ČTENIJA POSNOG TRIODA

 

ČTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U PETAK CVJETNE SEDMICE

 
Braćo i oci! Gospod u sveštenom Jevanđelju govori vrhovnom apostolu Petru: Simone, Simone, evo vas zaiska satana da vas vije kao pšenicu. A Ja se molih za tebe da vjera tvoja ne prestane (Lk. 22:31-32), tj. satana hoće da vas sije kao pšenicu, ali Ja sam se molio za tebe da ne pogubiš svoju vjeru u Mene. Nešto slično se desilo i sa nama smirenim, ali sveblagi Bog nije dopustio da budemo podvrgnuti metežu i patnji preko naših sila, nego nam je prema mjeri iskušenja darovao trpljenje, i iskušenje je minulo. Vama je poznato o čemu govorim, i ja sam pohvalio vaše čovjekoljublje i to što ste pokazali vaše saučešće i svi zajedno tugovali. Zaista, takvo je svojstvo iskrene braće, kao što govori i Apostol: I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udovi; a ako li se jedan ud proslavlja, s njim se raduju svi udovi. (1 Kor. 12:26). Vidite, braćo, kako se trudi neprijatelj nad pogibijom ljudi: kao gladni lav, on hodi i traži koga će progutati, koga uloviti u svoju mrežu. Kada đavo prelasti čovjeka i ulovi ga u svoju mrežu, makar samo dijelom, on se ne zadovoljava i ne umiruje tim, nego vuče okajanu dušu prema gorem, sve dok je ne gurne u grehovnu smrt i ne preda konačnom mučenju.
Da biste bolje shvatili rečeno, popričajmo o tome podrobnije. Ispočetka nas đavo iskušava da prihvatimo grehovnu pomisao, a posle toga nas nagovara da u srcu svome izreknemo riječ bezakonja, te tako, čim oskrnavi i prelasti dušu grehovnim pomislima i lukavim mislima, izvodi je iz prirodnog stanja i dovodi je do toga da ona postaje glupa, slijepa i bezumna; on njoj želi samo zlo: umjesto svjetlosti – tamu, umjesto sladosti – gorčinu, umjesto života – smrt. Eto kakve su klopke i lukavštine đavolove. Ali mi, braćo, sa velikom pažnjom treba da čuvamo naše duše, da on ne bi mogao da za sebe nađe mjesta u njima. Čim osjetimo prvi prilog i pristup grehovne pomisli, istog trena ćemo ga otjerati molitvom i zatvoriti pred njim vrata srca. Ako ipak budemo pobijeđeni i primimo ga, neka ga onda naš um ne propusti dalje; a ako se i tome podvrgnemo, nemojmo onda da dopustimo da se u nama zadrži grehovna pomisao, da nas ona ne bi nepovratno uvukla u grijeh. A to nam se dešava zbog davno ukorijenjene rđave navike da grehovno pomišljamo. Stoga ćemo se odvikavati od rđavih naših navika, i izbjegavati pomišljanja i djela naše mladosti. Jer, ako naš um bude prebivao u nepriličnim djelima, šta ćemo moći čuti, osim da smo se opet vratili u svijet, kao što su se Jevreji obrnuli natrag – u Egipat? Čuvajmo se od toga, i unutrašnje, dušom, i vanjski, tijelom, pamtimo zapovijesti Apostola, koji govori: Nikakva rđava riječ da ne izlazi iz usta vaših, nego samo dobra za izgrađivanje onoga što je potrebno, da donese blagodat onima koji slušaju. I ne žalostite Svetoga Duha Božijega, Kojim ste zapečaćeni za dan izbavljenja (Ef. 4:29-30). Nego samo riječ blaga, korisna i čestita da se čuje od nas, da prime blagodat oni koji slušaju i da se ne ogorči Sveti Duh Božiji. I još govori: Svaka gorčina i gnjev i ljutina i vika i hula sa svakom zlobom, neka su daleko od vas (str. 31). Vidiš li kakav oprez u vrlini zahtijeva božanstveni Pavle od svjetovnih ljudi? Zatim govori: A budite među sobom blagi, milostivi, praštajući jedan drugome, kao što je i Bog u Hristu oprostio vama (str. 32). Prema tome ukazujmo jedan drugom ljubav i milosrđe, imajući veliki primjer u Bogu, Koji je po ljubavi prema nama poslao u svijet Jedinorodnog Svojeg Sina, Koji je primio smrt radi spasenja ljudi.
 
Slijedićemo za tim da se ne odvajamo od bratskog opštežitija i da ne živimo po svojoj volji, zato što to donosi mnogo zla i povlači za sobom velike grijehe. Šta radiš ti, čovječe? Braća tvoja tihuju, a ti praznosloviš? Braća tvoja miruju, a ti se skitaš po nepriličnim i dušeštetnim mjestima. Teško takvim, jer od njih potiču sablazni i rađaju se velika bezakonja. Šta biva sa ovcom koja ode od stada? Zar je ne pojedu zvijeri? Isto biva i sa monahom koji se odvoji od bratstva: on trpi mnoga zla, da bi na kraju bio podvrgnut mučenju. Da se ne desi to sa nama, braćo moja, nego da sva naša djela, riječi i misli, kao što kaže Apostol, blagoobrazno i po činu budu i sve sa rasuđivanjem, kao pred Bogom, Koji zna i tajna i javna, i dnevna i noćna djela tijela našega i pomisli duše naše. On sve zna, i dobro, i zlo, i ništa se neće sakriti od Njega. On hoće da mi živimo sa strahom i pažnjom i da ne služimo kao kamen spoticanja i sablazan ni za nevjerne, ni za vjerne.
Četrdesetnica se sa Bogom završila. Uzvratimo stoga slavu Onome Koji nas je udostojio da je odslužimo i utvrdio nas u trudovima posta. Trud je prošao, ali nagrada ostaje vječna; tijelo je iznemoglo i smršalo, ali je duša očvrsla i postala odvažnija. Neka ona sve više i više čvrsne i osveštava se, pa će duh, duša i tijelo biti sačuvani u cjelosti i čistoti do vremena dolaska Gospoda našega Isusa Hrista, Kojem priliči slava i moć sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

 

   

Ključne reči:

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *