ČTENIJA POSNOG TRIODA

 

ČTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U SRIJEDU PRVE SEDMICE

 
Braćo i oci! Ovi dani svetoga posta u odnosu na druge dane mogu se uporediti sa tihim pristaništem, u koje pritiču svi, i inoci i mirjani, da bi stekli duhovnu tišinu, jer je to vrijeme spasonosno za svakoga. Rastu slavoslovlja i pojanje pjesama, milostinje i molitve, kojima se blagi naš Bog umilostivljuje i priklanja ka milosrđu, umiruje duše naše i podaje nam opraštanje grijeha, samo ako se mi iskreno obraćamo Njemu, ako Mu pripadamo sa strahom i trepetom, obećavajući da ćemo ostaviti svoje loše navike. Hrišćani koji žive u svijetu imaju nastavnike, arhijereje i pastire, jer kao što je ratnicima potreban vođa, tako su i onima koji poste potrebna odobrenja i utjehe učitelja. A pošto i ja među vama, ljubljeni, zauzimam mjesto pastira, i na meni leži dug da kažem nekoliko riječi o dušespasiteljnom postu.
Braćo! Post je obnovljenje duše. Apostol govori: onoliko koliko tijelo iznemaže i vene od posnog podviga, toliko se duša obnavlja, iz dana u dan, postaje prekrasna i blista ljepotom koju nam je Bog dao na početku. A kada se duša postom i pokajanjem očisti i ukrasi, tada će je i Bog poljubiti i živjeće u njoj. Jer je Gospod rekao: Ako Me neko ljubi, riječ Moju držaće, i Otac Moj ljubiće njega; i njemu ćemo doći i u njemu ćemo se nastaniti (Jn. 14:23). Ako su tako veliki dostojanstvo i blagodat posta, da od nas on čini stanište Božije, mi ga onda moramo dočekati sa velikom radošću i veseljem, a ne se uninijem, zbog oskudnosti hrane, pamteći da je Gospod naš Isus Hristos, blagoslovivši u pustinji pet hljebova, nahranio pet hiljada naroda hljebom i vodom. On bi mogao da naredi da se tamo pojave razne poslastice, ali nam je u primjer dao uzdržavanje, kako bismo se brinuli samo o neophodnom. Post ispočetka izgleda težak podvig, ali ako iz dana u dan mi nadodajemo usrdnost i prinudu, sa pomoću Božijom biće nam sve lakše i lakše. Ali, da bi post naš bio istinski i stvarno prijatan Bogu, mi ćemo se, uzdržavajući se od hrane, uzdržavati i od svakog grijeha duševnog i tjelesnog, kako nas uči i stihira, u kojoj je rečeno: post ne ošajanije brašen točiju soveršim, no vsjakija grehovnija strasti otčuždenije (na stihovni, u utorak prve sedmice posta, na večernjoj). Borićemo se protiv ljenosti i nerada, a više od svega protiv taštine, zavidne ljubomore, protiv mržnje po zlobi ili neprijateljstvu, pošto su to strasti tajne, koje ubijaju dušu; sačuvaćemo time svoje duše od zle naravi i samovolje, jer je đavolu lako da dopre do čovjeka koji ne moli za savjet od onoga koji ga može poučiti; neprijatelj bez truda prelašćuje samovoljnog i lovi ga u svoje mreže čak i onda kada on misli da čini dobro.
Naročito oprezni moramo da budemo u odnosu na plotsku pohot: jer i sada, kada postimo, mnogolika zmija, đavo, bori se protiv nas lošim pomislima. Na prvi pogled naizgled lijep plod grijeha čini se jako primamljiv, ali on nije takav u stvarnosti. Nekad se i jabuka čini lijepom, a kad je prepoloviš – nađeš je punu truleži i crva. Tako pohot plotska izgleda, ona kao da obećava pregršt naslade, a kada počiniš grijeh, ispada gorča od žuči i kao dvosjekli mač. To je pretrpio praotac naš Adam; njega je prelastio đavo, on je okusio plod neposlušanja u nadi da će dobiti život, ali je zadobio smrt. Od tog vremena o taj kamen se spotiču svi oni koje željama plotskih strasti prelašćuje drevna zmija. Đavo, budući tama, izgleda nekad kao anđeo svjetlosti. Sotona umije i da zlo prikaže kao dobro, i gorko kao slatko, i tamno kao svijetlo, i smrt kao život. Tako on obmanjuje i muči svijet.
 
Braćo, budimo oprezni, da se onaj koji nam sprema klopke ne bi obradovao, da ne bismo postali poput ptica koje zbog hrane upadaju u klopke i mreže. Svojim umom ispitujmo lukave zamisli zlobe, naučimo se da prepoznajemo zlo i sklanjajmo se od njega. Budimo usrdni u pjevanju psalma i službi crkvenih, pažljivo i sa staranjem slušajmo Slovo Božije. Jer kao što tijelo, hraneći se hljebom, raste i čvrsne, tako se i duša hrani Slovom Božijim. Svečasno vršimo poklone, svaki prema svojoj snazi i koliko mu je naznačeno; zanimajmo se i svojim rukodelijem, jer onaj koji ne radi ništa, prema riječi Apostola, nije čak ni jela dostojan (2 Sol. 3:10). Pomažimo jedan drugom: jer jedan je nemoćan, a drugi snažan; ne budimo nepokorni, nego budimo dobri, govorimo jedni drugima prijatne riječi, budimo mirni, snishodljivi, milosrdni, krotki, pokorni, ispunjeni milosti i plodova blagih. I mir Božiji neka sačuva srca naša i um, i neka nas udostoji Nebeskoga Carstva, u Hristu Isusu Gospodu našem, Kojem priliči slava i moć sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.
 

 

   

Ključne reči:

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *