DIVAN

 

DIVAN
 
DIVAN 9.
PISMO GOSTIMA
 
Dragi g. Patersone, Obećano, evo ispunjeno.
Trojica naših bogomoljaca koji ste Vi sa dr Karingtonom videli na saboru u Divostinu pre tri meseca. Ispisali su čudesa Gospoda našeg Isusa Hrista, i objasnili ih na svoj prost način. Uzimam slobodu da Vam uz ovo pismo pošaljem njihov sastav. Dozvolite da i ja dodam nekoliko svojih reči, pa makar u suštini ponovio po nešto od onoga što su ova tri brata napisali. Koliko da se uverite, da je vera naših seljaka što i vera našeg klira; jedna ista sveta vera pravoslavna.
Da bi ljudima olakšao veru u sebe, Gospod Isus tvorio je mnoga čudesa. Sam je On rekao bednim ljudima: „Ako ne vidite znake (čudesa), vi ne vjerujete“.
Jevrejima je govorio: „Ako meni i ne vjerujete, djelima (čudesima) mojim vjerujte“. Jer znao je Gospod – a to znanje primio je i Njegov apostol, da „Jevreji znake (čudesa) ištu, a Jelini mudrost traže“. Istorija Grka jeste istorija filosofiranja a istorija Jevreja, jeste istorija čudesa.
Kad su Ga pitali: „Šta ćemo činiti da bi radili djela Božja“, On je dao ovaj neočekivani odgovor: „Ovo je djelo Božje: da vjerujete Onoga koga On posla“.
To je dakle osnovni i neminovni uslov čovečijeg spasenja; verovati u Isusa Hrista; verovati u Njega kao od boga obećanog i od proroka prorečenog Mesiju, Sina Božjeg i Sina Čovečijeg, i Iskupitelja, Preporoditelja, Obnovitelja, Očistitelja, Osvetitelja, Izmiritelja, Iscelitelja, Vaskrsitelja, Vaznesitelja i Sudiju. Ovo je dakle glavno „djelo Božje“ – da vjerujemo u Njega – a sve drugo, bar što se nas tiče, proističe iz ovoga, kao što bilje i cveće raste samo kad kiša padne i sunce ogrije. Da tu veru utvrdi u ljudima, tome su služila čudesna dela Hristova. Ovako držimo mi. Ovako su držali vaši škotski i engleski preci kroz ceo jedan milenijum, i duže. Ali među protestantima našeg vremena mnogi – da ne kažem vrlo mnogi – prestali su da veruju u čudesa Hristova. Sablaznila ih čudesa filosofije i nauke, dve slabe trske koje niti hlada daju niti za dušu koristan plod donose. Otuda i moderna vika na Zapadu, da se jevanđelska čudesa upute u carstvo bajki i legendi, a Hristos stavi u red humanista i moralista. Međutim, takav Hristos nikad nije postojao. Niti je takav Hristos, humanist, moralist i leporek (kao neko drugo izdanje Sokrata), bio potreban bolesnom, umirućem i mrtvom čovečanstvu.
Čovečanstvu je bio potreban samo onaj i onakav Hristos kakav se i javio svetu, tj. kao Bog prerušen u Čoveka, Hristos Čudotvorac, „silan u djelu i u riječi“. Želim vam svako dobro i ostajem iskreno odani – jeromonah Jovan Rapajić

Ključne reči:

Jedan komentar

  1. Simonida Čonkić

    Sa radošću beležim ime sestre iz Čuruga koje i sam SvNikolaj navodi sa ostalima na kraju prvog izdanja knjige“Divan“ – Čarna Čonkić.Kasnije je prešla u Novi Sad,pa je naziva dušom bogomoljačkog pokreta grada.Zamonašena je pod imenom Heruvima u manastiru Velika Remeta u vreme e.Andreja Frušića i igumana Danila Zdravkovića.

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *