NASLOVNA » Sveštene knjige (Sveto Pismo) » Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta – Biblija

Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta – Biblija

<<  SADRŽAJ

 

POSLANICA JEREMIJINA

 

1

 
1. Prepis poslanice koju je poslao Jeremija zarobljenicima odvođenim u Vavilon od cara Vavilonskog, da im javi šta mu je zapovijeđeno od Boga.

1. Radi grijeha, koje sagriješiste pred Bogom, bićete odvedeni u Vavilon zarobljeni od Navuhodonosora, cara Vavilonskog.
2. Ušavši, dakle, u Vavilon, bićete ondje mnogo godina i dugo vremena, do sedam pokoljenja; a poslije toga izvešću vas odande s mirom.* [*Jer 25, 12; 29, 10, 11, 14; Dan 9, 2.]
3. Sada, pak, vidjećete u Vavilonu bogove srebrne i zlatne[1] i drvene, na ramenima nošene, koji predstavljaju strah za (mnogobožne) narode.
4. Pazite se, dakle, da ne bi i vi ugledavši se, postali slični inoplemenicima, i strah vas obuzeo od njih;
5. Vidjevši gomilu ispred i iza njih kako im se klanja, recite u sebi: Tebi se treba poklanjati, Vladiko!
6. Jer anđeo moj je s vama, on je onaj koji traži duše vaše.
7. Jer jezik njihov je izrezbaren drvodjeljom, a oni pozlaćeni i posrebreni, lažljivi su i ne mogu govoriti.
8. I kao djevojci koja voli ukrase, uzimaju oni zlato i postavljaju vijence na glave bogova svojih.* [*Dap 14, 13; Ps 113, 12.]
9. A biva da sveštenici kradu od bogova svojih zlato i srebro i za sebe upotrebljavaju, uz to, daju od njih i bludnicama u hramu.
10. A ukrašavaju njih kao ljude haljinama – bogove srebrne i zlatne i drvene; ovi opet se ne spasavaju od rđe i prljavštine.
11. Njima, odjevenim u haljinu porfirnu, otiru lice njihovo od hramovne prašine koje ima mnogo po njima.
12. Ima i skiptar (božanstvo) – kao čovjek sudija zemaljski, koji onoga koji mu sagriješi ne može uništiti.
13. A ima i mač u desnici i sjekiru, no samog sebe od rata i razbojnika neće izbaviti.
14. Otuda se prepoznaju da nisu bogovi; zato, ne plašite ih se.
15. Jer kao što sasud čovjekov razbijen postaje beskoristan, takvi su i bogovi njihovi kad budu postavljeni u idolištima:
16. Oči njihove su pune prašine od nogu kad ulaze.
17. I kao kad neko uvrijedi cara, što bivaju zatvorene kapije, dok se taj odvodi u smrt, idolišta njihova sveštenici zatvaraju vratima i bravama i zavjesama, da ih razbojnici ne bi opljačkali.
18. Svjetiljke im zažižu, više nego sebi samima, od kojih (bogovi) nijednu ne mogu vidjeti.
19. Oni su kao greda u idolištu, a za unutrašnjost njihovu kažu da biva nagrizana, i dok ih gmizavci sa zemlje glođu i haljine njihove, oni to ne osjećaju.
20. Pocrnjela su im lica od dima iz idolišta.
21. Po tijelu njihovom i po glavi skaču slijepi miševi, laste i druge ptice, a takođe i mačke.
22. Otuda ćete znati da oni nisu bogovi, zato ih se ne plašite.
23. Jer zlato kojim su obloženi radi ukrasa, ako ga neko ne očisti od rđe, neće zasijati; pa i kad su ih lili, ni tada nisu osjećali.
24. Za veliku cijenu su kupljeni, pa opet u njima nema duha.
25. Beznogi, nošeni su na ramenima, pokazujući svoju sramotu ljudima, te se stide zbog toga i oni koji im služe, jer kad padnu na zemlju, sami ne mogu ustati.* [*Ps 113, 15.]
26. I ako ih neko postavi uspravno, ne mogu se sami sobom pokrenuti; i ako se nagnu, ne mogu se uspraviti, nego kao mrtvima darove pred njih ostavljaju.
27. Žrtve koje im se prinose, žreci zloupotrebljavaju; takođe i žene njihove, od njih kuvaju, i ne dodjeljuju ni siroti ni ubogu; žrtava njihovih se dotiču žene nečiste i krvotočive.
28. Poznavši, dakle, iz ovoga da nisu bogovi, ne plašite ih se.
29. Jer otkuda da se nazovu bogovi, kad i žene žrtvoprinose bogovima srebrnim i zlatnim i drvenim?
30. I u idolištima njihovim žreci sjedaju, haljina poderanih, i glave i brade obrijane; glave su im nepokrivene.* [*3 Moj 19, 27; 21, 5]
31. Pri tom se deru vičući pred bogovima svojim, kao što neki čine na gozbama za mrtve.
32. Uzimajući od haljina njihovih, žreci oblače svoje žene i djecu.
33. Bilo da od nekoga pretrpe zlo ili dobro, nisu u stanju da uzvrate; niti cara mogu postaviti ni skinuti.
34. Tako isto, ni bogatstvo ni bakreni novčić nisu u stanju da daju; ako im neko nešto u molitvi obećavši to ne dade, neće mu tražiti.
35. Od smrti čovjeka neće izbaviti, niti će slabog od silnika spasiti.
36. Čovjeka slijepa vidom neće obdariti; čovjeka u nevolji neće izbaviti.
37. Udovici se neće smilovati, niti siročetu dobro učiniti.
38. Slični su kamenju sa gore bogovi drveni i pozlaćeni i posrebreni, a oni koji im služe biće posramljeni.
39. Kako je onda moguće misliti ili ih nazivati bogovima?
40. Uz to, i sami Haldejci ih ne poštuju, koji, kad vide nekoga da ne može govoriti, prinose ga k Vilu, i traže da progovori, kao da je on u stanju osjećati!
41. I oni ne mogu da shvate i da se ostave toga, jer su neosjetljivi.
42. A žene opasane užadima, sjede na putevima kadeći sa korom (maslinovom).
43. Kada, pak, neka od njih privučena nekim od prolaznika, legne sa njim, ona prekorijeva svoju bližnju što se nije i ona udostojila toga i što joj se uže nije pretrglo.
44. Sve što im se događa lažno je. Kako je onda moguće misliti ili nazivati ih bogovima?
45. Od drvodjelja i zlatolivaca su napravljeni; ništa drugo ne bivaju osim ono što žele umjetnici da budu.
46. I sami oni koji ih prave, ne postaju dugovječni. Kako onda mogu biti bogovi ono što su oni stvorili?
47. Time ostaviše laži i sramotu onima koji će doći.
48. A kad dođe na njih rat i zla, dogovaraju se među sobom žreci gdje da se sakriju sa njima.
49. Kako je moguće ne osjetiti da nisu bogovi oni koji ni same sebe ne spasavaju od rata niti od zala?
50. Jer to što je drveno i pozlaćeno i posrebreno, prepoznaće se posle toga da je lažno. Svima narodima i carevima jasno je da to nisu bogovi, nego djela ruku čovječijih, i da Bog nikakvog udjela u njima nema.* [*5 Moj 32, 21.]
51. Kome, dakle, nije znano da to nisu bogovi?
52. Jer cara zemlji neće postaviti, niti će ljudima kišu dati,
53. Ni na sudu oni neće presuditi, niti će izbaviti onoga kome se čini nepravda, budući nemoćni; oni su kao vrane između neba i zemlje.
54. Jer kad padne na idolište bogova drvenih ili pozlaćenih ili posrebrenih oganj, njihovi žreci će pobjeći i spasiti se, a oni će kao debla u sredini sagorjeti.
55. Carevima i ratnicima neće se suprotstaviti.
56. Zato, kako je moguće prihvatiti ili misliti da su oni bogovi?
57. Ni od lopova ni od razbojnika neće se spasiti bogovi drveni i posrebreni i pozlaćeni. Savladavši ih, oni skidaju sa njih zlato i srebro i haljine kojim su obloženi, pa odlaze sa dobitkom, tako sami sebi neće pomoći.
58. Otuda, bolji je car koji pokazuje svoju muževnost ili sasud koristan za kuću, kojim će se služiti vlasnik, negoli lažni bogovi; ili vrata u kući koja štite ono što je u njoj, negoli lažni bogovi; i drveni stub u carskim dvorima, negoli lažni bogovi.
59. Sunce, pak, i mjesec i zvijezde, budući svijetli i poslani na potrebu, blagoposlušni su.
60. Tako je i munja, kada zablista, blagovidna; na isti način i vjetar duva po svoj zemlji,
61. I oblaci kad im Bog zapovijedi da idu po svoj vaseljeni, izvršavaju zapovijeđeno; oganj, pak, poslan sviše da sagori gore i dubrave, izvršava naređeno.
62. A sve ono ni po obliku ni po silama nije ovima slično.
63. Otuda, niti treba misliti niti nazivati njih da su bogovi budući da oni nisu moćni niti sud suditi, niti dobro činiti ljudima.
64. Znajući, dakle, da nisu bogovi, ne plašite se njih.
65. Jer niti će careve prokleti, niti blagosloviti.
66. Znamenja narodima na nebu neće pokazati, niti će zasijati kao sunce, niti će svijetliti kao mjesec.
67. Zvijeri su bolje od njih; one mogu pobjegavši pod zaklon, sebi biti korisne.
68. Tako, ni na koji način nije nam vidljivo da su oni bogovi; zato ne plašite ih se.
69. Jer kao što u povrtnjaku strašilo ništa ne čuva, takvi su i bogovi njihovi drveni i pozlaćeni i posrebreni.
70. Slično trnovom žbunu u vrtu na koji svakakve ptice slijeću, a takođe i mrtvacu bačenom u mrak, upodobljuju se bogovi njihovi drveni i pozlaćeni i posrebreni.
71. Po porfiri i po mramoru na njima ubuđalim poznaćete da nisu bogovi, jer to će na kraju biti crvima izjedeno i biće sramota na zemlji.
72. Bolje je, zato, biti čovjek pravedan koji nema idole, jer će biti daleko od sramote.

 


NAPOMENE:

[1] U slovenskom prevodu ovdje stoji „i kamene“. Vulgata i Septuaginta to nemaju. Prim. prev.

Komentarisanje nije više omogućeno.