ČTENIJA POSNOG TRIODA

 

ČTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA NA CVIJETI

 
Braćo i oci! Božanstveni apostol Pavle, u želji da nas od ljenosti obrati ka marljivosti i usrdnosti, govori: Radujte se svagda u Gospodu, i opet velim: radujte se! (Flb. 4:4). Imajte uvijek, poziva on, duhovnu radost, koju nisu u stanju da zagluše ili unište svjetovne brige. Zbog toga i govori: Blagost vaša neka bude poznata svima ljudima. Gospod je blizu. Ne brinite se ni za što (str. 5, 6), tj. Gospod vam je blizu, govori on, tako da može da vas oslobodi od svake nužde i iskušenja, zato – ne bojte se, nego u svemu molitvom i moljenjem sa zahvalnošću kazujte Bogu želje vaše (str. 6), jer je On spreman da pomogne onima koji Mu se mole.
Prema tome, ne budimo neradnici u božanstvenim podvizima, naprotiv – utvrđujmo se i sa usrdnošću radimo posao na koji nas je postavio Bog izvevši nas iz svijeta. Stojte, dakle, u slobodi kojom nas Hristos oslobodi, i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti (Gal. 5:1), ne budite ponovo robovi grijeha. Dakle nemojmo da budemo zarobljenici plotskih strasti. Jer zar će iko ko je jednom bio rob nekom beščasniku i zlikovcu a potom dobio slobodu – po svojoj volji htjeti da ponovo postane rob varvarinu? Naprotiv, zar ga neće on, koliko je god to moguće, izbjegavati, radujući se što se oslobodio od težine ropstva? Uostalom, ako neko i biva rob čovjeku, to još i nije veliko zlo, jer Apostol govori: čak i ako si rob, nemoj da misliš da ropstvo tvoje predstavlja prepreku za blagočešće i za spasenje tvoje duše. Jesi li prizvan kao rob? Nemoj da brineš, nego ako i možeš postati slobodan, radije se strpi. Jer koji je kao rob prizvan u Gospodu, slobodnjak je Gospodnji; tako i koji je prizvan kao slobodnjak, rob je Hristov, tim prije mi, koje je Hristos oslobodio od grijeha i ropstva đavoljeg (1 Kor. 7:21-22).
Zbog toga mi moramo, koliko je god to u našoj moći, na svaki način da izbjegavamo grijeh. Ili vi ne znate koliko nam je zla učinio grijeh? Nije li nas on svrgnuo sa neba i gurnuo u ovaj mnogopaćenički život? Nije li od grijeha proizašlo i ne proizlazi li svakojako zlo? Zato ćemo onda da ga se klonimo, kao najgoreg mogućeg zla, zamrzjećemo ga, a poljubićemo vrlinu, koja pobuđuje angele da ljube ljude i da ih čine ravnim sebi; i ne angelima samo, nego i da Bogu postanemo nalik, jer je rečeno: Ja rekoh – bogovi ste, i sinovi Višnjega svi (Ps. 81:6). A od čega se sastoji sila vrline? U udaljenju od svijeta i u ljubavi prema Bogu, jer niko ne može služiti dvojici gospodara. Ne možete – govori Gospod, – služiti Bogu i mamonu (Mt. 6:24), tj. srebroljublju i vrlini. Nemoguće je istovremeno biti drug i vrlini i grijehu, jer šta ima pravednost sa bezakonjem; ili kakvu zajednicu ima svjetlost s tamom? (2 Kor. 6:14). Ne može čovjek i da ljubi plotske pohote, i da čini djela vrline. A ako smo dostigli mjeru savršene vrline, neka je onda slava Svetome Bogu, od Kojeg nishodi „svako davanje blago i svaki dar savršen“. Prebivajmo u strahu Božijem tvrdi, nepokolebljivi i čuvani. A ako pak nismo dostigli mjeru savršenstva, onda se postarajmo da, dok imamo vremena, utvrđeni vjerom, okriljeni nadom, vezani ljubavlju, prosvećeni poslušanjem, osvećujući se ispoviješću i ukrašavajući se drugim vrlinama, kao istiniti inoci (oni koji žive „inako“, inače, drugačije), kao nepatvoreni sinovi poslušanja i povinovanja, kao mudri u Hristu i kao sluge Gospodnje, ovaj život provedemo dobrodjeteljno i mirno i da dostignemo buduća blaga, u Hristu Isusu Gospodu našem, Kojem priliči slava i moć sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

 

   

Ključne reči:

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *