ČAŠA HRISTOVA

Svetitelj IGNJATIJE (Brjančaninov)
episkop Stavropoljski

ČAŠA HRISTOVA
 
Molila Gospoda dva ljubljena Njegova učenika za prijestole slave – a On im darova Čašu Svoju[1].
Čaša Hristova – to su stradanja.
Čaša Hristova pruža na zemlji pričesnicima svojim učešće u blagodatnom carstvu Hristovom, na Nebu za njih priprema prijestole vječne slave.
Svi smo mi bez opravdanja pred Čašom Hristovom: niko se ne može žaliti na nju, odbijati je; zato što ju je Onaj Koji je zapovjedio da se ona okuša Sam, prije svih, popio.
Drvo poznanja dobra i zla! Ubilo si u raju rodonačelnike naše, prelastivši ih prelestima čulne naslade i prelestima razuma. Hristos, iskupitelj poginuvših, donio je na zemlju, nama, pavšim i izgnanim, Svoju spasiteljnu Čašu. Gorčinom te Čaše istrebljuje se u srcu prestupna, smrtnonosna grehovna naslada: smirenjem, koje obilno iz nje toči, umrtvljuje se gordi plotski razum: onome koji je sa vjerom i trpljenjem pije, vraća se život vječni koji nam je oduzet i koji nam se oduzima okušanjem zabranjenog ploda.
Čašu Hristovu, čašu spasenja primiću![2]
Čaša se prima kada hrišćanin podnosi patnje zemaljske sa mudrošću smirenja, pozajmljenom iz Jevanđelja.
Sveti Petar sa isukanim nožem krenu da zaštiti Bogočovjeka okruženog zlotvorima; ali, krotki nad krotkima, Gospod Isus, reče Petru: zadjeni nož u nožnice: čašu koju Mi dade Otac – zar da je ne pijem?[3]
I ti, kada te okruže napasti, govori, na utjehu i okrjepljenje duše svoje; čašu koju mi dade Otac – zar da je ne pijem?
Gorka je Čaša: samo od pogleda na nju gube se svi ljudski obziri. A ti zamjeni obzire vjerom, i ispij hrabro gorku Čašu; nju tebi nudi Otac sveblagi i premudri.
Nisu fariseji, Kajafa, ili Juda spremili nju, niti je Pilat i njegovi vojnici daju! čašu koju Mi dade Otac – zar da je ne pijem?
Zlo smišljaju fariseji, izdaje Juda, Pilat naređuje nezakonito ubistvo, izvršavaju ga vojnici hegemona. Svi oni pripremili su sebi neminovnu pogibiju zlodjelima svojim: nemoj barem ti sebi spremati pogibiju – isto toliko neminovnu – svojim zlopamtilom, željenjem i maštarenjem o osveti, negodovanjem protiv neprijatelja tvojih.
Otac nebeski je sveomguć, svevideć; On vidi tvoje patnje, i da je našao da je potrebno i korisno otkloniti od tebe Čašu – neizostavno bi to učinio.
Gospod je – a to svjedoče i Pismo i Crkvena Istorija – u mnogim slučajevima popuštao skrbi ljubljenim Svojim, i u mnogim slučajevima je otklanjao skrbi od ljubljenih Svojih, u skladu sa nepostižnim sudbama Svojim.
Kada se pred tobom pojavi Čaša – ne gledaj na ljude koji ti je daju: vaznesi pogled tvoj ka Nebu i reci; čašu koju mi dade Otac – zar da je ne pijem?
Čašu spasenja ću da primim. Ne mogu da odbijem Čašu – zalog nebeskih, vječnih blaga. Apostol me Hristov na trpljenje upućuje; mnogim skrbima, govori on, nam slijedi ući u carstvo Božije[4]. Zar da odbijem Čašu – sredstvo za dostizanje, za razvijanje u sebi tog carstva! Primiću Čašu – dar Božiji.
Čaša je Hristova – dar Božiji. Darova vam se, pisao je veliki Pavle Filipljanima, Hrista radi, ne samo u Njega da vjerujete, nego i da stradate za Njega[5].
Ti primaš Čašu – naizgled iz ruku čovječijih. Šta se tebe tiče – da li ti ljudi postupaju pravedno ili nezakonito? Tvoje je da postupaš pravedno, po obavezi sljedbenika Isusova; tvoje je da sa blagodarenjem Bogu, sa živom vjerom primiš Čašu i da je hrabro, do dna, ispiješ.
Kada primaš Čašu iz ruku čovječijih, sjeti se da je ona – Čaša ne samo Nevinog, nego i Svesvetog. Sjetivši se toga, ponovi za sebe i za tebi slične stradalnike-grešnike riječi blaženog i blagorazumnog razbojnika, koje je ovaj izgovorio budući razapet nadesno od razapetog Bogočovjeka; „mi… dostojno po djelima našim primismo… Pomeni me, Gospode, kada dođeš u carstvo Svoje[6].
Potom, obraćajući se ljudima, reci im (a ako nisu u stanju da razumiju i prime riječi tvoje, onda, ne bacajući bisere smirenja pred noge onih koji ih ne mogu ocjeniti, reci mišlju i srcem); „blagosloveni vi, oruđa pravde i milosti Božije, blagosloveni od sada pa do vijeka!“
Samo tako ćeš ispuniti zapovijest Jevanđelja, koja govori; Ljubite neprijatelje vaše, blagoslovite one koji vas proklinju[7].
Pomoli se za njih Gospodu, da za skrbi i uvrede tebi nanešene oni budu nagrađeni i prolaznim i vječnim nagradama, da im se ono što su nad tobom izvršili pripiše na sudu Hristovom kao da je vršeno da bi vodilo do dobrodjetelji.
Čak i ako tvoje srce neće tako da postupa, prisiljavaj ga; zato što samo oni koji prisiljavaju svoje srce na ispunjavanje Jevanđeoskih zapovijesti mogu naslijediti Nebo[8].
Ako nećeš tako da postupaš, to znači da nećeš da budeš sljedbenik Gospoda Isusa Hrista. Pomno se udubi u sebe, i zagledaj se; da nisi slučajno našao nekog drugog učitelja, da mu se nisi potčinio? Učitelj mržnje je đavo.
Užasan je zločin vrijeđanje, maltretiranje bližnjih: najužasniji zločin je ubistvo. Ali onaj koji mrzi svojeg gonitelja, klevetnika, izdajnika, ubicu, pamti im zlo, sveti im se – toga je grijeh vrlo blizu njihovom grijehu. Uzalud se sam sebi i drugima predstavlja kao pravednik. Svaki koji mrzi brata svojega, čovjekoubica jeste[9], vazvijestio je ljubljeni učenik Hristov.
Živa vjera u Hrista upućuje da se primi Čaša Hristova; a Čaša Hristova ulijeva u srca pričesnika svojih nadu u Hrista: nada u Hrista daje srcu snagu i utjehu.
Kakva je to muka, kakva je to adska muka – žaliti se, roptati na s visine predodređenu Čašu.
Grešni su pred Bogom ropot, nemanje trpljenja, malodušnost, a posebno očajanje – sve su to degenerisana čeda prestupničkog nevjerja.
Grešan je ropot na bližnje kada su oni oruđa naših stradanja; tim je grešniji naš ropot ako se Čaša spušta prema nama pravo sa Neba, iz desnice Božije.
Ko pije Čašu sa blagodarenjem Bogu, sa blagosiljanjem bližnjih; taj je stigao u svešteni pokoj, u blagodatni mir Hristov, od sada se on već naslađuje u duhovnom raju Božijem.
Sama po sebi, privremena, prolazna stradanja ne znače ništa; mi im pridajemo značaj po mjeri naše privezanosti za zemlju i sve što je tljeno, po mjeri naše hladnoće prema Hristu i vječnosti.
Trpiš gorčinu i odvratni ukus ljekarskih smjesa: trpiš mučno rezanje i prženje oboljelih dijelova tijela: trpiš dugotrajno izmaranje glađu, dugotrajno ležanje u bolničkoj sobi: trpiš sve to – da bi vratio izgubljeno zdravlje tijelu koje će, nakon što bude zaliječeno, neizostavno opet oboljeti, neminovno umrijeti i razložiti se. Potrpi onda i gorčinu Čaše Hristove, koja pruža iscjeljenje i vječno blaženstvo duši tvojoj.
Ako ti se Čaša čini neizdrživa, smrtonosna – time te ona obličava; nazivaš se Hristovim, a Hristov nisi.
Za istinite sljedbenike Hristove Čaša Hristova – to je čaša radosti. Tako, sveti apostoli, nakon što bijahu bijeni pred zborom staraca judejskih, iđahu, radujući se pred licem čitavog zbora, jer se za ime Gospoda Isusa udostojiše beščašće primiti[10].
Ču pravedni Jov gorke vijesti. Vijest za viješću dolazila je da udari u njegovo tvrdo srce. Posljednja je vijest bila najteža; poraženi bijahu svi sinovi i sve kćeri njegove nasilnom, iznenadnom, ljutom smrću. Od silne tuge podera svoje haljine pravedni Jov, posu glavu pepelom, od dejstva u njemu živeće pokorne vjere pade na zemlju, pokloni se Gospodu i reče; nag iziđoh iz utrobe matere moje, nag ću i da odem tamo; Gospod dade, Gospod i uze. Kako se Gospodu izvoli, tako i bi; budi ime Gospodnje blagosloveno vo vjeki![11]
Povjeri se, u prostoti srca, Onome kod Kojeg su i dlake na glavi tvojoj prebrojane; On zna koje razmjere mora biti data tebi cjeliteljna Čaša.
Gledaj često na Isusa; On je pred ubicama Svojim kao bezglasni agnjec pred onima koji ga strižu: On je predan smrti kao nevino jagnje za klanje. Ne skidaj sa Njega očiju svojih – i tvoja stradanja će se rastvoriti, raspršiti, nebeskom, duhovnom sladošću: ranama Isusovim iscjeliće se rane srca tvojega.
„Zaustavite se!“ reče Gospod onima koji su htjeli da Ga zaštite u vrtu Getsimanskom, a onome koji dođe da Ga uhapsi iscijeli odrezano uvo[12].
Ili ti se čini, usprotivi se Gospod onome ko pokuša da oružjem odvrati od Njega Čašu, da ne mogu sada izmoliti Oca Mojega, da Mi pošalje više od dvanaest legiona anđela?[13].
U vrijeme napasti ne traži pomoći čovječije: ne traći dragocjeno vrijeme, ne troši snage duše svoje na traženje te nemoćne pomoći. Očekuj pomoć od Boga; po jednom Njegovom zamahu, u svoje vrijeme, doći će ljudi i pomoći ti.
Ćutao je Gospod pred Pilatom i Irodom, nije izgovorio nikakvo opravdanje. I ti oponašaj takvo sveto i mudro ćutanje, kada vidiš da ti sude neprijatelji tvoji sa namjerom da te neminovno osude, da ti sude samo da bi maskom suda prikrili svoju zlu namjeru.
Bilo da dođe sa prethodnicom i najavom, sa postepenim gomilanjem gustih tamnih oblaka, bilo da dođe iznenada, nošena slijepim vihorom – javiće se pred tobom Čaša; govori tada o njoj Bogu; „da bude volja Tvoja“.
Ti si učenik, sljedbenik i sluga Isusov. Isus je rekao; ako li ko Meni služi, Mene da slijedi, i ondje gdje Ja budem, tu i sluga Moj da bude. A Isus je zemaljski život proveo u stradanjima; On je bio gonjen od rođenja do groba: od samih pelena Njegovih, zloba Mu je spremala smrt nasilnu. Čak ni kada je dostigla cilj se nije zasitila; samo pamćenje o Njemu ona se trudi da iskorijeni sa lica zemlje.
Stazom privremenih stradanja u blaženu vječnost su po Gospodovom tragu prošli svi izabranici Njegovi. Nemoguće je nama, prebivajući u plotskim nasladama, prebivati zajedno sa time i u stanju duhovnom. Upravo zbog toga Gospod neprestano daje vazljubljenim Svojim Čašu Svoju, njome podržava u njima umrtvljenost za svijet i sposobnost da žive životom Duha. Reče prepodobni Isaak Sirin; „čovjek o kojem se posebno brine Bog poznaje se po tome što mu se neprestano šalju skrbi, patnje i tuge[14].
Moli Boga da otkloni od tebe svaku napast, svako iskušenje. Ne treba se drsko bacati u pučinu skrbi; to je gordo uzdanje u samog sebe. Ali kada skrbi dođu same od sebe – nemoj da ih se prepadneš, nemoj da misliš da su one došle slučajno, sticajem okolnosti. Ne, one su popuštene nepostižnim Promislom Božijim. Pun vjere i njome rođenih hrabrosti i velikodušnosti, plivaj neustrašivo kroz mrak i zavijajuću buru prema tihom pristaništu vječnosti; tobom nevidljivo rukovodi Sam Isus.
Blagočestivim dubokim razmišljanjem izuči molitvu Gospodnju, koju je On prinosio Ocu u vrtu Getsimanskom u mnogoteške časove koji su prethodili Njegovom stradanju i krsnoj smrti. Tom molitvom dočekuj i pobjeđuj svaku skrb. Oče Moj, molio se Spasitelj, ako je moguće, neka mimo Mene prođe Čaša ova; ali ne kako Ja hoću, nego kako Ti hoćeš neka bude[15].
Moli se Bogu da se udalje od tebe napasti, i u isto vrijeme odriči se svoje volje, kao volje grehovne, volje slijepe; predavaj sebe, dušu svoje i tijelo, svoju životnu situaciju, sadašnju i buduću, predaj srcu bliske bližnje tvoje volji Božijoj, svesvetoj i premudroj.
Bdite i molite se, da ne upadnete u napast; duh je bodar, ali je plot nemoćna[16]. Kada te okruže skrbi, treba da učestaš molitve, da bi privukao ka sebi naročitu blagodat Božiju. Samo uz pomoć naročite blagodati možemo lomiti sve privremene i prolazne nedaće.
Dobivši s visine dar trpljenja, pomno bdi nad sobom, da bi sačuvao, zadržao pri sebi blagodat Božiju. Inače će se grijeh neminovno potkrasti u dušu ili tijelo, i otjeraće od nas blagodat Božiju.
Ako pak po nemarnosti pustiš u sebe grijeh, posebno onaj kojem je sklona nemoćna plot naša, koji skrnavi i tijelo i dušu; blagodat će da odstupi od tebe, ostaviće te samog, obnaženog. Tada će skrb, popuštena radi tvojega spasenja i usavršenja, surovo navaliti na tebe, satrijeće te tugom, ucvijeljenošću, očajanjem, kao onoga ko drđi dar Božiji bez dužnog blagogovenija prema daru. Požuri tada da iskrenim i odlučnim pokajanjem vratiš srcu čistotu, a čistotom dar trpljenja; zato što on, kao dar Duha Svetoga, počiva samo u čistim.
Sveti mučenici su pjevali radosnu pjesmu usred zažarene peći, hodajući po ekserima, po oštricama mačeva, sjedeći u kotlovima sa vrelom vodom ili uljem. Tako će i tvoje srce, kada molitvom privuče blagodatnu utjehu, čuvajući je kod sebe budnošću prema sebi, pjevati, usred nesreća i jada ljutih, radosnu pjesmu hvale i blagodarenja Bogu.
Um, očišćen Čašom Hristovom, postaje gledalac duhovnih viđenja; on počinje da vidi sveobuhvatajući, za plotske umove nevidljiv Promisao Božiji, da vidi zakon tljenja u svemu što je tljeno, vidi svima blisku, neobuhvatnu vječnost, vidi Boga u velikim djelima Njegovim – u stvaranju i preporodu svijeta. Život zemaljski za njega će izgledati kao brzoprolazno skitanje, njegovi događaji – kao snoviđenja, blaga njegova – kao kratkotrajne iluzije za oči, kao kratkotrajna, pogubna prelest za um i srce.
Kakav je plod privremenih i prolaznih skrbi, šta one donose za vječnost? Kada je svetom apostolu Jovanu bilo pokazano Nebo, jedan od nebeskih stanovnika ga je, pokazujući na bezbrojni skup svjetlonosnih bjelorizaca koji pred prijestolom Božijim praznuju svoje spasenje i blaženstvo; ovi obučeni u bijele rize, ko su, i odakle dođoše? – I rekoh mu, govori Jovan Bogoslov; Gospode, ti znaš. Tada stanovnik neba reče Bogoslvu; ovi su oni koji dođoše od skrbi velikih i ispraše rize svoje, i ubijeliše rize svoje u krvi Agnjecovoj. Toga radi su pred prijestolom Božijim i služe Mu dan i noć u hramu Njegovom; Onaj Koji sjeda na prijesto useliće se u njih. Neće više ogladnjeti, niti ožednjeti, neće više na njih pasti sunce niti ikakva druga žega; jer će ih Agnjec Koji stoji nasred prijestola pasti, i uputiće ih na istočnike žive vode, i otraće Bog svaku suzu sa očiju njihovih[17].
Otuđenje od Boga, vječna muka u adu, vječno opštenje sa đavolima i đavolikim ljudima, plamen, studen, mrak pakla – eto šta je dostojno da se nazove skrblju! To je tačno – skrb velika, užasna, neizdrživa.
Velikoj vječnoj skrbi privode zemaljska naslađivanja.
Od te skrbi nas čuva, spasava Čaša Hristova, kada je onaj koji je pije – pije sa blagodarenjem Bogu, sa slavoslovljem sveblagog Boga, Koji čovjeku u gorkoj Čaši prolaznih skrbi daje beskrajnu, vječnu Svoju milost.
 


 
NAPOMENA:

  1. Mt. 20:23.
  2. Ps. 115,4.
  3. Jn. 18:11.
  4. Djela Ap. 14:22.
  5. Filip. 1:29.
  6. Lk. 23:41-42.
  7. Mt. 5:44.
  8. Mt. 11:12.
  9. Jn. 3:15.
  10. Djela Ap. 5:41.
  11. Jov. 1:21.
  12. Lk. 22:51.
  13. Mt. 26:53.
  14. Slovo 35.
  15. Mt. 26:39.
  16. Mt. 26:41.
  17. Otkr. 7:13-17.

 


Pripremio:
IGOR MIKOVIĆ  

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *