ČTENIJA POSNOG TRIODA

 

ČTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U PRVU NEDJELJU PRAVOSLAVLJA

 
Braćo i oci! Kao što svako dobro djelo na početku biva teško, tako je i početak Svete Četrdesetnice donio izvjesno otežanje, zbog promjene načina ishrane i usložnjavanja crkvenih službi. Ali sa vremenom ćemo se naviknuti, i taj podvig, uz pomoć Božiju, neće više biti toliko težak za nas, jer svako karanje, dok traje, ne čini se da je radost, nego žalost, ali poslije daje mirni plod pravednosti onima koji su kroz njega izvježbani (Jev. 12:11). Tako i sada nama naš podvig izgleda težak, ali teškoće će da prođu, a mi ćemo se ispuniti velikom radošću kada doznamo kakvu je korist našoj duši donijelo uzdržavanje. Pod pokrovom blagodati Božije mi smo proveli jednu sedmicu posta; budimo stoga još usrdniji u ostalo vrijeme Četrdesetnice: jer usrdnost daje snagu i duši i tijelu, teško čini lakim i neprijatno prijatnim; ljenost, pak, i nerad, naprotiv, ono što je lako čine teškim i ono što je prijatno čine neprijatnim. Međutim, zadržaćemo mjeru i u našem podvižništvu, kako bismo sačuvali i tjelesno zdravlje. Jer kakva korist od toga što se na početku podvizavamo same sebe prevazilazeći, da bismo potom, malo-pomalo smarajući se, ostavili podvig? Sveti oci su zbog toga i govorili kako je bolje malo ali postojano, nego mnogo ali brzo prolazno. Takvi moraju biti i naši Boga radi podvizi i trud. U toku dugog dana čovjekom može ne jednom ovladati malodušnost, stoga moramo misliti samo na ono što hrani i tješi dušu, na Božanstveno, u čemu su sladost i veselje, i ne dozvoliti našem umu da se zanima grehovnim naslađivanjima.
Neka naš um, braćo, uvijek prebiva u Bogu, u nebeskim sozercavanjima, rajskim krasotama, vječnim obiteljima, sredi angleskih činova. Pomislimo na to – gdje se sada nalaze duše pravednika, a gdje grešnika; kakav će biti strah i trepet kad nastupi drugi dolazak Hristov, u kojem će, prema riječima Božanstvenog Pisma, nebesa s hukom proći, a stihije će se užarene raspasti i zemlja i djela što su na njoj izgorjeće (2 Pet. 3:10); i u kojem će se svaka duša ponovo sjediniti sa svojim tijelom, i koliko će tada biti mnoštvo ljudi koji življahu od Adama do konca svijeta. I još, kako će strašno biti proslavljeno lice Gospoda, i kako će ono prosijati sedmericom sunaca i prosuti zrake obilatije od sunčevih, i kakav ćemo začuti od Njega glas, krotki, sladčajši i radosni: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta (Mt. 25:34). I kakav će biti kraj, kada pravednici sa velikom čašću i slavom budu pozvani u Nebesko Carstvo, a grešnici okajani sa velikom sramotom budu poslani u vječnu kaznu i muku.
Eto o čemu, braćo, mi treba da se brinemo i staramo, eto o čemu trebaju da razmišljju došljaci u ovom svijetu, jer je pravo žiteljstvo naše na nebu. Ova dobra razmišljanja rađaju suze i prosvjećuju dušu, i čovjek, više ničim neometan, stiče duhovnu radost, nadajući se na buduća nebeska blaga u Hristu Isusu Gospodu našem, Kojem priliči slava i moć sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.
 

 

   

Ključne reči:

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *