NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Duhovno uzdizanje » DUHOVNA GRADINA

DUHOVNA GRADINA

 

HILANDARAC
DUHOVNA GRADINA
ZBIRKA MUDRIH IZREKA SVETIH OTACA
ZA DUHOVNI ŽIVOT
 

 
12. O POSJEĆIVANJU HRAMA I POBOŽNOM PONAŠANJU
U HRAMU
 
Hrišćanski je hram – riznica blagodati i škola pobožnosti. (Filaret, arhiep. Černigovski).
Kao što kiša pothranjuje sjeme u zemlji, tako i crkveno bogosluženje ukrepljava dušu u vrlinama. (Sv. Jefrem Sirin).
Ima takvih ljudi koji zidaju hramove Božije, a o svojoj duši su nebrežljivi[1].
Ima ljudi koji neobično lijepo ukrašavaju svete ikone u hramu, no sami su lijeni da se pred njima mole.
Imavši usrđe za građenje hrama, imajte usrđe i prema već sagrađenom hramu. (Filaret Moskovski).
U svjetskim odnosima biva ovako: ako neko poznato lice, u izvjesna vremena i bez opravdanih uzroka, ne posjećuje izvjesni dom i porodicu, znači i tumači se da je to lice prekinulo odnose sa tom porodicom ili domom. Pa zar to nije isto kada hrišćanin u praznične dane ne posjećuje hram Božiji, ili ga posjećuje vrlo rijetko, ili ne uzima učešća u zajedničkom, opštem Bogosluženju? Zar to nije javni dokaz njegove hladnoće prema Bogu i prekida njegovih odnosa prema Njemu, Tvorcu i Dobrotvoru svome? Taj i takav čovjek neka se ne nada dobru ni za sebe ni za dom svoj, ako ga ima.
Kada stupate na prag svetog hrama, ostavljajte za sobom sve svjetsko i zemaljsko. (Filaret Moskovski).
Ako i kada dođeš u hram Božiji, zapali prije svega svijeću u srcu tvome (Luk. 12, 35); tada zapali, ako imaš mogućnosti (2. Korinć. 9, 7), i drugu, vidljivu svijeću Bogu ili Njegovim svecima, i sa svim usrđem moli se, dokle svijeća gori.
Često se događa da naša svijeća jarko gori pred svetom ikonom, dok u našem srcu malo je toplote i svjetlosti.
Donosiš tamnjan u crkvu, ali ne donosiš molitve; pališ svijeću, ali sam ne goriš duhom. (Filaret Moskovski).
Ako srce tvoje nije kandilo napunjeno jelejom smjernosti i goreće vatrom ljubavi k Bogu i bližnjemu, onda beskorisno (uzalud) pripaljuješ kandilo u crkvi.
Poneki, stojeći u hramu, umjesto spasiteljnog razgovora sa Bogom, vodi nekorisne razgovore sa drugima. Oh, koliko li je takvih! Nekim hrišćanima, a naročito hrišćankama, prijatniji je razgovor u crkvi nego li ma šta drugo! Međutim, jedan veliki sveti otac rekao je: Bolje je spavati kod kuće, nego li razgovarati ili upravo brbljati u svetom hramu.
Predstavimo sebi ovo: ako bi ko, stojeći pred vladaocem i razgovarajući s njime, odjedanput okrenuo se i počeo da razgovara sa nekim od slugu vladaočevih, kako bi i kakvim bi imenom nazvali takvoga čovjeka? Eto, takav je i onaj koji se za vrijeme Bogosluženja u svetom hramu razgovara sa drugim, ili mu misli tumaraju koje-kuda po svijetu. (Po Sv. Jefremu Sirinu).
Ko provodi bdjenje u crkvi u praznim razgovorima, taj bi pametnije učinio da je ostao kod kuće u spavanju. (Ava Isaija).
„Kakva je korist ići u školu vještina i ne učiti se u njoj“, rekao je Ava Pimen, rasuđujući o nepobožnom i rasijanom stajanju u svetom hramu.
Ako bi ušao u carski dvor ti bi se svakako starao i brinuo da ništa ne učiniš što ne dolikuje onome mjestu; a tek sa kakvom pažnjom treba da ulaziš u dom Cara Nebesnoga! Ako bi sa strahom ulazio i obazrivo se ponašao u carskome dvoru, sa koliko onda pažnje i straha treba da se vladaš u domu Božijemu, gdje Svudaprisutni prisustvuje, gdje te Svevideći neprestano gleda? (Po Filaretu Moskovskom).
U crkvi treba stajati sa pobožnošću, da ne bi, u protivnom, umjesto smanjivanja, umnožio grijehe svoje. (Duhovni Margarit).
Biva da neko, idući u hram na molitvu, ponese sobom i misli o kućevnim stvarima i brigama, ili o svjetskim poslovima. Pa ako, stojeći u hramu, bude to pretresao i razmišljao o tome, kakva mu je vajda što je išao u crkvu na molitvu? Pođi u crkvu na molitvu, ali tada sve svjetsko pa i domaće brige ostavi kod kuće.
Voli Božiji dom, ali se potrudi da i u samome sebi sagradiš dom Bogu. (Sv. Nil Sinajski).
Rukotvorna sagrađena crkva ne osvećuje i ne spasava onoga ko se sa svoje strane ne trudi da postane živom crkvom živoga Boga. (Filaret Moskovski).
Srce vaspitavaj u nježnosti, dobroti, krotosti, a tijelo u čistoti održavaj: i prvo i drugo stvoriće te hramom Božijim. (Sv. Nil Sinajski).
 


 
NAPOMENA:

  1. nebrežljivi=nepažljivi.

Jedan komentar

  1. rosa petrović

    tekst ove knjige je vrlo dobar i cela knjiga od ogromne koristi nama čitaocima, ne treba ništa menjati ili prepravljati, kako jeromonah Atanasije u Pogovoru misli da bi trebalo. Ovo je odlično urađeno!

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *