NASLOVNA » Sveštene knjige (Sveto Pismo) » Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta – Biblija

Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta – Biblija

<<  SADRŽAJ

 

SVETO JEVANĐELJE OD MATEJA

 

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27 28

 
1. Rodoslov Isusa Hrista i njegovo rođenje.

1. Rodoslov *Isusa Hrista, sina Davidova, † Avraamova sina. [*Lk 3, 23; † 1 Moj 22, 18.]
2. *Avraam rodi Isaka. A † Isak rodi Jakova. A **Jakov rodi Judu i braću njegovu. [*1 Moj 21, 3; † 1 Moj 25, 26; **1 Moj 29, 35.]
3. A Juda rodi *Faresa i Zaru s Tamarom. A Fares rodi Esroma. A Esrom rodi Arama. [*Ruta 4, 18-22; † 1 Moj 38, 29, 30.]
4. A Aram rodi Aminadava. A Aminadav rodi Naasona. A Naason rodi Salmona.
5. A Salmon rodi Vooza s Rahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodi Jeseja.
6. A Jesej rodi Davida cara. A *David car rodi Solomona sa Urijinicom. [*2 Sam 12, 24.]
7. A *Solomon rodi Rovoama. A Rovoam rodi Aviju. A Avija rodi Asu. [*1 dn 3, 10-16.]
8. A Asa rodi Josafata. A Josafat rodi Jorama. A Joram rodi Oziju.
9. A Ozija rodi Joatama. A Joatam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Jezekiju.
10. A Jezekija rodi Manasiju. A Manasija rodi Amona. A Amon rodi Josiju.
11. A Josija rodi Jehoniju i braću njegovu, u *seobi vavilonskoj. [*2 car 25, 7, 11, 21.]
12. A po seobi vavilonskoj, *Jehonija rodi Salatila. A Salatil rodi † Zorovavelja. [*1 dn 3, 17; † Jezd 3, 2.]
13. A Zorovavelj rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima. A Eliakim rodi Azora.
14. A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda.
15. A Eliud rodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova.
16. A Jakov rodi *Josifa, muža Marije, od koje se rodi Isus zvani Hristos. [*Lk 1, 27.]
17. Svega, dakle, koljena od Avraama do Davida, koljena četrnaest, a od Davida do seobe vavilonske koljena četrnaest, i od seobe vavilonske do Hrista, koljena četrnaest.
18. A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a prije nego što se bjehu sastali, nađe se da je zatrudnila *od Duha Svetoga. [*Lk 1, 35.]
19. A Josif muž njezin, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti.
20. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga.
21. *Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; † jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. [*Lk 1, 31; † Dap 4, 12; Ps 130, 8.]
22. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori:
23. *Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog. [*Is 7, 14.]
24. Ustavši Josif od sna, učini kako mu zapovjedi anđeo Gospodnji i uze ženu svoju.
25. I ne znadijaše za nju dok ne rodi *sina svojega prvenca, i nadjenu mu ime Isus. [*Lk 2, 7.]

2. Dolazak mudraca sa Istoka. Bjekstvo Isusovo u Egipat. Irod ubija vitlejemsku djecu. Isusov povratak iz Egipta u Nazaret.

1. A *kada se Isus rodi u Vitlejemu judejskome u dane Iroda cara, gle, dođoše mudraci od Istoka u Jerusalim i rekoše: [*Lk 2, 1-7.]
2. Gdje je car judejski koji se rodi? Jer vidjesmo *njegovu zvijezdu na Istoku i dođosmo da mu se poklonimo. [*4 Moj 24, 17.]
3. Kada to ču car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim sa njim.
4. I sabravši sve prvosveštenike i književnike narodne, pitaše ih gdje će se Hristos roditi.
5. A oni rekoše: U Vitlejemu judejskome; jer je tako prorok napisao:
6. *I ti Vitlejeme, zemljo Judina, ni po čem nisi najmanji među kneževima Judinim; jer će iz tebe izići Vođa koji će napasati narod moj Izrailja. [*Mih 5, 2; Jn 7, 42.]
7. Onda Irod, tajno dozvavši mudrace, saznade od njih kada se pojavila zvijezda.
8. I poslavši ih u Vitlejem, reče: Idite i raspitajte se dobro za dijete, pa kada ga nađete, javite mi, da i ja dođem da mu se poklonim.
9. A oni, saslušavši cara, pođoše, i gle, zvijezda, koju su vidjeli na Istoku, iđaše pred njima dok ne dođe i stade odozgo gdje bješe dijete.
10. A kad vidješe zvijezdu, obradovaše se veoma velikom radosti.
11. I ušavši u kuću, vidješe dijete sa Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se, pa otvorivši riznice svoje, prinesoše mu *dare: zlato, tamjan i smirnu. [*Ps 72, 10; Is 60, 6.]
12. I primivši u snu zapovjest da se ne vraćaju Irodu, drugim putem otidoše u zemlju svoju.
13. A kad oni otidoše, a to anđeo Gospodnji javi se Josifu u snu i reče: Ustani, uzmi dijete i mater njegovu, *pa bježi u Egipat, i budi ondje dok ti ne kažem: jer će Irod tražiti dijete da ga pogubi. [*Is 19, 1.]
14. I on ustavši, uze dijete i mater njegovu noću i otide u Egipat.
15. I bi tamo do smrti Irodove – da se ispuni što je Gospod rekao preko proroka koji govori: *Iz Egipta dozvah sina svojega. [*Os 11, 1.]
16. Tada Irod, vidjev da su ga mudraci prevarili, razgnjevi se veoma i posla te pogubi svu djecu po Vitlejemu i po svoj okolini njegovoj od dvije godine i niže, po vremenu koje je tačno doznao od mudraca.
17. Tada se ispuni što je rekao prorok *Jeremija govoreći: [*Jer 31, 15.]
18. Glas u Rami ču se, plač i ridanje i naricanje mnogo, *Rahilja oplakuje djecu svoju, i neće da se utješi, jer ih nema. [*1 Moj 35, 19.]
19. A po smrti Irodovoj, gle, anđeo Gospodnji javi se u snu Josifu u Egiptu.
20. I reče: Ustani, uzmi dijete i mater njegovu i idi u zemlju Izrailjevu; jer su pomrli oni koji su tražili dušu djeteta.
21. A on ustavši, uze dijete i mater njegovu, i dođe u zemlju Izrailjevu.
22. Ali čuvši da Arhelaj caruje u Judeji umjesto Iroda, oca svojega, poboja se onamo ići, nego, primivši u snu zapovijest, otide u krajeve galilejske.
23. I došavši nastani se u gradu zvanom *Nazaret, da se ispuni što su rekli proroci da će se Nazarećanin nazvati. [*Jn 1, 45; Lk 2, 39.]

3. Propovijed Jovana Krstitelja. Krštenje Hristovo.

1. U one pak dane dođe *Jovan Krstitelj i propovijedaše † u pustinji Judejskoj. [*Mk 1, 4, 15; Lk 3, 2, 3.]
2. I govoraše: Pokajte se, *jer se približilo Carstvo nebesko. [*Mt 4, 17.]
3. Jer to je onaj za koga je rekao prorok Isaija govoreći: *Glas vapijućeg u pustinji: pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove. [*Is 40, 3; Jn 1, 23.]
4. A sam Jovan *imaše haljinu od kamilje dlake i pojas kožni oko bedara svojih, a hrana mu bijaše bilje i divlji med. [*2 car 1, 8.]
5. Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina jordanska.
6. I on ih krštavaše u Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje.
7. A kad vidje mnoge fariseje i sadukeje gdje dolaze da ih krsti, reče im: *Porodi aspidini, ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide? [*Mt 23, 33.]
8. Rodite, dakle, rod dostojan pokajanja.
9. I ne mislite i ne govorite u sebi: *Imamo oca Avraama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avraamu. [*Jn 8, 33, 39; Rim 2, 28, 29; 4, 11.]
10. A već i sjekira kod korijena drveću stoji; *svako, dakle, drvo koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj baca. [*Lk 13, 7-9.]
11. *Ja vas krštavam vodom za pokajanje; a onaj što dolazi za mnom jači je od mene: ja nisam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. [*Jn 1, 26, 33; Dap 1, 5.]
12. Njemu je lopata u ruci pa će otrijebiti gumno svoje, i skupiće pšenicu svoju u žitnicu, a *pljevu će sažeći ognjem neugasivim. [*Mt 13, 30.]
13. *Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Jovanu da ga ovaj krsti. [*Mk 1, 9; Lk 3, 21; Jn 1, 32.]
14. A Jovan mu branjaše govoreći: Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš meni?
15. A Isus odgovori i reče mu: Ostavi sada, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada ga ostavi.
16. I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i dolazi na njega.
17. I gle, glas sa nebesa koji govori: *Ovo je Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji. [*Is 42, 1; Mt 17, 5.]

4. Kušanje Hrista u pustinji. Početak Hristove propovijedi u Galileji. Poziv prvih apostola. Prva čuda.

1. Tada *Isusa odvede Duh u pustinju da ga đavo kuša. [*Mk 1, 12-13; Lk 4, 1-13.]
2. I postivši *dana četrdeset i noći četrdeset, naposljetku ogladnje. [*2 Moj 34, 28; 1 car 19, 8.]
3. I pristupi k njemu kušač i reče: Ako si Sin Božiji, reci da kamenje ovo postanu hljebovi.
4. A on odgovori i reče: Pisano je: *Ne živi čovjek o samom hljebu, no o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih. [*5 Moj 8, 3.]
5. Tada ga đavo odvede *u Sveti grad i postavi ga na krilo hrama, [*Mt 27, 53.]
6. Pa mu reče: Ako si Sin Božiji, skoči dolje, jer je pisano: Anđelima svojim *zapovijediće za tebe, i uzeće te na ruke, da kako ne zapneš za kamen nogom svojom. [*Ps 91, 11, 12.]
7. A Isus mu reče: I ovo je napisano: *Nemoj kušati Gospoda Boga svojega. [*5 Moj 6, 16.]
8. Opet ga uze đavo i odvede na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva carstva ovoga svijeta i slavu njihovu,
9. I reče mu: Sve ovo daću tebi ako padneš i pokloniš mi se.
10. Tada mu Isus reče: Idi od mene, Satano, jer je napisano: *Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi! [*5 Moj 6, 13.]
11. Tada ga đavo ostavi, i gle, *anđeli pristupiše i služahu mu. [*Jev 1, 14; Jn 1, 51.]
12. *A kada ču Isus da je Jovan predan, otide u Galileju. [*Mk 1, 14; Lk 4, 14.]
13. I ostavivši Nazaret, dođe i nastani se u Kapernaumu primorskome, u krajevima Zavulonovim i Neftalimovim,
14. Da se ispuni što je rekao prorok Isaija govoreći:
15. *3emlja Zavulonova i zemlja Neftalimova, na putu k moru s one strane Jordana, Galileja neznabožačka; [*Is 8, 23; 9, 1.]
16. Narod koji sjedi u tami vidje svjetlost veliku, i onima koji sjede u oblasti i sjeni smrti, svjetlost zasija.
17. Od tada poče Isus propovijedati i govoriti: *Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko. [*Mt 3, 2.]
18. *A idući pokraj mora Galilejskog vidje dva brata, Simona, zvanoga Petar, i Andreja, brata njegova, gdje bacaju mrežu u more, jer bijahu ribari. [*Mk 1, 16-20; Lk 5, 1-11; Jn 1, 35-51.]
19. I reče im: Hajdete za mnom i učiniću vas lovcima ljudi.
20. A oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
21. I otišavši odatle, vidje druga dva brata, Jakova Zevedejeva i Jovana brata njegova, u lađi sa Zevedejem, ocem njihovim, gdje krpe mreže svoje, i pozva ih.
22. A oni odmah ostaviše lađu i oca svojega i pođoše za njim.
23. I prohođaše Isus po svoj Galileji *učeći po sinagogama njihovim, i propovijedajući jevanđelje o Carstvu, i iscjeljujući svaku bolest i svaku nemoć u narodu. [*Mk 1, 39; Lk 4, 15, 44.]
24. I otide glas o njemu po svoj Siriji; i privedoše mu sve bolesnike, raznim bolestima i mukama obuzete, i bjesomučne, i mjesečare, i oduzete, i iscijeli ih.
25. *I za njim iđaše naroda mnogo iz Galileje, i iz Dekapolja, i iz Jerusalima, i Judeje i ispreko Jordana. [*Mk 3, 7.]

5. Besjeda na gori: Blaženstva. O dostojanstvu apostola. O Zakonu starozavjetnom i zapovijestima Hristovim.

1. A kad on vidje narod mnogi, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu učenici njegovi.
2. I otvorivši usta svoja, učaše ih govoreći:
3. *Blaženi siromašni duhom, jer je njihovo Carstvo nebesko; [*Is 57, 15; Lk 6, 20-49.]
4. *Blaženi koji plaču, jer će se utješiti; [*Is 61, 2.]
5. *Blaženi krotki, jer će naslijediti zemlju; [*Ps 37, 11.]
6. Blaženi gladni i žedni pravde, jer će se nasititi;
7. Blaženi milostivi, *jer će biti pomilovani; [*Jak 2, 13.]
8. Blaženi čisti srcem, *jer će Boga vidjeti; [*1 Jn 3, 2, 3.]
9. Blaženi mirotvorci, jer će se sinovi Božiji nazvati;
10. *Blaženi prognani pravde radi, jer je njihovo Carstvo nebesko. [*1 Pet 3, 14.]
11. *Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakojake rđave riječi, zbog mene. [*1 Pet 4, 14.]
12. Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako *progonili i proroke prije vas. [*Jev 11, 33-38; Jak 5, 10.]
13. Vi ste so zemlji; *ako so obljutavi, čime će se osoliti? Ona već neće biti ni za šta, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze. [*Mk 9, 50; Lk 14, 34, 35.]
14. Vi ste *svjetlost svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. [*Jn 8, 12.]
15. Niti se *užiže svjetiljka i meće pod sud nego na svijećnjak, te svijetli svima koji su u kući. [*Mk 4, 21; Lk 8, 16.]
16. Tako da se svijetli svjetlost vaša pred ljudima, *da vide vaša dobra djela i proslave Oca vašega koji je na nebesima. [*Jn 15, 8; 1 Pet 2, 12.]
17. *Ne mislite da sam došao da ukinem Zakon ili Proroke; nisam došao da ukinem nego da ispunim. [*Rim 3, 31; 10, 4.]
18. Jer zaista vam kažem: *Dok ne prođe nebo i zemlja, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne crte iz Zakona dok se sve ne zbude. [*Lk 16, 17.]
19. *Ako, dakle, ko ukine jednu od ovih najmanjih zapovijesti i nauči tako ljude, nazvaće se najmanji u Carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u Carstvu nebeskome. [*Jak 2, 10.]
20. Jer vam kažem da, ako ne bude pravda vaša veća nego pravda književnika i fariseja, nećete ući u Carstvo nebesko.
21. Čuli ste kako je kazano starima: *Ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu. [*2 Moj 20, 13; 21, 12.]
22. A ja vam kažem da će *svaki koji se gnjevi na brata svoga ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svome: „Raka!“ biće kriv sinedrionu; a ko reče: „Budalo!“ biće kriv paklu ognjenome. [*1 Jn 3, 15.]
23. Ako, dakle, prineseš dar svoj žrtveniku, i ondje se sjetiš da brat tvoj ima nešto protiv tebe,
24. Ostavi ondje dar svoj pred žrtvenikom, i idi te se najprije pomiri sa bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar svoj.
25. *Miri se sa suparnikom svojim brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda slugi i u tamnicu da te ne vrgnu. [*Lk 12, 58, 59.]
26. Zaista ti kažem: Nećeš izići odande dok ne daš do posljednjega novčića.
27. Čuli ste kako je kazano starima: *Ne čini preljubu. [*2 Moj 20, 14.]
28. A ja vam kažem da svaki koji *pogleda na ženu sa željom za njom, već je učinio preljubu sa njom u srcu svome. [*2 Sam 11, 2; Jov 31, 1; 2 Pet 2, 14.]
29. *A ako te oko tvoje desno sablažnjava, † iskopaj ga i baci od sebe; jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve tijelo tvoje da bude bačeno u pakao. [*Mt 18, 8, 9; Mk 9, 43-47; † Kol 3, 5.]
30. Ako li te desna ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe; jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli da sve tijelo tvoje bude bačeno u pakao.
31. Tako je kazano: *Ko otpusti ženu svoju, neka joj da knjigu otpusnu. [*5 Moj 24, 1; Mt 19, 3-9.]
32. A ja vam kažem da *svaki koji otpusti ženu svoju, osim zbog preljube, navodi je da čini preljubu; i koji se oženi otpuštenicom, preljubu čini. [*Lk 16, 18; 1 Kor 7, 10, 11.]
33. Još ste čuli kako je kazano starima: *Ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo. [*2 Moj 20, 7; 3 Moj 19, 12; 4 Moj 30, 2.]
34. A ja vam kažem: *Ne kunite se nikako: ni nebom, jer je † prijesto Božiji; [*Mt 23, 16, 18, 22; † Is 66, 1.]
35. Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovim; ni Jerusalimom, jer je *grad velikoga Cara. [*Ps 48, 2.]
36. Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlaku jednu bijelom ili crnom učiniti.
37. Dakle, *neka bude riječ vaša: da, da; ne, ne; a što je više od toga od zloga je. [*Jak 5, 12.]
38. Čuli ste da je kazano: *Oko za oko, i zub za zub. [*2 Moj 21, 24; 3 Moj 24, 20.]
39. A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi;
40. I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu;
41. I ako te ko potjera jednu milju, idi s njim dvije.
42. Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoće od tebe da pozajmi, ne odreci mu.
43. Čuli ste da je kazano: *Ljubi bližnjega svojega, i mrzi neprijatelja svojega. [*3 Moj 19, 18.]
44. A ja vam kažem: *Ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji vas mrze i molite se † za one koji vas vrijeđaju i gone. [*Rim 12, 14, 20; † Lk 23, 34; Dap 7, 60.]
45. Da budete *sinovi Oca svojega koji je na nebesima; jer On svojim suncem obasjava i zle i dobre; i daje dažd pravednima i nepravednima. [*Ef 5, 1.]
46. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu platu imate? Ne čine li tako i carinici?
47. I ako pozdravljate samo braću svoju, šta odviše činite? Ne čine li tako i neznabošci?
48. Budite vi, dakle, savršeni *kao što je savršen Otac vaš nebeski. [*3 Moj 19, 2; Ef 5, 1.]

6. Nastavak Besjede na gori: O milostinji. O molitvi: Oče naš. O praštanju, postu, istinskom bogatstvu, služenju Bogu i uzdanju u Oca nebeskog.

1. Pazite da milostinju svoju ne činite pred ljudima da vas oni vide; inače plate nemate od Oca svojega koji je na nebesima.
2. Kada, dakle, daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što čine licemjeri po sinagogama i po ulicama da ih ljudi hvale. Zaista vam kažem: Primili su platu svoju.
3. A ti kad činiš milostinju, da ne zna ljevica tvoja šta čini desnica tvoja,
4. Da bi milostinja tvoja bila u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, uzvratiće tebi javno.
5. I kada se moliš Bogu, ne budi kao licemjeri, koji rado po sinagogama i na raskršću ulica stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaista vam kažem: Primili su platu svoju.
6. A ti kada se moliš, *uđi u klijet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se Ocu svome koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, uzvratiće tebi javno. [*2 car 4, 33.]
7. A kada se molite, ne praznoslovite kao neznabošci, jer oni misle da će za mnoge riječi svoje biti uslišeni.
8. Ne budite, dakle, slični njima; jer zna Otac vaš šta vam treba prije no što zaištete od njega.
9. Ovako, dakle, molite se vi: *Oče naš koji si na nebesima, † da se sveti ime tvoje; [*Lk 11, 2-4; † Is 36, 23.]
10. Da dođe Carstvo tvoje; *da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu; [*Lk 22, 42.]
11. Hljeb naš nasušni daj nam danas;
12. I oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim;
13. I *ne uvedi nas u iskušenje, no izbavi nas od zloga. Jer je tvoje Carstvo i sila i slava u vijekove. Amin. [*Jn 17, 15; 1 Kor 10, 13.]
14. Jer ako oprostite ljudima sagrješenja njihova, oprostiće i vama Otac vaš nebeski.
15. Ako li ne oprostite ljudima sagrješenja njihova, ni Otac vaš neće oprostiti vama sagrješenja vaša.
16. A *kad postite, ne budite sumorni kao licemjeri; jer oni natmure lica svoja da se pokažu ljudima kako poste. Zaista vam kažem: primili su platu svoju. [*Is 58, 5.]
17. A ti kada postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje umij,
18. Da te ne vide ljudi gdje postiš, nego Otac tvoj koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, uzvratiće tebi javno.
19. Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rđa kvari, i gdje lopovi potkopavaju i kradu;
20. *Nego sabirajte sebi blaga na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne kvari, i gdje lopovi ne potkopavaju i ne kradu. [*Mt 19, 21; Lk 12, 33, 34.]
21. Jer gdje je blago vaše, ondje će biti i srce vaše.
22. *Svjetiljka tijelu je oko. Ako, dakle, oko tvoje bude zdravo, sve će tijelo tvoje svijetlo biti. [*Lk 11, 34-36.]
23. Ako li oko tvoje kvarno bude, sve će tijelo tvoje tamno biti. Ako je, dakle, svjetlost koja je u tebi tama, kolika je tek tama!
24. *Niko ne može dva gospodara služiti; jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će se jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu. [*Lk 16, 13; Jak 4, 4.]
25. Zato vam kažem: *Ne brinite se dušom svojom, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni tijelom svojim, u šta ćete se odjenuti. Nije li duša pretežnija od hrane, i tijelo od odijela? [*Lk 12, 22, 23; Flp 4, 6; 1 Pet 5, 7.]
26. Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žanju, ni sabiraju u žitnice; pa Otac vaš nebeski hrani ih. Niste li vi mnogo pretežniji od njih?
27. A ko od vas brinući se može pridodati rastu svome lakat jedan?
28. I za odijelo što se brinete? Pogledajte na krinove u polju kako rastu; ne trude se niti predu.
29. Ali ja vam kažem da se ni *Solomon u svoj slavi svojoj ne odjenu kao jedan od njih. [*1 car 10.]
30. Pa kada travu u polju, koja danas jeste a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva; a kamoli vas, malovjerni?
31. Ne brinite se, dakle, govoreći: Šta ćemo jesti, ili šta ćemo piti, ili čime ćemo se odjenuti?
32. Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo.
33. Nego *ištite najprije Carstvo Božije i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati. [*1 car 3, 13; Ps 37, 25.]
34. Ne brinite se, dakle, za sutra; jer sutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svoga.

7. Kraj Besjede na gori: O neosuđivanju bližnjih, čuvanju svetine i postojanosti u molitvi. O uskim vratima i tijesnom putu, o lažnim prorocima i o pravom i lažnom izvršenju zapovijesti Hristovih.

1. Ne *sudite, da vam se ne sudi; [*Rim 2, 1; 1 Kor 4, 5.]
2. Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi; i *kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti. [*Mk 4, 27.]
3. A zašto vidiš trun u oku brata svoga, a brvno u oku svome ne osjećaš?
4. Ili, kako ćeš reći bratu svome: Stani da ti izvadim trun iz oka tvoga; a eto brvno u oku tvome?
5. Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svoga.
6. Ne dajte svetinje psima; niti bacajte bisera svojih pred svinje, da ih ne pogaze nogama svojim, i okrenuvši se ne rastrgnu vas.
7. *Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se. [*Mk 11, 24; Lk 11, 9, 10; Jn 14, 13.]
8. Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriće mu se.
9. Ili koji je među vama čovjek od koga ako sin njegov zaište hljeba, kamen da mu da?
10. Ili ako ribe zaište, da mu da zmiju?
11. Kada, dakle, vi, zli budući, umijete dare dobre davati djeci svojoj, koliko će više *Otac vaš nebeski dati dobra onima koji mu ištu? [*Jak 1, 17.]
12. Sve, dakle, što hoćete da čine vama ljudi, tako činite i vi njima: jer *to je Zakon i Proroci. [*Mt 22, 40; Rim 13, 8, 9, 10.]
13. *Uđite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njime idu. [*Lk 13, 24; Mt 24, 4, 5, 24.]
14. Jer su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze.
15. Čuvajte se *lažnih proroka, , koji vam dolaze u odijelu ovčijem, a iznutra su † vuci grabljivi. [*Mt 24, 4, 5, 24; 2 Kor 11, 13-15; † Dap 20, 29.]
16. Po plodovima njihovim poznaćete ih. Eda li se bere sa trnja grožđe, ili sa čička smokve?
17. Tako, svako drvo dobro plodove dobre rađa, a zlo drvo plodove zle rađa.
18. Ne može drvo dobro plodove zle rađati, ni drvo zlo plodove dobre rađati.
19. *Svako drvo koje ne rađa dobra ploda siječe se i u oganj baca. [*Mt 3, 10; Jn 15, 2, 6.]
20. I tako, dakle, po plodovima njihovim poznaćete ih.
21. Neće svaki koji mi govori: *Gospode, Gospode, ući u Carstvo nebesko; no koji tvori volju Oca mojega koji je na nebesima. [*Rim 2, 13; Jak 1, 22.]
22. Mnogi će mi reći u onaj dan: Gospode, Gospode, *nismo li u ime tvoje prorokovali, i tvojim imenom demone izgonili, i tvojim imenom čudesa mnoga tvorili? [*1 Kor 13, 2.]
23. I tada ću im javno kazati: Nikad vas nisam znao; idite od mene vi koji činite bezakonje.
24. Svaki, dakle, koji sluša ove riječi moje i izvršuje ih, uporediću ga sa čovjekom mudrim koji sazida kuću svoju na kamenu;
25. I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i navališe na kuću onu, i ne pade; jer bješe utemeljena na kamenu.
26. A svaki koji sluša ove riječi moje i ne izvršuje ih, biće sličan čovjeku ludom koji sazida kuću svoju na pijesku;
27. I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi i udariše na kuću onu, i pade, a pad njezin bijaše strašan.
28. I kada završi Isus riječi ove, *divljaše se narod nauci njegovoj. [*Mk 1, 22; Lk 4, 32.]
29. Jer ih učaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici i fariseji.

8. O iscjeljenju gubavoga, sluge kapetanovog, tašte Petrove i drugih bolesnika. O uslovima idenja za Hristom. Stišavanje bure na moru i iscjeljenje gadarinskih bjesomučnika.

1. A kad siđe sa gore, za njim pođe mnogo naroda.
2. *I gle, dođe gubavac i klanjaše mu se govoreći; Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti. [*Mk 1, 40; Lk 5, 12.]
3. I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreći: Hoću, očisti se. I odmah se očisti od gube svoje.
4. I reče mu Isus: *Gledaj, nikome ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar † koji je zapovjedio Mojsej radi svjedočanstva njima. [*Mt 9, 30; † 3 Moj 14, 2-32.]
5. *A kad uđe u Kapernaum, pristupi mu kapetan moleći ga i govoreći: [*Lk 7, 1; Jn 4, 46.]
6. Gospode, sluga moj leži doma oduzet, i strašno se muči.
7. A Isus mu reče: Ja ću doći i iscijeliću ga.
8. I kapetan odgovori i reče: Gospode, nisam dostojan da pod krov moj uđeš, nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj.
9. Jer i ja sam čovjek pod vlašću, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: idi, i ide: i drugome: dođi, i dođe; i slugi svome: učini to, i učini.
10. A kad ču Isus, zadivi se i reče onima što idu za njim: Zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne nađoh.
11. A kažem vam da će *mnogi od istoka i zapada doći i sješće za trpezu s Avraamom, i Isakom, i Jakovom u Carstvu nebeskome; [*Lk 13, 29.]
12. A sinovi carstva *biće izgnani u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba. [*Mt 22, 13; 24, 51; 25, 30.]
13. A kapetanu reče Isus: Idi, i *kako si vjerovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj čas. [*Mt 9, 29; 15, 28.]
14. *I došavši Isus u dom Petrov, vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese. [*Mk 1, 29; Lk 4, 38.]
15. I dotače se ruke njene, i pusti je vatra, i ustade i služaše mu.
16. A kada bi veče, dovedoše k njemu bjesomučnih mnogo, i izagna duhove riječju, i sve bolesnike iscijeli,
17. Da se ispuni što je kazao Isaija prorok govoreći: *On nemoći naše uze i bolesti ponese. [*Is 53, 4.]
18. A kada vidje Isus mnogo naroda oko sebe, zapovjedi da pređu na onu stranu.
19. *I pristupivši jedan književnik reče mu: Učitelju, ići ću za tobom kud god pođeš. [*Lk 9, 57.]
20. Reče mu Isus: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječiji nema gdje glavu zakloniti.
21. A drugi od učenika njegovih reče mu: Gospode, *dopusti mi najprije da odem i ukopam oca svojega. [*1 car 19, 20.]
22. A Isus mu reče: Hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtve.
23. I kad uđe u lađu, za njim uđoše učenici njegovi.
24. *I gle, bura velika nastade na moru, tako da se lađa pokri valovima; a on spavaše. [*Mk 4, 37; Lk 8, 23.]
25. I prišavši učenici njegovi, probudiše ga govoreći: Gospode, spasi nas, izgibosmo!
26. I reče im: Zašto ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i nastade tišina velika.
27. A ljudi se začudiše govoreći: Ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more?
28. *A kad on dođe na onu stranu u zemlju gergesinsku, sretoše ga dva bjesomučnika, izlazeći iz grobova, tako opaka da ne mogaše niko proći putem onim. [*Mk 5, 1; Lk 8, 26.]
29. I gle, povikaše govoreći: Šta hoćeš od nas, Isuse, *Sine Božiji? Zar si došao amo prije vremena da nas mučiš? [*Lk 4, 41.]
30. A daleko od njih pasijaše veliko krdo svinja.
31. I demoni ga moljahu govoreći: Ako nas izgoniš, dozvoli nam da idemo u krdo svinja.
32. I reče im: Idite. I oni izišavši otidoše u krdo svinja. I gle, navali sve krdo svinja sa brijega u more, i utopiše se u vodi.
33. A svinjari pobjegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za bjesomučnike.
34. I gle, sav grad iziđe u susret Isusu; i vidjevši ga moliše da ode iz njihovog kraja.

9. Iscjeljenje oduzetoga. Pozivanje apostola Mateja. O grješnicima, pokajanju i postu. Vaskrsenje Jairove kćeri, liječenje bolesne žene, dvojice slijepih i drugih. O žetvi i poslenicima.

1. I ušavši u lađu, pređe *i dođe u svoj grad. [*Mt 4, 13.]
2. *I gle, donesoše mu oduzetoga koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu, reče oduzetome: Ne boj se, čedo, opraštaju ti se grijesi tvoji. [*Mk 2, 3; Lk 5, 18.]
3. I gle, neki od književnika rekoše u sebi: Ovaj huli na Boga.
4. A Isus, *vidjevši pomisli njihove, reče: Zašto vi zlo mislite u srcima svojim? [*Mt 12, 25; Jn 2, 25.]
5. Jer šta je lakše, reći: Opraštaju ti se grijesi; ili reći: Ustani i hodi?
6. Ali da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe; tada reče oduzetome: Ustani, uzmi odar svoj i idi domu svome.
7. I ustavši, otide domu svome.
8. A narod vidjevši, zadivi se i proslavi Boga, koji je dao takvu vlast ljudima.
9. *I odlazeći Isus odande, vidje čovjeka gdje sjedi na carini, po imenu † Mateja, i reče mu: Hajde za mnom. I ustavši otide za njim. [*Mk 2, 14; Lk 5, 27; † Mt 10, 3.]
10. I kad jeđaše u kući, gle, mnogi carinici i grješnici dođoše i jeđahu sa Isusom i sa učenicima njegovim.
11. I vidjevši to, fariseji rekoše učenicima njegovim: Zašto sa *carinicima i grješnicima učitelj vaš jede i pije? [*Lk 15, 2.]
12. A Isus čuvši reče im: Ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.
13. Nego idite i naučite se šta znači: *Milost hoću, a ne žrtvoprinošenje. Jer nisam došao da zovem pravednike no grješnike na pokajanje. [*Os 6, 6.]
14. Tada mu pristupiše učenici Jovanovi govoreći: *3ašto mi i fariseji postimo mnogo, a učenici tvoji ne poste? [*Lk 5, 33; 18, 12; Mk 2, 18.]
15. A Isus im reče: Eda li mogu *svatovi biti žalosni dok je sa njima ženik? Nego će doći dani kada će ženik biti otet od njih, i onda će postiti. [*Jn 3, 29.]
16. Jer *niko ne meće novu zakrpu na staru haljinu; jer će zakrpa odadrijeti od haljine, i gora će rupa biti. [*Mk 2, 21, 22; Lk 5, 37, 38.]
17. Niti se sipa vino novo u mjehove stare; inače se prodru mjehovi, a vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se sipa vino novo u mjehove nove, i oboje se sačuva.
18. *Dok on tako govoraše njima, gle, knez jedan dođe i klanjaše mu se govoreći: Kći moja sad umrije; nego dođi i stavi na nju ruku svoju, i oživjeće. [*Mk 5, 22; Lk 8, 41.]
19. I ustavši Isus pođe za njim, i učenici njegovi.
20. I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi pristupi sastrag i dohvati se skuta haljine njegove.
21. Jer govoraše u sebi: Ako se samo *dotaknem haljine njegove, ozdraviću. [*Mt 14, 36.]
22. A Isus, obazrevši se i vidjevši je, reče: Ne boj se, kćeri, vjera tvoja spasla te je. I ozdravi žena od onoga časa.
23. I došavši Isus u dom knežev i vidjevši svirače i narod uskomešan, reče im:
24. *Odstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I podsmijevahu mu se. [*Dap 20, 10.]
25. A kad istjera narod, uđe i uhvati je za ruku, i ustade djevojka.
26. I pronese se glas o ovome po svoj zemlji onoj.
27. A kad je Isus odlazio odande, za njim iđahu dva slijepa vičući i govoreći: Pomiluj nas, sine Davidov!
28. A kada dođe u kuću, pristupiše mu slijepi, i reče im Isus: Vjerujete li da mogu to učiniti? A oni mu rekoše: Da, Gospode.
29. Tada se dohvati očiju njihovih govoreći: *Po vjeri vašoj neka vam bude. [*Mt 8, 13.]
30. I otvoriše im se oči. I zaprijeti im Isus govoreći: *Gledajte da niko ne dozna! [*Mt 8, 4.]
31. A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj.
32. Kada pak oni izlažahu, gle, dovedoše mu čovjeka nijema i bjesomučna.
33. I pošto izagna demona, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreći: Nikada se to nije vidjelo u Izrailju.
34. A fariseji govorahu: *Pomoću kneza demonskog izgoni demone. [*Mt 12, 24.]
35. I prohođaše Isus po svim gradovima i selima *učeći po sinagogama njihovim i propovijedajući jevanđelje o Carstvu, i iscjeljujući svaku bolest i svaku nemoć u narodu. [*Mt 4, 23.]
36. *A gledajući mnoštvo naroda, sažali se na njih, jer bijahu smeteni i napušteni † kao ovce bez pastira. [*Mk 6, 34; † Jez 34, 5.]
37. Tada reče učenicima svojim: *Žetve je mnogo, a poslenika malo. [*Lk 10, 2.]
38. Molite se stoga gospodaru žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.

10. Imena Dvanaestorice apostola. Davanje vlasti i uputstava apostolima i predskazivanje stradanja zbog jevanđelja.

1. I *dozvavši svojih dvanaest učenika, dade im vlast nad duhovima nečistim da ih izgone, i da iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoći. [*Mk 6, 7; Lk 9, 1.]
2. A imena dvanaest apostola su ova: prvi Simon, *koji se zove Petar, i Andrej brat njegov; Jakov Zevedejev i Jovan brat njegov; [*Mk 3, 16-19; Lk 6, 14-16; Jn 1, 42; Dap 1, 13.]
3. Filip i Vartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Levej prozvani Tadej;
4. *Simon Kananit i Juda Iskariotski, koji ga i izdade. [*Lk 6, 15.]
5. Ovu Dvanaestoricu posla Isus i zapovjedi im govoreći: Na put neznabožaca ne idite, i u grad samarjanski ne ulazite.
6. *Nego idite najprije izgubljenim ovcama doma Izrailjeva! [*Mt 15, 24; Dap 13, 46.]
7. I hodeći propovijedajte i kazujte *da se približilo Carstvo nebesko. [*Mt 4, 17; Lk 10, 9.]
8. Bolesne iscjeljujte, gubave čistite, mrtve dižite, *demone izgonite; na dar ste dobili, na dar i dajite. [*Mk 16, 17.]
9. Ne nosite zlata ni srebra ni bakra u pojasima svojim,
10. Ni torbe na put, ni dvije haljine, ni obuće ni štapa; *jer je poslenik dostojan hrane svoje. [*1 Kor 9, 14; 1 Tim 5, 18.]
11. A kad u koji grad ili selo uđete, ispitajte ko je u njemu dostojan i ondje ostanite dok ne iziđete.
12. A ulazeći u kuću, pozdravite je govoreći: Mir domu ovome!
13. I ako bude kuća dostojna, neka dođe mir vaš na nju; a ako li ne bude dostojna, neka se mir vaš vama vrati.
14. *Ako vas ko ne primi niti posluša riječi vaše, izlazeći iz kuće, ili iz grada onoga, † otresite prah sa nogu svojih. [*Lk 10, 10, 11; † Dap 13, 51; 18, 6.]
15. Zaista vam kažem: *Lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj u dan Suda negoli gradu onome. [*1 Moj 19, 1-29; Mt 11, 24.]
16. *Eto, ja vas šaljem kao ovce među vukove. † Budite, dakle, mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi! [*Lk 10, 3; † Rim 16, 19; Ef 5, 15.]
17. A čuvajte se od ljudi; *jer će vas predati sudovima, i po sinagogama svojim tući će vas. [*Mt 24, 9; Mk 13, 9; Lk 21, 12.]
18. I *pred starješine i careve izvodiće vas mene radi za svjedočanstvo njima i neznabošcima. [*Dap 25, 23; 27, 24.]
19. *A kad vas predadu, ne brinite se kako ćete ili šta ćete govoriti; jer će vam se u onaj čas dati šta ćete kazati. [*Lk 12, 11.]
20. Jer nećete vi govoriti, nego će Duh Oca vašega govoriti iz vas.
21. A *predaće brat brata na smrt i otac sina; i ustaće djeca na roditelje i pobiće ih. [*Mt 10, 35.]
22. I svi će vas mrziti zbog imena moga; *ali koji pretrpi do kraja taj će se spasti. [*Mt 24, 13.]
23. A kad vas potjeraju u jednom gradu, bježite u drugi. Jer zaista vam kažem: Nećete obići gradova Izrailjevih *dok ne dođe Sin Čovječiji. [*Mt 16, 28.]
24. *Nema učenika iznad učitelja svojega ni sluge iznad gospodara svojega. [*Lk 6, 40; Jn 13, 16; 15, 20.]
25. Dosta je učeniku da bude kao učitelj njegov i slugi kao gospodar njegov. *Ako su domaćina nazvali Veelzevulom, koliko će prije domaće njegove? [*Mt 12, 24.]
26. Ne bojte ih se, dakle; *jer nema ništa sakriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati. [*Mk 4, 22; Lk 8, 17; 12, 2.]
27. Što vam govorim u tami, kazujte na vidiku; i što vam se šapće na uši, propovijedajte sa krovova.
28. I ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a dušu ne mogu ubiti; nego se više bojte onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.
29. Ne prodaju li se dva vrapca za jedan novčić? Pa ni jedan od njih ne padne na zemlju bez Oca vašeg.
30. A vama je i kosa na glavi sva izbrojana.
31. Ne bojte se, dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.
32. Svaki koji prizna mene pred ljudima, priznaću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.
33. *A ko se odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. [*Lk 9, 26.]
34. *Ne mislite da sam došao da donesem mir na zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač. [*Lk 12, 51.]
35. Jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegovog i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine.
36. I *neprijatelji čovjeku postaće domaći njegovi. [*Mih 7, 6.]
37. *Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan. [*Lk 14, 26.]
38. *I koji ne uzme krst svoj i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. [*Mt 16, 24.]
39. *Koji čuva život svoj, izgubiće ga, a koji izgubi život svoj mene radi, naći će ga. [*Mt 16, 25; Lk 17, 33; Jn 12, 25.]
40. *Koji vas prima, mene prima; a koji prima mene, prima Onoga koji me je poslao. [*Mt 18, 5; Lk 10, 16; Jn 13, 20.]
41. Koji prima proroka u ime proročko, platu proročku primiće; i koji prima pravednika u ime pravedničko, platu pravedničku primiće.
42. *I ako neko napoji jednoga od ovih malih samo čašom studene vode u ime učeničko, zaista vam kažem, neće mu plata propasti. [*Mt 25, 40; Mk 9, 41.]

11. Izaslanstvo Jovana Krstitelja i svjedočanstvo Isusovo o njemu. Prijetnja nepokajanim galilejskim gradovima. Proslavljanje Boga Oca. Poziv umornima i natovarenima.

1. I kada završi Isus zapovijesti Dvanaestorici učenika svojih, otide odande da uči i propovijeda po gradovima njihovim.
2. A *Jovan, čuvši † u tamnici djela Hristova, posla dvojicu od učenika svojih. [*Lk 7, 18; † Mt 14, 3.]
3. I reče mu: *Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? [*Mt 3, 11; Mal 3, 1.]
4. A Isus odgovarajući reče im: Idite i javite Jovanu ovo što čujete i vidite:
5. *Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi se čiste i gluhi čuju, mrtvi ustaju i siromašnima se propovijeda jevanđelje. [*Is 35, 6.]
6. I blago onome *koji se ne sablazni o mene. [*Mt 13, 57; 26, 31.]
7. A kad oni otidoše, poče Isus govoriti narodu o Jovanu: Šta ste izišli da vidite u pustinji? Trsku koju povija vjetar?
8. Nego šta ste izišli da vidite? Čovjeka u meke haljine obučena? Eto, koji meke haljine nose po carskim su dvorovima.
9. Nego šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, kažem vam, *i više od proroka. [*Lk 1, 76; 20, 6.]
10. Jer on je taj o kojem je pisano: *Eto, ja šaljem anđela svoga pred licem tvojim, koji će pripraviti put tvoj pred tobom. [*Mal 3, 1.]
11. Zaista vam kažem: Među rođenima od žena nije se pojavio veći od Jovana Krstitelja; a najmanji u Carstvu nebeskome veći je od njega.
12. *A od vremena Jovana Krstitelja do sada Carstvo nebesko s naporom se osvaja, i podvižnici ga zadobijaju. [*Lk 16, 16.]
13. Jer su svi Proroci i Zakon proricali do Jovana.
14. I ako hoćete vjerovati, on je *Ilija što će doći. [*Mt 17, 12; Mal 3, 23.]
15. Ko ima uši da čuje, neka čuje!
16. Ali sa kime ću uporediti rod ovaj? Sličan je djeci koja sjede po trgovima i dovikuju drugovima svojim govoreći:
17. Svirasmo vam, i ne igraste; naricasmo vam, i ne ridaste.
18. Jer dođe Jovan, koji niti jede niti pije, a oni kažu: Đavo je u njemu.
19. Dođe Sin Čovječiji, koji i jede i pije, a oni kažu: Gle čovjeka izjelice i vinopije, druga carinicima i grješnicima. I bi opravdana premudrost od djece njezine.
20. *Tada poče Isus koriti gradove u kojima su se dogodila mnoga čudesa njegova, što se ne pokajaše: [*Lk 10, 13.]
21. Teško tebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila čudesa koja su se u vama dogodila, davno bi se *u vreći i pepelu pokajali. [*Jona 3, 6.]
22. Ali vam kažem: *Tiru i Sidonu lakše će biti u dan Suda nego vama. [*Mt 10, 15; 11, 24.]
23. I ti, Kapernaume, koji si se do neba podigao, do pakla ćeš sići; jer da su u Sodomu bila čudesa što su se u tebi dogodila, ostao bi do dana današnjega.
24. Ali vam kažem *da će zemlji sodomskoj lakše biti u dan Suda nego tebi. [*Mt 10, 15.]
25. *U to vrijeme odgovori Isus, i reče: Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, † što si ovo sakrio od mudrih i razumnih, a otkrio si bezazlenima. [*Lk 10, 21; † 1 Kor 1, 27.]
26. Da, Oče, jer je tako bila blaga volja tvoja.
27. *Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, i ako Sin hoće kome otkriti. [*Mt 28, 18; Jn 3, 35.]
28. Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni i ja ću vas odmoriti.
29. Uzmite jaram moj na sebe i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smiren srcem, i naći ćete pokoj dušama svojim.
30. *Jer jaram je moj blag, i breme je moje lako. [*1 Jn 5, 3.]

12. O trganju klasja u subotu. Liječenje suhorukog. Ispunjenje proročanstva o Slugi Gospodnjem. Iscjeljenje bjesomučnoga. O huli na Duha Svetoga i o znaku proroka Jone. Mati i braća Isusova.

1. U to vrijeme *iđaše Isus u subotu kroz usjeve; a učenici njegovi ogladnješe i počeše trgati klasje i jesti. [*5 Moj 23, 25; Mk 2, 23; Lk 6, 1.]
2. A fariseji vidjevši to rekoše mu: Gle, učenici tvoji čine *što ne valja činiti u subotu. [*2 Moj 20, 10.]
3. A on im reče: Niste li čitali *šta učini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim? [*1 Sam 21, 6.]
4. Kako uđe u dom Božiji i hljebove predloženja pojede, koje nije valjalo jesti njemu ni onima što su bili s njim, *nego samo sveštenicima. [*3 Moj 24, 9.]
5. Ili niste čitali u *Zakonu kako subotom sveštenici u hramu subotu obesvećuju, pa nisu krivi? [*4 Moj 28, 9.]
6. A ja vam kažem da je ovdje veći od hrama.
7. Kad biste pak znali šta je to: *Milost hoću a ne žrtvoprinošenje, ne biste osuđivali nevine. [*Os 6, 6; Mt 9, 13.]
8. Jer je Sin Čovječiji gospodar i subote.
9. *I otišavši odande, dođe u sinagogu njihovu. [*Mk 3, 1; Lk 6, 6.]
10. I gle, tu bijaše čovjek sa rukom suhom; i zapitaše ga govoreći: *Valja li subotom liječiti? – da bi ga optužili. [*Lk 14, 3.]
11. A on im reče: Koji je među vama čovjek koji ima ovcu jednu, pa ako ona u subotu upadne u jamu, da je neće uzeti i izvaditi?
12. A koliko li je čovjek pretežniji od ovce? Dakle, valja subotom dobro činiti.
13. Tada reče čovjeku: Pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga.
14. A fariseji izišavši održaše vijećanje protiv njega kako da ga pogube. No Isus, doznavši to, ukloni se odande.
15. I za njim iđaše narod mnogi, i iscijeli ih sve,
16. I zaprijeti im da ga ne razglašuju;
17. Da se ispuni što je rečeno preko Isaije proroka, koji govori:
18. Gle, *sluga moj, kojega izabrah, Ljubljeni moj, † koji je po volji duše moje: metnuću Duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiće. [*Is 42, 1-4; † Mt 3, 17.]
19. Neće se svađati ni vikati, niti će ko čuti po trgovima glasa njegova.
20. Trsku stučenu neće prelomiti i žižak tinjajući neće ugasiti dokle ne dovede pravdu do pobjede.
21. I u ime njegovo uzdaće se narodi.
22. Tada mu dovedoše bjesomučnog koji bješe slijep i nijem; i iscijeli ga tako da slijepi i nijemi progleda i progovori.
23. I divljaše se sav narod govoreći: Nije li ovo *Sin Davidov? [*Mt 21, 9; Jn 7, 42.]
24. *A fariseji čuvši to rekoše: Ovaj drugačije ne izgoni demone do pomoću Veelzevula, kneza demonskog. [*Mt 9, 34; Mk 3, 22; Lk 11, 15.]
25. A Isus, znajući misli njihove, reče im: Svako carstvo koje se razdijeli samo u sebi, opustjeće; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam u sebi, neće se održati.
26. I ako satana satanu izgoni, sam se u sebi razdijelio; kako će, dakle, opstati carstvo njegovo?
27. A ako ja pomoću Veelzevula izgonim demone, sinovi vaši čijom pomoću izgone? Zato će vam oni biti sudije.
28. A ako li ja Duhom Božijim izgonim demone, onda je došlo k vama Carstvo Božije.
29. *Ili kako može ko ući u kuću jakoga i pokućanstvo njegovo oteti, ako najprije ne sveže jakoga? – i onda će kuću njegovu oplijeniti. [*Is 49, 24.]
30. Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, rasipa.
31. Zato vam kažem: *Svaki grijeh i hula oprostiće se ljudima, a hula na Duha Svetoga neće se oprostiti ljudima. [*Jev 6, 4; 10, 26; 1 Jn 5, 16.]
32. I ako reče ko riječ protiv Sina Čovječijega, *oprostiće mu se; a koji reče protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni u ovome vijeku ni u budućem. [*1 Tim 1, 13.]
33. Ili usadite dobro drvo, i *rod njegov biće dobar, ili usadite rđavo drvo, i rod njegov biće rđav; jer se po rodu drvo poznaje. [*Mt 7, 17.]
34. *Porodi aspidini, kako možete dobro govoriti kada ste zli? Jer od suviška srca usta govore. [*Mt 3, 7.]
35. Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro; a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo.
36. A ja vam kažem, da će za svaku praznu riječ koju reknu ljudi dati odgovor u dan Suda.
37. Jer ćeš zbog svojih riječi biti opravdan i zbog svojih riječi biti osuđen.
38. *Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreći: Učitelju, hoćemo od tebe znak da vidimo. [*Mt 16, 1.]
39. A on odgovarajući reče im: Rod zli i preljubotvorni traži znak; i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka.
40. *Jer kao što je Jona bio u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječiji † biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. [*Jona 2, 1; † Ef 4, 9; 1 Pet 3, 19.]
41. Ninevljani će ustati na Sud sa rodom ovim, i osudiće ga; *jer se pokajaše Joninim propovijedanjem; a gle, ovdje je veći od Jone. [*Jn 3, 5.]
42. *Carica južna ustaće na Sud sa rodom ovim, i osudiće ga; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomonovu; a gle, ovdje je veći od Solomona. [*1 car 10, 1.]
43. A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne nalazi.
44. Onda kaže: Da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši nađe prazan, pometen i ukrašen.
45. Tada otide i uzme sa sobom sedam drugih duhova gorih od sebe, i ušavši boravi ondje; *i bude potonje gore čovjeku onome od prvoga. Tako će biti i ovome rodu zlome. [*2 Pet 2, 20.]
46. Dok on još govoraše narodu, gle, *mati i braća njegova stajahu napolju † tražeći da govore s njime. [*Mt 13, 55; † Mk 3, 31; Lk 8, 19.]
47. I neko mu reče: Evo, mati tvoja i braća tvoja stoje napolju tražeći da govore s tobom.
48. A on odgovori i reče onome što mu kaza: Ko je mati moja, i ko su braća moja?
49. I pruživši ruku svoju na učenike svoje, reče: Evo mati moja i braća moja.
50. Jer ko izvrši volju Oca mojega koji je na nebesima, *taj je brat moj i sestra i mati. [*Rim 8, 29.]

13. Priče o Carstvu nebeskom: o sijaču i sjemenu; o pšenici i kukolju; o zrnu gorušičnom; o kvascu; o sakrivenom blagu; o trgovcu bisera; o mreži. Isus prezren u postojbini svojoj.

1. A onoga dana, izišavši Isus iz kuće, *sjeđaše kraj mora. [*Mk 4, 1.]
2. *I sabra se oko njega narod mnogi tako da je morao ući u lađu i sjesti; a narod sav stajaše na obali. [*Lk 8, 4.]
3. I on im kaziva mnogo u pričama govoreći: Gle, iziđe sijač da sije.
4. I kad sijaše, jedna zrna padoše pokraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ih.
5. A druga padoše na kamenita mjesta, gdje ne bijaše mnogo zemlje, i odmah iznikoše, jer ne bijaše zemlja duboka.
6. I kad obasja sunce, uvenuše; i budući da nemahu žila, posahnuše.
7. A druga padoše u trnje, i naraste trnje i podavi ih.
8. A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto, a jedno po šezdeset, a jedno po trideset.
9. Ko ima uši da čuje, neka čuje!
10. I pristupivši učenici rekoše mu: Zašto im govoriš u pričama?
11. A on odgovarajući reče im: Zato što je *vama dano da znate tajne Carstva nebeskoga, a njima nije dano. [*1 Kor 2, 10.]
12. *Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a ko nema, uzeće mu se i ono što ima. [*Mt 25, 29; Mk 4, 25; Lk 8, 18.]
13. Zato im *govorim u pričama, jer † gledajući ne vide, i slušajući ne čuju, niti razumiju. [*Jn 16, 25; † 5 Moj 29, 3.]
14. I ispunjava se na njima proroštvo Isaijino, koje govori: *Ušima ćete čuti, i nećete razumjeti; i očima ćete gledati, i nećete vidjeti! [*Is 6, 9.]
15. Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i očima svojim zažmuriše da kako očima ne vide, i ušima ne čuju, i srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.
16. A *blago vašim očima što vide i ušima vašim što čuju. [*Lk 10, 23, 24.]
17. Jer zaista vam kažem da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, a ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše.
18. Vi pak čujte priču o sijaču!
19. Svakome koji sluša riječ o Carstvu i ne razumije, dolazi nečastivi i krade posijano u srcu njegovom; to je ono pored puta posijano.
20. A na kamenitu mjestu posijano, to je koji sluša riječ i odmah je s radošću prima.
21. Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju zbog riječi, odmah se sablazni.
22. A posijano u trnju, to je *koji sluša riječ, no briga ovoga svijeta i prevara bogatstva zaguše riječ i bez roda ostane. [*Mt 6, 19-34; 1 Tim 6, 9.]
23. A posijano na dobroj zemlji, to je koji sluša riječ i razumije, koji, dakle, i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šezdeset, a jedan po trideset.
24. Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo nebesko je kao čovjek što posija dobro sjeme na njivi svojoj.
25. A kad ljudi pospaše, dođe njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide.
26. A kada niče usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj.
27. Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme sijao na njivi svojoj? Otkuda, dakle, kukolj?
28. A on im reče: Neprijatelj čovjek to učini. A sluge mu rekoše: Hoćeš li, dakle, da idemo da ga počupamo?
29. A on reče: Ne; da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno s njime i pšenicu.
30. Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Saberite najprije kukolj i svežite ga u snoplje da se sažeže, a *pšenicu odvezite u žitnicu moju. [*Mt 3, 12.]
31. Drugu priču kaza im govoreći: *Carstvo nebesko je kao zrno gorušično koje uzme čovjek i posije na njivi svojoj. [*Mk 4, 30; Lk 13, 18.]
32. Ono je, istina, najmanje od sviju sjemena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i *bude drvo da ptice nebeske dolaze i nastanjuju se na granama njegovim. [*Jez 17, 23.]
33. *Drugu priču kaza im: Carstvo nebesko je kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne. [*Lk 13, 20.]
34. *Sve ovo u pričama govori Isus ljudima, i bez priča ništa im ne govoraše. [*Mk 4, 33, 34.]
35. Da se ispuni što je rečeno preko proroka koji govori: *Otvoriću u pričama usta svoja, iskazaću sakriveno od postanja svijeta. [*Ps 78, 2.]
36. Tada otpusti Isus narod, i dođe u kuću. I pristupiše mu učenici njegovi govoreći: Protumači nam priču o kukolju na njivi.
37. A on odgovarajući reče im: Koji sije dobro sjeme, to je Sin Čovječiji;
38. A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su Carstva, a kukolj sinovi su zla.
39. A neprijatelj koji ga je posijao jeste đavo; a žetva je svršetak vijeka, a žeteoci su anđeli.
40. Kao što se, dakle, kukolj sabira i ognjem sažiže, tako će biti na posljetku ovoga vijeka.
41. Poslaće Sin Čovječiji anđele svoje, i sabraće iz Carstva njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje.
42. I baciće ih u peć ognjenu; *ondje će biti plač i škrgut zuba. [*Mt 8, 12.]
43. *Tada će se pravednici zasjati kao sunce u Carstvu Oca svoga. Ko ima uši da čuje, neka čuje! [*Dan 12, 3.]
44. Još je Carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši, čovjek sakri i od radosti svoje otide i *sve što ima prodade i kupi polje ono. [*Mt 19, 29; Lk 14, 33; Flp 3, 7.]
45. Još je Carstvo nebesko kao čovjek trgovac koji traži dobra bisera.
46. Pa kad nađe *jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga. [*PrS 8, 10.]
47. Još je Carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i *sabere ribe od svake vrste. [*Mt 22, 10.]
48. Kad se napuni, izvuku je na obalu i, posjedavši, izaberu dobre u sudove, a loše izbace napolje.
49. Tako će biti na svršetku vijeka: izići će anđeli i *odlučiće zle od pravednih, [*Mt 25, 32.]
50. I baciće ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zuba.
51. Reče im Isus: Razumijete li sve ovo? Rekoše mu: Da, Gospode!
52. A on im reče: Zato je svaki književnik koji se naučio Carstvu nebeskome kao domaćin koji iznosi iz riznice svoje novo i staro.
53. I kada svrši Isus priče ove, otide odande.
54. *I došavši u postojbinu svoju, učaše ih u sinagogi njihovoj tako da mu se divljahu i govorahu: Otkud ovome premudrost ova i moći? [*Mk 6, 1; Lk 4, 16.]
55. Nije li ovo drvodjeljin sin? Ne zove li se mati njegova Marija, i braća njegova Jakov i Josija i Simon i Juda?
56. I sestre njegove nisu li sve kod nas? *Otkud njemu sve ovo? [*Jn 6, 42; 7, 15, 52.]
57. I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: *Nema proroka bez časti osim u postojbini svojoj i u domu svome. [*Jn 4, 44.]
58. I ne učini ondje čudesa mnoga zbog nevjerja njihova.

14. Pogubljenje Jovana Krstitelja. Isus umnožava hljebove, ide po moru, iscjeljuje bolesnike u Genisaretu.

1. U to vrijeme dođe glas do *Iroda četvorovlasnika o Isusu. [*Mk 6, 14; Lk 9, 7.]
2. I reče slugama svojim: To je Jovan Krstitelj, on ustade iz mrtvih, i zato čini čudesa.
3. Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i *baci u tamnicu zbog Irodijade, žene Filipa brata svoga; [*Mt 11, 2.]
4. Jer mu Jovan govoraše: *Ne možeš ti nju imati. [*3 Moj 18, 16.]
5. I htjede da ga ubije, ali se poboja naroda; *jer ga držahu za proroka. [*Mt 21, 26.]
6. A kad bijaše dan rođenja Irodova, igra kći Irodijadina pred njima i ugodi Irodu.
7. Zato sa zakletvom obeća joj dati što god zaište.
8. A ona, nagovorena od matere svoje, reče: Daj mi ovdje na tanjiru glavu Jovana Krstitelja.
9. I sneveseli se car; ali zbog zakletve i onih koji se gošćahu s njim, zapovjedi dati joj.
10. I posla te posjekoše Jovana u tamnici.
11. I donesoše glavu njegovu na tanjiru, i dadoše djevojci i odnese je materi svojoj.
12. I došavši učenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i sahraniše ga; i dođoše te javiše Isusu.
13. *I čuvši Isus, otide odande lađom u pusto mjesto nasamo. A kada to ču narod, pođe za njim pješice iz gradova. [*Mk 6, 32; Lk 9, 10; Jn 6, 1.]
14. I izišavši Isus vidje mnogi narod, i *sažali se na njih, i iscijeli bolesnike njihove. [*Mt 9, 36.]
15. *A pred veče pristupiše mu učenici njegovi govoreći: Ovdje je pusto mjesto, a već je dockan; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane. [*Mk 6, 35; Lk 9, 12; Jn 6, 5.]
16. A Isus im reče: Nema potrebe da idu; podajte im vi neka jedu.
17. A oni mu rekoše: Nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe.
18. A on reče: Donesite ih meni ovamo.
19. I zapovjedi narodu da posjedaju po travi, pa uze onih pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade učenicima, a učenici narodu.
20. I jedoše svi i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče dvanaest kotarica punih.
21. A onih što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece.
22. I odmah prinudi Isus učenike svoje da uđu u lađu i idu prije njega na onu stranu dok on otpusti narod.
23. I *otpustivši narod, pope se na goru da se nasamo pomoli. † A nasta veče i bijaše ondje sam. [*Mk 6, 45; Lk 6, 12; † Jn 6, 16.]
24. A lađa bješe već nasred mora, ugrožena od valova, jer bijaše protivan vjetar.
25. A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus hodeći po moru.
26. I vidjevši ga učenici gdje ide po moru, uznemiriše se govoreći: *To je utvara; i od straha povikaše. [*Lk 24, 37.]
27. A Isus im odmah reče govoreći: Ne bojte se, ja sam, ne plašite se!
28. A Petar odgovarajući reče mu: Gospode, ako si ti, reci mi da dođem tebi po vodi.
29. A on reče: Hodi! I izišavši iz lađe, Petar iđaše po vodi da dođe Isusu.
30. No videći jak vjetar uplaši se, i počevši tonuti, povika govoreći: Gospode, spasi me!
31. I odmah Isus pruživši ruku uhvati ga, i reče mu: Malovjerni, zašto posumnja?
32. I kad uđoše u lađu, presta vjetar.
33. A oni u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: *Vaistinu si ti Sin Božiji. [*Mt 16, 16; Jn 1, 49.]
34. I prešavši dođoše u zemlju genisaretsku.
35. I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše mu sve bolesnike.
36. I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od haljine njegove; i *koji se dotakoše ozdraviše. [*Mt 9, 20; Lk 6, 19.]

15. Hristos izobličava fariseje za njihova ljudska predanja. Šta pogani čovjeka. Vjera žene Hananejke. Liječenje mnogih bolesnika. Drugo umnoženje hljebova.

1. Tada *pristupiše Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreći: [*Mk 7, 1.]
2. Zašto učenici tvoji prestupaju predanje starih? Jer *ne umivaju ruke svoje kada hljeb jedu. [*Lk 11, 38.]
3. A on odgovarajući reče im: Zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za predanje svoje?
4. Jer Bog zapovjedi govoreći: *Poštuj oca i mater; i † koji ruži oca ili mater smrću da umre. [*2 Moj 20, 12; † 2 Moj 21, 17.]
5. A vi kažete: Ako koji reče ocu ili materi: prilog je ono čime bih ti ja mogao pomoći;
6. Može i da ne poštuje oca svoga i mater. I ukidoste zapovijest Božiju za predanje svoje.
7. Licemjeri, dobro je za vas prorokovao Isaija govoreći:
8. Približava mi se *narod ovaj ustima svojim i usnama me poštuje, a srce im je daleko od mene. [*Is 29, 13.]
9. No uzalud me poštuju učeći naukama i zapovijestima ljudskim.
10. I dozvavši narod, reče im: Slušajte i razumijte.
11. *Ne pogani čovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani čovjeka. [*Dap 10, 15; 1 Tim 4, 4; Tit 1, 15.]
12. Tada pristupiše učenici njegovi i rekoše mu: Znaš li da fariseji, čuvši tu riječ, sablazniše se?
13. A on odgovarajući reče: Svako drvo koje nije usadio Otac moj nebeski, iskorijeniće se.
14. Ostavite ih, *slijepi su vođi slijepima; a slijepi slijepoga ako vodi, oba će u jamu pasti. [*Lk 6, 39.]
15. A Petar odgovarajući reče mu: Rastumači nam priču ovu.
16. A Isus reče: Eda li ste i vi još nerazumni?
17. Zar još ne znate da sve što ulazi u usta ide u trbuh, i izbacuje se napolje?
18. A što izlazi iz usta, izlazi iz srca, i ono pogani čovjeka.
19. *Jer iz srca izlaze zle pomisli, ubistva, preljube, blud, krađe, lažna svjedočenja, hule. [*1 Moj 8, 21.]
20. I ovo je što pogani čovjeka, a neumivenim rukama jesti ne pogani čovjeka.
21. *I izišavši odande Isus otide u krajeve tirske i sidonske. [*Mk 7, 24.]
22. I gle, žena Hananejka iziđe iz onih krajeva i povika mu govoreći: Pomiluj me, Gospode, sine Davidov, kćer moju mnogo muči đavo!
23. A on joj ne odgovori ni riječi. I pristupivši učenici njegovi moljahu ga govoreći: Otpusti je, jer viče za nama.
24. A on odgovarajući reče: *Ja sam poslan samo izgubljenim ovcama doma Izrailjeva. [*Mt 10, 6; Rim 15, 8.]
25. A ona pristupivši pokloni mu se govoreći: Gospode, pomozi mi!
26. A on odgovarajući reče: Nije dobro uzeti hljeb od djece i baciti psima.
27. A ona reče: Da, Gospode! Ali i psi jedu od mrva što padaju sa trpeze gospodara njihovih.
28. Tada odgovori Isus i reče joj: O ženo, velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoćeš! I ozdravi kći njena od onoga časa.
29. *I otišavši Isus odande, dođe moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje. [*Mk 7, 31.]
30. I pristupi mu narod mnogi koji imaše sa sobom hrome, slijepe, nijeme, bogalje i mnoge druge, i položiše ih pred noge Isusove, i iscijeli ih.
31. Tako da se narod divljaše, videći gluve gdje čuju, nijeme gdje govore, bogalje iscijeljene, hrome gdje idu, slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva.
32. *A Isus dozvavši učenike svoje, reče: Žao mi je naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nisam rad otpustiti ih gladne da ne malakšu na putu. [*Mk 8, 1.]
33. I rekoše mu učenici njegovi: Otkuda nam u pustinji toliko hljeba da se nasiti toliki narod?
34. I reče im Isus: Koliko hljebova imate? A oni rekoše: Sedam, i malo ribica.
35. I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji.
36. I uzevši onih sedam hljebova i ribe, i zablagodarivši, prelomi i dade učenicima svojim, a učenici narodu.
37. I jedoše svi i nasitiše se; i nakupiše komada što preteče sedam kotarica punih.
38. A onih što su jeli bijaše četiri hiljade ljudi, osim žena i djece.
39. I otpustivši narod, uđe u lađu i dođe u krajeve magdalske.

16. Traženje znaka s neba. O kvascu farisejskom i sadukejskom. Petrovo ispovijedanje Hrista kao Sina Božijeg. Isusov nagovještaj o stradanju, smrti i vaskrsenju. O idenju za Hristom i nošenju krsta.

1. I pristupivši fariseji i sadukeji, kušajući ga iskahu da im pokaže znak sa neba. [*Mt 12, 38, Mk 8, 11; Lk 12, 54-46.]
2. A on odgovarajući reče im: Uveče govorite: biće vedro, jer je nebo crveno.
3. I ujutru: danas će biti nepogoda, jer je nebo crveno i mutno. Licemjeri, lice nebesko umijete raspoznavati, a znake vremena ne možete?
4. *Rod zli i preljubotvorni traži znak, i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka. I ostavivši ih otide. [*Mt 12, 39.]
5. I učenici njegovi polazeći na onu stranu, zaboraviše uzeti hljeba.
6. A Isus im reče: *Pazite i čuvajte se kvasca farisejskog i sadukejskog. [*Lk 12, 1.]
7. A oni pomišljahu u sebi govoreći: To je što nismo hljeba uzeli.
8. A Isus razumjevši reče im: Šta pomišljate u sebi, malovjerni, što niste hljeba uzeli?
9. *3ar još ne razumijete, niti pamtite pet hljebova na pet hiljada, i koliko kotarica nakupiste? [*Mt 14, 18.]
10. *Ni onih sedam hljebova na četiri hiljade, i koliko kotarica nakupiste? [*Mt 15, 34.]
11. Kako ne razumijete da vam ne rekoh za hljebove, nego da se čuvate kvasca farisejskog i sadukejskog?
12. Tada razumiješe da ne reče da se čuvaju kvasca hljebnoga, nego nauke farisejske i sadukejske.
13. A kada dođe Isus u krajeve Kesarije Filipove, zapita učenike svoje govoreći: *Šta o meni govore ljudi ko je Sin Čovječiji? [*Mk 8, 27; Lk 9, 18.]
14. A oni rekoše: Jedni govore da si *Jovan Krstitelj, drugi da si † Ilija, drugi opet Jeremija, ili **koji od proroka. [*Mt 14, 2; † Mt 17, 10; **Lk 7, 16.]
15. Reče im Isus: A vi šta velite ko sam ja?
16. A Simon Petar odgovori i reče: *Ti si Hristos, Sin Boga živoga. [*Jn 6, 69.]
17. A Isus odgovarajući reče mu: Blažen si, Simone, sine Jonin! Jer tijelo i krv ne otkriše ti to, nego *Otac moj koji je na nebesima. [*Gal 1, 16.]
18. A i ja tebi kažem da si *ti Petar, i † na tome kamenu sazidaću Crkvu svoju, i vrata pakla neće je nadvladati. [*Jn 1, 42; † Ef 2, 20.]
19. *I daću ti ključeve Carstva nebeskoga: i što svežeš na zemlji biće svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji biće razdriješeno na nebesima. [*Mt 18, 18.]
20. *Tada zaprijeti učenicima svojim da nikom ne kazuju da je on Isus Hristos. [*Mt 17, 9.]
21. Od tada poče Isus *kazivati učenicima svojim da njemu valja ići u Jerusalim, i mnogo postradati od starješina i prvosveštenika i književnika, i ubijen biti, i treći dan da će ustati. [*Mk 8, 31; Lk 9, 22.]
22. I uzevši ga Petar poče ga odvraćati govoreći: Bože sačuvaj, Gospode; to neće biti tebi.
23. A on okrenuvši se reče Petru: Idi od mene, satano! Sablazan si mi, jer ne misliš što je Božije nego što je ljudsko.
24. *Tada Isus reče učenicima svojim: Ako hoće ko za mnom ići, neka se odrekne sebe, i uzme krst svoj i za mnom ide. [*Mt 10, 38.]
25. Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga; a *ako ko izgubi život svoj mene radi, naći će ga. [*Otk 12, 11.]
26. Jer *kakva je korist čovjeku ako sav svijet zadobije a duši svojoj naudi? Ili kakav će otkup dati čovjek za dušu svoju? [*Mk 8, 36.]
27. Jer će doći Sin Čovječiji u slavi Oca svojega sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim.
28. Zaista vam kažem: Ima nekih među vama što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječijega gdje dolazi u Carstvu svome.

17. Preobraženje Hristovo. Iscjeljenje bjesomučnoga dječaka. Moć vjere. Drugo predskazivanje stradanja, smrti i vaskrsenja. Porez hramu.

1. I *poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana, brata njegova, i izvede ih na goru visoku same. [*Mk 9, 2; Lk 9, 28.]
2. I *preobrazi se pred njima, i zasija se lice njegovo kao sunce, a haljine njegove postadoše bijele kao svjetlost. [*2 Pet 1, 16-18.]
3. I gle, javiše im se Mojsej i Ilija koji s njim govorahu.
4. A Petar odgovarajući reče Isusu: Gospode, dobro nam je ovdje biti; ako hoćeš da načinimo ovdje tri sjenice: tebi jednu, i Mojseju jednu, i jednu Iliji.
5. Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih i, gle, glas iz oblaka koji govori: *Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji; njega slušajte. [*Mt 3, 17.]
6. I čuvši učenici padoše ničice i uplašiše se veoma.
7. I pristupivši Isus dohvati ih se i reče: Ustanite i ne bojte se.
8. A oni, podignuvši oči svoje, nikoga ne vidješe do Isusa sama.
9. I kada silažahu sa gore, *zapovjedi im Isus govoreći: Nikom ne kazujte što ste vidjeli dok Sin Čovječiji iz mrtvih ne vaskrsne. [*Mt 16, 20.]
10. I zapitaše ga učenici njegovi govoreći: *3ašto, dakle, književnici kažu da Ilija najprije treba da dođe? [*Mt 11, 14.]
11. A Isus odgovarajući reče im: Ilija će zaista doći najprije i urediti sve.
12. Ali kažem vam da je Ilija već došao, i ne poznaše ga, nego *učiniše s njime što htjedoše; tako će i Sin Čovječiji postradati od njih. [*Mt 14, 10.]
13. Tada razumješe učenici da im reče za Jovana Krstitelja.
14. *I kada dođoše narodu, pristupi mu čovjek i pade na koljena pred njim govoreći: [*Mk 9, 14-29; Lk 9, 37-42.]
15. Gospode, pomiluj sina mojega, jer je mjesečar i muči se ljuto; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu.
16. I dovedoh ga učenicima tvojim i ne mogoše ga iscijeliti.
17. A Isus odgovarajući reče: O rode nevjerni i pokvareni! Dokle ću biti s vama? Dokle ću vas trpljeti? Dovedite mi ga amo.
18. I zaprijeti mu Isus; i demon iziđe iz njega; i ozdravi momče od onoga časa.
19. Tada pristupiše učenici Isusu i nasamo mu rekoše: Zašto ga mi ne mogosmo izgnati?
20. A Isus im reče: Za nevjerovanje vaše. Jer zaista vam kažem: *Ako imate vjere koliko zrno gorušično, reći ćete gori ovoj: pređi odavde tamo, i preći će, i ništa vam neće biti nemoguće. [*Mt 21, 21; Lk 17, 6.]
21. A ovaj se rod ne izgoni osim molitvom i postom.
22. *A kad su hodili po Galileji, reče im Isus: Sin Čovječiji biće predan u ruke ljudske; [*Mt 16, 21; 20, 18, 19; Mk 8, 31; 9, 30; Lk 9, 22, 44.]
23. I ubiće ga, i treći dan ustaće. I veoma se ožalostiše.
24. A kada dođoše u Kapernaum, pristupiše Petru oni što kupe didrahme, i rekoše: Zar učitelj vaš ne daje *didrahme? [*2 Moj 30, 13; 2 car 12, 5, 6.]
25. Petar reče: Daje. I kad uđe u kuću, preteče ga Isus govoreći: Šta misliš, Simone? Carevi zemaljski od koga uzimaju porez ili carinu, od svojih sinova ili od tuđih?
26. Reče mu Petar: Od tuđih. Reče mu Isus: Znači, sinovi su oslobođeni.
27. Ali da ih ne sablaznimo, idi na more i baci udicu, i koju ribu prvu uhvatiš, uzmi je; i kad joj otvoriš usta, naći ćeš statir; uzmi ga te im podaj za mene i za sebe.

18. Najveći u Carstvu nebeskom. O sablazni. Priča o izgubljenoj ovci. Crkveni način ispravljanja bližnjeg. Moć apostolske vlasti; o zajedničkoj molitvi i praštanju. Priča o nemilosrdnom slugi.

1. U *onaj čas pristupiše učenici Isusu govoreći: Ko je, dakle, najveći u Carstvu nebeskome? [*Mk 9, 33; Lk 9, 46.]
2. I dozva Isus dijete, i postavi ga među njih,
3. I reče: Zaista vam kažem, *ako se ne obratite i ne budete kao djeca, nećete ući u Carstvo nebesko. [*Mt 19, 14.]
4. Koji se, dakle, ponizi kao dijete ovo, onaj je najveći u Carstvu nebeskom.
5. I *koji primi jedno takvo dijete u ime moje, mene prima. [*Mt 10, 40, 42.]
6. *A koji sablazni jednoga od ovih malih koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenički o vrat njegov, i da potone u dubinu morsku. [*Lk 17, 1, 2.]
7. Teško svijetu od sablazni; jer potrebno je da dođu sablazni, ali teško čovjeku onom kroz koga dolazi sablazan.
8. *Ako li te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe; bolje ti je ući u život hromu ili kljastu nego da imaš dvije ruke ili dvije noge, a da te bace u oganj vječni. [*Mt 5, 29-30.]
9. I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe; bolje ti je s jednim okom u život ući nego da imaš dva oka, a da te bace u pakao ognjeni.
10. Gledajte da ne prezrete jednoga od malih ovih; jer vam kažem da *anđeli njihovi na nebesima stalno gledaju lice Oca moga nebeskoga. [*Jev 1, 14]
11. *Jer Sin Čovječiji dođe da spase izgubljeno. [*Lk 19, 10.]
12. *Šta vam se čini? Ako neki čovjek ima sto ovaca pa zaluta jedna od njih, ne ostavi li devedeset i devet u planini, i ide te traži onu zalutalu? [*Lk 15, 4.]
13. I ako se dogodi da je nađe, zaista vam kažem da se njoj raduje više nego onim devedeset i devet što nisu zalutale.
14. Tako nije volja Oca vašega nebeskoga da propadne jedan od ovih malih.
15. *Ako li ti zgrješi brat tvoj, idi i pokaraj ga nasamo; ako te posluša, dobio si brata svojega. [*3 Moj 19, 17; Lk 17, 3; Gal 6, 1.]
16. Ako li te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu da na ustima dva ili tri svjedoka ostane *svaka riječ. [*5 Moj 19, 15.]
17. Ako li njih ne posluša, kaži Crkvi; a ako li ne posluša ni Crkvu, neka ti bude kao neznabožac i carinik.
18. Zaista vam kažem: *Što god svežete na zemlji biće svezano na nebu, i što god razdriješite na zemlji biće razdriješeno na nebu. [*Mt 16, 19; Jn 20, 23.]
19. Opet vam zaista kažem: Ako se dva od vas slože na zemlji u bilo kojoj stvari za koju se uzmole, *daće im Otac moj koji je na nebesima. [*Mk 11, 24.]
20. Jer gdje su dva ili tri sabrana u ime moje, *ondje sam i ja među njima. [*Mt 28, 20.]
21. Tada mu pristupi Petar i reče: Gospode, koliko puta, ako mi zgriješi brat moj, da mu oprostim? Do sedam li puta?
22. Reče mu Isus: Ne velim ti do *sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam. [*1 Moj 4, 24; Lk 17, 4; Ef 4, 32.]
23. Zato je Carstvo nebesko slično čovjeku caru, koji htjede da se proračuna sa slugama svojim.
24. I kad se poče računati, dovedoše mu jednoga dužnika od deset hiljada talanata.
25. I budući da on nemaše čime vratiti, zapovijedi gospodar njegov da prodadu njega i ženu njegovu i *djecu i sve što imaše, i da se naplati. [*Nem 5, 5.]
26. No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: Gospodaru, pričekaj me, i sve ću ti vratiti.
27. A gospodar se sažali na onoga slugu, i pusti ga i dug mu oprosti.
28. A kad iziđe sluga taj, nađe jednoga od svojih drugara koji mu bijaše dužan sto dinara, i uhvati ga i stade daviti govoreći: Daj mi što si dužan!
29. Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreći: Pričekaj me, i sve ću ti vratiti.
30. A on ne htjede, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne vrati dug.
31. Vidjevši pak drugari njegovi taj događaj, ožalostiše se veoma, i otišavši, objasniše gospodaru svojemu sve što se dogodilo.
32. Tada ga pozva gospodar njegov, i reče mu: Zli slugo, sav dug onaj oprostio sam ti, jer si me molio.
33. Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svoga drugara, kao i ja na te što se smilovah?
34. I razgnjevi se gospodar njegov, i predade ga mučiteljima *dok ne vrati sve što mu je dugovao. [*Mt 5, 25.]
35. Tako će i Otac moj nebeski učiniti vama ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojih sagrješenja njihova. [*Mt 6, 14; Jak 2, 13.]

19. O braku, razvodu i bezbračnom životu. Isus blagosilja djecu. O bogatom mladiću. O nagradi apostolima za predanost Hristu.

1. I *kada svrši Isus riječi ove, otide iz Galileje, i dođe u krajeve judejske preko Jordana. [*Mk 10, 1.]
2. I za njim iđaše narod mnogi i iscijeli ih ondje.
3. I pristupiše mu fariseji da ga kušaju, i rekoše mu: Je li dopušteno čovjeku otpustiti ženu svoju za svaku krivicu?
4. A on odgovarajući reče im: Niste li čitali *da je njih Tvorac od početka stvorio muško i žensko? [*1 Moj 1, 27.]
5. I rekao: *3bog toga će ostaviti čovjek oca svojega i mater, i prilijepiće se ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo, [*1 Moj 2, 24.]
6. Tako da nisu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio *čovjek da ne rastavlja. [*1 Kor 7, 10, 11.]
7. Rekoše mu: *Što onda Mojsej zapovjedi da se dade knjiga otpusna i da se ona otpusti? [*5 Moj 24, 1; Mt 5, 31.]
8. Reče im: Vama je Mojsej dopustio po okorjelosti srca vašega da otpuštate žene svoje; a iz početka nije bilo tako.
9. A ja vam kažem: *Ko otpusti ženu svoju, osim za preljubu, i oženi se drugom, čini preljubu; i ko se oženi otpuštenicom, čini preljubu. [*Mt 5, 32; Lk 16, 18.]
10. Rekoše mu učenici njegovi: Ako je tako čovjeku sa ženom, nije dobro ženiti se.
11. A on im reče: *Ne mogu svi primiti tu riječ do oni kojima je dano. [*1 Kor 7, 7, 17.]
12. Jer ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine; a ima uškopljenika koje su ljudi uškopili; a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili Carstva radi nebeskoga. Ko može primiti, neka primi!
13. *Tada mu privedoše djecu da stavi ruke na njih, i da se pomoli; a učenici im branjahu. [*Mk 10, 13; Lk 18, 15.]
14. A Isus reče: Pustite djecu, i ne branite im da dolaze k meni, *jer je takvih Carstvo nebesko. [*Mt 18, 3.]
15. I položivši na njih ruke, otide odande.
16. *I gle, neko pristupi i reče mu: Učitelju blagi, koje dobro da učinim da imam život vječni? [*Mk 10, 17; Lk 18, 18.]
17. A on mu reče: Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednoga Boga. A ako hoćeš ući u život, drži zapovijesti.
18. Reče mu: Koje? A Isus reče: *Ne ubij; ne učini preljubu; ne ukradi; ne svjedoči lažno; [*2 Moj 20, 12-16.]
19. Poštuj oca i mater; i *ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga. [*3 Moj 19, 18.]
20. Reče mu mladić: Sve ovo sačuvah od mladosti svoje; šta mi još nedostaje?
21. Reče mu Isus: Ako hoćeš savršen da budeš, *idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imaćeš blago na nebu, pa hajde za mnom. [*Mt 6, 20; Lk 12, 33.]
22. A kada ču mladić riječ, otide žalostan; jer imađaše mnoga imanja.
23. A Isus reče učenicima svojim: Zaista vam kažem da je teško bogatome ući u Carstvo nebesko.
24. I opet vam kažem: Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u Carstvo Božije.
25. A kada to čuše učenici, čuđahu se veoma govoreći: Ko se, dakle, može spasti?
26. A Isus pogledavši na njih reče im: Ljudima je ovo nemoguće, a *Bogu je sve moguće. [*Jov 42, 2.]
27. Tada odgovori Petar i reče mu: Eto, *mi smo ostavili sve i za tobom pošli; šta će, dakle, nama biti? [*Mt 4, 20, 22.]
28. A Isus im reče: Zaista vam kažem da ćete vi koji pođoste za mnom, u novom životu, kada sjedne Sin Čovječiji na prijesto slave svoje, *sjesti i sami na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest plemena Izrailjevih. [*Lk 22, 30; Otk 3, 21.]
29. I svaki koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena moga radi, primiće sto puta onoliko, i naslijediće život vječni.
30. *Ali će mnogi prvi biti posljednji i posljednji prvi. [*Mt 20, 16; Lk 13, 30.]

20. Priča o poslenicima u vinogradu. Put u Jerusalim i treće predskazivanje stradanja. Molba majke sinova Zevedejevih i o prvenstvu. Iscjeljenje dvojice jerihonskih slijepih.

1. Jer je Carstvo nebesko slično čovjeku domaćinu koji ujutru rano iziđe da najmi poslenike u vinograd svoj.
2. I pogodivši se s poslenicima po dinar na dan, posla ih u vinograd svoj.
3. I izišavši oko trećega časa,[1] vidje druge gdje stoje na trgu besposleni.
4. I njima reče: Idite i vi u vinograd moj, i što bude pravo daću vam.
5. I oni otidoše. I opet izišavši oko šestoga i devetoga časa, učini tako.
6. A oko jedanaestoga časa izišavši, nađe druge gdje stoje besposleni i reče im: Što stojite ovdje cijeli dan besposleni?
7. Rekoše mu: Jer nas niko ne najmi. Reče im: Idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primićete.
8. A kad bi uveče, reče gospodar vinograda pristavu svojemu: Dozovi poslenike i podaj im platu počevši od posljednjih do prvih.
9. I došavši koji su oko jedanaestoga časa najmljeni, primiše po dinar.
10. A kada dođoše prvi, pomisliše da će više primiti, i primiše i oni po dinar.
11. I primivši roptahu na domaćina.
12. Govoreći: Evo, ovi posljednji jedan čas radiše, pa ih izjednači s nama koji podnijesmo tegobu dana i žegu.
13. A on odgovarajući reče jednome od njih: Prijatelju, ne činim ti nepravdu. Nisi li pogodio sa mnom po dinar?
14. Uzmi svoje pa idi; a ja hoću i ovome posljednjemu da dam kao i tebi.
15. Ili *zar ja nisam vlastan u svome činiti šta hoću? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? [*Rim 9, 16, 21.]
16. *Tako će biti posljednji prvi i prvi posljednji; † jer je mnogo zvanih a malo izabranih. [*Mt 19, 30; † Mt 22, 14.]
17. *I polazeći Isus gore u Jerusalim, uze nasamo na putu Dvanaestoricu učenika, i reče im: [*Mk 10, 32; Lk 18, 31.]
18. *Evo idemo gore u Jerusalim, i † Sin Čovječiji biće predan prvosveštenicima i književnicima; i osudiće ga na smrt; [*Mt 16, 21; Jn 2, 13; † Mt 16, 21; 17, 22, 23.]
19. I predaće ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga šibaju i razapnu; i treći dan vaskrsnuće.
20. *Tada mu pristupi mati sinova Zevedejevih sa sinovima svojim klanjajući mu se i moleći ga za nešto. [*Mk 10, 35; Mt 10, 2.]
21. A on joj reče: Šta hoćeš? Reče mu: Reci *da sjednu ova moja dva sina, jedan sa desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u Carstvu tvojemu. [*Mt 19, 28.]
22. A Isus odgovarajući reče: Ne znate šta ištete. Možete li piti *čašu koju ću ja piti i krstiti se † krštenjem kojim se ja krštavam? Rekoše mu: Možemo. [*Mt 26, 39, 42; Jn 18, 11; † Lk 12, 50.]
23. I reče im: Čašu, dakle, moju ispićete i krštenjem kojim se ja krštavam krstićete se; ali sjesti meni s desne i s lijeve strane, nije moje da dam, nego kojima je pripremio Otac moj.
24. *I čuvši to desetorica, rasrdiše se na ta dva brata. [*Lk 22, 24-27.]
25. A Isus dozvavši ih reče: Znate da knezovi naroda gospodare njima i velikaši vladaju nad njima.
26. Da ne bude tako među vama; nego *koji hoće da bude veliki među vama, neka vam bude služitelj. [*Mt 23, 11; 1 Kor 9, 19.]
27. I *koji hoće među vama da bude prvi, neka vam bude sluga; [*Mk 9, 35.]
28. Kao što ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, *nego da služi i † dade život svoj u otkup za mnoge. [*Lk 22, 27; Flp 2, 7; † 1 Tim 2, 6.]
29. *I kad oni izlažahu iz Jerihona, za njim pođe narod mnogi. [*Mk 10, 46; Lk 18, 35.]
30. I gle, dva slijepa sjeđahu kraj puta, i čuvši da Isus prolazi, povikaše govoreći: *Pomiluj nas, Gospode, sine Davidov! [*Mk 10, 46-52; Lk 18, 35-43.]
31. A narod im prijećaše da ućute; a oni još većma povikaše govoreći: Pomiluj nas, Gospode, sine Davidov!
32. I stavši Isus dozva ih, i reče: Šta hoćete da vam učinim?
33. Rekoše mu: Gospode, da se otvore oči naše.
34. I smilova se Isus, i dotače se očiju njihovih, i odmah progledaše oči njihove, i otidoše za njim.

21. Hristov ulazak u Jerusalim. Izgon trgovaca iz hrama. Neplodna smokva. O vlasti Hristovoj. Priča o dvojici sinova i o zlim vinogradarima. O ugaonom kamenu.

1. I *kada se približiše Jerusalimu i dođoše u Vitfagu prema Maslinskoj gori, onda Isus posla dva učenika, [*Mk 11, 1; Lk 19, 29; Jn 12, 12.]
2. Govoreći im: Idite u selo što je prema vama, i odmah ćete naći magaricu privezanu i magare s njom; odriješite je i dovedite mi.
3. I ako vam ko reče što, kažite da oni trebaju Gospodu; i odmah će ih poslati.
4. A ovo je sve bilo da se ispuni što je kazano preko proroka koji govori:
5. *Kažite kćeri Sionovoj: Evo Car tvoj ide tebi krotak, i jaše na magarici, i magaretu, mladunčetu tovarne životinje, [*Zah 9, 9; Is 62, 11; Jn 12, 15.]
6. A učenici otidoše i učiniše kako im zapovjedi Isus.
7. Dovedoše magaricu i magare, i *metnuše na njih haljine svoje, i usjede na njih. [*2 car 9, 13.]
8. A narod veoma mnogi *prostiraše haljine svoje po putu, a drugi rezahu granje od drveća i prostirahu po putu. [*2 car 9, 13.]
9. A narod, koji iđaše pred njim i za njim, vikaše govoreći: *Osana Sinu Davidovu! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje! Osana na visini! [*Ps 118, 25-26.]
10. I kad on uđe u Jerusalim, uzbuni se sav grad govoreći: Ko je to?
11. A narod govoraše: Ovo je Isus, prorok iz Nazareta Galilejskoga.
12. *I uđe Isus u hram Božiji, i izgna sve koji prodavahu i kupovahu po hramu, i ispremeta stolove onih što mijenjahu novce, i klupe onih što prodavahu golubove. [*Mk 11, 11; Lk 19, 45; Jn 2, 15.]
13. I reče im: Napisano je: Dom moj *dom molitve neka se zove; † a vi načiniste od njega pećinu razbojničku. [*Is 56, 7; † Jer 7, 11.]
14. I pristupiše mu hromi i slijepi u hramu, i iscijeli ih.
15. A kad vidješe prvosveštenici i književnici čudesa koja učini, i djecu gdje viču u hramu i govore: Osana Sinu Davidovu, rasrdiše se.
16. I rekoše mu: Čuješ li šta ovi govore? A Isus im reče: Da! Zar niste nikada čitali: *Iz usta djece i odojčadi načinio si sebi hvalu? [*Ps 8, 2.]
17. I ostavivši ih, iziđe napolje iz grada, u Vitaniju, i zanoći ondje.
18. A ujutru vraćajući se u grad ogladnje;
19. I *ugledavši smokvu jednu kraj puta, dođe njoj i ne nađe na njoj ništa osim lišća, i reče joj: Da nikad više ne bude od tebe roda do vijeka! I odmah usahnu smokva. [*Mk 11, 13, 14; 20-24.]
20. I vidjevši to učenici diviše se govoreći: Kako odmah usahnu smokva!
21. A Isus odgovarajući reče im: Zaista vam kažem: *Ako imate vjeru i ne posumnjate, učinićete ne samo ono što se zbi sa smokvom, nego i gori ovoj ako rečete: digni se i baci se u more, dogodiće se. [*Mt 17, 20.]
22. I sve što uzištete u molitvi vjerujući, dobićete.
23. *I kad uđe u hram i stade učiti, pristupiše mu prvosveštenici i starješine narodne govoreći: Kakvom vlašću to činiš? I ko ti dade tu vlast? [*Mk 11, 27; Lk 20, 1; Dap 4, 7.]
24. A Isus odgovarajući reče im: I ja ću vas upitati jednu riječ, koju ako mi kažete, i ja ću vama reći kakvom vlašću ovo činim.
25. Krštenje Jovanovo otkuda bijaše? S neba, ili od ljudi? A oni razmišljahu u sebi govoreći: Ako kažemo: s neba, reći će nam: Zašto mu, dakle, ne vjerovaste?
26. Ako li rečemo: od ljudi, bojimo se naroda; *jer svi Jovana drže za proroka. [*Mt 14, 5.]
27. I odgovarajući Isusu rekoše: Ne znamo. Reče i on njima: Ni ja vama neću kazati kakvom vlašću ovo činim.
28. A šta vam se čini? Čovjek neki imaše dva sina, i došavši prvome, reče: Sinko, idi danas radi u vinogradu mome.
29. A on odgovarajući reče: Neću! I poslije se raskaja i otide.
30. I pristupivši drugome, reče tako isto. A on odgovarajući reče: Hoću, gospodaru! I ne otide.
31. Koji je od ove dvojice izvršio volju očevu? Rekoše mu: Prvi. Reče im Isus: *3aista vam kažem da će carinici i bludnice prije vas ući u Carstvo Božije. [*Lk 7, 29; 18, 9-14.]
32. Jer vam dođe Jovan putem pravednim, i ne vjerovaste mu; a *carinici i bludnice povjerovaše mu; a vi vidjevši to, ne raskajaste se zatim da mu vjerujete. [*Lk 7, 29.]
33. Drugu priču čujte: Bijaše čovjek domaćin *koji posadi vinograd i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i sagradi kulu, i dade ga vinogradarima, i † otide. [*Is 5, 1, 2; Mk 12, 1; Lk 20, 9; † Mt 25, 14.]
34. A kada se približi vrijeme berbe, posla sluge svoje vinogradarima da prime plodove njegove.
35. I vinogradari, pohvatavši sluge njegove, jednoga izbiše, a jednoga ubiše, a jednoga kamenjem zasuše.
36. Opet posla druge sluge, više nego prije, i učiniše im tako isto.
37. A najzad posla im sina svojega govoreći: Postidjeće se sina mojega.
38. A vinogradari vidjevši sina, rekoše među sobom: Ovo je nasljednik; hodite da ga ubijemo, i da prisvojimo nasljedstvo njegovo.
39. I uhvatiše ga, pa izvedoše napolje iz vinograda, i ubiše.
40. Kada, dakle, dođe gospodar vinograda, šta će učiniti vinogradarima onim?
41. Rekoše mu: Zločince će zlom smrću pogubiti, a vinograd će dati drugim vinogradarima, koji će mu davati plodove u svoje vrijeme.
42. Reče im Isus: Zar niste nikada čitali u Pismu: *Kamen koji odbaciše zidari, taj postade glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u očima našim. [*Ps 118, 22-23; Dap 4, 11; 1 Pet 2, 6, 7.]
43. Zato vam kažem da će se od vas uzeti Carstvo Božije, i daće se narodu koji donosi plodove njegove.
44. I ko padne na ovaj kamen, razbiće se; a na koga on padne, *satrće ga. [*Dan 2, 44.]
45. I čuvši prvosveštenici i fariseji priče njegove, razumješe da o njima govori.
46. I nastojeći da ga uhvate, pobojaše se naroda, jer ga držahu za proroka.

22. Priča o svadbi careva sina. Bogu Božije, caru carevo. O vaskrsenju mrtvih, i najvećoj zapovijesti. Hristos – Davidov sin i Gospod.

1. I odgovarajući Isus *opet im reče u pričama govoreći: [*Lk 14, 16.]
2. Carstvo nebesko je kao čovjek car koji načini svadbu sinu svome.
3. I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htjedoše doći.
4. Opet posla druge sluge govoreći: Kažite zvanicama: Evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo: dođite na svadbu.
5. A oni ne marivši otidoše, ovaj u polje svoje, a onaj u trgovinu svoju;
6. A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše.
7. I kada to ču car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju, pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.
8. Tada reče slugama svojim: Svadba je gotova, a zvanice ne bjehu dostojne.
9. Idite, dakle, na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu.
10. I izišavši sluge one na puteve, *sabraše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadbena dvorana gostiju. [*Mt 13, 47.]
11. A ušavši car da vidi goste, ugleda ondje čovjeka *neobučena u svadbeno ruho. [*Otk 19, 8.]
12. I reče mu: Prijatelju, kako si ušao amo bez svadbenog ruha? A on oćuta.
13. Tada reče car slugama: Svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite i bacite *u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba. [*Mt 8, 12.]
14. Jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.
15. *Tada otidoše fariseji i na vijećanju se dogovoriše kako bi ga uhvatili u riječi. [*Mk 12, 13; Lk 20, 20.]
16. I poslaše k njemu učenike svoje sa irodovcima, govoreći: *Učitelju, znamo da si istinit i putu Božijemu zaista učiš i ne obazireš se ni na koga, jer ne gledaš ko je ko od ljudi. [*Jn 3, 2.]
17. Kaži nam, dakle, šta ti misliš: treba li dati porez ćesaru ili ne?
18. Razumijevši Isus lukavstvo njihovo, reče: Što me kušate, licemjeri?
19. Pokažite mi novac porezni. A oni mu donesoše dinar.
20. I reče im: Čiji je ovaj lik i natpis?
21. Rekoše mu: Ćesarev. Tada im reče: *Podajte, dakle, ćesarevo ćesaru, i Božije Bogu. [*Rim 13, 7.]
22. I čuvši zadiviše se, i ostavivši ga otidoše.
23. *U taj isti dan pristupiše mu sadukeji, † koji govore da nema vaskrsenja, i upitaše ga [*Mk 12, 18; Lk 20, 27; † Dap 23, 8.]
24. Govoreći: Učitelju, *Mojsej reče: Ako umre ko bez djece, da uzme brat njegov ženu njegovu i podigne sjeme bratu svome. [*5 Moj 25, 5, 6.]
25. U nas bješe sedam braće; i prvi oženivši se umrije, i ne imavši poroda, ostavi ženu svoju bratu svome.
26. A tako i drugi, i treći, sve do sedmoga.
27. A poslije sviju umrije i žena.
28. O vaskrsenju, dakle, kojega će od sedmorice biti žena? Jer je sa svima bila.
29. A Isus odgovarajući reče im: Varate se, ne znajući Pisma ni sile Božije.
30. Jer o vaskrsenju niti se žene niti se udaju, nego su kao anđeli Božiji na nebu.
31. A za vaskrsenje mrtvih niste li čitali šta vam je rekao Bog govoreći:
32. *Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Bog nije Bog mrtvih, nego živih. [*2 Moj 3, 6.]
33. I narod čuvši divljaše se nauci njegovoj.
34. *A fariseji čuvši da ućutka sadukeje, sabraše se zajedno. [*Mk 12, 28.]
35. I upita jedan od njih, *zakonik, kušajući ga i govoreći: [*Lk 10, 25.]
36. Učitelju, koja je zapovijest najveća u Zakonu?
37. A Isus mu reče: *Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. [*5 Moj 6, 5.]
38. Ovo je prva i najveća zapovijest.
39. A druga je kao i ova: *Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. [*3 Moj 19, 18; Jak 2, 8.]
40. *O ovim dvjema zapovijestima visi sav Zakon i Proroci. [*Mt 7, 12.]
41. *A kada se sabraše fariseji, upita ih Isus [*Mk 12, 35; Lk 20, 41.]
42. Govoreći: Šta mislite za Hrista? Čiji je sin? Rekoše mu: *Davidov. [*Is 11, 1; Jn 7, 42.]
43. Reče im: Kako, dakle, David njega u Duhu naziva Gospodom govoreći:
44. *Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? [*Ps 110, 1; Mt 26, 64.]
45. Kada, dakle, David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?
46. I niko mu ne mogaše odgovoriti ni riječ; niti smjede ko od toga dana da ga zapita više.

23. Isusova osuda licemjerja književnika i fariseja. Žalost nad Jerusalimom.

1. Tada Isus reče narodu i učenicima svojim
2. Govoreći: *Na Mojsejevu stolicu sjedoše književnici i fariseji. [*Mal 2, 7; Mk 12, 38; Lk 20, 45, 11, 39.]
3. Sve, dakle, što vam kažu da držite, držite i tvorite; ali po djelima njihovim ne postupajte, jer govore a ne tvore,
4. Nego *vezuju bremena teška i nezgodna za nošenje i tovare na pleća ljudska, a prstom svojim neće da ih pomaknu. [*Lk 11, 46; Dap 15, 10, 28.]
5. A *sva djela svoja čine da ih vide ljudi; jer † proširuju amajlije svoje i prave velike skute na haljinama svojim. [*Mt 6, 1; † 4 Moj 15, 38-39.]
6. I *vole začelja na gozbama i prva mjesta po sinagogama. [*Lk 14, 7.]
7. I da im se klanja po trgovima, i da ih ljudi zovu: učitelju!
8. A vi se ne zovite učitelji; jer je u vas jedan Učitelj, Hristos, a vi ste svi braća.
9. I ocem svojim ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan Otac, koji je na nebesima.
10. Niti se zovite nastavnici; jer je u vas jedan Nastavnik, Hristos.
11. A *najveći između vas da vam bude sluga. [*Mt 20, 26, 27.]
12. *Jer koji se uzdiže poniziće se, a koji se ponizi uzvisiće se. [*Jov 22, 29; PrS 29, 23; Lk 18, 14; 1 Pet 5, 5.]
13. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvarate Carstvo nebesko pred ljudima; jer vi ne ulazite niti puštate da uđu oni koji bi htjeli.
14. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuće udovičke, i lažno se molite dugo; zato ćete većma biti osuđeni.
15. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prohodite more i kopno da biste dobili jednoga sljedbenika, i kad ga pridobijete, činite ga sinom pakla dvostruko većim od sebe.
16. Teško vama, *vođi slijepi, koji govorite: Ako se ko kune hramom, to nije ništa; a ko se kune zlatom hramovnim, kriv je. [*Mt 15, 14.]
17. Bezumnici i slijepci! Jer šta je veće: zlato ili hram koji zlato osvećuje?
18. I ako se ko kune žrtvenikom, ništa je to, a koji se kune darom na njemu, kriv je.
19. Bezumnici i slijepci! Jer šta je veće: dar *ili žrtvenik koji dar osvećuje? [*2 Moj 29, 37.]
20. Koji se, dakle, kune žrtvenikom, kune se njim i svim što je na njemu.
21. I koji se kune hramom, kune se njim i Onim koji obitava u njemu.
22. A koji se kune nebom, kune se *prijestolom Božijim i Onim koji sjedi na njemu. [*Mt 5, 34.]
23. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što *dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a † ostaviste što je pretežnije u Zakonu: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo činiti i ono ne ostavljati. [*3 Moj 27, 30; † Mih 6, 8.]
24. Vođi slijepi, koji ocijeđujete komarca, a kamilu proždirete.
25. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, *što čistite spolja čašu i zdjelu, a iznutra su pune grabeži i nepravde. [*Mk 7, 4, 8.]
26. Fariseju slijepi, očisti najprije iznutra čašu i zdjelu da budu i spolja čiste.
27. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, *što ste kao okrečeni grobovi, koji spolja izgledaju lijepi, a unutra su puni kostiju mrtvačkih i svake nečistote. [*Dap 23, 3.]
28. Tako i vi: spolja se pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.
29. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite spomenike pravednika,
30. I govorite: Da smo mi bili u vrijeme otaca svojih, ne bismo s njima pristali u krv proroka.
31. Time sami svjedočite za sebe da ste *sinovi onih koji su pobili proroke. [*Jer 26, 20; Mt 5, 12; Dap 7, 52.]
32. Ispunite i vi mjeru otaca vaših.
33. Zmije, porodi aspidini, kako ćete pobjeći od osude za pakao?
34. Zato, evo, ja ću vam poslati proroke i mudrace i književnike; i vi ćete jedne pobiti i raspeti, a druge šibati po sinagogama svojim i goniti od grada do grada;
35. Da dođe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja *pravednoga do krvi † Zaharije, sina Varahijina, kojega ubiste između hrama i žrtvenika. [*1 Moj 4, 8; † 2 dn 24, 20, 21.]
36. Zaista vam kažem da će sve ovo doći na rod ovaj.
37. *Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane tebi, koliko puta htjedoh da saberem čeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliće svoje pod krila, i ne htjedoste! [*Lk 13, 34.]
38. Eto će vam se *ostaviti kuća vaša pusta. [*Jer 22, 5; Ps 69, 26.]
39. Jer vam kažem: Nećete me od sada vidjeti dok ne rečete: *Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje. [*Ps 118, 26; Mt 21, 9.]

24. O razorenju Jerusalima, ponovnom dolasku Hrista, svršetku vijeka i o potrebi budnosti.

1. I *izišavši Isus iđaše od hrama, i pristupiše mu učenici njegovi da mu pokažu građevine hrama. [*Mk 13, 1; Lk 21, 5.]
2. A Isus im reče: Ne vidite li sve ovo? Zaista vam kažem: *Neće ostati ovdje ni kamen na kamenu koji se neće razmetnuti. [*Lk 19, 44.]
3. A kada sjeđaše na gori Maslinskoj, pristupiše mu učenici nasamo govoreći: Kaži nam kad će to biti i kakav je znak tvoga dolaska i svršetka vijeka?
4. I odgovarajući Isus reče im: Čuvajte se da vas ko ne prevari.
5. Jer će *mnogi doći u ime moje govoreći: † Ja sam Hristos. I mnoge će prevariti. [*Mt 24, 24; † 1 Jn 2, 18.]
6. Čućete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba sve to da se zbude. Ali još nije kraj.
7. Jer će ustati narod na narod i carstvo na carstvo i biće gladi i pomora i zemljotresa po svijetu.
8. A to je sve početak stradanja.
9. *Tada će vas predati na muke, i pobiće vas, i svi će vas narodi omrznuti zbog imena moga. [*Mt 10, 17; Jn 16, 2.]
10. I tada će se mnogi sablazniti, i izdaće jedan drugoga i omrznuće jedan drugoga.
11. I *izići će mnogi lažni proroci i prevariće mnoge. [*Mt 7, 15; 2 Pet 2, 1; 1 Jn 4, 1.]
12. I zato što će se umnožiti bezakonje, ohladnjeće ljubav mnogih.
13. *Ali ko pretrpi do kraja, taj će se spasti. [*Mt 10, 22; 24, 13; Otk 3, 10.]
14. I propovijedaće se ovo jevanđelje o Carstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima. I tada će doći kraj.
15. Kada, dakle, ugledate gnusobu opustošenja, o kojoj govori prorok *Danilo, gdje stoji na mjestu svetome – ko čita da razumije, – [*Dan 9, 27; 11, 31; 12, 11.]
16. Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore;
17. *I koji bude na krovu da ne silazi da uzme što mu je u kući; [*Lk 17, 31.]
18. I koji bude u polju da se ne vraća natrag da uzme haljine svoje.
19. A teško trudnicama i dojiljama u te dane.
20. Nego se molite Bogu da ne bude bježanje vaše u zimu ni u subotu.
21. *Jer će tada biti nevolja velika kakva nije bila od postanka svijeta do sada, niti će biti. [*Dan 12, 1.]
22. I ako se ne bi skratili dani oni, niko ne bi ostao; ali izabranih radi skratiće se dani oni.
23. Tada ako vam ko reče: Evo, ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte.
24. Jer će se pojaviti lažni hristosi i *lažni proroci, i pokazaće † znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izabrane. [*5 Moj 13, 2-4; † 2 Tim 2, 8, 9; Otk 13, 13.]
25. Eto vam kazah unaprijed.
26. *Ako vam, dakle, kažu: Evo ga u pustinji, ne izlazite. Evo ga u sobama, ne vjerujte. [*Lk 17, 23, 24.]
27. Jer kao što munja izlazi od istoka i sine do zapada, tako će biti i dolazak Sina Čovječijega.
28. *Jer gdje je trup, ondje će se i orlovi okupiti. [*Jov 39, 33; Lk 17, 37.]
29. I *odmah će se po nevolji tih dana sunce pomračiti, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba pasti, i † sile nebeske pokrenuti se. [*Is 13, 10; Otk 6, 12, 13; † 2 Pet 3, 10.]
30. *I tada će se pokazati znak Sina Čovječijega na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; † i ugledaće Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom. [*Dan 7, 13, 14; † Otk 1, 7.]
31. *I poslaće anđele svoje s velikim glasom trubnim; i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja do kraja nebesa. [*1 Kor 15, 52; 1 Sol 4, 16; Otk 8, 2.]
32. *A od smokve naučite pouku: Kada se grane njene već podmlade i olistaju, znate da je blizu ljeto. [*Mk 13, 28; Lk 21, 29; 12, 39, 40.]
33. Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu pred vratima.
34. Zaista vam kažem: Ovaj naraštaj neće proći dok se sve ovo ne zbude.
35. *Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje neće proći. [*Mt 5, 18.]
36. *A o danu tome i o času niko ne zna, ni anđeli nebeski, do Otac moj sam. [*Dap 1, 7; 1 Sol 5, 2.]
37. *Jer kako je bilo u dane Noja, tako će biti i dolazak Sina Čovječijega. [*Lk 17, 26, 27; 1 Moj 6, 9-7, 23.]
38. Jer kao što u dane pred Potopom jeđahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uđe u kovčeg,
39. I ne shvatiše dok ne dođe Potop i odnese sve; tako će biti i dolazak Sina Čovječijega.
40. *Tad će biti dva na njivi: jedan će se uzeti, a drugi ostaviti. [*Lk 17, 34-36.]
41. Dvije će mljeti na žrvnjevima; jedna će se uzeti, a druga ostaviti.
42. *Stražite, dakle, jer ne znate u koji će čas doći Gospod vaš. [*Mt 25, 13.]
43. Ali ovo znajte: *Kad bi znao domaćin u koje će vrijeme doći kradljivac, stražio bi i ne bi dao da mu provali kuću. [*Lk 12, 39; 1 Sol 5, 2.]
44. Zato i vi budite spremni; jer u koji čas ne mislite doći će Sin Čovječiji.
45. Ko je, dakle, taj vjerni i mudri sluga koga postavi gospodar njegov nad svojim domaćima da im daje hranu na vrijeme?
46. Blago tome slugi koga gospodar njegov, došavši, nađe da čini tako.
47. Zaista vam kažem: *Postaviće ga nad svim imanjem svojim. [*Mt 25, 21, 23.]
48. Ako li taj rđavi sluga reče u srcu svome: *Neće moj gospodar još zadugo doći; [*2 Pet 3, 4.]
49. I počne tući drugove svoje, a jesti i piti s pijanicama;
50. Doći će gospodar toga sluge u dan kada se ne nada, i u čas kada ne misli,
51. I rasjeći će ga napola, i daće mu udio sa licemjerima; *ondje će biti plač i škrgut zuba. [*Mt 8, 12.]

25. Priča o mudrim i ludim djevojkama. Priča o talantima. O Strašnom sudu.

1. Tada će biti Carstvo nebesko kao deset djevojaka koje uzeše svjetiljke svoje i iziđoše u sretanje *ženiku. [*Otk 19, 7.]
2. A pet njih bijahu mudre i pet lude.
3. Jer lude, uzevši svjetiljke svoje, ne uzeše sa sobom ulja.
4. A mudre uzeše ulje u posudama sa svjetiljkama svojim.
5. A budući da ženik odocni, zadrijemaše sve, i pospaše.
6. A u ponoći stade vika: Evo, ženik dolazi, izlazite mu u sretanje!
7. Tada ustadoše sve djevojke one i ukrasiše svjetiljke svoje.
8. A lude rekoše mudrima: Dajte nam od ulja vašega, jer se naše svjetiljke gase.
9. A mudre odgovoriše govoreći: Da ne bi nedostalo i nama i vama, bolje idite prodavcima i kupite sebi.
10. A kad one otidoše da kupe, dođe ženik, i spremne uđoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata.
11. A poslije dođoše i one druge djevojke govoreći: Gospodaru, Gospodaru! Otvori nam.
12. A on odgovarajući reče im: Zaista vam kažem, *ne poznajem vas. [*Mt 7, 23.]
13. *Stražite, dakle, jer ne znate dana ni časa u koji će Sin Čovječiji doći. [*Mt 24, 42, 44.]
14. *Jer kao što čovjek polazeći na put dozva sluge svoje i predade im blago svoje; [*Mt 21, 33; Lk 19, 12.]
15. I jednome dade pet talanata, a drugome dva, a trećemu jedan, *svakome prema njegovoj moći; i odmah otide. [*Rim 12, 6.]
16. A onaj što primi pet talanata otide te radi s njima, i dobi još pet talanata.
17. Tako i onaj što primi dva, dobi i on još dva.
18. A koji primi jedan, otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svoga.
19. A poslije dugog vremena dođe gospodar ovih sluga, i stade svoditi račun sa njima.
20. I pristupivši onaj što je primio pet talanata, donese još pet talanata govoreći: Gospodaru, predao si mi pet talanata; evo još pet talanata koje sam dobio s njima.
21. A gospodar njegov reče mu: Dobro, slugo dobri i vjerni, u malome si bio vjeran, *nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svojega. [*Mt 24, 45-47.]
22. A pristupivši i onaj što je primio dva talanta, reče: Gospodaru, predao si mi dva talanta; evo još dva talanta koja sam dobio s njima.
23. A gospodar njegov reče mu: Dobro, slugo dobri i vjerni, u malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svojega.
24. A pristupivši i onaj što je primio jedan talant, reče: Gospodaru, znao sam da si ti tvrd čovjek: žanješ gdje nisi sijao, i skupljaš gdje nisi vijao;
25. Pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje.
26. A gospodar njegov odgovarajući reče mu: Zli i lijeni slugo, znao si da žanjem gdje nisam sijao, i skupljam gdje nisam vijao.
27. Trebalo je zato moje srebro da daš mjenjačima; i došavši, ja bih uzeo svoje sa dobitkom.
28. Uzmite, dakle, od njega talant, i podajte onome što ima deset talanata.
29. *Jer svakome koji ima daće se, i preteći će mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeće se od njega. [*Mt 13, 12; PrS 11, 24, 25.]
30. A nevaljaloga slugu bacite *u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba. [*Mt 8, 12.]
31. *A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. [*Mt 16, 27.]
32. I *sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. [*Rim 14, 10; Mt 13, 49.]
33. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve.
34. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta.
35. *Jer ogladnjeh, i dadoste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; stranac bijah, i primiste me; [*Is 58, 7.]
36. Nag bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i posjetiste me; u tamnici bijah, i dođoste mi.
37. Tada će mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna, i nahranismo? Ili žedna, i napojismo?
38. Kad li te vidjesmo stranca, i primismo? Ili naga, i odjenusmo?
39. Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dođosmo ti?
40. I odgovarajući Car reći će im: Zaista vam kažem: *kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. [*PrS 19, 17; Mt 10, 42; Jev 2, 11.]
41. Tada će reći i onima što mu stoje s lijeve strane: *Idite od mene, prokleti, u oganj vječni koji je pripremljen đavolu i anđelima njegovim. [*Mt 7, 23.]
42. Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me;
43. Stranac bijah, i ne primiste me; nag bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne posjetiste me.
44. Tad će mu odgovoriti i oni govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna ili žedna, ili stranca ili naga, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo ti?
45. Tada će im odgovoriti govoreći: Zaista vam kažem: kad ne učiniste jednome od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.
46. I *ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni. [*Jn 5, 29; Jak 2, 13.]

26. Posljednje predskazivanje stradanja. Zavjera Judejaca protiv Hrista. Pomazanje u Vitaniji. Judino izdajstvo. Pashalna večera i Pričešće. Molitva u Getsimaniji. Judin poljubac. Hvatanje Hrista i vođenje pred Kajafu i Sinedrion. Petrovo odricanje i kajanje.

1. I kada svrši Isus sve riječi ove, reče učenicima svojima:
2. *3nate da će kroz dva dana biti Pasha, i Sin Čovječiji biće predan da se razapne. [*Mk 14, 1; Lk 22, 1; Mt 20, 18.]
3. Tada se skupiše prvosveštenici i književnici i starješine naroda u dvor prvosveštenika po imenu *Kajafa; [*Lk 3, 1, 2.]
4. I savjetovaše se kako bi Isusa na prijevaru uhvatili i ubili.
5. I govorahu: Ali ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.
6. *A kad Isus bješe u Vitaniji u kući Simona gubavoga, [*Mk 14, 3; Jn 12, 3.]
7. Pristupi mu žena sa alavastrovom posudom mirisa skupocjenoga, i izli na glavu njegovu kada sjeđaše za trpezom.
8. A kad ovo vidješe učenici njegovi, negodovaše govoreći: Čemu ova šteta?
9. Jer se mogaše ovaj miris prodati skupo i dati siromasima.
10. A razumjevši Isus reče im: Što ometate ženu? Ona učini dobro djelo na meni.
11. *Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda. [*5 Moj 15, 11.]
12. A ona izlivši miris ovaj na tijelo moje, učini to za moj pogreb.
13. Zaista vam kažem: Gdje se god uspropovijeda ovo jevanđelje po svemu svijetu, kazaće se za spomen njen i ovo što ona učini.
14. *Tada jedan od Dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide prvosveštenicima, [*Mk 14, 10; Lk 22, 3.]
15. I reče: *Šta ćete mi dati i ja ću vam ga izdati? A oni mu položiše † trideset srebrnika. [*Jn 11, 57; † Zah 11, 12.]
16. I od tada tražaše zgodno vrijeme da ga izda.
17. *A u prvi dan beskvasnih hljebova, pristupiše učenici Isusu govoreći mu: Gdje hoćeš da ti ugotovimo da jedeš Pashu? [*2 Moj 12, 6, 18; Mk 14, 12; Lk 22, 7.]
18. A on reče: Idite u grad tome i tome, i kažite mu: Učitelj kaže: Vrijeme je moje blizu, kod tebe ću da učinim Pashu sa učenicima svojim.
19. I učenici učiniše kako im zapovjedi Isus, i ugotoviše Pashu.
20. *A kad bi uveče, sjede za trpezu sa Dvanaestoricom učenika. [*Mk 14, 17-21; Lk 22, 14; Jn 13, 21.]
21. I dok jeđahu reče im: Zaista vam kažem: jedan od vas izdaće me.
22. I ožalostivši se veoma, poče mu svaki od njih govoriti: Da nisam ja, Gospode?
23. A on odgovarajući reče: Koji umoči sa mnom ruku u zdjelu taj će me izdati.
24. Sin Čovječiji, dakle, ide kao što je pisano za njega; ali *teško onome čovjeku koji izda Sina Čovječijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio taj čovjek. [*Lk 17, 1, 2.]
25. A Juda, izdajnik njegov, odgovarajući reče: Da nisam ja, Učitelju? Reče mu: Ti kaza!
26. *I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. [*1 Kor 11, 23-25.]
27. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi;
28. *Jer ovo je krv moja † Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova. [*2 Moj 24, 8; † Jer 31, 31; Jev 9, 15, 16.]
29. Kažem vam pak da od sada neću piti ovoga roda vinogradskoga do onog dana kada ću piti s vama novoga u Carstvu Oca mojega.
30. I otpojavši *hvalu, iziđoše na goru Maslinsku. [*Ps 113-118.]
31. Tada im reče Isus: *Svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer u Pismu stoji: † Udariću pastira, i ovce stada razbjeći će se. [*Mk 14, 27; Jn 16, 32; † Zah 13, 7.]
32. A po vaskrsenju svome *otići ću pred vama u Galileju. [*Mt 28, 7.]
33. A Petar odgovorivši reče mu: Ako se i svi sablazne o tebe, ja se neću nikad sablazniti.
34. Reče mu Isus: *Zaista ti kažem: Noćas, prije nego pijetao zapjeva, tri puta ćeš me se odreći. [*Lk 22, 34; Jn 13, 38.]
35. Reče mu Petar: Neću te se odreći makar morao i umrijeti s tobom! Tako rekoše i svi učenici.
36. *Tada Isus dođe sa njima u mjesto koje se zove Getsimanija, i reče učenicima: Sjedite tu dok ja odem tamo da se pomolim Bogu. [*Mk 14, 32-35.]
37. I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva poče se žalostiti i tugovati.
38. Tada im reče Isus: *Žalosna je duša moja do smrti; ostanite ovdje i bdite sa mnom. [*Jn 12, 27.]
39. I otišavši malo, pade na lice svoje *moleći se i govoreći: Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe čaša ova; ali opet ne kako ja hoću, nego kako ti! [*Lk 22, 42; Jn 18, 11; Jev 5, 7.]
40. I došavši učenicima, nađe ih gdje spavaju, i reče Petru: Zar ne mogoste jedan čas probdjeti sa mnom?
41. *Bdite i molite se da ne padnete u napast; jer je duh srčan, ali je tijelo slabo. [*Ef 6, 18; Jev 2, 18.]
42. Opet i drugi put otide i pomoli se govoreći: Oče moj, ako ne može da me mimoiđe ova čaša da je ne pijem, neka bude volja tvoja.
43. I došavši nađe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oči otežale.
44. I ostavivši ih, otide opet te se treći put pomoli govoreći one iste riječi.
45. Tada dođe učenicima svojim i reče im: Još spavate i počivate! Evo se približio čas, i Sin Čovječiji predaje se u ruke grješnika.
46. Ustanite, hajdemo! Evo, približio se izdajnik moj.
47. I *dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od Dvanaestorice, dođe, i sa njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od prvosveštenika i starješina narodnih. [*Mk 14, 43; Lk 22, 47; Jn 18, 3.]
48. A izdajnik njegov dade im znak govoreći: Koga ja cjelivam, onaj je; držite njega.
49. I odmah pristupivši Isusu reče: Zdravo, Učitelju! I cjeliva ga.
50. A Isus mu reče: Prijatelju, na to li si došao? Tada pristupivši staviše ruke na Isusa i uhvatiše ga.
51. I gle, jedan od onih što bijahu sa Isusom, mašivši se rukom, izvadi nož svoj te udari slugu prvosveštenikova, i odreza mu uho.
52. Tada mu reče Isus: Vrati nož svoj na mjesto njegovo; *jer svi koji se maše za nož, od noža će poginuti. [*1 Moj 9, 6.]
53. Ili misliš da ne mogu umoliti sad Oca svoga da mi pošalje više od dvanaest legiona anđela?
54. Kako bi se, dakle, ispunila Pisma da ovako treba da bude?
55. U taj čas reče Isus ljudima: Kao na razbojnika izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam kod vas sjedio učeći u hramu, i ne uhvatiste me.
56. A ovo je sve bilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostaviše i pobjegoše.
57. *A oni što uhvatiše Isusa odvedoše ga prvosvešteniku Kajafi, gdje se književnici i starješine sabraše. [*Mk 14, 53; Lk 22, 54; Jn 18, 12, 13.]
58. A Petar iđaše za njim izdaleka do dvorišta prvosveštenikova i ušavši unutra sjede sa slugama da vidi svršetak.
59. A prvosveštenici i starješine i sav Sinedrion tražahu lažna svjedočanstva protiv Isusa da bi ga ubili,
60. I ne nađoše; i premda mnogi lažni svjedoci dolaziše, ne nađoše. Najposlije dođoše dva lažna svjedoka.
61. I rekoše: On je kazao: *Ja mogu razvaliti hram Božiji i za tri dana sagraditi ga. [*Jn 2, 19; Dap 6, 14.]
62. I ustavši prvosveštenik reče mu: Zar ništa ne odgovaraš što ovi protiv tebe svjedoče?
63. *A Isus ćutaše. I prvosveštenik odgovarajući reče mu: Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos, Sin Božiji? [*Mt 27, 12; Jn 10, 24.]
64. Reče mu Isus: Ti kaza. Ali ja vam kažem: *od sada ćete vidjeti Sina Čovječijega gdje † sjedi s desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim. [*Mt 16, 27; 24, 30; † Ps 110, 1; Dan 7, 13.]
65. *Tada prvosveštenik razdrije haljine svoje govoreći: Huli na Boga! Šta nam više trebaju svjedoci? Evo sada čuste hulu njegovu. [*3 Moj 24, 16; Jn 10, 33; 19, 7.]
66. Šta mislite? A oni odgovarajući rekoše: *3aslužio je smrt. [*3 Moj 24, 16; Jn 19, 7.]
67. *Tada mu popljuvaše lice i udarahu ga, a drugi ga bijahu po obrazima. [*Is 50, 6.]
68. Govoreći: Proreci nam, Hriste, ko te udari?
69. A Petar sjeđaše napolju u dvorištu, i pristupi mu jedna sluškinja govoreći: I ti si bio sa Isusom Galilejcem.
70. A on se odreče pred svima govoreći: Ne znam šta govoriš.
71. I kad iziđe k vratima, ugleda ga druga, i reče onima što bijahu ondje: I ovaj bješe sa Isusom Nazarećaninom.
72. I opet se odreče sa zakletvom: Ne znam toga čovjeka.
73. A malo potom pristupiše oni što stajahu i rekoše Petru: Vaistinu i ti si od njih; jer te i govor tvoj izdaje.
74. Tada se poče preklinjati i kleti da ne zna toga čovjeka. I odmah zapjeva pijetao.
75. I opomenu se Petar riječi Isusove što mu je rekao: *Dok pijetao ne zapjeva, tri puta ćeš me se odreći. I izišavši napolje, plakaše gorko. [*Mt 26, 34.]

27. Isus pred Pilatom. Judino samoubistvo. Puštanje Varave i osuda Hrista. Mučenje i raspeće. Hula Judejaca. Smrt i pogreb Hrista. Straža na grobu.

1. A kad bi jutro, *učiniše vijeće svi prvosveštenici i starješine naroda protiv Isusa da ga pogube. [*Mk 15, 1; Lk 22, 66; Jn 18, 28.]
2. I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu, namjesniku.
3. *Tada vidjevši Juda, izdajnik njegov, da ga osudiše, raskaja se, i vrati trideset srebrnika prvosveštenicima i starješinama. [*Mt 26, 14, 15.]
4. Govoreći: Sagriješih što izdadoh krv nevinu. A oni rekoše: Šta mi marimo za to? Ti ćeš vidjeti.
5. I bacivši srebrnike u hramu, iziđe, *i otide te se objesi. [*2 Sam 17, 23; Dap 1, 18, 19.]
6. A prvosveštenici, uzevši srebrnike, rekoše: Ne valja ih metnuti u hramovnu riznicu, jer su cijena za krv.
7. Nego se dogovoriše te kupiše za njih lončarevu njivu za groblje strancima.
8. Zato se ta njiva i prozva *Krvna njiva do danas. [*Dap 1, 19.]
9. Tada se ispuni što je kazano preko proroka Jeremije koji govori: *I uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga, koga su cijenili sinovi Izrailjevi; [*Zah 11, 12, 13.]
10. I dadoše ih za *njivu lončarevu, kao što mi kaza Gospod. [*Jer 32, 9.]
11. A Isus stade pred namjesnikom, *i zapita ga namjesnik govoreći: Jesi li ti car judejski? A Isus mu reče: Ti kažeš. [*Mk 15, 2; Lk 23, 3; Jn 18, 33.]
12. I kad ga tužahu prvosveštenici i starješine, *ništa ne odgovori. [*Mt 26, 63; Is 53, 7.]
13. Tada mu reče Pilat: Zar ne čuješ koliko protiv tebe svjedoče?
14. I ne odgovori mu ni na jednu riječ, tako da se namjesnik divljaše veoma.
15. *A o Prazniku bijaše običaj u namjesnika da narodu pusti po jednoga sužnja koga oni hoće. [*Mk 15, 6; Lk 23, 17; Jn 18, 39.]
16. A tada imahu poznatoga sužnja po imenu Varavu.
17. I kada se sabraše, reče im Pilat: Koga hoćete da vam pustim? Varavu ili Isusa nazvanoga Hrista?
18. Jer znađaše da su ga iz zavisti predali.
19. A kada sjeđaše u sudu, poruči mu žena njegova govoreći: Ne miješaj se ti ništa u sud toga pravednika, jer danas u snu mnogo postradah zbog njega.
20. A prvosveštenici i starješine nagovoriše narod da ište Varavu, a Isusa da pogube.
21. A namjesnik odgovarajući reče im: Koga hoćete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu.
22. Reče im Pilat: Šta da činim sa Isusom nazvanim Hristom? Rekoše mu svi: Da se razapne!
23. Namjesnik pak reče: A kakvo je zlo učinio? A oni iza glasa povikaše govoreći: Da se razapne!
24. A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže, nego još veća buna biva, *uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: Ja sam nevin u krvi ovoga pravednika; vi ćete vidjeti. [*5 Moj 21, 6.]
25. I odgovarajući sav narod reče: *Krv njegova na nas i na djecu našu! [*Dap 5, 28.]
26. Tada im pusti Varavu, a Isusa, šibavši, predade da se razapne.
27. Tada vojnici namjesnikovi uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na njega svu četu vojnika.
28. I svukavši ga, obukoše mu purpurni ogrtač.
29. I opletavši vijenac od trnja, metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim, rugahu mu se govoreći: Zdravo, care judejski!
30. I *pljunuvši na njega, uzeše trsku i biše ga po glavi. [*Is 50, 6.]
31. I kad mu se narugaše, svukoše s njega ogrtač, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše da ga razapnu.
32. I izlazeći *nađoše čovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst. [*Mk 15, 21; Lk 23, 26.]
33. *I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest: Mjesto lobanje, [*Jn 19, 17.]
34. *Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuči, i okusivši ne htje da pije. [*Ps 69, 21.]
35. A kad ga razapeše, *razdijeliše haljine njegove bacivši kocku. [*Jn 19, 24; Ps 22, 18.]
36. I sjeđahu ondje te ga čuvahu.
37. I staviše mu iznad glave krivicu njegovu napisanu: Ovo je Isus car judejski.
38. *Tada raspeše s njim dva razbojnika, jednoga s desne i jednoga s lijeve strane. [*Is 53, 12.]
39. A *koji prolažahu huljahu na njega mašući glavama svojima. [*Ps 22, 7.]
40. I govoreći: *Ti koji hram razvaljuješ i za tri dana sagrađuješ, spasi sam sebe; ako si Sin Božiji, siđi sa krsta! [*Mt 26, 61; Jn 2, 19.]
41. A tako i prvosveštenici sa književnicima, starješinama i farisejima podsmijevajući se govorahu:
42. Druge spase, a sebe ne može da spase. Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta, pa ćemo vjerovati u njega.
43. *Uzdao se u Boga, neka ga izbavi sad, ako mu je po volji; jer govoraše: Ja sam Sin Božiji. [*Ps 22, 8.]
44. Tako isto i razbojnici raspeti s njim rugahu mu se.
45. A od šestoga časa bi tama po svoj zemlji do časa devetoga.
46. A oko devetoga časa, povika Isus iz svega glasa govoreći: Ili, Ili, lima savahtani? To jest: *Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? [*Ps 22, 1.]
47. A neki od onih što stajahu ondje čuvši to govorahu: Ovaj zove Iliju.
48. I odmah otrča jedan od njih te uze sunđer, i *napuni octa, pa natače na trsku, te ga pojaše. [*Ps 69, 21.]
49. A ostali govorahu: Ostavi da vidimo hoće li doći Ilija da ga izbavi.
50. A Isus opet povika iz svega glasa, i ispusti duh.
51. I gle, *zavjesa hrama razdrije se na dvoje, od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade; [*2 Moj 26, 31.]
52. I grobovi se otvoriše, i ustadoše mnoga tijela svetih koji su pomrli;
53. I izišavši iz grobova po vaskrsenju njegovu, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
54. A kapetan i koji s njim čuvahu Isusa, vidjevši da se zemlja trese i šta bi, uplašiše se vrlo govoreći: Zaista ovaj bijaše Sin Božiji.
55. I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene *koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu, [*Lk 8, 2, 3.]
56. Među kojima bijaše Marija Magdalina i Marija, mati Jakovljeva i Josijina, i mati sinova Zevedejevih.
57. *A kad bi uveče, dođe čovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takođe bio učenik Isusov. [*5 Moj 21, 22, 23; Mk 15, 42; Lk 23, 50; Jn 19, 38.]
58. Ovaj pristupivši Pilatu, zamoli za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo.
59. I uzevši Josif tijelo, zavi ga u platno čisto.
60. I *stavi ga u svoj novi grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba, otide. [*Is 53, 9.]
61. A ondje bješe Marija Magdalina i druga Marija, koje sjeđahu prema grobu.
62. Sutradan pak *po petku sabraše se prvosveštenici i fariseji kod Pilata [*Mk 15, 42.]
63. Govoreći: Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica *kaza još za života: Poslije tri dana ustaću. [*Mt 20, 19.]
64. Zato zapovjedi da se utvrdi grob do trećega dana da ne dođu kako učenici njegovi noću, da ga ne ukradu i ne kažu narodu: Ustade iz mrtvih; i biće posljednja prevara gora od prve.
65. Reče im Pilat: Imate stražu, idite te utvrdite kako znate.
66. A oni otišavši utvrdiše grob sa stražom i *zapečatiše kamen. [*Dan 6, 17.]

28. Vaskrsenje Hristovo i javljanje mironosicama i učenicima. Sinedrion potkupljuje stražu. Vaskrsli Gospod šalje apostole da propovijedaju i krštavaju po svijetu.

1. A *pošto minu subota, na osvitku † prvog dana nedjelje, dođoše Marija Magdalina i druga Marija da osmotre grob. [*Mk 16, 1; Lk 24, 1; Jn 20, 1; † Dap 20, 7; 1 Kor 16, 2; Otk 1, 10.]
2. I gle, zemlja se zatrese veoma; jer anđeo Gospodnji siđe s neba, i pristupivši odvali kamen od vrata grobnih i sjeđaše na njemu.
3. A lice njegovo bijaše kao munja, i *odijelo njegovo bijelo kao snijeg. [*Mt 17, 2; Dap 1, 10.]
4. I u strahu od njega uzdrhtaše stražari, i postadoše kao mrtvi.
5. A anđeo odgovarajući reče ženama: Ne bojte se vi; jer znam da Isusa raspetoga tražite.
6. Nije ovdje; jer ustade *kao što je kazao. Hodite da vidite mjesto gdje je ležao Gospod. [*Mt 12, 40; 16, 21; 17, 23; 20, 19.]
7. I idite brzo i recite učenicima njegovim da ustade iz mrtvih; i gle, *on će pred vama otići u Galileju; tamo ćete ga vidjeti. Eto kazah vam. [*Mt 26, 32.]
8. I izišavši brzo iz groba, sa strahom i radošću velikom pohitaše da jave učenicima njegovim.
9. A kad iđahu da jave učenicima njegovim, i gle, srete ih Isus govoreći: Radujte se! A one pristupivši uhvatiše se za noge njegove i pokloniše mu se.
10. Tada im reče Isus: Ne bojte se, idite te javite *braći mojoj neka idu u Galileju, i tamo će me vidjeti. [*Jev 2, 11.]
11. A dok one iđahu, gle, neki od stražara dođoše u grad i javiše prvosveštenicima sve što se dogodilo.
12. A oni sastavši se sa starješinama učiniše vijeće, i dadoše vojnicima dovoljno novaca, govoreći:
13. Kažite: učenici njegovi dođoše noću i ukradoše ga dok smo mi spavali.
14. I ako to čuje namjesnik, mi ćemo ga uvjeriti i vas osloboditi brige.
15. A oni uzevši novce učiniše kao što bijahu naučeni. I razglasi se ova riječ među Judejcima do danas.
16. A Jedanaest učenika otidoše u Galileju, na goru kuda im je zapovijedio Isus.
17. I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše.
18. I pristupivši Isus reče im govoreći: *Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. [*Mt 11, 27; Ef 1, 21.]
19. *Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. [*Mt 24, 14; Mk 16, 15, 16; 2 Kor 5, 20.]
20. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, *ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin. [*Mt 18, 20.]

 


NAPOMENE:

[1] Po jevrejskom brojanju, to je devet časova ujutro; i dalje: šesti čas je podne, jedanaesti čas je peti čas posle podne.

Komentarisanje nije više omogućeno.