NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Osnovi pravoslavlja » Dogmatika Pravoslavne Crkve – Tom III (drugi deo)
Dogmatika Pravoslavne Crkve – Tom III (drugi deo)

Dogmatika Pravoslavne Crkve – Tom III (drugi deo)

CRKVA – BOGOČOVEČANSKO PREDANJE
Crkva na svom Bogočovečanskom putu

 

Lice Crkve

 

U svima svetovima Božjim nema veće tajne od Crkve Hristove. Ni za bogovidne i bogozračne umove svetih Anđela na nebu i u nadnebesju nema veće, i tajanstvenije, i beskonačnije, i neshvatljivije tajne, od presvete Bogočovečanske tajne Crkve Hristove. Ona kao telo Njegovo prestavlja i za njih najveću tajnu u svima svetovima. To je ono čemu se oni neprestano dive, i nikada dovoljno nadive. Ο tome bogoslavni mudrac, sveti Grigorije Niski, blagovesti: Opisujući veliki domostroj spasenja, izvršen ovaploćenjem Boga Logosa, božanstveni Apostol kaže da je ne samo rod ljudski bio naučen Božanskim tajnama Bogoovaploćenja, nego je i Poglavarstvima i Vlastima Nebeskim postala poznata mnogorazlična premudrost Božija, objavljena Hristovim domostrojem spasenja među ljudima.[1] I stvarno, Crkvom se kazuje Nadnebeskim Silama mnogorazlična premudrost Božija koja čini velika čudesa kroz suprotnosti: život proizlazi od smrti, pravda od greha, blagoslov od prokletstva, slava od sramote, sila od nemoći. u vremenima, koja su prethodila tome, Nadsvetske Sile znale su jednu prostu, jednoliku premudrost Božiju, koja čini čudesa saglasno prirodi. I nikakve raznolikosti nije bilo u onome što su one gledale: priroda Božja jeste sila koja sa vlašću svršuje svaku tvar, svakim pokretom volje privodeći u postojanje prirodu bića, i Svojom dobrotom tvori sve „veoma dobro“.[2] Mnogorazličnoj pak premudrosti, ispletenoj od suprotnosti, sada su Nebeske Sile jasno naučene Crkvom; naučene su: kako Bog postaje telo, kako se život meša sa smrću, kako Bog Logos Svojom ranom isceljuje našu ranu, kako nemoć krsta pobeđuje silu vražiju, kako se Nevidljivo javlja u telu i kako otkupljuje zarobljenike, On Sam — kupac, i Sam služi telom za otkup, jer je Sebe Sama dao za nas kao otkupnu cenu smrti. On Sebe i smrti predaje, ali ne ostavlja život; On i rob postaje, ali i Car ostaje. Jer sve to, i ostalo slično tome, dela su mnogorazlične premudrosti; i nebeski prijatelji Ženikovi doznali su sve to od Crkve. I oni su pomoću Neveste (= Crkve) ugledali lepotu Ženika, i udivili se onome što je za bića nevidljivo i nepojmljivo. Jer Onaj Koga „niko nikada video nije“,[3] „niti može videti“,[4] učini Crkvu telom Svojim, i umnožavanjem spasavanih izgrađuje je u ljubavi „dok dostignemo svi u čoveka savršena, u meru rasta visine Hristove“.[5] Stoga, ako Crkva jeste telo Hristovo, a Hristos glava telu, i Svojim posebnim crtama Οn obrazuje lice Crkve, onda prijatelji Ženikovi, pomoću jednog videći drugog, priljubljuju se Njemu srcem, jer u Crkvi jasnije vide Nevidljivog. Kao što ljudi koji nisu u stanju gledati u samo sunce, gledaju njegov lik u vodi; tako i ovi, gledajući u lice Crkve kao u čisto ogledalo, vide Sunce pravde i shvataju Ga po onome što vide.[6]

Sva Crkva stoji i postoji na Bogočoveku Gospodu Hristu: od Njega je sve, u Njemu je sve, kroz Njega je sve. U samoj Bogočovečanskoj Ličnosti Njegovoj, bogoslovi Sveti Grigorije Niski, jedno je nestvoreno a drugo stvoreno: nestvoren je Bog Logos, stvoreno je telo kaje je On postao radi nas ljudi. Ono što je nestvoreno u Gospodu Hristu jeste predvečno i večno, i za stvorena bića potpuno neshvatljivo i neizrazivo; a stvoreno telo Njegovo može donekle ući u naše znanje. Telo Svoje, Crkvu, Gospod hrani svetim tajnama. Α vernike, članove tela Svog Crkve, raspoređuje u telu Svom skladno: jedne kao oči, druge kao usta, kao ruke i kao ostale sastojke. To čini te se članovi ne sukobljavaju sa celinom tela. U Crkvi je Gospod dao Apostole, Proroke, Evanđeliste, učitelje i pastire radi sazidanja tela Hristova, da bi pomoću njih uzrasli u Hristu koji je glava Crkve.[7] Stoga, ko u Crkvu gleda, taj u samoga Hrista gleda, Koji umnožavanjem spasavanih sazidava i uzrastava Sebe Samoga. U sastav Crkve ulazi i sva tvorevina; u njoj se pravi novo nebo,[8] priprema se nova zemlja, izgrađuje se novi, bogoliki čovek. Taj novi svet koji se sazdaje u Crkvi delo je Gospoda Hrista. Svim tim sva Crkva načinjena je telom Ženika; i sve to sačinjava lepotu tela Crkve.[9] Sveti Grigorije Niski još blagovesti: Gospod Hristos je vascelom telu Crkve podario učenje ο sakrivenim i neprozirnim tajnama. Telo Crkve dužno je delati i istinom i delotvornom silom. Jer ni sozercanje istine samo po sebi ne usavršava dušu, niti delotvorna filosofija dovoljno koristi ako njenom delotvornošću ne upravlja istinska pobožnost. Stoga, κo je Bogom postavljen u telu Crkve umesto očiju, valja mu se omiti vodom od svake poročne nečistote. Svaka vrlina je izvor takve očistiteljne vode. Koliko vrlina — toliko takvih izvora. Na primer: zdravoumlje (celomudrije) je izvor očistiteljne vode; drugi takav izvor je smirenoumlje (ταπεινοφροσύνη ), istina, pravda, hrabrost, željenje dobra, udaljavanja od zla. Vode ovih vrlina očišćuju oči od svake strasne nečistote.[10]

 


NAPOMENE:

[1] Εf. 3, 10-12

[2] 1 Mojs. 1, 31.

[3] Jn. 4, 42.

[4] Tm. 6, 16.

[5] Ef. 4, 13.

[6] tamo, homil. VIII; col. 948-949.

[7] Ef. 4, 11. 15. 16.

[8] Is. 65, 17.

[9] tamo, homil. XIII; col. 1045. 1048. 1052.

[10] tamo, homil, XIII; col. 1056. 1057. 1060.

 

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *