NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Duhovno uzdizanje » DUHOVNA GRADINA

DUHOVNA GRADINA

 

HILANDARAC
DUHOVNA GRADINA
ZBIRKA MUDRIH IZREKA SVETIH OTACA
ZA DUHOVNI ŽIVOT
 

 
15. MUDRI, DOBRI I SVETI LJUDI
 
Velika je nauka biti mudar, a velika je mudrost biti dobar.
Pravo reći: samo dobročince i svete ljude treba nazvati mudrim ljudima. Nije mudar onaj koji mnogo zna, nego onaj koji je se umudrio za spasenje.
Ko je premudar? – Onaj koji svuda i svagda obazrivo (sa rasuđivanjem, a ne lakomisleno) postupa, i nevidljivoga Boga kao vidljivoga pred sobom ima. (Sv. Tihon Zadonski).
Mudar ne govori mnogo. Mudar je svagda jedan i isti. Um mudroga svagda je obraćen k Bogu. U duši mudroga živi Bog.
Mudri želi samo ono što može pravilno steći, sa umjerenošću upotrijebiti i sa zadovoljstvom drugima saopštiti.
Što je ko više dobar, njemu je teže povjerovati da su drugi nevaljali. (Ciceron).
Ko je daleko od zla, on najmanje podozrijeva zlu. (Sv. Grigorije Bogoslov).
Zlikovac (zli čovjek) smatra da su svi ljudi vjerolomni i nevaljali, kakav je on sam; dobre je lako obmanuti. (Vijent).
Pravi mudrac stara se samo o tome da dobro čini, dok se lažljivi mudrac stara samo o tome da o njemu govore kako on dobro čini.
Atila, svjetski zavojevač, ili pravilnije reći: svjetski pljačkaš i rušilac, govorio je o sebi: „Kuda moj konj prođe, tamo trava ne raste“. Zli ljudi i zlom se čak hvale, a dobri, i učinivši dobro, ćute o sebi.
Svi Božiji ljudi ne vole biti u slavi među ljudima. (Filaret Moskovski).
Pravedni čovjek ne ponosi se kada ga ljudi uznose i slave.
Laskavo pohvaljivanje – nepodnošljivo je breme za pravednika (Djela Ap. 16, 18).
Svi sveti priznavali su sebe za nedostojne Boga; ovim su objelodanili svoje dostojanstvo i veličinu u smjernosti.
Pričali su o velikom Sv. Avi Pamvu da je on na samrtnom času govorio okolo stojećim ocima: „Od onoga doba kada sam došao u ovu pustinju, načinio sebi kućicu (kolibicu) i uselio se u nju, sjećam se da nisam drugoga hljeba jeo osim onoga kojega sam svojim rukama zaradio, i nikada se nisam kajao za riječi koje sam do ovoga časa izgovorio (tj. nikada riječima nije zgriješio). A sada odlazim k Bogu tako kao da nisam ni počeo da Mu služim“.
Od mnogoga roda savijaju se grane voćaka; i pri mnogim vrlinama smirava se u čovjeku način njegovog mišljenja. (Sv. Nil Sinajski).
Smjernost svagda prati pobožne. Ako ih postigne nesreća, oni govore: ,,Tako je moralo biti“; ili „To je malo prema grijesima našim“. Ako li im se nasmiješi sreća, oni priznaju da su je nedostojni.
Sveti ljudi, da bi izbjegli nedozvoljeno, zabranjivali su sebi i mnogo dozvoljenoga.
I sveti padaju (griješe), no samo oni brzo i ustaju (kaju se, popravljaju se). (Priče Sol. 24, 16).
Svi ljudi griješe (1 Jov. 1, 8-10), no zli čine grijeh sa radošću i naslađivanjem, a dobri se gade grijeha. (Prota J. Tolmačev).
„Vrlina je gotovo svagda okružena bijedama, kao ruža bodljikama“, kazao je Sv. Jovan Bogoslov. – Ovo mnogo zavisi od načina dejstvovanja dobrih ljudi i odnosa prema bližnjima, među kojima oni žive i djelaju.
Zlome čovjeku mudar izgleda luđak, zato što zli čovjek misli i radi sasvim suprotno načelima i ciljevima mudrog čovjeka.
Iskrenost u riječi i istinitost u djelu često i prijatelje obraća u neprijatelje.
Bolesne oči ne trpe svjetlost, i nepravda pravdu, i laž mrzi na istinu. (Sv. Tihon Zadonski).
Češće se dešava da pravednike predaju u ruke nevaljcima, ne radi slave nevaljalih, nego da se oprobaju pravednici. (Sv. Grigorije Bogoslov).
Sreća ili nesreća su probno kamenje vrline: dokle ona nije njima oprobana, nemoguće je na nju osloniti se.
Moći ili snage, nisu snage, ako nisu prošle kroz borbu.
Bog umanjuje zemaljsku nagradu onome koji ima vrline i pobožno živi, da bi mu dao veću nagradu na nebu.
U vječnosti neće dobiti nagrade onaj kome je na zemlji bilo sve dano i dopušteno da čini.
Nesreće dobrih bolje su od sreće nevaljalih ljudi.
Bacite na kraj zemlje čovjeka koji u sebi nosi bogatstvo onoga svijeta, tj. Carstvo Božije, okružite ga svima mogućim bijedama, i ništa neće pokolebati unutarnju tišinu njegova duha, stoga što svjetlost, život i sila božanska svagda su i svuda su nerazdvojni od njega. „Umrijesmo, govore ovi nebesni ljudi, i život naš sakriven je sa Hristom u Bogu“ (Kološ. 3, 3), – a spokojstvo tih umrlih ništa na svijetu neće uznemiriti.
Niko od Svetih nije tako stradao kao Sv. Mučenici. No oni su se čak radovali i likovali usred najvećih svojih muka, zbog toga što, kako veli Tertulijan: „Ako je duša na nebesima, tijelo već ne osjeća težinu okova zemaljskih; duša sa sobom odnosi svega čovjeka“.
Sama smrt, koja je za grešnika početak vječnih mučenja, o kojima grešnik bez užasa pomisliti ne može, ona za pravednike, makar od strane gonilaca dolazila, čak nasilno, za pravdu i istinu, jeste samo zadovoljenje njihove krajnje želje: da se što prije i što jače približe i sjedine s Bogom, najvećim i jedinim ciljem njihovih misli, želja i ljubavi.
Grešnici, ako i žive, mrtvi su; a pravednici, ako i umiru, živi su.
Da li je moguće naslikati ili samo predstaviti sebi ono stanje zadovoljstva i blaženstva u kakvome se duše pravednika nalaze po smrti? Jer Apostol veli: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjeku ne dođe, ono pripremi Bog onima koji ga ljube.“ (1 Korinć. 2, 9). Sama njihova tijela, još prije potpunoga preobrazovanja u vrijeme vaskrsenja, već dobijaju čudnu moć i silu, jer ne trule u grobu i blagodatno mirišu za vjerne i čine divna čudesa.
Čitajući opise života i podviga dobrih i svetih ljudi, ne treba se ograničiti samo na čuđenje njihovom anđelskom životu. Nužno je starati se, ukoliko je to moguće, i ugledati se na njih.
Poštovanje Svetitelja sastoji se u podražavanju njegovoj veri i životu. (Sv. Zlatoust).
Ako je moguće, treba podražavati samome Svesvetome Bogu (Mat. 5, 48; Ef. 5, 1). Kako onda ne podražavati i svetim ljudima, koji su nam približniji i mogu nam služiti kao rukovođe u podražavanju Bogu. (Filaret, mitrop. Moskovski).
I onaj koji u gradu živi, može podražavati život pustinjaka i isposnika.
Gledaj na počast koju su dobili svi Sveti i, idući malo po malo za njihovim životom, dostići ćeš i zadobićeš vrline. (Ava Isaija).

Jedan komentar

  1. rosa petrović

    tekst ove knjige je vrlo dobar i cela knjiga od ogromne koristi nama čitaocima, ne treba ništa menjati ili prepravljati, kako jeromonah Atanasije u Pogovoru misli da bi trebalo. Ovo je odlično urađeno!

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *