NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Duhovno uzdizanje » DUHOVNA GRADINA

DUHOVNA GRADINA

 

HILANDARAC
DUHOVNA GRADINA
ZBIRKA MUDRIH IZREKA SVETIH OTACA
ZA DUHOVNI ŽIVOT
 

 
17. O LJUBAVI PREMA BLIŽNJIMA
 
Kao što peć bez vatre ne može biti topla, tako i čovjek, koji nema u sebi Boga, ne može imati ljubavi prema bližnjemu.
Neprijatelj Božiji ne može biti prijatelj ljudi.
U krugu, svi poluprečnici vezuju se u centru, i što su bliži ovome, tim su bliži jedan drugome; po mjeri pak udaljenja među sobom, udaljuju se i od centra. Tako i ljudi, što su dalji od Boga, time su dalji i jedan od drugoga. (Ava Dorotej).
Voli Jedinoga Boga i zavoljećeš svu djecu Božju.
Ko iskreno ljubi Boga, taj ne može a da ne voli i bližnjega. (Filaret, arhiep. Černigovski).
Ako ljubiš Boga, treba da ljubiš i onoga koga Bog ljubi, stoga što, ako voliš koga On voli, voliš i Onoga koji voli onoga koga mi volimo. (Sv, Tihon Zadonski).
Sveti su bili kako bogoljubivi tako i čovjekoljubivi više od sviju ljudi.
Mi smo dužni da imamo bratsko srce prema našima bližnjima, stoga što Bog ima očinsko srce prema svima nama. (Prota P. Sokolov).
Bog se svakako stara o tebi, i to neprekidno, pa i ti se neprestano brini o bližnjemu tvome.
Voli Boga u Njemu samome, i u svima onima koji nose na sebi sliku Njegovu. (Filaret Černigovski).
Ako volimo Boga, neophodno je nužno ljubiti i sliku Božiju – čovjeka.
Uvažavaj sliku Božju u svakome čovjeku.
Ako je bližnji tvoj i nedostojan ljubavi tvoje, po tvome mnijenju, dostojan je Bog kojega je čovjek sluga i čiju sliku na sebi nosi; dostojan je Hristos, koji je krv Svoju za njega prolio. (Sv. Tihon Zadonski).
Ma ko bio i ma kakav bio bližnji tvoj, za njega je Hristos dobrovoljno položio dušu svoju.
Zbog čega se otkazuješ od ljubavi prema bližnjemu, kada je Hristos za njega čak i život svoj položio?
Ne vjeruje u Hrista ko Ga ne ljubi; ne ljubi Njega, koji ne ljubi bližnjega svoga.
Gospod ljubi sve nas; i mi smo dužni ljubiti sve.
I najništavniji čovjek važniji je od svih ostalih vidljivih tvari i stvorenja.
Videći grudvu zlatonosne zemlje, neznalica prolazi pokraj nje, dok znalac obraća pažnju, jer u njoj vidi zrnevlje zlata. Slično ovome, gledajući na čovjeka koji je po spoljašnosti svojoj nikakav, rđava izgleda, neobrazovan, grub, nesređen, poro-an, – nepažljiv čovjek ga prezire, dok pažljiv čovjek samo ga žali ali ne prezire, stoga što u ovom čovjeku rđava izgleda kao u blatu vidi i zlato – suštinu čovjeka, i osobito njegovu dušu. (Filaret, mitr. Moskovski).
Ne sudi o čovjeku po spoljašnosti njegovoj, no poznaj unutrašnje kakvoće[1] njegove.
Ne po spoljašnoj sudbi, nego po djelima i životu mi smo dužni suditi o dostojanstvu čovjekovom. (Prota J. Tolmačev).
Pod sirotinjskom haljinom često se skriva blagorodna duša. (Isti).
Poneki živi u sirotinjskoj kolibici, no duša njegova, može biti je stanište Trojedinoga Boga. (Filaret Černigovski).
Neće te poniziti ako ukažeš ljubav i poštovanje tvome bližnjem, pa makar se on nalazio na mnogo nižem stepenu uma, zvanja, stanja i morala od tebe, ali će te poniziti ako mu ljubav i poštovanje ne ukažeš.
Gledajući nesrećnoga ne obraćajmo pažnju ninašta drugo, već samo na njegovu nesreću. (Prota J. Tolmačev).
Onaj nam je svagda bližnji, koji potrebuje našu pomoć. (Isti).
Ko ne pomaže drugome zato što je dotični Jevrejin ili Turčin, ili Luteranin, taj nije Hrišćanin. (Isti).
Predstavljajte svagda bližnjega na svome mjestu, a sebe na mjestu bližnjega.
Uči se da u trpljenju podnosiš tuđe nedostatke i slabosti, ma kakve one bile, s toga što u samome tebi ima mnogo nedostataka koje drugi moraju podnositi. (Toma Kempijski).
Ne čini i ne poželi drugome ono što samome sebi ne želiš. Teško ti je kada ti se smiju, ne smij se ni ti drugome. (Filaret Černigovski).
Braća tvoja trpe te onakvoga kakav si; trpi i ti njih ma kakvi oni bili.
Što nisi rad sebi, ne čini drugome; a što si rad od drugih, to najprije sam učini drugome.
Teško ti je kada niko neće da saučestvuje u nedaći i žalosti tvojoj; potrudi se da i ti sam uzmeš saučešća u tuđoj ne-volji. (Filaret Černigovski).
Želiš da te vole ljudi? Voli i ti njih. Hoćeš li da i tebi svi bez izuzetka čine dobro? Čini i ti dobro svima i svakome bez izuzetka. Tebi bi svakako bilo milo kada bi se svi tebi obraćali s krotošću i smjernošću? Budi i sam krotak i smjeran pred svima. (Filaret Moskovski).
Ako hoćemo da steknemo povjerenja, onda se vladajmo dobro; i ako hoćemo da nas ljube i vole, volimo i mi. (Sv. Isidor Pelusiot).
Najbolje sredstvo za prinuditi ljude da govore dobro o nama jeste – činiti im dobro.
Kao što magnet privlači gvožđe, tako paša iskrena ljubav privlači nam ljubav bližnjih. (Jakov, arhiep. Nižgorodski).
I onome koji nije prema tebi raspoložen, učini mu, po mogućnosti, dobro. (Filaret Moskovski).
Treba biti pravičan prema svima, pa čak i prema onima koji nisu takvi prema nama.
Budimo strogi prema sebi, a popustljivi čak i prema onima koji umiju da praštaju samo sebi samima. (Plinije Mlađi).
Pravu ljubav ima samo onaj koji i prijatelja voli u Bogu, i neprijatelja voli radi Boga. (Sv. Grigorije Dvojeslov).
Nemoguće je da nas svi vole, ali je nama moguće da sve volimo.
Možeš voljeti sve, ne prestajući da mrziš poroke. (Filaret, mitrop. Moskovski).
Voli grešnike, no mrzi djela njihova. (Sv. Isak Sirin).
Umjesno je mrziti u zlima zloga (tj. đavola), ali treba voljeti stvorenje Božije. (Blaženi Avgustin).
Uči se da podražavaš sv. ocu Isaku, koji je govorio za sebe: Nikada nisam u svoju kolibicu unosio misli neprijateljske prema bratu koji me je uvrijedio; takođe sam se starao da i brat (čovjek uopšte) ne unese u dom svoj rđavu pomisao protiv mene.
Upotrebi svekoliko staranje da nikome ne učiniš zlo i da imaš čisto srce prema svima ljudima. (Ava Pimei).
Ne čini nikome zla i ni o kome ne misli zlo u srcu svome. (Ava Mojsej).
Ako ne želiš da te zlo postigne, ne poželi da učiniš zlo. Za posljednjim neizostavno sljeduje prvo. Jer, „što čovjek posije ono će i požnjeti“ (Galat. 6, 7). (Sv. Tihon Zadonski).
Ko misli i namjerava da učini zlo drugome, taj već počinje da doživljava zlo prije nego ga učini.
Ne traži sebi koristi onamo gdje možeš škoditi bližnjemu.
Ne može čovjek škoditi drugome, a da sebi samome ne naškodi.
Ko nikome ne čini ništa rđavo, taj se nema čega bojati.
Ko pričinjava štetu, ili nanosi uvredu drugome, taj nema mudrosti.
Zloba sama sebi škodi. (Sv. Zlatoust).
Kao što crv, podgrizajući drvo, povređuje ga, tako i zloba, nalazeći se u srcu čovječijemu, podgriza ga i jede ga. (Ava Isaija).
Ko čovjeka ožalosti, toga će i Bog ožalostiti.
Nemojmo nepravdama našim da navlačimo na sebe gnjev pravde Božije. (Filaret Černigovski).
Ne treba radi nas samih da gajimo mržnju prema bližnjima.
Ko ne voli brata svoga (tj. svakoga čovjeka), taj ne može ni Boga voljeti; ali toga i Bog ne voli.
Ne mrzite nikoga od ljudi i Bog će vas voljeti. (Sv. Epifanije Kiparski).
Nije dovoljno čuvati se od zla, ako ne činiš i dobro. Malo je to ako nikome ne škodimo, potrebno je starati se da bud-mo od koristi mnogima. (Blaženi Avgustin).
Ako ne činiš zla bližnjemu – to ni-je dovoljno; ne želeći zla, čini mu dobro, inače ćeš biti sličan drvetu koje samo cvjeta, ali roda ne donosi. (Ksenokrat).
Ne činite drugome ono što ne bi željeli da vam drugi čini: izvršavanje toga pravila sačinjava dobrotu. Činite drugome ono što vi želite da vam drugi čini, – to je dobročinstvo i vrlina.
Voljeti bližnje i činiti im dobro nužno je ne samo zbog toga što je to zapovijest Božanskog Zakonodavca Staroga i Novoga Zavjeta (Lev. 19, 18; Mat. 22, 37-39), nego i stoga što se u toj ljubavi i pomaganju bližnjemu u dobru, sadrži i naša sopstvena sreća i dobro.
Korist svakoga pojedinca sadrži se u koristi bližnjega, a korist bližnjega u koristi drugoga. (Sv. Zlatoust).
Kad ljekar nalije na svoju ruku zejtina[2] ili kakvog tečnog ljekarstva – da bolnoga pomaže, on najprije sam osjeti miris njegov; tako i onaj koji se moli za brata, ili mu kakvu uslugu ili dobro učini, i sam se time najprije koristi. (Starinski Paterik).
Ko samo sebe voli, ko se samo za sebe brine i misli da samo njemu bude dobro, a drugi neka žive kako znaju, taj je najopasniji neprijatelj naš.
Samoljublje je – najopasniji neprijatelj naš.
Egoizam – sebičnost prvi je beočug[3] na dugačkom lancu svakojakih drugih poroka.
Ako je ljubav plamen, onda je samoljublje – zgorjevanje[4].
Ko živi samo za sebe i traži jedino sopstvene koristi, taj ne može biti srećan. Mi tek tada živimo istinskim životom kada živimo za druge.
Živi radi drugih, ako hoćeš da živiš radi sebe. (Seneka).
Sam Bog je društven, jer je stvorio razumna stvorenja kojima bi mogao otkrivati i davati svoja savršenstva.
Ko misli samo o sebi, kada mu se sreća osmjehuje, on, kada ga nesreća snađe, nema drugova.
Svaki je dužan sve druge pretpostavljati sebi. (Sv. Vasilije Veliki).
To je dužnost sviju, i blago svakome ko živi za sve i svakoga.
Naše druženje neka pripada dobrim ljudima; naše uvažavanje – pobožnima; naša najbliža i prva briga – srodnicima; naša ljubav – svima; naša pomoć – oskudnima. (Prota Jovan Tolmačev).
Doista dobar čovjek zaboravlja svoje jade u tuđim jadima, i svoje radosti u tuđim (sebi sličnih) radostima. (Lafater).
Ne govori o svojoj sreći s čovjekom koji je mnogo nesrećniji od tebe. (Plutarh).
Ne odreci se da prineseš na žrtvu pravičnosti i samo svoje spokojstvo i svoje interese, a ponekad i blagovolenje mnogih moćnih, samo da spasiš jednoga nemoćnoga.
Ko može pomoći utopljeniku a ne pomogne mu, taj ga utopljuje.
Neće spasti sebe ko ne potpomaže spasavanju drugih.
Ako ne možeš ukazati pomoć nesrećnome, makar mu izjavi svoje saučešće.
Saučešće čovjeku u nesreći jeste za srce isto što i rosa za bilje.
Ava Agaton govorio je: „Kada bi mi bilo moguće da uzmem sebi tijelo nekoga od prokaženih (gubavih), a ja da mu dam moje tijelo – to bi za mene bilo naslada“. Takva je prava, savršena ljubav.
Prava ljubav svagda je raspoložena više učiniti nego koliko čini, ili čak koliko može učiniti.
Dug ljubavi, dug je takvoga roda, da se neprekidno uplaćuje, i na zemlji nikada se ne isplaćuje.
Onaj mnogo čini koji mnogo voli. (Toma Kempijski).
Mnogo čini, ko dobro čini. Dobro čini onaj koji opštim interesima služi više nego li svojoj volji. (Isti).
Ljubi Boga više svega i svakoga. Poslije Boga ljubi bližnjega kao samoga sebe. Ako želiš savršenstva, onda ovu posljednju (tj. ljubav prema bližnjima) pretpostavljaj onoj prvoj (tj. ljubavi prema sebi), i zemaljska nagrada koju ćeš za to dobiti biće ti početak i zaloga tvoga vječnoga blaženstva na nebu.
Ne budi samoljubiv i bićeš bogoljubiv; ne budi samougodljiv (tj. ne ugađaj sebi i ne popuštaj svojim strastima) i bićeš bratoljubiv. (Sv. Maksim Ispovjednik).
 


 
NAPOMENA:

  1. kakvoće=kvalitete
  2. zejtin=jestivo ulje
  3. beočug=karika, kolut, alka
  4. zgorjevanje=izgaranje, spaljivanje rjeđe

Jedan komentar

  1. rosa petrović

    tekst ove knjige je vrlo dobar i cela knjiga od ogromne koristi nama čitaocima, ne treba ništa menjati ili prepravljati, kako jeromonah Atanasije u Pogovoru misli da bi trebalo. Ovo je odlično urađeno!

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *