
- Ovaj Prolog je prošao.
29. jun po julijanskom kalendaru
12. jula 2020.
Prolog Navigation

1. Sveti apostol Petar. Sin Jonin, brat Andreje prvozvanog, iz plemena Simeonova, iz grada Vitsaide. Bio je ribar, i najpre se zvao Simeonom, no Gospod je blagozvoleo nazvati ga Kifom, ili Petrom (Jn 1, 42). On je prvi od učenika jasno izrazio veru u Gospoda Isusa rekavši: „Ti su Hristos, Sin Boga živoga“ (Mt 16, 16). Njegova ljubav prema Gospodu bila je velika, a njegova vera u Gospoda postepeno se utvrđivala. Kada je Gospod izveden na sud, Petar Ga se tri puta odrekao, no samo jedan pogled u lice Gospoda – i duša Petrova bila je ispunjena stidom i pokajanjem. Posle silaska Svetoga Duha Petar se javlja neustrašivim i silnim propovednikom Jevanđelja. Posle njegove jedne besede u Jerusalimu obratilo se u veru oko tri hiljade duša. Propovedao je Jevanđelje po Palestini i Maloj Aziji, po Iliriku i Italiji. Činio je moćna čudesa: lečio je bolesne, vaksrsavao mrtve; čak i od senke njegove isceljivali su se bolesnici. Imao je veliku borbu sa Simonom Volhom, koji se izdavao za boga, a u stvari bio je sluga satanin. Najzad ga je posramio i pobedio. Po zapovesti opakoga cara Nerona, Simonovog prijatelja, Petar bi osuđen na smrt. Postavivši Lina za episkopa u Rimu i posavetovavši i utešivši stado Hristovo, Petar pođe radosno na smrt. Videći krst pred sobom, on umoli svoje dželate, da ga raspnu naopako, pošto smatraše sebe nedostojnim da umre kao i Gospod njegov. I tako upokoji se veliki sluga velikog Gospodara, i primi venac slave večne (v. 16. januar).
2. Sveti apostol Pavle. Rodom iz Tarsa, a od plemena Venijaminova. Najpre se zvao Savle, učio se kod Gamalila, bio farisej i gonitelj Hrišćanstva. Čudesno obraćen u veru hrišćansku samim Gospodom, koji mu se javio na putu za Damask. Kršten od apostola Ananije, prozvat Pavlom i uvršćen u službu velikih apostola. Sa plamenom revnošću propovedao Jevanđelje svuda od granica Arabije do Španije, među Jevrejima i među neznabošcima. Dobio naziv apostola neznabožaca. Koliko su strahovita bila njegova stradanja, toliko je bilo njegovo natčovečansko strpljenje. Kroz sve godine svog propovedanja on je iz dana u dan visio kao o jednom slabom končiću između života i smrti. Pošto je ispunio sve dane i noći trudom i stradanjem za Hrista, pošto je organizovao crkvu po mnogobrojnim mestima, i pošto je dostigao tu meru savršenstva, da je mogao reći: „Ne živim ja nego Hristos živi u meni“, tada je bio posečen u Rimu, u vreme cara Nerona, kad i apostol Petar.
Neuki i uki, no duhom jednaki
I ljubavlju Božjom ko angeli jaki,
Petar prosti čovek, Pavle školovani –
Blagodaću Duha oba obasjani.
Dve plamene sveće, sveće neugasne,
Dve blistave zvezde, visoke i krasne.
Obigraše zemlju, i svetlost proneše
Sve ljudima daše, ništa ne uzeše,
Siromasi puki – svet obogatiše,
Uznici i sluge – sav svet pokoriše.
Svet obogatiše učenjem Hristovim,
Sav svet pokoriše oružijem novim:
Smirenjem i mirom, i blagom krotošću.
Molitvom i postom i silnom milošću.
Kad im burnog dana stiže burno veče
Neron krvožedni život im preseče.
No kad vladar sveta zapovest izdade
I Petra i Pavla stradanju predade.
Svet bejaše njihov, a ne njegov više –
Apostoli smrću carstvo zadobiše.
RASUĐIVANJE
Simon Petar i Simon Volh. Neprijatelji Hrišćanstva vole često da navode primere velikih čudotvoraca među neznabošcima, da bi time lakoverne obmanuli, hrišćansku veru unizili a neznaboštvo, čarodejstvo, gatarstvo, sataninstvo i svako šarlatanstvo uzvisili. Nema sumnje da i satana preko slugu svojih pokušava činiti čudesa, no sva ta čudesa njegovih slugu ne potiču iz čovekoljublja, sažaljenja, milosrđa i iz vere u Boga nego iz gordosti, sebičnosti, sujete i čovekomržnje. Hrišćanin treba da se nauči iz istorije apostolske razlikovati čudesa božanska od satanskih obmana i fantazija. Neka se samo seti apostola Petra i Simona Volha. Neka uporedi čudesa Petrova sa tobožnjim čudesima Simonovim. Apostol obraćao kamena srca ljudi u srca blagorodna, lečio bolesne, vaskrsavao mrtve, i to sve molitvom i verom u živoga Boga; Simon Volh pak zadivljavao ljude đavolskim priviđenjima. Apostol Petar bio je drug Božji, a Simon Volh drug i štićenik razvratnog cara Nerona, koji je skončao samoubistvom. Čudesa fakira neznabožačkih spadaju u vrstu priviđenja i obmana Simona Volha. Kao što usijan pesak liči izdaleka na vodu, tako i „čudesa“ fakirska liče na životvorna čudesa hrišćanska.
SOZERCANJE
Da sozercavam čudesno isceljenje slepoga Vartimeja (Mk. 10, 46) i to:
1. kako Vartimej moljaše Gospoda: pomiluj me!
2. kako Gospod reče: progledaj! i progleda,
3. kako reč Gospodnja i mojoj slepoj duši može dati vid, ako se molim.
BESEDA
o strahu Božjem Provedite vrijeme svojega življenja sa strahom. (I Pet. 1, 17)
Ovo su reči velikog apostola Petra, reči koje imaju dvojnu potvrdu: nebesno nadahnuće i sopstveno iskustvo. Po nebesnom nadahnuću prosti ribar Petar postao je učitelj naroda, stub vere, silan čudotvorac. Po sopstvenom iskustvu on je saznao, da je sva njegova mudrost i sila od Boga, i da otuda treba imati u sebi strah Božji. Nikakav drugi strah nego strah Božji.
Lud se straši samo onda kada munja sevne i grom pukne, a mudar se straši od Boga svaki dan i svaki čas. Tvorac munje i groma strašniji je od obojega, a On se ne pojavljuje pred tobom s vremena na vreme, kao munja i grom, nego neprestano je pred tobom, i ne odmiče se od tebe. Zato nije dovoljno samo s vremena na vreme imati strah Božji, nego strahom Božjim treba disati. Strah Božji je ozon u zagušljivoj atmosferi duše naše. Taj ozon donosi čistotu, i lakoću, i blagouhani miris, zdravlje. Dok god se nije utvrdio u strahu Božjem, Petar je bio samo Petar a ne apostol, i junak, i učitelj naroda, i čudotvorac.
O braćo moja, da se ne veselimo pre žetve. Ovaj život naš nije žetva no setva, i trud, i znoj i strah. Ratar živi u strahu sve dok ne sabere plodove s njive. Ostavimo i mi veselje za dan žetve, a sad je vreme trudu i strahu. Da li ću biti spasen? To pitanje treba svakoga od nas da muči onako isto kao što ratara muči pitanje: da li ću požnjeti plod od truda moga na njivi? Svaki dan ratar se trudi i strahuje. Trudimo se i mi i strahujmo sve vrijeme svoga življenja na zemlji.
O Gospode strašni i silni, održi nas u strahu Tvome. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
KOMENTARI