrih djela.
Zar bi ti uzdržao ruku od davanja milostinje, ako bi iskusio neblagodarnost ili bi je predvidio? Sjeti se tvoga Spasitelja, koji, premda je video pred sobom devet neblagodarnih a samo jednoga blagodarnog, učinio je dobro svima njima (iscijelio ih od prokaze). (Luk. 12, 12-19). (Filaret Moskovski).
Ne traži i ne očekuj blagodarnost pri činjenju dobrih djela. Ko ovu traži, izgubio je od Boga određenu nagradu za učinjeno dobro djelo.
Dobra duša čini dobro bližnjemu, i ne samo što podnosi neblagodarnost njegovu velikodušno, nego i sa trpljenjem prima i podnosi uvrede. (Ava Talasije).
Umnožavajte vaša dobra djela, ali nikome i nikada ne zamjeravajte, ako vam ne uzvraća blagodnošću.
Ako kome daješ milostinju radi Boga, onda mu ne zamjeravaj (kao neki što govore prosjaku: „Što si takav; što ne radiš“, itd.). Ko zamjera i prekoreva, taj jednom rukom daje, a drugom kao da uzima natrag ono što je dao (Luk. 6, 30).
Ko ukorava drugoga svojim dobrim djelima, taj ne čini dobro bližnjemu već ga sramoti.
Poneki daju milostinju, no od drugih otimaju.
Korisno je milostinju davati, ali je štetno druge vrijeđati. (Sv. Tihon Zadonski).
Mnogi daju Petru, što su uzeli od Pavla, uobražavajući da čine milostinju.
Slijep je onaj milostivi darodavac, koji je nepravičan; to je obrađivanje njive, sa koje se ne može žnjeti. (Sv. Nil Sinajski).
Najprije se ostavi otimanja i prigrabljivanja tuđega dobra, a potom podaji milostinju. „Ukloni se od zla i čini dobro„. (Psal. 36, 27). (Sv. Zlatoust).
Ako ti je u volji da siješ među siromasima, onda sij od sopstvenoga. Ako li se riješiš da siješ od tuđega (otetog, ukradenog, itd.), znaj da su to najgorčije travuljine. (Sv. Isak Sirin).
Od taštine (ponosa, gordosti, samohvalisanja) treba bježatii, a osobito pri davanju milostinje. Milostinja zaražena ovom bolešću nije djelo milosrđa, već samohvalisanje (razmetanje) i nemilosrđe. (Sv. Zlatoust).
Kada daješ milostinju ne iz milosrđa no samo da se pokažeš, tada ona ne samo da nije milostinja, već je čak uvreda, stoga što time javno ismijavaš i ponižavaš brata svoga. (Isti).
Čineći dobro bližnjemu, odgoni od sebe tašte i gordeljive pomisli. Ti pomažeš nevoljnima; neosporno, to je prekrasno objelodanjivanje tvoje ljubavi prema bližnjemu; no ti to činiš što si i dužan činiti, kao brat svoga bližnjega. Čime se onda imaš ponositi? – Ti pomažeš nevoljnima; no ti im daješ ne svoje već Božije, ne samo po tome što ti to smatraš za svoju sopstvenost, nego si i ti sam u cjelini, i dušom i tijelom, tvorevina Božija. Čime se, dakle, imaš gorditi?
Ako je ko i bogatome podario obilnu milostinju, ali je to učinio sa željom i namjerom da se proslavi pred ljudima, da se pročuje ime njegovo, onda je takav dao milostinju svojoj taštini i sujeti. (Po Filaretu Moskovskom).
Kupovati uvaženje ljudi cijenom milostinje znači kupovati odveć skupo, to je kupovanje cijenom samoga neba, koje bi bilo nagradom njegovom.
Budi sličan potočiću, koji svojom vlagom napaja i zle i dobre; čineći dobro svima, kao potočić, ipak ne šumi, slično njemu, o svome dobročinstvu.
Budi sličan trubi: kada govoriš o dobru koje si od drugih dobio, grmi o njemu. No budi sličan grobu u odnosu na dobro koje si ti bližnjemu učinio (tj. ćuti).
Blagodjejanja (dobročinstva) koja si ti od drugih dobio, svagda pamti i sjećaj se, no blagodjejanja koje ti sam učiniš, odmah predaj zaboravu.
Nema ljepšeg i milijeg osmjeha nego što je osmjeh majke i djeteta; nema smješka prekrasnijega nego što je smiješak velikodušnosti, koji sakriva svoja dobra djela.
Evo teče potočić: on se skriva u šiblju i posredstvom skrivenih putova svojom vlagom hrani rastinja, koja niču na njegovim brjegovima. Ovo predstavlja sliku krotke i smjerne duše, koja tajno čini dobro bližnjemu, ne želeći da svijet trubi o njenim vrlinama.
Ne govori ni riječi kada kome ukazuješ milost ili blagodjejanje; ali kada tebi drugi čine dobro, tada ne ćuti već govori,
Posle učinjenog dobra, jedno od najvećih zadovoljstava jeste priznanje ili blagodarnost.
Naučivši biti zahvalan, čovjek će se naučiti da bude dobrotvor i darodavac.
Moleći se Bogu o dobrotvorima svojim, istovremeno ćete činiti dobro i sopstvenoj duši svojoj. (Po Filaretu Moskovskom).
Ništa nema mrskije od neblagodarnosti: neblagodaran čovjek sličan je onome koji je nešto prevarom uzeo, a što njemu ne pripada.

Jedan komentar

  1. rosa petrović

    tekst ove knjige je vrlo dobar i cela knjiga od ogromne koristi nama čitaocima, ne treba ništa menjati ili prepravljati, kako jeromonah Atanasije u Pogovoru misli da bi trebalo. Ovo je odlično urađeno!

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *