NASLOVNA » Sveštene knjige (Sveto Pismo) » Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta – Biblija

Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta – Biblija

<<  SADRŽAJ

 

DRUGA KNJIGA JEZDRINA

 

1 2 3 4 5 6 7 8 9

 
1. Car Josija proslavlja Pashu u Jerusalimu. Leviti prinose žrtvu pashalnu za narod, sveštenike, sebe. Josija ratuje sa Egiptom i umire. Nasleđuju ga Jehonija i Joakim, odveden u ropstvo vavilonsko, a posle njega zacari se Sedekija.

1. I učini Josija *Pashu u Jerusalimu Gospodu svome i žrtvova Pashu u četrnaesti dan mjeseca prvoga, [2 car 23, 21.]
2. Postavivši sveštenike po čredama obučene u odežde u Hramu Gospodnjem.
3. I reče Levitima, sveštenoslužiteljima Izrailjevim, da osveštaju sebe Gospodu na postavljenje svetoga kovčega Gospodnjeg u Hramu, koji sazida Solomon Davidov, car: Ne pripada vama da ga podignete na ramena;
4. A sad bogoslužite Gospodu Bogu vašemu i služite narodu njegovom Izrailju i pripremajte se po bratstvima i po plemenima vašim po napisu Davida, cara Izrailjeva, i po veličanstvu Solomona, sina njegovog,
5. Pa stavši u Hramu po redu načalstva otačkog vašeg levitskog ispred braće vaše sinova Izrailjevih po poretku,
6. Prinesite žrtvu pashalnu i žrtve pripremite braći svojoj i učinite Pashu po zapovijesti Gospodnjoj datoj Mojsiju.
7. I dariva Josija narodu koji se tu našao jagnjadi i jaradi trideset hiljada i tri hiljade teladi; ovo bi dato narodu od carskog po obećanju i sveštenicima i Levitima.
8. I dade Helkija i Zaharija i Sijilo, nadglednici Hrama, sveštenicima na Pashu dvije hiljade i šest stotina ovaca i trista teladi.
9. I Jehonija i Sameja i Natanail brat, i Asavija i Ohijilo Joram, tisućenačelnici, dadoše Levitima na Pashu pet hiljada ovaca i sedam stotina teladi.
[10.] A kad se ovo dogodi, stadoše blagoobrazno sveštenici i Leviti, imajući prijesne hljebove po plemenima,
11. I po redu načalstva otačkog, ispred naroda da prinesu Gospodu saglasno napisanom u Knjizi Mojsijevoj; i tako bi ujutro.
12. I ispekoše Pashu ognjem, kao što priliči, i žrtve ispržiše u bakarnim sasudima i kotlovima sa mirisima, i prinesoše svima (prisutnim) iz naroda.
13. Poslije pak toga pripremiše sebi i sveštenicima, braći svojoj sinovima Aronovim.
[14.] Jer sveštenici prinošahu debelo salo do veoma kasno, pa onda Leviti pripremiše sebi i sveštenicima, braći svojoj sinovima Aronovim.
15. I sveštenopojci, sinovi Asafovi, bijahu po poretku svome, saglasno zapovijesti Davidovoj, i Asaf i Zaharija i Edinus postavljeni od cara, i vratari od svih vrsta; da ne bi niko od njih prestupio svoju čredu, njihova braća Leviti pripremiše i za njih.
16. I svrši se žrtvoprinošenje Gospodnje u onaj dan, da bi se učinila Pasha i prinijele žrtve na žrtvenik Gospodnji, po naredbi cara Josije.
17. I učiniše sinovi Izrailjevi, koji se zadesiše u ovo vrijeme, Pashu i praznik beskvasnih hljebova, sedam dana.
18. A ne bješe učinjena takva Pasha u Izrailju od vremena Samuila proroka.
19. I niko od careva Izrailjevih nije činio takvu Pashu kakvu je učinio Josija i sveštenici i Leviti i Judejci i sav Izrailj, svi koji su se našli u obitavalištu svome u Jerusalimu;
20. Osamnaeste godine vladavine Josijine bi učinjena ova Pasha.
21. I biše uspravljena djela Josijina pred Gospodom njegovim, srcem punim pobožnosti.
22. A ono što se tiče njega bi zapisano u prethodnim vremenima, o onima koji sagriješiše i biše nepobožni pred Gospodom, više od svakog naroda i carstva, i čime ga ožalostiše svjesno, te riječi Gospodnje ustadoše na Izrailja.
23. I poslije svega ovog djela Josijinog, dogodi se da faraon, car egipatski, dođe i zarati u Harkamisu na Eufratu, i Josija izađe pred njega.
24. I posla car egipatski k njemu govoreći: Šta ima između mene i tebe, care judejski?
25. Nisam protiv tebe poslan od Gospoda Boga, nego je protiv Eufrata rat moj. I sada Gospod je sa mnom, i Gospod mi hita u pomoć, odstupi i ne protivi se Gospodu.
26. Ali ne povrati se Josija na kolima svojim, no nastojaše da ratuje protiv njega, ne pazeći na riječi Jeremije proroka iz usta Gospodnjih;
27. Tako se pripremi za rat protiv njega na polju megidonskom, i siđoše knezovi k caru Josiji.
28. I reče car slugama svojim: Izvedite me iz bitke, jer veoma iznemogoh. I odmah ga sluge njegove izvedoše sa bojišta,
29. I pope se na svoja druga kola; i stigavši u Jerusalim, preminu iz života ovog i bi pogreben u otački grob.
30. I u svoj Judeji oplakivahu Josiju; i tugovaše Jeremija prorok za Josijom, i predstojatelji sa ženama tugovahu za njim, do dana današnjega. I izađe naredba da se to svagda čini u svemu rodu Izrailjevu.
31. Ovo je zapisano u Knjizi povijesti o carevima Judinim; i svako pojedinačno djelo koje je učinio Josija, i o slavi njegovoj i razumijevanju njegovom u zakonu Gospodnjem, a ono što je ranije učinio, i sada, opisano je u Knjizi careva Izrailjevih i Judinih.
32. I uzevši glavari narodni Joahaza, sina Josijinog, postaviše ga za cara umjesto Josije, oca njegovog, a imaše dvadeset tri godine.
33. I carova nad Judejom i Jerusalimom tri mjeseca, pa ga svrgnu car egipatski da ne vlada Jerusalimom,
34. I naloži na narod sto talanata srebra i zlata jedan talanat.
35. I postavi car egipatski cara Joakima, brata njegovog, za cara Judeje i Jerusalima.
36. I sveza Joakim velmože, a Zariona, brata svoga, uhvativši, izvede iz Egipta.
37. Joakimu pak bješe dvadeset pet godina kad se zacari nad Judejom i Jerusalimom, i učini zlo pred Gospodom.
38. A izađe na njega Navuhodonosor, car vavilonski, i svezavši ga u okovima od mjedi, odvede u Vavilon.
39. I od sveštenih sasuda Gospodnjih uzevši, Navuhodonosor prenese ih i položi u Vavilon u svoj hram.
40. A povijest o njemu i njegovoj nečistoti i nepobožnosti zapisana je u Knjizi vremena carskih.
41. I carova umjesto njega Joakim, sin njegov, koji kad bješe postavljen, imađaše osamdeset godina.
42. A carova tri mjeseca i deset dana u Jerusalimu, i činjaše zlo pred Gospodom.
43. I poslije godine dana posla Navuhodonosor i prevede ga u Vavilon zajedno sa sveštenim sasudima Gospodnjim,
44. I postavi Sedekiju za cara Judeje i Jerusalima, Sedekiju koji je imao dvadeset jednu godinu, a carova godina jedanaest.
45. I činjaše zlo pred Gospodom i ne zastidje se od riječi koje izgovori Jeremija prorok iz usta Gospodnjih.
46. I zaklet od cara Navuhodonosora imenom Gospodnjim, pogazivši zakletvu odstupi, i otvrdnuvši vrat svoj i srce svoje, prestupi zakone Gospoda Boga Izrailjeva.
47. Takođe i načelnici narodni i sveštenički padoše u mnoga beščašća i bezakonja, više od svih nečistota svih naroda, i oskvrnaviše hram Gospodnji osveštan u Jerusalimu.
48. I posla Bog otaca njihovih da ih preko vjesnika svoga ponovo prizove, pošto je štedio njih i obitavalište svoje.
49. A oni se narugaše vjesnicima njegovim, i u dan u koji im je govorio Gospod, izrugivahu se prorocima njegovim, dok se on nije razgnjevio na narod svoj zbog bezboštva i zapovijedio da budu podignuti na njih carevi haldejski.
50. Oni pogubiše mladiće njihove mačem, okolo svetog hrama njihovog, i ne poštedje ni jednog mladića ni djevojku, stariju i mlađu, nego sve predade u ruke njihove.
51. I sve sveštene sasude Gospodnje, velike i male, i kovčeg Gospodnji i carske kovčege, uzeše i odnesoše u Vavilon.
52. I sažegoše dom Gospodnji i porušiše zidove jerusalimske i kule njegove sažegoše ognjem,
53. I pretvoriše svu slavu njegovu u ništa; a one koji preostaše od mača, odvede u Vavilon.
54. I biše robovi njemu i sinovima njegovim sve dok se ne zacariše Persijanci, na ispunjenje riječi Gospodnjih ustima Jeremijinim:
55. Dokle zemlja ne otpraznuje subote svoje, za sve vrijeme pustoši svoje, subotovaće dok se ne napuni sedamdeset godina.

2. Car Kir pokreće obnovu Hrama. Optužbe caru Artakserksu protiv Judejaca. Zabrana gradnje Hrama.

1. Za vrijeme carovanja Kira persijskoga, prve godine, na ispunjenje riječi Gospodnje ustima Jeremijinim, podiže Gospod duh Kira, cara persijskoga, i propovijeda po svemu carstvu svome, i istovremeno napismeno riječima: Ovako govori Kir, car persijski:
2. Mene postavi za cara vaseljene Gospod Izrailjev, Gospod Višnji, i naznači me da mu sagradim dom u Jerusalimu, koji je u Judeji.
3. Ako je, dakle, neko među vama od naroda njegova, neka je Gospod njegov sa njim, i neka uzađe u Jerusalim koji je u Judeji i neka sagradi dom Gospoda Izrailjeva (on je Gospod koji obitava u Jerusalimu).
4. A oni koji žive po okolnim mjestima, neka mu pomognu, koji su u mjestu tome, zlatom i srebrom, davanjima s konjima i stokom i sa ostalim što se zavjetno prilaže, u Hram Gospodnji koji je u Jerusalimu.
5. I ustadoše plemenski prvaci bratstava Judinih i plemena Venijaminova, i sveštenici i Leviti, i svi oni čiji duh podiže Gospod da uzađu da sagrade dom Gospodnji u Jerusalimu,
6. I iz okolnih mjesta u svemu im pomogoše, srebrom i zlatom, konjima i stokom i zavještanjima veoma mnogim, svi oni čiji um bi probuđen.
7. A car Kir iznese sveštene sasude Gospodnje, koje prenese Navuhodonosor iz Jerusalima, i postavi ih u svoje idolište;
8. Iznijevši ih Kir, car persijski, predade ih Mitridatu, svom rizničaru, a preko njega biše predati Sanavasaru, knezu Judeje.
9. A broj njihov bješe ovaj: Ražljevaka[1] zlatnih hiljadu, ražljevaka srebrnih hiljadu, kadionica srebrnih dvadeset pet, čaša zlatnih trideset, srebrnih dvije hiljade četiristo deset, i drugih sasuda hiljadu.
10. I svih sasuda prenesenih, zlatnih i srebrnih, bilo je pet hiljada četiristo šezdeset i devet,
[11.] a prineseni su od Sanavasara zajedno sa zarobljenicima iz Vavilona u Jerusalim.
12. A u vrijeme Artakserksa, persijskoga cara, *napisaše mu protiv stanovnika u Judeji i Jerusalimu Veselem i Mitradit i Tavelije i Raum i Veltejem i Samsej pisar i drugi udruženi sa njima, koji življahu u Samariji i drugim mjestima, sledeće pismo: [1 Jezd 4, 6.]
13. Caru Artakserksu sluge tvoje, Raum ljetopisac i Samsej pisar i ostali njihovi istomišljenici sudije iz Kilisirije i Fenikije:
14. I sad neka je znano gospodinu caru da Judejci koji uziđoše od vas k nama, došavši u Jerusalim, grad odmetnik i zli, grade trgove njegove i zidove izgrađuju i hram podižu.
15. A ako ovaj grad bude sagrađen i zidovi podignuti, ne samo što porez neće davati, nego će i protiv cara ustati.
16. Pa pošto se radi na hramu, smatrali smo za dobro da se ovo ne previdi, nego da se obratimo gospodinu caru, ako ti je po volji, da se pogleda u knjige tvojih otaca.
17. I naći ćeš u ljetopisima napisano o ovome i saznaćeš da je onaj grad bio odmetnik i da je smućivao careve i gradove, i da su Judejci bili odmetnici, koji su vječno u njemu stvarali zavjere, zbog čega je grad ovaj bio i opustošen.
18. Zato ti sada i stavljamo na znanje, gospodine care, da ukoliko grad ovaj bude sagrađen i zidovi njegovi podignuti, više ti neće biti silaska u Kilisiriju i Fenikiju.
19. Tada otpisa car Raumu ljetopiscu i Samseju pisaru i drugim istomišljencima i koji življahu u Samariji i Siriji i Fenikiji ovakvim pismom:
20. Pročitao sam pismo koje ste mi poslali.
21. Naredih da se ispita, i nađe se da se grad onaj oduvijek carevima suprotstavljao, i ljudi u njemu odmetništva i ratove tvorili,
22. I da su u Jerusalimu bili carevi moćni i žestoki, koji su pokoravali i danak nametali Kilisiriji i Fenikiji.
23. Zato sam sada naredio da se zabrani onim ljudima da sagrade grad,
24. I da se pobrine da se izvan toga ništa ne radi, i da se više ne dopušta zlo, na smutnju carevima.
25. Kad su pročitali napisano carem Artakserksom Raum i Samsej pisar i njihovi jednomišljenici, krenuvši hitno na Jerusalim s konjicom i naoružanom gomilom, počeše ometati one što su gradili.
26. I zaustavi se gradnja Hrama u Jerusalimu sve do druge godine carovanja Darija, persijskog cara.

3. Prijem na dvoru cara Darija. Tri tjelohranitelja njegova odgonetaju šta je moćnije: vino, car ili žene?Prvi tumači: Zašto je moćno vino?

1. A car Darije učini prijem veliki svima potčinjenim i svima srodnicima i svima velmožama Midije i Persije,
2. I svima knezovima i vojenačelnicima i pomjesnim upraviteljima pod njegovom vlašću, od Indije do Etiopije u sto dvadeset i sedam pokrajina.
3. I jedoše i piše i nasitivši se, raziđoše se, a Darije car povuče se u ložnicu svoju i zaspa i probudi se.
4. Tada tri mladića tjelohranitelja, koji su čuvali tijelo cara, rekoše jedan drugom:
5. Recimo svaki od nas po jednu riječ: Šta je najmoćnije. I čija riječ se pokaže mudrija od one druge, tome će dati car Darije darove velike i počasti velike.
6. I u porfiru će biti obučen, iz zlatnih čaša piće, na zlatnoj postelji spavaće, kočiju zlatouzdnu imaće, svileni povez (oko glave), i grivnu oko vrata,
7. I sjedeće drugi iza Darija zbog mudrosti svoje, i nazvaće se Darijev srodnik.
8. Tada svaki napisa svoju riječ i zapečatiše je, pa je staviše pod uzglavlje cara Darija i rekoše:
9. Kad ustane car Darije, daće mu napisano i za koga presudi car i tri velmože persijske da je njegova riječ najmudrija, njemu će pripasti pobjeda, kao što je napisano.
10. Jedan napisa: Najmoćnije je vino.
11. Drugi napisa: Najmoćniji je car.
12. Treći napisa: Najmoćnije su žene, ali, iznad svega, pobjeđuje istina.
13. I kada ustade car, uzeše napisano i dadoše mu, i pročita.
14. I poslavši, pozva sve velmože persijske i miđanske i knezove i vojenačelnike i pomjesne upravitelje i vojvode, pa sjede u svečanu salu i bi pročitano napisano pred njima.
15. I reče: Pozovite mladiće i oni će objasniti svoje riječi; i biše pozvani, pa uđoše.
16. I rekoše im: Objavite nam o ovome što je napisano.
17. I započe prvi koji je govorio o snazi vina i reče ovako:
18. O ljudi, kako je nadmoćno vino? Svima ljudima koji ga piju, zavodi um.
19. Um cara i siročeta čini jednakim umom, i roba i slobodnog, siromaha i bogataša.
20. I svakom umu daje smjelost i veselje, pa se više ne sjeća nikakve žalosti ni duga.
21. I sva srca čini bogatima, i ne sjeća se ni cara ni kneza, i sve čini da po darovima govore.
22. I ne sjećaju se kad piju, prijateljstva prijatelja, ni braće, i malo posle vade mačeve;
23. Pa kad se od vina otrijezne, ne sjećaju se šta su učinili.
24. O ljudi, zar nije najmoćnije vino kad primorava da se ovako čini? I ovo rekavši, ućuta.

4. Drugi objašnjava: Zašto je car najmoćniji?A treći, Zorovavelj: Zašto žene? Ali od svih je jača istina. On od cara Darija traži za nagradu – obnovu Jerusalima i Hrama i dobija dozvolu.

1. I poče drugi besjediti,koji reče o snazi cara:
2. O ljudi, zar nisu nadmoćni ljudi koji gospodare zemljom i morem i svim što je u njima?
3. A car je jači od njih i gospodari i vlada njima, i sve što im kaže, slušaju ga.
4. Ako im kaže da ratuju jedan protiv drugog, čine; ako li ih pošalje na neprijatelje, idu i izgrađuju visoka utvrđenja, zidove i kule.
5. Ubijaju i bivaju ubijani, ali riječ carsku ne prestupaju. Ako li pobijede, caru sve donose, i sve što zaplijene, i sve ostalo.
6. A koji ne vojuju i ne ratuju, no obrađuju zemlju, opet pošto posiju, požnjevši, donose caru; i jedan drugoga primoravajući, daju caru danak.
7. I on lično je jedini: Ako kaže ubiti – ubijaju; kad kaže oprostiti – opraštaju; kaže udariti – tuku;
[8.] kaže razoriti – razaraju; kaže graditi – grade; kaže posijecite – sijeku; kaže posadite – sade;
9. I sav narod njegov i vojska njegova slušaju ga.
10. Pored toga, on sjeda, jede i pije i spava,
[11.] a oni ga okolo čuvaju, i ne može niko otići da se bavi svojim poslom, niti mu biti neposlušan.
12. O ljudi, kako da nije najmoćniji car kad ga tako slušaju? I ućuta.
13. Treći, pak, koji reče o ženama i o istini – a to je bio Zorovavelj – poče besjediti:
14. O ljudi, nije li veliki car i mnogi ljudi, i nije li vino moćno? No, ko je onaj koji vlada njima ili koji gospodari njima? Zar to nijesu žene?
[15.] Žene rodiše cara i sav narod, koji vlada na moru i na zemlji;
16. Od njih su nastali i one su ih othranile, njih koji sade vinograde od kojih nastaje vino.
17. One prave haljine ljudima i one čine slavu ljudima tako da ne mogu postojati ljudi bez žena.
18. I ako saberu zlato i srebro i svaku stvar lijepu, pa vide jednu ženu dobru izgledom i krasotom,
19. Sve ovo ostavljaju i k njoj se okreću, i otvorenih usta gledaju je, i svi za njom čeznu više negoli za zlatom i srebrom i bilo kojim lijepim predmetom.
20. Čovjek ostavlja svoga oca koji ga je othranio, i svoju zemlju, i k svojoj ženi se prilepljuje.
21. I ženi predaje dušu, pa niti se više oca sjeća, ni majke ni zemlje.
22. Stoga treba da znate da žene vama gospodare; zar se ne patite i ne trudite i sve ženama dajete i donosite?
23. I uzima čovjek oružje svoje i izlazi na put da otima i krade, i da plovi po moru i rijekama;
24. I lava vidi i po mraku hodi, pa kad ukrade i otme i opljačka, svojoj ljubavnici odnosi.
25. I više voli čovjek ženu svoju negoli oca i majku.
26. Mnogi su sišli s uma zbog žena i postali robovi radi njih,
27. I mnogi su poginuli i pogriješili i u grijeh pali zbog žena.
28. Zar mi sad ne vjerujete? Zar car nije veliki vlašću svojom? Zar sve zemlje ne strahuju da ga se dotaknu?
29. Vidjeh njega i Apaminu, kćer Vatraka divnoga, naložnicu carevu, kako sjedi s desne strane caru,
30. I kako skida krunu sa glave careve i stavlja je sebi, pa ošamari cara ljevicom.
31. Pri tome car je otvorenih usta u nju gledao; i ako mu se nasmije, i on se smije; i ako se razgnjevi na njega, laska joj da bi se pomirila s njim.
32. O ljudi, zar zaista nisu moćne žene kad tako rade?
33. Tada car i velmože pogledahu jedan na drugoga.
34. Onda poče besjediti o istini: O ljudi, nisu li žene moćne? Velika je zemlja i visoko nebo, i brzo po svojoj putanji sunce, jer se kreće kružno po nebu i opet hita na svoje mjesto u toku jednog dana.
35. Zar nije veliki onaj koji tako čini? No, istina je velika i moćnija od svega.
36. Sva zemlja istinu priziva, i nebo nju blagosilja, i sva djela trepere i drhte, i nema kod nje ništa nepravedno.
37. Nepravedno je vino, nepravedan car, nepravedne žene, nepravedni svi sinovi čovječiji, i nepravedna sva djela njihova, i sve njima slično.
38. A istina prebiva i moćna je vavijek, i živi i vlada u vjekove vjekova.
39. I nema kod nje gledanja ko je ko ni razlikovanja, nego što je pravedno tvori, od svega što je nepravedno i zlo (uklanja se); svima su prijatna djela njena, i nema u sudu njenom ništa nepravedno.
40. Ona je sila i carstvo, i moć i veličanstvo svih vjekova: Blagosloven neka je Bog istine!
41. I prestade besjediti; i sav narod tada zavika, pa rekoše: Velika je istina i najmoćnija!
42. Onda mu car reče: Traži što želiš, i više od napisanog, i daćemo ti, zbog načina kojim si se pokazao mudriji; i pored mene ćeš sjesti i srodnik moj nazvati se.
43. Tada on reče caru: Sjeti se obećanja koje si dao da se sagradi Jerusalim, u dan u koji si primio carstvo;
44. I da će svi sasudi uzeti iz Jerusalima biti vraćeni, koje izdvoji Kir kada je obećao razoriti Vavilon, i dao obećanje da će ih poslati onamo.
45. I ti si obećao da se Hram sagradi, što ga spališe Idumejci kada bi opustošena Judeja od Haldejaca.
46. I, evo, sada to je ono što tražim od tebe, gospodine care, i za šta te molim, i ova je uzvišenost od tebe. Zato te molim da ispuniš obećanje koje si dao Caru Nebeskom da ćeš učiniti iz usta svojih.
47. Tada ustavši Darije car, cjeliva ga i napisa mu pisma za sve ekonome i mjesne upravitelje i vojenačelnike i knezove, da ga isprate i sve sa njime koji uzlaze da sagrade Jerusalim.
48. I svim mjesnim upraviteljima u Kilisiriji i Fenikiji i onima u Livanu napisa pisma da prenesu kedrova drva sa Livana u Jerusalim, kao i da sagrade sa njima grad.
49. I napisa svima Judejcima koji budu išli iz carstva u Judeju na slobodu, da svaki moćnik i knez i mjesni upravitelj i ekonom ne prilazi njihovim vratima,
50. I sva zemlja koju oni drže, da im bude bez poreza, i da Idumejci ostave Judejcima sela koja drže,
51. I da se za gradnju Hrama daje godišnje dvadeset talanata dok se ne sagradi,
52. I da se na žrtveniku prinose svespaljenice svakog dana, kao što im je zapovijeđeno, sedamnaest da prinesu, i uz to još deset talanata godišnje,
53. I svima koji dolaze iz Vavilonije da bude slobodno da grade grad, njima i djeci njihovoj i svim sveštenicima koji dolaze.
54. A napisa i o pomoći i o svešteničkoj odeždi u kojoj bogosluže.
55. I Levitima napisa da se daje pomoć sve dok se ne završi dom i dok Jerusalim ne bude sagrađen,
56. I svima čuvarima grada – napisa da im se daje sledovanje i obroci.
57. I posla sve sasude koje Kir odvoji iz Vavilona; i sve što je rekao Kir da se učini, i on naredi da se učini i da se pošalje u Jerusalim.
58. A kad mladić izađe, podigavši lice svoje k nebu naspram Jerusalima, blagoslovi Cara Nebeskoga govoreći:
59. Od Tebe je pobjeda, i od Tebe premudrost, i Tvoja je slava, a ja sam sluga Tvoj.
60. Blagosloven si, koji im dade premudrost; i Tebi se ispovijedam, Vladaru otaca.
61. I uze pisma, pa izađe u Vavilon i objavi svoj braći svojoj.
62. I blagosloviše Boga otaca svojih što im dade slobodu i oproštaj
63. Da izađu i da grade Jerusalim i Hram, gdje je imenovano u njemu ime Njegovo; i radovahu se uz muzičke sprave i s veseljem sedam dana.

5. Darije daje pratnju povratnicima u Jerusalim. Imena povratnika po plemenima i bratstvima, Isus i Zorovavelj pripremaju žrtvenik i prinose žrtvu. Hram grade povratnici iz ropstva.

1. A posle ovoga biše izabrani da izađu načelnici doma otačkog po njihovim plemenima i žene njihove i sinovi i kćeri i sluge njihove i sluškinje i stoka njihova.
2. I Darije posla sa njima hiljadu konjanika sve dok se ne smjeste u Jerusalim sa mirom, sa muzičkim spravama, timpanima i trubama,
[3.] i sva braća njihova igrajući, i učini da ovi izađu zajedno s onima.
4. A ovo su imena ljudi koji izađoše po otačkim bratstvima svojim u plemenima, na udio u načalstvu njihovom.
5. Sveštenici sinovi Finesa, sina Aronova: Isus Josedeka Sarejeva i Joakim, sin Zorovavelja sina Salataileva, iz doma Davidova, od roda Faresova i plemena Judina,
6. Koji izgovori za Darija, cara persijskog, riječi mudre, druge godine njegove vladavine mjeseca Nisana, prvog mjeseca.
7. A ovi su iz Judeje koji se vratiše iz ropstva preseljenja, koje preseli Navuhodonosor, car vavilonski, u Vavilon,
8. I povratiše se u Jerusalim i ostalu Judeju svaki u svoj grad, koji dođoše sa Zorovaveljom i Isusom, Nemijom, Zarejem, Risejem, Eninijem Mardohejem, Veelsarom, Asfarasom, Vorolijem, Roimom, Vajanom, njihovim predvodnicima.
9. Broj onih od naroda i predvodnika (je ovaj): sinovi Forosovi dvije hiljade i sto sedamdeset dva,
10. Sinovi Safatovi četiri stotine sedamdeset dva, sinovi Arejevi sedam stotina pedeset šest,
11. Sinovi Fatmoavovi među sinovima Isujevim i Joavovim dvije hiljade osam stotina dvanaest;
12. Sinovi Ilamovi hiljadu dvije stotine pedeset četiri, sinovi Zatovi devet stotina četrdeset pet, sinovi Horvejevi sedam stotina pet, sinovi Vanijevi šest stotina četrdeset osam;
13. Sinovi Vivejevi šest stotina dvadeset tri, sinovi Asgadovi hiljadu tri stotine dvadeset dva,
14. Sinovi Adonikamovi šest stotina šezdeset sedam, sinovi Vagojevi dvije hiljade šezdeset šest, sinovi Adinujevi četiri stotine pedeset četiri;
15. Sinovi Atira Jezekijeva devedeset dva, sinovi Kilanovi i Azitasovi šezdeset sedam, sinovi Azurovi četiri stotine trideset dva;
16. Sinovi Anijevi sto jedan, sinovi Aromovi trideset dva, sinovi Vasajevi tri stotine dvadeset tri, sinovi Arifovi sto dvanaest;
17. Sinovi Metirovi tri hiljade pet, sinovi iz Vetlomona sto dvadeset tri;
18. Iz Neteva pedeset pet, iz Egipta sto pedeset osam, iz Vetasmona četrdeset dva;
19. Iz Karijatjarija, iz Kapira i Virota sedam stotina četrdeset tri;
20. Hadijasi i Amidiji četiri stotine dvadeset dva, iz Kiriama i Gavisa šest stotina dvadeset jedan;
21. Iz Makala sto dvadeset dva, iz Vetolije pedeset dva, sinovi Nifisovi sto pedeset šest;
22. Sinovi Kalamoalujevi i Onusovi sedam stotina dvadeset pet, sinovi Jerehovi tri stotine četrdeset pet;
23. Sinovi Sanasovi tri hiljade trista trideset.
24. Sveštenici: sinovi Jeduja, sina Isusova, među sinovima Anasivovim devet stotina sedamdeset dva, sinovi Emirovi hiljadu pedeset dva;
25. Sinovi Fasurovi hiljadu dvije stotine četrdeset sedam, sinovi Harmijevi hiljadu sedamnaest.
26. A Leviti: sinovi Isusovi i Kadmilovi i Vanujevi i Sudijevi sedamdeset četiri.
27. Sveštenopojci: sinovi Asafovi sto dvadeset osam.
28. Vratari: Sinovi Salumovi, sinovi Atarovi, sinovi Talmanovi, sinovi Akuvovi, sinovi Atitevi, sinovi Savajevi, svih sto trideset devet.
29. Sveštenosluge: sinovi Isavovi, sinovi Asifovi, sinovi Tavaotovi, sinovi Kirasovi, sinovi Suaovi, sinovi Fadejevi, sinovi Lavanovi, sinovi Agavovi,
30. Sinovi Akudovi, sinovi Utovi, sinovi Kitavovi, sinovi Agavovi, sinovi Suvajevi, sinovi Ananovi, sinovi Katuovi, sinovi Gedurovi;
31. Sinovi Jairovi, sinovi Daisanovi, sinovi Noevovi, sinovi Hasevovi, sinovi Gazirovi, sinovi Osijevi, sinovi Finojevi, sinovi Asarovi, sinovi Vastajevi, sinovi Asanovi, sinovi Manijevi, sinovi Nafisovi, sinovi Akufovi, sinovi Ahivovi, sinovi Asurovi, sinovi Farakimovi, sinovi Vasalotovi,
32. Sinovi Medajevi, sinovi Kutajevi, sinovi Harejevi, sinovi Varkusovi, sinovi Serarevi, sinovi Tomijevi, sinovi Nasijevi, sinovi Atifovi;
33. Sinovi slugu Solomonovih: Sinovi Asafiotovi, sinovi Faridovi, sinovi Jeilevi, sinovi Lozonovi, sinovi Isdailevi, sinovi Safutijevi,
34. Sinovi Agijevi, sinovi Fakaretsavijevi, sinovi Sarotijevi, sinovi Masijasovi, sinovi Gasovi, sinovi Adusovi, sinovi Suvasovi, sinovi Aferaevi, sinovi Varodisovi, sinovi Safatovi, sinovi Amonovi.
35. Svi sveštenosluge i sinovi slugu Solomonovih tri stotine sedamdeset dva.
36. Ovi došavši od Termeleta i Terlersasa, vođa njihov bio je Harat, Adan i Amar,
37. Nisu mogli dokazati oce svoje i koljena da su od Izrailja: sinovi Dalana, sina Tuvanova, sinovi Nekodanovi šest stotina pedeset dva.
38. I od sveštenika koji su vršili sveštenosluženje a ne nađoše se: sinovi Ovijevi, sinovi Akosovi, sinovi Jodosava, koji uze Avgiju za ženu od kćeri Farzeleovih, i bi prozvan po njegovom imenu;
39. Za njih je tražen opšti popis rodoslovni i pošto se ne nađe, biše odlučeni od sveštenstva,
40. I reče im Nemija i Atarija da ne opšte u svetinjama njihovim sve dok se ne postavi prvosveštenik obučen u urim i tumim (= objavu i istinu).[2]
41. A svih bijaše: Izrailjaca od dvanaestogodišnjaka pa naviše, bez slugu i sluškinja, četrdeset dvije hiljade tri stotine šezdeset; slugu i sluškinja njihovih sedam hiljada tri stotine trideset sedam; pojaca i psalmopojaca dvije stotine četrdeset pet;
42. Kamila četiri stotine trideset pet, konja sedam hiljada trideset šest, mazgi dvije stotine četrdeset pet, magaraca pet hiljada pet stotina dvadeset pet.
43. I predvodnici po očinstvu (=otačkom nasleđu) kad su stigli u Hram Božji u Jerusalimu, obećali su da će podići dom na njegovom mjestu, po moćima svojim,
44. I da će dati u sveštenu riznicu za gradnju hiljadu zlatnih mna i srebrnih mna pet hiljada i sto svešteničkih odeždi.
45. I nastaniše se sveštenici i Leviti i oni iz naroda u Jerusalimu i po zemlji, a sveštenopojci i vratari i sav Izrailj po naseljima svojim.
46. A kad nastade sedmi mjesec, i dok su sinovi Izrailjevi bili svaki u svome (kraju), sabraše se jednodušno u dvorište kod prvih vrata, onih prema Istoku.
47. I ustavši Isus, sin Josedekov, i braća njegova sveštenici i Zorovavelj, sin Salatilov, i braća njegova, pripremiše žrtvenik Boga Izrailjeva,
48. Da prinesu na njemu svespaljenice sljedstveno onome što je *napisano u Knjizi Mojsija, čovjeka Božjega. [*1 Jezd 3, 2.]
49. I sabraše se oko njih iz drugih naroda one zemlje, a oni podigoše žrtvenik na svoje mjesto, jer bijahu u neprijateljstvu sa njima, i nadvladaše ih svi narodi okolne zemlje; a prinošahu žrtve u svoje vrijeme, i svespaljenice Gospodu, jutarnje i večernje.
50. I proslaviše praznik Sjenica, kao što je zapovijeđeno Zakonom, i svakodnevne žrtve, kako je priličilo.
51. I posle ovoga (činjahu) prinose neprestane i žrtve subotnje i mladomjesečne i svih osveštanih praznika.
52. A koji su se zavjetovali Bogu, počev od mladomjesečja sedmoga mjeseca započeli su da prinose žrtve Bogu, pri čemu Hram Božji još nije bio sagrađen.
53. I dadoše srebro kamenorescima i zidarima, hranu i piće sa radošću Sidonjanima i Tircima, da im pripremaju sa Livana kedrova drva, dovozeći ih brodovima na pristanište u Jopi, saglasno naredbi datoj im od Kira, persijskoga cara.
54. I došavši druge godine u Hram Božji u Jerusalim, započe Zorovavelj, sin Salatilov, i Isus Josedekov i braća njihova i sveštenici i Leviti i svi koji su došli iz ropstva u Jerusalim,
55. I utemeljiše Hram Božji u mladomjesečje drugoga mjeseca druge godine, od kad su došli u Judeju u Jerusalim.
56. I postaviše Levite od dvadeset godina na djela Gospodnja; i stade Isus i sinovi i braća i Kadmilo brat i sinovi Isusovi Imadavun i sinovi Joda Ilijadunova sa sinovima i braćom, svi Leviti, jednodušno da izvode radove u domu Božjem.
57. I sagradiše graditelji Hram Gospodnji. I stadoše sveštenici obučeni u odežde s muzičkim spravama i trubama, i Leviti sinovi Asafovi koji su imali kimvale, da poju Gospodu i da blagosiljaju, prema Davidu, caru Izrailjevom;
58. I klicahu pjesmama ispovijedajući Gospoda, da bude dobrota Njegova i slava u vjekove u svemu Izrailju.
59. I sav narod zatrubje i zaklikta glasom velikim pojući Gospodu povodom obnove doma Gospodnjeg.
60. I pristupiše od sveštenika, Levita i predstojatelja po otačkim rodovima svojim, stariji koji su vidjeli pređašnji Hram, ka građevini ovoga, s klicanjem i velikim ridanjem,
61. A mnogi sa trubama i radošću, velikim glasom,
62. Tako da narod nije mogao čuti trube, zbog narodnog ridanja, a masa je trubila tako moćno da se čulo izdaleka.
63. I kad su čuli neprijatelji plemena Judina i Venijaminova, dođoše da saznaju kakav je to glas trubni.
64. I saznadoše da to povratnici iz ropstva grade Hram Gospodu Bogu Izrailjevu.
65. I pristupivši Zorovavelju i Isusu i načelnicima otačkih rodova, kazaše im: Da gradimo zajedno s vama;
66. Jer slično vama slušamo Gospoda vašega i njemu prinosimo žrtve od vremena Asvasareta, cara asirskoga, koji nas dovede ovdje.
67. I reče im Zorovavelj i Isus i načelnici otačkih rodova Izrailjevih: Ne pripada vama i nama da gradimo dom Gospodu Bogu našem;
68. Jer samo ćemo mi graditi Gospodu Izrailjevu, sljedstveno onome što nam je zapovijedio Kir, car persijski.
69. Narodi pak koji su bili protivnici onima u Judeji i koji su ih opkoljavali, ometali su gradnju;
70. I praveći im pakosti i spletke i podmetanja, sprečavali su da se obavlja gradnja sve vrijeme života cara Kira. Tako su zaustavili gradnju dvije godine, do cara Darija.

6. Gradnja Hrama se nastavlja. Vojvoda Sirije pita cara da li je Kir odobrio gradnju i povratak sasuda. Darija potvrđuje dozvolu Kirovu.

1. A druge godine carovanja Darija prorokovahu Agej i Zaharija Idov, proroci, Judejcima, u Judeji i Jerusalimu, imenom Gospoda Boga Izrailjeva, vezano za njih.
2. Tada ustavši Zorovavelj Salatilov i Isus Josedekov, počeše da grade dom Gospodnji u Jerusalimu, zajedno s prorocima Gospodnjim koji su im pomagali.
3. U to vrijeme dođe k njima Sisinije, vojvoda Sirije i Fenikije i Satravuzane, i njihovi saradnici i rekoše im:
4. Čijom naredbom gradite ovaj dom i krov ovaj, i sve ostalo što činite?
5. I imahu blagodat starješine Judejaca udostojeni posjete u zarobljeništvu od Gospoda,
6. Te im ne zabraniše gradnju, dok ne bude javljeno Dariju o njima i dok ne bude odgovoreno.
7. Prepis pisma koje napisa Dariju Sisinije, vojvoda Sirije i Fenikije i Satravuzane, i njegovi saradnici, knezovi u Siriji i Fenikiji:
8. Caru Dariju – radovanje! Neka je sve znano gospodinu našem caru da, došavši u zemlju Judejsku i ušavši u grad Jerusalim, našli smo starješine judejske iz zarobljeništva u gradu Jerusalimu kako grade dom Gospodu veliki, novi od kamenja tesanog dragocjenog, ugrađujući drveta u zidove.
9. I ta djela brzo se izvode, te napreduje posao u rukama njihovim, i sa svom slavom i prilježnošću se obavlja.
10. Tada smo upitali starješine ove govoreći: Ko vam je naredio da gradite dom ovaj i da djela ta utemeljujete?
11. Upitali smo ih stoga da bismo mogli da te obavijestimo i da ti napišemo o ljudima vodećim; tražili smo od njih i spisak imena njihovih predvodnika.
12. A oni nam odgovoriše govoreći: Mi smo sluge Gospoda, Stvoritelja neba i zemlje,
13. A dom je građen prije mnogo godina od cara Izrailjeva, velikoga i moćnoga, i bio završen.
14. No pošto oci naši prognjevivši sagriješiše Gospodu Izrailjevu nebeskom, predade ih u ruke Navuhodonosora, cara Vavilona, cara haldejskog;
15. Dom pak bi razoren, a narod odveden u ropstvo u Vavilon.
16. Prve pak godine carovanja Kira zemljama Vavilonije napisa Kir da se sagradi dom ovaj;
17. I sveštene sasude zlatne i srebrne, koje je iznio Navuhodonosor iz doma u Jerusalimu i postavio ih u svome hramu, opet ih iznese Kir car iz hrama u Vavilonu i predade ih Zorovavelju i Sanavasaru, eparhu,
18. I naredi mu da odnese sve sasude ove i da ih položi u Hram koji je u Jerusalimu, i Hram taj Gospodnji da bude sagrađen na svome mjestu.
19. Tada Sanavasar onaj kad je stigao, postavi temelje doma Gospodnjeg u Jerusalimu, i od tada do sada građen, još nije završen.
20. Sada, dakle, ako ti je ugodno, care, neka se potraži u carskim knjigohranilištima gospodina cara koja su u Vavilonu;
21. Pa ako se nađe odobrenje cara Kira za gradnju doma Gospodnjeg u Jerusalimu, i ako je to po volji gospodinu caru našem, neka nas o tome obavijesti.
22. Tada car Darije naredi da se potraži u carskim knjigohranilištima koja se nalaze u Vavilonu, i bi nađen u Ekvatanama, gradu u oblasti Midije, jedan zapis u kome bješe napisano ovo:
23. Prve godine carovanja Kirovog, car Kir naredi da se dom Gospodnji u Jerusalimu sagradi, gdje se žrtve prinose kroz oganj neprestano;
24. Njegova visina je šezdeset lakata, širina lakata šezdeset, sa tri prostorije od tesanog kamena i jednom prostorijom od domaćeg drveta, novom, rashodi pak da se daju iz doma cara Kira.
25. I svešteni sasudi doma Gospodnjeg, zlatni i srebrni, koje iznese Navuhodonosor iz doma u Jerusalimu i odnese u Vavilon, da budu vraćeni u dom u Jerusalim, gdje su nekad bili, i tamo postavljeni.
26. Pa naredi (car) da se postara Sisinije, vojvoda Sirije i Fenikije i Satrazuvane, i saradnici i postavljeni u Siriji i Fenikiji knezovi da se udalje od mjesta, a da puste slugu Gospodnjeg Zorovavelja, vojvodu Judeje, i starješine Judeje da grade dom onaj Gospodnji na svome mjestu.
27. I ja naredih odlučno da se gradi i da nastoje da pomognu povratnicima iz zarobljeništva u Judeji sve dok se ne završi dom Gospodnji;
28. I od poreza Kilisirije i Fenikije brižljivo sakupljeno davati tim ljudima na žrtvoprinošenje Gospodu, Zorovavelju eparhu, u juncima i ovnovima i jaganjcima,
29. Takođe i pšenicu i so i vino i ulje, stalno svake godine, onako kako sveštenici koji su u Jerusalimu budu naložili da se troši svakodnevno i pouzdano,
30. Kako bi se prinosile izlivne žrtve Bogu Višnjem za cara i za djecu njegovu i da bi se molili za njihov život.
31. I naredi da ako neko prestupi nešto od predrečenog i propisanog ili pogazi, da se uzme drvo od njegovog i da na njemu bude obješen, a njegova imovina da bude carska.
32. Radi toga i Gospod, čije se ime tamo priziva, neka istrijebi svakog cara i narod koji ispruži ruku svoju da naškodi ili zlo učini domu Gospodnjem onome u Jerusalimu.
33. Ja car Darije zapovijedih da se tačno po ovom postupi.

7. Sisinije pomaže gradnju. Hram se završava šeste godine carovanja Darijevog. Prinos žrtava i proslava beskvasnih hlebova.

1. Tada Sisinije, eparh Kilisirije i Fenikije i Satravuzane, i saradnici, slijedeći onome što je *car Darije zapovijedio, [*1 Jezd 6, 13.]
2. Nastojahu da na sveštenim djelima prilježnije sarađuju sa starešinama judejskim i sveštenonačelnicima.
3. I biše uspješna sveštena djela pri proroštvu Ageja i Zaharije proroka,
4. I završiše ih zapoviješću Gospoda Boga Izrailjeva,
5. I sa dozvolom Kira i Darija i Artakserksa, careva persijskih, završi se dom sveti do dvadeset trećeg mjeseca Adara šeste godine cara Darija.
6. I učiniše sinovi Izrailjevi i sveštenici i Leviti i drugi što su iz zarobljeništva pridošli, sve saglasno napisanom u Knjizi Mojsijevoj.
7. I prinesoše na obnovljenje svetilišta Gospodnjeg sto volova, dvije stotine jaraca, četiri stotine jaganjaca,
8. Jaraca, za grijehe svega Izrailja, dvanaest, prema broju dvanaest načelnika plemena Izrailjevih.
9. I stadoše sveštenici i Leviti obučeni u odežde po plemenima pored djela Gospoda Boga Izrailjeva, saglasno Knjizi Mojsijevoj, i vratari na svima dverima.
10. I praznovaše sinovi Izrailjevi, od onih iz zarobljeništva, Pashu u četrnaesti dan prvoga mjeseca. Tada se osvetiše sveštenici i Leviti zajedno,
11. A svi ostali što su iz zarobljeništva, ne biše osvećeni, a Leviti svi zajedno biše očišćeni,
12. I žrtvovaše Pashu svima sinovima zarobljeništva i braći njihovoj sveštenicima i sebi samima.
13. I jedoše sinovi Izrailjevi što su iz zarobljeništva, svi koji su se odvojili od gadosti naroda zemaljskih, koji ištu Gospoda.
14. I proslaviše praznik Beskvasnih hljebova sedam dana veseleći se pred Gospodom,
15. Zato što obrati um cara asirskoga na njih da ukrijepi ruke njihove na djela Gospoda Boga Izrailjeva.

8. Jezdra, povratnik iz Vavilona, prima pismo cara Artakserksa o gradnji Hrama. Jezdra sveštenik blagosilja Boga. Broji imena povratnika, vraća hramovne sasude. Prinošenje žrtava i čišćenje od inoplemenika.

1. I posle ovih, za carovanja Artakserksa, cara persijskoga, pristupi Jezdra Sarejev, Ezerijev, Halkijev, Salimov,
[2.] Sadokov, Ahitov, Amarijev, Ozijev, Vokajev, Avisujev, Finesov, Eleazarov, sina Arona, prvog sveštenika:
3. Ovaj Jezdra dođe iz Vavilona, kao književnik bješe znalac Zakona Mojsijeva datog od Boga Izrailjeva,
[4.] a dade mu car čast, pošto nađe milost pred njim, iznad svih velikodostojnika njegovih.
5. I dođoše zajedno sa njim od sinova Izrailjevih i sveštenika i Levita i sveštenopojaca i vratara i sveštenoslugu u Jerusalim, sedme godine carovanja Artakserksa, petog mjeseca (ova godina bješe caru sedma).
6. Izišavši, dakle, iz Vavilona u mladomjesečje prvog mjeseca, na mladomjesečje petog mjeseca su stigli u Jerusalim, po danoj im pomoći od Gospoda u tome.
7. A Jezdra je imao veliko znanje u tome da ništa ne izostavi iz Zakona Gospodnjeg i od zapovijesti pri učenju svega Izrailja svim naredbama i sudovima.
8. A stiže pismena naredba od Artakserksa cara Jezdri, svešteniku i čitaču Zakona Gospodnjeg, čiji prepis je kako slijedi:
[9.] Car Artakserks Jezdri svešteniku i čitaču Zakona Gospodnjeg – radovati se!
10. Ja čovjekoljubivo prosudivši, zapovijedih onima koji to žele iz naroda judejskoga dobrovoljno, i od sveštenika i Levita, od onih koji su u našem carstvu, da pođu sa tobom u Jerusalim.
11. Koji, dakle, hoće, neka se saberu i krenu na put, kao što se izvole meni i sedmorici prijatelja savjetnika,
12. Kako bi posjetili Judeju i Jerusalim, sljedstveno onome što stoji u Zakonu Gospodnjem,
13. I da bi odnijeli darove Gospodu Izrailja, koje obećah ja i prijatelji, u Jerusalim, i sve zlato i srebro koje se nađe u zemlji vavilonskoj, Gospodu u Jerusalim, sa onim što je darovano od naroda u Hram Gospoda njihovog, koji je u Jerusalimu:
14. Da se sabere zlato i srebro za volove i ovnove i jaganjce i za sve što tome slijedi,
15. Da bi se prinijele žrtve na žrtvenik Gospoda njihovog u Jerusalimu.
16. I sve što hoćeš sa braćom svojom učiniti zlatom i srebrom, izvrši saglasno volji Boga tvoga,
17. I sveštene sasude koji su ti dati za potrebe Hrama Boga tvoga u Jerusalimu.
18. I sve ostalo što ti dođe pod ruku za potrebu Hrama Boga tvoga, daćeš iz carske hramovne riznice.
19. I ja Artakserks car zapovijedih rizničarima Sirije i Fenikije da sve što zatraži Jezdra sveštenik i čitač Zakona Boga Višnjega, tačno da mu dadu, do sto talanata srebra,
20. A takođe i pšenice do sto kora i vina do mjera sto i soli izobilno.
21. Sve ovo po Zakonu Božjem neka bude tačno učinjeno Bogu Višnjemu da se ne bi razgnjevio na carstvo cara i sinova njegovih.
22. A vama govorim da svima sveštenicima i Levitima i sveštenopojcima i vratarima i hramovnim slugama i pisarima Hrama toga nikakav porez ni drugi namet da ne biva, i niko da nema vlast da njima nešto nameće.
23. I ti, Jezdro, po mudrosti Božjoj postavi sudije i načelnike da sude po svoj Siriji i Fenikiji svima koji znaju Zakon Boga tvoga, a one koji ne znaju – nauči.
24. A svi oni koji prestupaju Zakon Boga tvoga i carsku naredbu biće strogo kažnjeni, bilo smrću, bilo kaznom ili novčanom odštetom ili izgnanstvom.
25. I reče Jezdra, čitač svetih (knjiga): Blagosloven jedini Gospod koji dade ovo u srce carevo, da proslavi dom Njegov u Jerusalimu,
26. I učini čast meni pred carem i savjetnicima i svim prijateljima i velikašima njegovim:
27. I ja se osmjelih uz pomoć Gospoda Boga moga i sabrah iz Izrailja ljude da pođu zajedno sa mnom.
28. I ovi su predvodnici po otačkim rodovima svojim i oblasnim načalstvima koji su *došli sa mnom iz Vavilona u carevinu Artakserksa cara: [*1 Jezd 8, 1.]
29. Od sinova Finesovih Garsom; od sinova Itamarovih Gamil (Gamail); od sinova Davidovih Atus Sehenijev;
30. Od sinova Forosovih Zaharija i sa njim po popisu ljudi sto pedeset;
31. Od sinova Faatmoavljih Elijaonije Zarejev i sa njim dvije stotine ljudi;
[32.] od sinova Zatojevih Sehenija Ezeiljev i sa njim ljudi tri stotine; od sinova Adinovih Vin (Ovid) Jonatujev i sa njim ljudi dvije stotine pedeset;
[33.] od sinova Ilamovih Jesija Gotolijev i sa njim ljudi sedamdeset;
34. Od sinova Safatijevih Zareja Mihailov i sa njim ljudi sedamdeset;
35. Od sinova Joavovih Avadija Jeziljev i sa njim ljudi dvije stotine dvanaest;
36. Od sinova Vanijevih Asalimot Joasafijev i sa njim ljudi sto šezdeset,
37. Od sinova Vavijevih Zaharija Vivajev i sa njim ljudi dvadeset osam;
38. Od sinova Asgatovih Jovan Akatan i sa njim ljudi sto deset;
39. Od sinova Adonikamovih poslednji, a ovo su imena njihova: Elifalat, Jeuil (Jeuilov?) i Sameja i sa njima ljudi sedamdeset;
40. Od sinova Vagojevih Utij Istalkurov i sa njim ljudi sedamdeset.
41. I sabrah ih na rijeci zvanoj Tera, i boravismo ondje tri dana, i upoznah se sa njima.
42. I od sinova svešteničkih i od Levita ne nađoh ondje (nikog),
43. Pa poslah Eleazaru i Iduilu i Maasmanu i Elnatanu i Sameju i Jorivu, Natanu, Enatanu, Zahariji i Mesolamu, nastojnicima i učenjacima,
44. I rekoh im da dođu Adeju nastojniku što je na mjestu Kasifi (Riznica?),
45. Zapovijedivši im da se dogovore sa Adejom (Dodejom) i sa braćom njegovom i sa čuvarima riznice toga mjesta, da nam pošalju sveštenoslužitelje u dom Gospoda našega.
46. I dovedoše nam moćnom rukom Gospoda našega ljude učene od sinova Moolija Levijeva iz Izrailja, Asevivija i sinove i braću, osamnaest,
47. Asevija i Anuna i Oseja, brata od sinova Hanunejevih, i sinovi njihovi, ljudi dvadeset,
[48.] i od slugu Hrama, koje dade David i nastojnici da rade Levitima, slugu Hrama dvije stotine dvadeset; imena svih njih su zapisana.
49. I objavih ondje post mladićima pred Gospodom našim
50. Da izmolimo od Njega blagi put nama i onima sa nama, djeci našoj i stoci.
51. Jer bila me sramota da tražim od cara pješake i konjanike i pratnju radi bezbjednosti od neprijatelja naših.
52. Caru, pak, rekosmo da će sila Gospoda našega biti s onima koji ga prizivaju na svako pravo usmjerenje.
53. I opet se pomolismo Gospodu našem za ovo i blagu milost zadobismo.
54. I odvojih od rodonačelnika sveštenika ljudi dvadeset i dva, i Serevijana i Asavijana i sa njima od braće njihove deset ljudi,
55. I iznesoh im srebro i zlato i sveštene sasude doma Gospoda našega, koje sam car dariva, i savjetnici njegovi i velikaši i sav Izrailj.
56. I iznijevši predadoh im srebra talanata šest stotina pedeset, i srebrenih sasuda sto talanata, i zlata talanata stotinu, i pozlaćenih (sasuda) dvadeset i mjedenih sasuda od dobre mjedi sijajuće zlatoobrazno – sasuda dvanaest.
57. I rekoh im: I vi ste sveti Gospodu, i sasudi sveti, i srebro i zlato zavještano Gospodu, Gospodu otaca naših:
58. Stražite i čuvajte to dok ga ne predate rodonačelnicima sveštenika i Levita i nastojnicima otačkih rodova Izrailja u Jerusalimu u sasudohranilnicu doma Gospoda našega.
59. Uzevši, pak, sveštenici i Leviti srebro i zlato i sasude jerusalimske, unesoše u Hram Gospodnji.
60. I podignuvši se sa rijeke Tere dvanaestog dana prvoga mjeseca, uđosmo u Jerusalim, uz pomoć moćne ruke Gospoda našega koji bješe na nama; i izbavi nas pri ulasku od svakog neprijatelja, i dođosmo u Jerusalim.
61. I kada tamo bi treći dan, izmjereno srebro i zlato predade se u dom Gospoda našega Marmoti Urinijom, svešteniku,
62. A sa njim bješe Eleazar Finesov, takođe sa njima bjehu Josavad Isusov i Moet Savanov, Leviti, – sve na broj i mjeru, i bi popisana sva mjera (težina) njihova onoga časa.
63. A oni koji dođoše iz zarobljeništva, prinesoše žrtve Bogu Izrailjevu, Gospodu, dvanaest volova za sav Izrailj, ovnova devedeset šest, jaganjaca sedamdeset dva, jaraca za spasenje dvanaest; sve na žrtvu Gospodu.
64. I predadoše naredbe careve carskim upravnicima i eparsima Kilisirije i Fenikije, i proslaviše narod i Hram Gospodnji.
65. I kad se ovo svrši, pristupiše mi predvoditelji govoreći:
66. Ne odvoji se narod izrailjski i načelnici njegovi i sveštenici i Leviti od inoplemenog naroda zemaljskog i nečistota njihovih – Hananejaca, Hetejaca, Ferezeja i Jevuseja i Moavaca i Egipćana i Idumejaca.
67. Jer saživješe se sa kćerima njihovim, i oni i sinovi njihovi, i pomiješa se sjeme sveto s inoplemenim narodima zemaljskim i priopštiše se predvoditelji i velmože toga bezakonja od samog početka.
68. I čim sam čuo to, razderah haljine i sveštenu rizu i počupah vlasi kose i brade, pa sjedoh tužan i žalostan.
69. Tada se sabraše oko mene svi koji su pokretani riječju Gospoda Izrailjeva, dok sam ja plakao zbog bezakonja, i sjedio pretužan sve do večernjeg žrtvoprinošenja.
70. I ustavši od posta, imajući razderane haljine i sveštene rize, priklonivši koljena i ispruživši ruke ka Gospodu, govorih:
71. Gospode, postidjeh se i posramih se pred licem Tvojim;
72. Jer grijesi naši umnožiše se preko glava naših, a bezumlja naša uzniješe se do nebesa,
73. Od vremena otaca naših u velikom smo grijehu do dana ovoga.
74. I zbog grijeha naših i otaca naših bismo predani, sa braćom našom i sa carevima našim i sa sveštenicima našim, carevima zemaljskim pod mač i ropstvo i grabež sa sramotom do dana današnjega.
75. Sada, pak, kolika nam se dogodi milost od Tebe, Gospode, da nam se ostavi korijen i ime u mjestu osvećenja Tvoga,
76. I da nam se otkrije svetionik u domu Gospoda Boga našega, da nam se dade hrana u vrijeme robovanja našega.
77. I dok smo robovali ne bismo ostavljeni od Gospoda našega, nego nam učini da budemo u milosti pred carevima persijskim,
78. Da nam dade hranu i da proslavi Hram Gospoda našega i podigne opustošeni Sion da bi nam dao stamenost u Judeji i Jerusalimu.
79. I sada, šta da kažemo, Gospode, imajući sve ovo? Jer pogazismo zapovijesti Tvoje koje si dao rukom slugu Tvojih proroka govoreći:
80. Zemlja u koju ulazite da je naslijedite, jeste zemlja oskvrnavljena nečistotom inoplemenika zemaljskih, koji je prljavštinom svojom ispuniše.
81. A sada kćeri vaše ne udajite za sinove njihove i kćeri njihove ne uzimajte za sinove svoje.
82. I ne tražite da imate mir sa njima sve vrijeme da bi, ukrijepivši se, jeli dobra zemaljska i da bi ih predali u nasljedstvo sinovima vašim dovijeka.
83. I sve što nam se događa, biva zbog djela naših zlih i zbog velikih grijehova naših.
84. Ti, pak, Gospode, olakšao si grijehe naše i dao si nam takav korijen; no opet vratismo se da pogazimo Zakon Tvoj, da se pomiješamo sa nečistotom naroda zemaljskih.
85. Nijesi li se razgnjevio na nas, da nas pogubiš dok ne nestane korijen i sjeme i ime naše?
86. Gospode Izrailjev, istinit si, jer ostade nam korijen do danas.
87. Evo, sad smo pred Tobom u bezakonjima našim; a nije više da stojimo pred Tobom u njima.
88. I dok se molio Jezdra, i ispovijedao, plačući na zemlji ničice pred Hramom, sabra se oko njega iz Jerusalima veliko mnoštvo naroda, ljudi i žena i mladih; a bi veliki plač u tom mnoštvu.
89. I povikavši Jehonija Jeilov, od sinova Izrailjevih, reče Jezdri: Mi sagriješismo Gospodu i uzesmo žene inoplemene od naroda zemaljskih; i sada, evo, nade Izrailju.
90. U tome neka bude zakletva Gospodu – da izbacimo sve žene naše od inoplemenika sa djecom njihovom, kao što si rasudio, oni koji se pokoravaju Zakonu Božjem.
91. Ustani i izvrši ovo, jer to je tvoj posao, a mi ćemo smjelo stati uza te.
92. I ustavši Jezdra, zakle rodonačelnike sveštenika i Levita svega Izrailja da tako postupe. I zakleše se.

9. Jezdrin post i plač. Od naroda traži otpuštanje žena inoplemenih sa djecom, što i čini. Blagoslov Jezdrin i narod posvećen Gospodu.

1. Potom ustavši Jezdra iz predvorja Hrama, otide u sasudohranilnicu Joanana Eliasivova,
2. I nastanivši se ondje, hljeba nije jeo niti vode pio, tugujući nad bezakonjima velikim narodnim.
3. I bi pripovijed po svoj Judeji i u Jerusalimu da se svi koji su iz zarobljeništva saberu u Jerusalim.
4. A oni koji se ne odazovu kroz dva ili tri dana, po sudu njihovih predstojećih starješina, biće obesvećena stoka njihova,[3] a takav će biti otuđen od naroda iz zarobljeništva.
5. I sabraše se iz plemena Judina i Venijaminova kroz tri dana u Jerusalimu (to je bio deveti mjesec, u dvadeseti dan),
6. Pa posjeda sav narod na prostoru oko Hrama drhteći od nastale zime.
7. Tada ustade Jezdra i reče im: Vi bezakonja učiniste i uzeste žene inoplemene, da pridodate grijeh Izrailju.
8. Zato sad ispovijedite slavu Gospodu Bogu otaca vaših,
9. Pa ispunite volju Njegovu i odvojite se od naroda zemaljskih i od žena inoplemenih.
10. I kliknu sav narod i rekoše velikim glasom: Tako kao što si rekao, učinićemo.
11. No, naroda je mnogo a vrijeme zimsko, i ne možemo stojati pod vedrim nebom, ni izdržati, a djelo naše nije od jednoga dana niti od dva, jer nas je mnogo koji smo sagriješili u ovome.
12. Neka se postave starješine narodni, i svi koji žive u naseljima našim, koji imaju žene inoplemene, neka dolaze (pred njih) u svoje vrijeme;
13. I u svakom mjestu pred starješine i sudije, sve dok se ne ukloni gnjev Gospodnji od nas zbog ove stvari.
14. Jonatas Azailov i Jezija Tokanov prihvatiše na sebe ovo, i Masolam i Levije i Savatije sarađivahu sa njima.
15. I učiniše saglasno ovome svi iz zarobljeništva.
16. Potom izabra sebi Jezdra sveštenik ljude načelnike njihovih otačkih rodova, sve po imenu, i posjedaše zajedno u mladomjesečje mjeseca devetoga da ispitaju stvar.
17. I bi dovedeno do kraja vezano za ljude koji su uzeli sebi žene inoplemene do mladomjesečja prvog mjeseca.
18. I nađe se i među sveštenicima da ih ima koji su uzeli žene inoplemene;
19. Od sinova Isusa Josedekova i braće njegove Matila i Eleazara i Joriva i Jodana,
20. Oni pružiše ruke da otpuste žene svoje, a za umilostivljenje da prinesu ovnove zbog neznanja svoga.
21. Od sinova, pak, Emirovih Ananije i Zavdej i Manije i Samej, Jereil i Azarija.
22. I od sinova Fesurovih Elionej, Masija, Ismail i Natanail i Okidil i Salta.
23. A od Levita: Jozavad i Semej i Kolije (on je Kalita), i Patej i Ojuda i Jona;
24. Od sveštenopojaca Eliasiv i Vakhur;
25. Od vratara Salmun i Tolvan;
26. Od Izrailja, od sinova Forosovih Jerma i Jezija i Melhija i Miamin i Eleazar i Asivija i Vaneja;
27. Od sinova Ilamovih Matinija i Zaharija, Jezrilo i Ovadija i Jeremot i Ilija;
28. I od sinova Zamotovih Elijad, Elijasim, Otonije, Jarimot i Savat i Zerdej;
29. I od sinova Vivajevih Jovan i Ananija i Zavdej i Ematije;
30. I od sinova Manijevih Olam, Mamuh, Jedej, Jasuv i Asail i Jeremot;
31. I od sinova Adijevih Natej i Mosija, Lakun i Naid i Veskaspasam i Sestil i Valnuj i Manasija;
32. I od sinova Ananovih Eliona i Aseja i Melhija i Saveja i Simon Hosamej;
33. I od sinova Asomovih Moltanej i Matatija i Savanej i Elifalat i Manasija i Semej;
34. I od sinova Vanijevih Jeremija, Momdija, Mair, Juil, Mamdaj i Pedija i Anos, Karavasije i Eliasiv i Mamnitanaim, Eliasij, Vanuj, Elialij, Someije, Selimija, Natanija; i od sinova Ezorovih Sesije, Ezril, Azail, Samatije, Zamvrije, Josif;
35. I od sinova Noomovih Mazapija, Zavadej, Idej, Juil, Vanej.
36. Svi ovi uzeše žene inorodne; i otpustiše ih sa djecom.
37. I nastaniše se sveštenici i Leviti i koji bjehu od Izrailja u Jerusalimu i po zemlji, za mladomjesečje sedmog mjeseca – i sinovi Izrailjevi u domovima svojim.
38. I sabra se sav narod jednodušno u predvorju Hrama prema istočnim vratima.
39. I rekoše Jezdri, svešteniku i čitaču, da donese Zakon Mojsijev predan od Gospoda Boga Izrailjeva.
40. I donese Jezdra sveštenik Zakon svemu narodu od čovjeka do žene i svima sveštenicima da čuju Zakon, u mladomjesečju sedmoga mjeseca.
41. I čitaše u predvorju ispred vrata Hrama, od ujutru do podneva pred ljudima i ženama, i usmjeri sav narod um na Zakon.
42. I stade Jezdra, sveštenik i čitač Zakona, na drveno postolje koje bješe sagrađeno,
43. I stadoše pored njega Matatije, Samuj, Ananije, Azarija, Urija, Jezekija, Valsam s desne strane,
44. A sa lijeve strane Fadej, Misail, Melhija, Lotasuv, Navarija, Zaharija.
45. Tada uzev Jezdra Knjigu Zakona pred narodom – a predsjedavao je svečano pred svima – ,
46. I dok je tumačio Zakon, svi stajahu uspravno. I izgovori blagoslov Jezdra Gospodu Bogu Višnjemu, Bogu Svedržitelju Savaotu,
47. I zaklikta sve mnoštvo naroda: Amin, pa podigavši ruke gore, padoše na zemlju i pokloniše se Gospodu.
48. Isus i Anijut i Saravija, Jadin, Jakuv, Savatej, Avtej, Meana i Kalita, Azarija i Jozavdos, Ananija, Falija, Leviti, učili su Zakon Gospodnji i narodu čitali Zakon Gospodnji, udahnjujući istovremeno čitanje.
49. I reče Atarat Jezdri, svešteniku i čitaču, i svima Levitima koji učahu narod:
50. Ovaj dan je sveti Gospodu, zato ne tugujte, jer će vas Gospodu proslaviti.
51. I Leviti zapovijediše svemu zboru: Dan ovaj je sveti, ne tugujte.
52. I otidoše svi da jedu i piju i da se vesele, i da daju pomoć siromašnim i da se veoma raduju.
53. Jer su bili proniknuti riječima kojima su naučeni, i biše sabrani.

 


NAPOMENE:

[1] posuda za izlivanje
[2] Septuaginta – δήλωσιν τὴν ὰλήθειαν – Vulgata–doctrinae et veritas; Luter – svjetlost i pravo. Prvosveštenik ih nosi na grudima, radi otkrivanja i javljanja volje Božije.
[3] U slovenskom i ruskom prevodu: „biće oduzeto imanje njihovo“. Prim. prev.

Komentarisanje nije više omogućeno.