ČTENIJA POSNOG TRIODA

 

ČTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U PETAK PETE SEDMICE

 
Braćo i oci! Vrlina je djelo koje ne prestaje i nikada se ne zaustavlja, već se neprekidno prostire unaprijed. Vrlina je uvijek jedinstvena i one koji joj revnosno pristupaju uvijek uznosi ka višim stepenima savršenstva. Zbog toga Apostol govori: Ne kao da to već postigoh ili se već usavrših, nego stremim ne bih li to dostigao, kao što mene dostiže Hristos Isus. I još govori: Braćo, ja za sebe ne mislim još da sam to dostigao; jedno pak činim: što je za mnom zaboravljam, a stremim za onim što je preda mnom; i trčim prema cilju radi nagrade nebeskoga prizvanja Božijega u Hristu Isusu (Flb. 3:12-14). Prema tome, dobro se nikada ne zaustavlja, niko ga nije iscrpio, jer kada se zaustavi dobro, počinje zlo. Zbog toga se i mi, braćo, nećemo zaustavljati na putu vrline, nego ćemo je uvijek tražiti i biti neumorni u usrdnosti, stičući uvijek sve nove i nove snage, dok ne dostignemo savršenstva koja mogu da se uporede sa Hristovim.
Ali na koji način možemo ovo ispuniti? Ako svaki dan i čas budemo provodili u usrdnosti, tj. kada kucne čas za jutarnju – odmah se probudimo i pođemo na molitvu; završila se jutarnja – latimo se sa usrdnošću za svoje rukodelije, razmišljajući o Božanstvenim riječima koje su čitane na službi; došlo veče – sa blagodarenjem i umiljenjem idemo na počinak, izvršivši prvo pravilo svoje u tihovanju sa koljenopreklonjenjem, čuvajući se lukavih maštarenja. Tako pripremajući sebe i tako provodeći dane i noći, ispunićemo to o čemu govori božanstveni David: dan danu govori riječ, i noć noći objavljuje znanje (Ps. 18:3). Dan neka ne prolazi kod nas u praznoslovlju, smijehu i ljenosti, noć – u pomislima pohotnim i bludnim. Čuvaćemo ne samo tijelo, nego i dušu, jer Gospod hoće da ona bude čista od lukavih pomisli.
Želimo li željeno? Ali šta je poželjnije od vrline, čija je sladost najželjenija i nezasita? Ljubimo li ljepotu i ukrašenost? Ali šta je prekrasnije od Gospoda našega Isusa Hrista, Čija dobrota svemu saopštava ljepotu i ukrašenost? Zle, pak, pohote, naprotiv, ogrubljuju dušu i rastrzavaju je neuporedivo gore od divljih zvijeri, ne pružajući sladost i radost, već mučenje i patnju. Ne zavaravajte se, govori Pismo, plot i krv ne mogu naslijediti Carstva Božijeg, niti raspadljivost može naslijediti neraspadljivost (1 Kor. 15:50). Koga je porobio grijeh, a da ga pri tom nije obeščastio i predao smrti? Koga nije uznijela i proslavila u svijetu vrlina? Ostavivši mnoge, pomenimo samo dvojicu – Josifa Prekrasnog i prvorođenog sina Davidovog. Amon, zato što je zbludio sa svojom sestrom – zar nije bio ubijen? A Josif, pak, zato što je poljubio djevstvenost, – nije li postao car Egipta? Zaista, vrlina je poželjna i spasiteljna, a grijeh je zao i mrzak. Ali mi, ljudi, podvrgavamo sebe velikoj obmani i radije odabiramo smrt nego život, i tamu ljubimo više od svjetlosti, raspadljivost više od neraspadljivosti. A šta od toga više može da bude dostojno sažaljenja?
Neki govore da hoće da zavole dobro, ali ne mogu. Ne želimo ga mi, pa ga zato i ne ljubimo; ne želimo ga iskreno, već lažno i licemjerno, jer mi imamo vlast nad sobom: što želimo, to i činimo. Kao što se vidi, grehovna navika nas je od mladosti očvrsnula u strastima, zbog toga nam je teško da se oslobodimo od njih. A kakve su riječi Apostola? – Kao čovjek govorim zbog nemoći vašega tijela. Jer kao što davaste ude svoje da robuju nečistoti i bezakonju za bezakonje, tako sada dajte ude svoje da služe pravdi za osvećenje (Rim. 6:19). Zbog toga, braćo, neophodno nam je da kucamo sa trpljenjem i moljenjem, i blagi naš Bog, bez sumnje, otvoriće nam vrata, tvoreći u nama ono što je blagougodno pred Njim i dajući nam vječni život u Hristu Isusu Gospodu našem, Kojem priliči slava i moć sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

 

   

Ključne reči:

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *