NASLOVNA » Sveštene knjige (Sveto Pismo) » Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta – Biblija

Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta – Biblija

<<  SADRŽAJ

 

PREMUDROSTI ISUSA SINA SIRAHOVA

 

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
31 32 33 34 35 36 37 38 39 40
41 42 43 44 45 46 47 48 49 50
51

 

PREDGOVOR

 
Mnogo šta, i to veliko, dato nam je preko Zakona i Proroka i preko drugih poslije njih. Otuda treba hvaliti Izrailj zbog znanja i premudrosti; kao i to da ne treba samo oni koji čitaju da budu znalci (njih), nego i onima izvana mudroljubivim korisni mogu biti, kako govorenjem tako i pisanjem. Djeda moj Isus potpuno se predavši čitanju Zakona i Proroka i drugih otačkih knjiga, i stekavši u njima dovoljno iskustva, i sam je krenuo da napiše nešto za nauk i premudrost prikladno, da bi ljubitelji učenja i ovo upoznavši, još više uznapredovali kroz življenje po Zakonu. Stoga vas molim, čitajte to sa blagonaklonošću i pažnjom, i oprostite ako vam izgleda da smo prilikom truda na prevođenju u nekim riječima pogriješili. Jer nije iste snage samo po sebi ono što je na jevrejskom kazano i kad bude prevedeno na drugi jezik. I ne samo ovdje, nego i sam Zakon i Proroci i druge (svete) knjige ne malu razliku imaju same po sebi (u izvorniku) kazivane. Došavši, dakle, trideset osme godine za vrijeme cara Evergita (Ptolomeja) u Egipat, i zadržavši se, nađoh spis ispunjen ne malog znanja.[1] Smatrao sam krajnje neophodnim da i sam uložim izvjestan napor i trudoljublje da prevedem tu knjigu. Mnogo bdenja i umeća sam uložio u toku tog vremena da bih priveo kraju i izdao knjigu, i da bi i oni u rasejanju koji vole da uče, uz pripremanje naravi, živjeli po Zakonu.
 
1. Pohvala premudrosti. Ona je dar Božji od iskona, daje se onima koji ljube jedinog Premudrog i imaju strah Božji.

1. Svaka premudrost je od Gospoda; ona sa Njim prebiva vavijek.
2. Pijesak mora i kapi kišne i dane vijeka ko će izbrojati?
3. Visinu neba i širinu zemlje i bezdan i premudrost ko će istražiti?
4. Prije svih bi stvorena premudrost i razum premudrosti je od iskoni.
6. [2]Korijen premudrosti kome se otkri? I vještine njene ko poznade?
8. Jedan je Premudri, vrlo strašan, onaj koji sjedi na prestolu svojemu.
9. Sam Gospod je sazda i vidje i izbroja je i izli je na sva djela svoja,
10. Sa svakim tijelom po davanju svome, i dade je onima koji ga ljube.
11. Strah Gospodnji je slava i pohvala, i veselje i vijenac radosti.
12. Strah Gospodnji nasladiće srce i daće veselje i radost i dugovječnost.
13. Onome koji se boji Gospoda dobro će biti na pošljetku, i u dan skončanja svoga biće blagosloven.[3]
14. Početak premudrosti je bojati se Gospoda, i sa vjernima u materici zajedno bi stvorena.
15. Među ljudima svila je gnijezdo, temelj vječni, i porodu njihovom povjeriće se,
16. Izobilje premudrosti je bojati se Gospoda, i opiće takve plodovima svojim.
17. Sav dan njihov ispuniće svim što žele, i ostave njihove – rodom svojim.
18. Vijenac premudrosti strah je Gospodnji, koji cvjeta mirom i ozdravljenjem.
19. Gospod je vidje i izbroja, i izli je kao nauku i znanje razuma, i uzvisi slavu onih koji se nje drže.
20. Korijen premudrosti je bojati se Gospoda, a grane su njene dug život.
21. Strah Gospodnji odgoni grijehe, ko istraje u njemu, odvratiće gnjev (Božji).[4]
22. Neće se moći nepravedni gnjev opravdati, jer napad gnjeva na čovjeka, pad mu je.
23. Dugotrpjeljivi će do vremena izdržati, a onda će mu biti uzvraćeno veseljem.
24. Do vremena će sakriti riječi svoje, pa će onda usta vjernih pripovijedati razboritost njegovu.
25. U riznicama premudrosti su pouke znanosti, a grješniku je mrzost bogopoštovanje.
26. Zaželiš li premudrost, drži se Zapovijesti, i Gospod će ti je podariti.
27. Jer strah Gospodnji je premudrost i nauk, a mila mu je vjera i krotost.
28. Ne budi neposlušan strahu Gospodnjem, i ne pristupaj mu srca dvolična.
29. Ne budi licemjeran pred ustima čovječjim i pazi na usne svoje.
30. Ne uznosi sebe, da ne bi pao i da ne bi naveo na dušu svoju beščašće, i otkriće Gospod tajne tvoje i posred sabranja oboriće te, jer nisi pristupio sa strahom Gospodnjim i srce ti je puno lukavstva.

2. Značaj istrajnosti i strpljenja. Bojati se Gospoda i predati se u ruke Njegove.

1. Čedo, pristupaš li da služiš Gospodu, pripremi dušu svoju za iskušenje;
2. Upravi srce svoje i istraj i ne nagli u vrijeme napasti.
3. Prioni uz Njega i ne odvajaj se da bi uzrastao na svršetku svojemu.
4. Sve što te snađe, primi, i u promjenama poniženja svojega budi istrajan.
5. Jer kao što se zlato u vatri isprobava, tako biva i sa ljudima u peći poniženja.
6. Vjeruj Gospodu i pomoći će ti; upravi puteve svoje i uzdaj se u Njega.
7. Vi koji se bojite Gospoda, očekujte milost Njegovu i ne skrećite da ne biste pali.
8. Vi koji se bojite Gospoda, vjerujte mu, i neće izostati nagrada vaša.
9. Vi koji se bojite Gospoda, uzdajte se u dobra, i u veselje vječno i milost.
10. Pogledajte na stare naraštaje i vidite: Ko se povjeri Gospodu i postidje se? Ili ko istraja u strahu Njegovom i bi ostavljen? Ili ko Ga prizva, i prezre Ga?
11. Jer milosrdan je i milostiv Gospod, i oprašta grijehe i spasava u vrijeme nevolje.
12. Teško srcima strašljivim i rukama raslabljenim, i grješniku koji hodi dvijema stazama.
13. Teško srcu raslabljenom zato što ne vjeruje, jer neće naći zaštite.
14. Teško vama koji ste izgubili strpljenje! Šta ćete činiti kad vas Gospod posjeti?
15. Koji se boje Gospoda, neće biti neposlušni riječima njegovim, i koji Ga ljube, držaće se puteva Njegovih.
16. Koji se boje Gospoda, tražiće Njegovo blagovoljenje, i koji ga ljube, nahraniće se Zakonom.
17. Koji se boje Gospoda, pripremiće srca svoja i pred Njim će poniziti duše svoje.
18. Predajmo se u ruke Gospodnje, a ne u ruke čovječije; jer koliko je veličanstvo Njegovo, tolika je i milost Njegova.

3. Poštovati roditelje, oca i majku. Bog smjernima otkriva tajne svoje. Za gordoga nema lijeka.

1. Poslušajte, čeda, mene oca svoga, i tako tvorite, da se spasete:
2. Jer Gospod proslavi oca u djeci i utvrdi pravo matere na sinovima.
3. Ko poštuje oca, očistiće grijehe,
4. I ko proslavlja majku, sličan je čovjeku što sabira blago.
5. Ko poštuje oca, biće obradovan od djece svoje i u dan molitve svoje biće uslišen.
6. Ko slavi oca, biće dugovječan; i ko sluša Gospoda, uspokojiće mater svoju,
7. I kao gospodarima služiće roditeljima svojim.
8. Riječju i djelom poštuj oca svoga da bi dobio blagoslov od njega.
9. Jer blagoslov očev utvrđuje domove djece, a prokletstvo majke iskopava njihove temelje.
10. Ne proslavljaj se beščašćem oca svojega, jer ti nije slava očevo beščašće:
11. Slava čovjekova je čast oca njegova, i sramota za djecu majka bez slave (ponižena).
12. Čedo, zaštiti u starosti oca svoga i ne ožalosti ga dok je u životu;
13. Ako mu i nedostane razboritosti, oprosti mu, i nemoj ga obeščastiti koliko god je u tvojoj moći.
14. Jer milost prema ocu neće biti zaboravljena i umjesto grijeha Bog će te nagraditi (biće ti pridodano (dobro)).
15. U dan žalosti tvoje sjetiće te se: kao led od toplote, tako će se istopiti grijesi tvoji.
16. Ko ostavlja oca, isto je što i bogohulnik, i proklet je od Gospoda ko gnjevi majku svoju.
17. Čedo, sa krotošću radi poslove svoje, pa ćeš biti voljen od dobra čovjeka.
18. Koliko si veliki, toliko se smiri i dobićeš (naći ćeš) blagodat od Gospoda.
19. Mnogo je visokih i slavnih, ali On smjernima otkriva tajne svoje.
20. Jer velika je moć Gospodnja, i smireni ga proslavljaju.
21. Ne traži ono što nadmaša tvoju snagu i ne istražuj ono što je jače od tebe;
22. Ono što ti je zapovijedio, o tome razmišljaj, jer ono što je skriveno, nije ti potrebno.
23. Ne budi radoznao prema stvarima koje premašaju tvoja djela, jer ti je pokazano više od (mjere) ljudskog razuma.
24. Mnoge je prevarilo njihovo mudrovanje, i lukava sumnjičavost pokolebala umove njihove.
(25. Ako si bez zjenica, ostaćeš bez svjetlosti, a ako si lišen znanja, ne propovijedaj.)[5]
26. Srce tvrdo postaće na kraju zlobno, i ko voli opasnost, upašće u nju.
27. Srce tvrdo biće opterećeno nevoljama, i grješnik će tovariti grijeh na grijeh.
28. Iskušenju gordoga nema lijeka, jer drvo lukavstva se ukorijenilo u njemu.
29. Srce razumnoga razumjeće priču, i uho slušaoca želju premudroga.
30. Oganj raspaljeni ugasiće voda, i milostinja očistiti grijehe.
31. Ko uzvraća na dobročinstva, spominjaće se u vječnosti i u vrijeme svoga pada naći će potporu.

4. Ljubiti siromašne i Premudrost koja daje život.

1. Čedo, ne uskrati siromahu potrebno za život, i ne okreći oči od prosjaka.
2. Ne ožalosti dušu gladnu, i ne razgnjevi (čovjeka) u bijedi njegovoj.
3. Ne smućuj već ogorčeno srce, i ne odgađaj sa davanjem potrebitom.
4. Čedo, slugu žalosnoga ne odbaci, i ne okreći lice svoje od siromaha.
5. Od onoga koji je u nuždi ne odvraćaj oko, i ne daji prilike čovjeku da te kune.
6. Jer onome ko te bude kleo u gorčini duše svoje, uslišiće molitvu njegovu Tvorac njegov.
7. Učini sebe voljenim od sabranja,[6] a pred knezom smiri glavu.
8. Prikloni uho svoje siromahu, i odgovori mu mirno s krotošću.
9. Izbavi onepravdovanog iz ruku nepravednika, i ne budi malodušan kada sudiš.
10. Budi siročadima kao otac, i namjesto muža materi njihovoj.
11. I bićeš kao sin Višnjega, i zavoljeće te više negoli majka tvoja.
12. Premudrost sinove svoje uzvisuje, i brine o onima koji je ištu.
13. Ko ljubi nju, ljubi život, i koji rano rane k njoj, ispuniće se radosti.
14. Ko se nje drži, naslijediće slavu, i mjesto gdje uđe, blagosilja Gospod.
15. Koji njoj služe, poslužiće Svetome, i one koji nju ljube, ljubi Gospod.
16. Ko nju sluša, sudiće narodima (mnogobožačkim), i ko na nju pazi, živjeće pouzdano.
17. Ko se njoj povjeri, naslijediće je, i biće imovina potomstva njegovog.
18. Jer ona će prvo mukotrpno ići sa njim, strah i trepet navešće na njega.
19. Namučiće ga svojim vođenjem dok ne uvjeri dušu njegovu i ne isproba ga svojim naredbama.
20. I opet će se vratiti prvo k njemu i razveseliti ga i otkriće mu tajne svoje.
21. Ako padne u zabludu, napustiće ga i predaće ga u ruke pada njegovog.
22. Pazi na vrijeme i čuvaj se od zla i za dušu svoju se ne zastidi.
23. Jer ima stid navodeći grijeh i ima stid – slava i blagodat.
24. Ne licemjeri protiv duše svoje i ne postidi se na pad svoj.
25. Ne spriječi riječ u vrijeme potrebe;
26. Jer u riječi poznaće se premudrost i znanje u govoru jezika.
27. Ne protivrječi istini, i zbog neznanja svoga postidi se.
28. Ne stidi se da ispovijediš grijehe svoje, i ne zaustavljaj tok rijeke.
29. Ne potčini sebe čovjeku glupome, i ne gledaj na lice moćnika.
30. Sve do smrti bori se za istinu, i Gospod Bog će ratovati za tebe.
31. Ne budi drzak na jeziku svome, i lijen i neradan u djelima svojim.
32. Ne budi kao lav u domu svome, i varalica među slugama svojim.
33. Neka ruka tvoja ne bude ispružena u primanju, a u davanju stisnuta.[7]

5. Ne uzdati se u sebe i svoje bogatstvo. Biti razborit i uzdržan na jeziku. Kod Boga je ne samo milost nego i gnev.

1. Ne oslanjaj se na svoja bogatstva, i ne govori: Dovoljna su mi!
2. Ne dopusti duši svojoj i snazi svojoj da hodi po željama srca tvoga.
3. I ne govori: Ko će me nadvladati? Jer Gospod osvećujući – osvetiće ti se.
4. Ne govori: Sagriješih, i šta mi je bilo ? Jer Gospod je dugotrpjeljiv.
5. Pri nadi u milost ne budi presmio dodajući grijeh na grijeh,
6. I ne govori: Milosrđe njegovo je veliko, mnoštvo grijehova mojih očistiće; jer milost i gnjev su kod Njega, i na grješnike počinuće jarost Njegova.
7. Ne čekaj da se povratiš ka Gospodu i ne odlaži dan za danom; jer iznenada će izaći gnjev Gospodnji, i u vrijeme osvete poginućeš.
8. Ne oslanjaj se na bogatstva nepravedna, jer ništa ti neće koristiti u dan posjete.
9. Ne povijaj se svakom vjetru i ne hodi svakom stazom, kao – dvojezični grješnik.
10. Budi utvrđen u razboritosti svojoj, i jedna da bude riječ tvoja.
11. Budi brz u slušanju svome, i strpljivo pripremi odgovor.
12. Ako imaš razboritost, odgovori bližnjem; ako li ne, ruka tvoja neka bude na ustima tvojim.
13. Slava i beščašće su u govorenju, i jezik čovjeka pad njegov.
14. Ne budi nazvan došaptačem, i jezikom svojim ne pravi zasjedu; jer na lopovu je stid, i poraženost zlobna na dvojezičniku.
15. U velikom i u malom ne budi neuman, i umjesto prijatelj ne budi neprijatelj.

6. Prijatelja sticati u iskušenjima. Prijatelj vjeran nema cijene. Premudrost se ne otkriva mnogima. Pristati uz mudroga.

1. Jer ime zlo – stid i sram će naslijediti. Tako i grješnik dvojezičan.
2. Ne uznosi sebe pomišlju duše svoje, da ne bude rastrgnuta kao bik duša tvoja;
3. Lišće svoje ješćeš i plodove svoje izgubićeš, i ostavićeš sebe kao drvo suvo.
4. Duša zlobna pogubiće imaoca svoga i radost za neprijatelje učiniće ga.
5. Grlo slatko umnožiće prijatelje svoje, i jezik blagorečiv umnožiće dobrodušnost.
6. Koji žive u miru s tobom, neka budu mnogi, a savjetnici tvoji – jedan od hiljade.
7. Ako stičeš prijatelja, u iskušenjima ga stiči, i nemoj mu se brzo povjeravati.
8. Jer prijatelj je u vrijeme svoje i neće ostati u vrijeme nevolje tvoje;
9. Ima prijatelj koji se pretvara u neprijatelja, i pri poniženju tvome otkriće se.
10. Prijatelj je da bi zajedničario pri trpezama i neće ostati u vrijeme nevolje tvoje;
11. U dobrima tvojim biće kao ti, a prema slugama tvojim biće drzak.
12. Ako budeš ponižen, biće protiv tebe i od tebe će se sakriti.
13. Od neprijatelja tvojih odvoj se, a od prijatelja svojih pazi se.
14. Prijatelj vjeran pokrov je moćan, pa ko njega nađe, našao je blago.
15. Prijatelj vjeran nema cijene i nema mjere dobroti njegovoj,
16. Prijatelj vjeran lijek je života, i koji se boje Gospoda, naći će ga.
17. Koji se boji Gospoda, usmjerava prijateljstvo svoje, pa kakav je on, takav je i bližnji njegov.
18. Čedo, od mladosti svoje izaberi učenje i do starosti steći ćeš premudrost.
19. Kao onaj koji ore i koji žanje, pristupi joj, i čekaj dobre plodove njene.
20. Pri tome, ona je veoma surova za neuke, i u njoj neće istrajati nerazumni.
21. Kao kamen iskušenja teški pritisnuće ga, i neće časiti da je odbaci.
22. Jer premudrost je shodna imenu svome i mnogima se ne otkriva.
23. Poslušaj, čedo, i primi mišljenje moje, i ne odbaci savjeta moga.
24. Uvedi noge svoje u uze njene i u grivnu njenu vrat svoj;
25. Podmetni rame tvoje i nosi je, i ne protivi se okovima njenim;
26. Svom dušom približi joj se, i svom snagom svojom čuvaj puteve njene.
27. Ispitaj i traži, i spoznaće ti se, i zadobivši je, ne ostavljaj je.
28. Jer na kraju naći ćeš pokoj njen i obratiće ti se na veselje.
29. I biće uze u pokrov snage i grivne njene u odeždu slave;
30. Jer krasota zlata je na njoj, i okovi njeni – jakintove niti.
31. Kao odeždom slave obući ćeš se njome, i vijenac radovanja položićeš na sebe.
32. Ako htjedneš, čedo, naučićeš se (njoj), i ako joj predaš dušu svoju, prevješt ćeš biti.
33. Ako zavoliš da slušaš, primićeš, i ako prikloniš uho svoje, bićeš mudar.
34. Među mnoštvom starijih stani, i ko je mudar – uz njega pristani.
35. Svaku povijest božanstvenu voli slušati, i priče razumne neka ti ne izmaknu.
36. Kad vidiš razumnoga, porani k njemu, i stepenice dveri njegovih neka tare noga tvoja.
37. Razmišljaj o zapovijestima Gospodnjim, i u naredbama Njegovim poučavaj se svagda; On će utvrditi srce tvoje, i želja premudrosti biće ti data.

7. Ne činiti zlo i nepravdu, ne lagati na brata svog. Ne ostavljati ženu mudru i dobru, brinuti o djeci svojoj. Poštovati Gospoda i sveštenike uvažavati. Mrtvome ne uskratiti milost.

1. Ne čini zlo, i neće te zlo snaći.
2. Udalji se od nepravde, i ukloniće se od tebe.
3. Sine, ne sij u brazde nepravde, i nećeš ih požnjeti sedmostruko.
4. Ne traži od Gospoda vlasti, ni od srca stolicu slave.
5. Ne pravdaj se pred Gospodom i pred carem ne mudruj.
6. Ne traži da budeš sudija kad ne možeš iskorijeniti nepravdu, da se ne bi uplašio od lica silnika i stavio prepreku pravosti svojoj.
7. Ne griješi pred mnoštvom gradskim, i ne ponižavaj se pred narodom.
8. Ne vezuj se dvaput za grijeh, jer ni u jednom nećeš biti nevin.
9. Ne govori: Na mnoštvo darova mojih pogledaće, i kad budem prinosio Bogu Višnjemu, primiće.
10. Ne budi malodušan u molitvi svojoj; i milostinju činiti, ne previđaj.
11. Ne ismijavaj čovjeka kad je u gorčini duše svoje, ima (Onaj) ko ponižava i uzvisuje.
12. Ne izmišljaj laži na brata svojega, niti prijatelju čini što slično.
13. Nemoj govoriti bilo kakvu laž, jer bavljenje njome nije dobro.
14. Ne govori nametljivo na sabranju starijih i ne ponavljaj riječ u molitvi svojoj.
15. Ne mrzi tegobni rad, i zemljoradnju od Višnjega stvorenu.
16. Ne pridružuj sebe sabranju grješnika; sjeti se da gnjev Božji neće odocniti.
17. Smiri duboko dušu svoju pošto je osveta nečastivog – oganj i crv.
18. Ne mijenjaj prijatelja zbog koristi, ni brata rođenog za zlato ofirsko.
19. Ne ostavljaj žene mudre i dobre, jer milota njena bolja je od zlata.
20. Ne ozlobljuj slugu istinski trudoljubivog, ni najamnika predanog ti dušom.
21. Slugu razumnog neka ljubi duša tvoja i ne liši ga slobode.
22. Imaš li stoku? Staraj se o njoj, i ako ti je korisna, neka ostane kod tebe.
23. Imaš li djecu? Uči ih i savijaj od mladosti vrat njihov.
24. Imaš li kćeri? Brini o tijelu njihovom i ne pokazuj im veselim lice svoje;
25. Udaj kćer, i učinićeš veliko djelo, i mužu razumnom podari je.
26. Je li ti žena po duši? Ne odgoni je, a onoj koja te mrzi, ne povjeravaj sebe.
27. Svim srcem svojim proslavljaj oca svoga, i bolove matere ne zaboravi;
28. Sjeti se da si se od njih rodio, i šta ćeš im uzvratiti, kao oni tebi?
29. Svom dušom svojom poštuj Gospoda, i sveštenike Njegove uvažavaj.
30. Svom snagom zavoli Stvoritelja svoga, i služitelje Njegove ne ostavljaj.
31. Boj se Gospoda i proslavi sveštenika i daj mu dio njegov, kao što ti je zapovijeđeno: prvinu, i za sagrešenje, i davanje plećaka i žrtvu osvećenja, i prvinu svetih.
32. I siromahu ispruži ruku svoju da bi bio savršen blagoslov tvoj.
33. Milost davanja da bude na svakom živom, i mrtvome ne uskrati milost.
34. Ne odstranjuj se od onih koji plaču i sa tugujućima tuguj.
35. Ne budi lijen da posjećuješ bolesna čovjeka, jer od takvih ćeš biti voljen.
36. U svim riječima svojim sjećaj se svoje končine i navijek nećeš sagriješiti.

8. Trezvenost u odnosu prema ludima i rasuđivanje.

1. Ne sukobljavaj se sa čovjekom silnikom da nekad ne padneš u ruke njegove.
2. Ne svađaj se sa čovjekom bogatim, da ti se ne suprotstavi moćju svojom; jer mnoge je pogubilo zlato i srca careva skrenulo.
3. Ne sukobljavaj se sa čovjekom jezičavim i ne pridodaji na oganj njegov drva.
4. Ne šali se sa prostakom, da ne budu obeščašćeni preci tvoji.
5. Ne prekori čovjeka koji se vraća od grijeha, sjeti se da smo svi pod prijekorima.
6. Ne obeščasti čovjeka u starosti njegovoj, jer i mi ćemo ostariti.
7. Ne raduj se smrti čovjeka (koji ti je bio neprijatelj)[8]; sjeti se da svi umiremo.
8. Ne prenebregavaj pripovijedanje mudrih, i priča njihovih se drži, jer od njih ćeš izučiti nauku i služenje velikanima.
9. Ne odstupaj od pripovijedanja starih, jer ćeš se od njih naučiti razumnosti, i u vrijeme potrebe dati odgovor.
10. Ne raspaljuj ugljevlje grješnika, da ne sagoriš u ognju plamena njegova.
11. Ne ustaj protiv psovača da ne napravi zasjedu ustima tvojim.
12. Ne daji u zajam čovjeku moćnijem od sebe, i ako mu pozajmiš, budi kao gubitnik.
13. Ne daji zalog iznad moći svoje, i ako dadeš zalog, kao dužnik se brini.
14. Ne sudi se sa sudijom; jer po namisli njegovoj sudiće mu.
15. S drskim ne idi na put, da mu ne postaneš teret, jer on će po volji svojoj činiti i nerazumnošću njegovom ćeš propasti.
16. S gnjevljivcem ne ratuj, i ne putuj s njim kroz pustinju; jer kao ništa je u očima njegovim – krv, i tamo gdje nema pomoći – savladaće te.
17. S ludim se ne savjetuj, jer neće moći riječ održati.
18. Pred tuđincem ne čini (ništa) tajno, jer ne znaš šta će poroditi.
19. Svakom čovjeku ne otkrivaj srce svoje i neće ti se oduzeti milost.

9. Trezvenost u odnosu prema ženama. Odnos prema bližnjima, savjetovanje s mudrima.

1. Ne zavidi ženi njedara svojih, niti uči sebe nauci zloj.
2. Ne predaj ženi dušu svoju da ona zavlada snagom tvojom.
3. Ne sretaj ženu razvratnu da ne upadneš u zamku njenu.
4. S pjevačicom se ne miješaj da te ne namami svojim vještinama.
5. Na djevojku ne gledaj ljubopitljivo da te ne sablazni čarima svojim.
6. Ne predaj bludnici dušu svoju da ne izgubiš nasleđe svoje.
7. Ne lutaj po ulicama grada i po pustarama njegovim ne bludi.
8. Skloni oko tvoje sa žene lijepe i ne gledaj ljubopitljivo krasotu tuđu; ljepotom ženskom mnogi su prevareni, od nje kao oganj pohotljivost se raspaljuje.
9. Sa udatom ženom mnogo ne sjedi, i ne druži se dugo s njom u pijenju vina, da se ne prikloni njoj duša tvoja, i duhom svojim sklizneš u propast.
10. Ne ostavljaj starog prijatelja; jer skorašnji nije njemu ravan: vino novo – prijatelj novi, kad postane staro, sa zadovoljstvom ćeš ga piti.
11. Ne pozavidi slavi grješnika, jer ne znaš kakva je propast njegova.
12. Ne prihvataj ono što prihvataju nečestivi, sjeti se da se do pakla neće opravdati.
13. Daleko odstupi od čovjeka koji ima vlast da ubija, i neće te smućivati strah smrti; i ako (mu) priđeš, ne sagriješi da ne oduzme život tvoj; znaj da između zamki prolaziš i po ivicama gradskih zidova hodiš.
14. Po svojoj moći, imaj na umu bližnje svoje i s mudrima se savjetuj.
15. S razumnima neka je pomisao tvoja i svako pripovijedanje tvoje u Zakonu Višnjega.
16. Muževi pravedni neka večeravaju s tobom, i u strahu Božjem neka bude pohvala tvoja.
17. Od ruke umjetnika djelo biće pohvaljeno, i upravitelj narodni mudar je u riječi svojoj.
18. Strašan je u gradu svome čovjek jezičav, a drzak u riječi svojoj biće omrznut.

10. Kakvi su sudije i vladari, takav je narod. Bježati od gordosti, biti razuman i krotak. Značaj rada i grijeh lenjosti.

1. Sudija mudar naučiće narod svoj, i upravljanje razumnoga biće postojano.
2. Kakav je sudija naroda, takvi su i službenici njegovi; kakav je upravitelj grada, takvi su i svi stanovnici njegovi.
3. Car neuk gubi narod svoj, grad će se naseliti razumnošću vladaoca.
4. U ruci Gospodnjoj je vlast na zemlji, i potrebnog će podići u vrijeme na njoj.
5. U ruci Gospodnjoj je miomir čovječji, i u licu književnika položiće slavu svoju.
6. Za svaku nepravdu ne gnjevi se na bližnjega, i ne čini ništa u djelima nadmenosti.
7. Mrska je pred Gospodom i ljudima gordost, i pred obojima – grješna nepravda.
8. Carstvo sa naroda na narod se prenosi, preko nepravde i nadmenosti i bogatstva.
9. Zašto se gordi zemlja i prah? Stoga u životu odbacih utrobu njegovu.
10. Dugu bolest odsijeca ljekar; i car će danas-sjutra skončati.
11. Jer kad umre čovjek, naslijediće gmizavce i životinje i crve.
12. Početak gordosti čovjekove je otuđivanje od Gospoda, i od Stvoritelja njegovog udaljuje se srce njegovo.
13. Tako je početak gordosti grijeh, i ko se nje drži, izbljuvaće gadost; zato posla Gospod silne nevolje i uništi takve do kraja.
14. Prestole kneževske poruši Gospod i postavi krotke namjesto njih;
15. Korijenje naroda (mnogobožnih) povadi Gospod i zasadi krotke umjesto njih.
16. Države naroda (mnogobožnih) razori Gospod i uništi ih do osnova zemlje,
17. Posuši ih i uništi ih, i nestade sa zemlje spomen njihov.
18. Nije data stvaranjem ljudima gordost, niti gnjev jarosti porodima žena.
19. Sjeme časno koje je? – Sjeme čovječje. Sjeme časno koje je? – Oni koji se boje Gospoda.
20. Sjeme nečasno koje je? – Sjeme čovječje. Sjeme nečasno koje je? – Oni koji prestupaju zapovijesti.
21. Među braćom upravitelj njihov je častan – i oni koji se boje Gospoda u očima Njegovim.
22. Bogat i slavan i siromašan – pohvala njihova je strah Gospodnji.
23. Nije pravedno obeščastiti siromaha razumna, i ne pristoji slaviti čovjeka grješna.
24. Velikaš i sudija i velmoža proslaviće se, no niko od njih nije veći od onog koji se boji Gospoda.
25. Slugi (robu) mudrom služiće slobodni, i čovjek razuman neće zato roptati.
26. Ne mudruj tvoreći djelo svoje i ne hvali se u vrijeme tegoba svojih.
27. Bolji je onaj koji radi i izobiluje u svemu negoli onaj koji hodi hvaleći se, a hljeba nemajući.
28. Čedo, krotošću proslavi dušu svoju i daj joj čast, po dostojanstvu njenom.
29. Onoga koji se griješi o dušu svoju, ko će opravdati? I ko će slaviti onoga koji obeščašćuje život svoj?
30. Siromah se slavi zbog znanja svoga, a bogataš se slavi zbog bogatstva svoga.
31. Proslavljani u siromaštvu, koliko bi tek bio u bogatstvu? I neslavan u bogatstvu, koliko bi tek bio u siromaštvu?

11. Ne hvalite se spoljašnjim čovjekom. Ispeci pa reci. Prije kraja ne zovi blaženim nikoga.

1. Mudrost smirenog uzdignuće glavu njegovu i među velikaše posadiće ga.
2. Ne hvali čovjeka zbog ljepote njegove, i ne mrzi čovjeka zbog izgleda njegovog.
3. Mala je među letilicama pčela, a prvi je po sladosti plod njen.
4. Odijevanjem haljina ne hvali se i u dan slave ne uznosi se. Jer divna su djela Gospodnja i skrivena djela njegova ljudima.
5. Mnogi nasilnici zasjedoše na zemlju, a neočekivani ponio je krunu!
6. Mnogi velikaši biše veoma obeščašćeni, i slavni biše predani u ruke drugih.
7. Prije nego što ispitaš, ne sudi, razumi prvo, pa onda naloži kaznu.
8. Prije nego što čuješ, ne odgovaraj, i usred riječi ne upadaj.
9. O stvari koja ti nije potrebna ne spori se, i na sudu grješnika ne zasjedaj.
10. Čedo, neka ne bude o mnogome djelanje tvoje; ako umnožiš poslove nećeš biti nevin, i ako ih budeš jurio, nećeš ih stići, i nećeš uteći bježeći (od njih).
11. Ima onaj koji se trudi i muči se i žuri, i utoliko više trpi nedostatak.
12. Ima slabi kojem treba pomoć, lišen snage i izobilan u siromaštvu; i oči Gospodnje pogledaše k njemu na dobro, i uspravi ga iz poniženja njegovog
13. I uzdiže glavu njegovu, i zadiviše se mnogi zbog njega.
14. Dobra i zla, život i smrt, siromaštvo i bogatstvo od Gospoda su.[9]
17. Davanje Gospodnje pripada pobožnima, i dobra volja Njegova vavijek će biti blagotvorna.
18. Ima koji se bogati čuvanjem i tvrdičlukom svojim, i to je dio nagrade njegove;
19. Kad neko kaže: Nađoh pokoj i sad ću jesti od dobara mojih; a ne zna koliko vremena će proći, ostaviće ovo drugima i umrijeti.
20. Stoj u zavjetu svom i prebivaj u njemu, i u djelu svome sastaraj.
21. Ne divi se djelima grješnika, a vjeruj Gospodu i istraj u trudu svome; jer lako je u očima Gospodnjim brzo i iznenada obogatiti siromaha.
22. Blagoslov Gospodnji je u nagradi pobožnoga, i časa skoroga procvjetaće blagoslov njegov.
23. Ne govori: Šta mi još treba? I koja od sada će mi biti dobra?
24. Ne govori: Imam svega dosta, i kakvo od sada zlo me može snaći?
25. U dan dobara biva zaborav zala, i u dan zala (čovjek) se ne sjeća dobara.
26. Jer lako je pred Gospodom u dan končine dati čovjeku prema putevima njegovim.
27. Zloća trena stvara zaboravljanje sladosti, i u končini čovjeka otkrivaju se djela njegova.
28. Prije končine ne zovi blaženim nikoga, i u djeci svojoj čovjek će se poznati.
29. Ne uvodi svakog čovjeka u dom svoj, jer mnoge su zasjede kod podmukloga.
30. Kao ptica ulovljena u kavez, takvo je srce gordoga, i kao uhoda što nadgleda pad;
31. Jer dobra u zla obraćajući, pravi zasjedu, i na ljude izabrane nameće mrlju.
32. Od iskre ognjene umnožava se ugljevlje, i čovjek grješnik radi krvi pravi zasjedu.
33. Pazi se od zlotvora, jer zlo priprema, da mrlju za navijek ne ostavi na tebi.
34. Nastani tuđina, i rastrojiće te metežom, i otuđiće te od bliskih tvojih.

12. Udaljavati se od čovjeka griješnika. Dobro čini pobožnome i naći ćeš nagradu.

1. Ako dobro činiš, poznaj kome činiš, i biće milost na dobrima tvojima.
2. Dobro čini pobožnome, i dobićeš nagradu; ako ne od njega, onda od Višnjega.
3. Nema dobara onome koji istrajava u zlima i koji milostinju ne daruje.
4. Podaj pobožnom i ne zastupaj grješnika.
5. Dobro učini smirenom i ne daji nepobožnom, uskrati (mu) hljebove tvoje, i ne daj mu da te ne bi njima nadvladao[10]; jer dvostruko zlo će te snaći za sva dobra koja mu budeš učinio.
6. Jer i Višnji omrznu grješnike, i nepobožnima će uzvratiti osvetom.
7. Daj dobrom i ne zastupaj grješnika;
8. Neće se prepoznati u dobrima prijatelj i neće se sakriti u zlima neprijatelj.
9. U dobrima čovjekovim neprijatelji njegovi su u tugi, a u zlima njegovim i prijatelj će ga ostaviti.
10. Ne vjeruj neprijatelju svome vavijek, jer kao što gvožđe rđa, tako biva i sa lukavstvom njegovim.
11. Makar se smirio i hodio pognute glave, straži nad dušom svojom i čuvaj se od njega, i budi mu kao očišćeno ogledalo i znaćeš da se nije do kraja od rđe oslobodio.
12. Ne postavi ga pored sebe da ne bi, odgurnuvši te, stao na tvoje mjesto; ne sjedi ga sebi s desne strane da ne zatraži tvoje sjedište. Na kraju ćeš razumjeti misli moje i riječi moje će te se dotaći.
13. Ko će se smilovati bajaču koga je zmija ujela, i svima onima koji prilaze (divljim) zvijerima?
14. Tako biva i s onim koji se približuje čovjeku grješniku, i koji se miješa sa grijesima njegovim.
15. Na tren će s tobom biti i, ako se pomjeriš, neće istrajati.
16. I na usnama svojim neprijatelj je sladak, a u srcu svome smišlja kako da te surva u jamu; očima svojim proliva suze neprijatelj, a ako nađe priliku, napiće ti se krvi.
17. Ako te zlo zadesi, naći ćeš njega ondje prije sebe; i kao, tobož, pomažući, podsjeći će petu tvoju,
18. Glavom će svojom klimati i rukama pljeskati svojim, mnogo šta će šaptati i izmijeniti lice svoje.

13. Ne vjeruj gordeljivcu i moćnome. Ljubi Gospoda. Smireni i siromah su prezreni.

1. Ko se dotakne smole, umazaće se, i ko opšti sa gordeljivcem, postaće mu sličan.
2. Teret iznad tvojih moći ne podiži, i sa moćnijim od sebe i bogatijim ne opšti. Kakvu zajednicu ima krčag sa velikim kotlom? Onaj ga udari, i ovaj se razbije.
3. Bogataš učini nepravdu, i sam se razgnevljuje; siromah trpi nepravdu, i sam moli milost.
4. Ako si (mu) koristan, upotrebiće te, i ako nemaš ništa, napustiće te.
5. Ako imaš, živjeće s tobom i uništiće te, a samoga to neće zaboljeti.
6. Ako li je imao potrebu za tobom, obmanuće te, i narugaće ti se, i daće ti nadu, govoriće ti dobro i reći: Je li ti što potrebno?
7. Posramiće te svojim jelima sve dok te ne uništi, dvaput i triput, i na kraju će ti se narugati; poslije toga vidjeće te i napustiće te, i glavom svojom će klimati na tebe.
8. Pazi da ne budeš prevaren i da ne budeš ponižen u nerazumlju svome.
9. Ako te moćnik pozove, skloni se, i utoliko više će te pozivati;
10. Ne približuj se da ne bi bio odbačen, i ne stoj daleko da ne bi bio zaboravljen.
11. Ne dozvoli da razgovaraš sa njim kao sa sebi ravnim, i ne vjeruj većini njegovih riječi; jer dugim razgovorom kušaće te.
12. Nemilostiv je koji se ne drži riječi, i neće te poštedjeti od zlobe i okova.
13. Čuvaj se i jako se pazi, zato što sa padom svojim hodiš.
14. Slušajući ovo, u snu svom straži; cijelog života svog ljubi Gospoda i prizivaj Njega na spasenje svoje.[11]
15. Svaka životinja voli sebi sličnu, i svaki čovjek – bližnjega svoga.
16. Svako tijelo po rodu svome se sabira, i sebi sličnom prisajediniće se čovjek.
17. U čemu je zajednica vuka i jagnjeta? Takav je i grješnik prema pobožnome.
18. U čemu je mir između hijene i psa? I u čemu mir između bogataša i siromaha?
19. Lovina za lavove su magarci u pustinji; tako su pasišta bogataša – siromasi.
20. Mrzost gordeljivcu je smirenje; tako je siromah mrzost bogatašu.
21. Bogataša pokolebanog podržavaju prijatelji, a kada smireni padne, odbacuju ga prijatelji.
22. Kad bogataš pogriješi, mnogo ima zaštitnika, govorio je nerazumno, i opravdali su ga. Smireni pogriješi, i naložiše mu kaznu; govorio je pametno, i ne dadoše mu mjesta.
23. Bogataš progovori, i svi zaćutaše, i riječ njegovu uzdigoše do oblaka. Siromah progovori i rekoše: Ko je ovaj? Ako se spotakne, još dublje će ga gurnuti.
24. Dobro je bogatstvo u kome nema grijeha, a zlo je siromaštvo u ustima nepobožnog.
25. Srce čovjekovo mijenja lice njegovo, nekad prema dobru, nekad prema zlu.
26. Odraz srca u dobrima – lice je veselo, a razumijevanje priča – razmišljanje s trudom.

14. Ko je rđav za sebe nikom nije dobar. Život je prolazan, u premudrosti je blaženstvo.

1. Blažen čovjek koji se ne oklizne ustima svojim, i koji se ne poništi u tugi zbog grijeha.
2. Blažen koga ne prekorijeva duša njegova, i koji nije otpao od nade svoje.
3. Za čovjeka malodušnog nije bogatstvo, i čovjeku zavidljivu čemu će imanje?
4. Ko sabira na štetu samog sebe, drugima sabira, i u dobrima njegovim uživaće drugi.
5. Ko je rđav za sebe, kome će biti dobar, i neće se radovati imovini svojoj.
6. Ko sebi zavidi, od takvog nema gorega, i to je uzvraćanje za zlobu njegovu.
7. Ako i čini dobro, u zaboravu ga čini, a na kraju će projaviti zlobu svoju.
8. Zao je onaj koji ima urokljive oči, koji okreće lice i prezire duše.
9. Oko halapljivo neće se zasititi dijelom, i nepravda zlobna isušuje dušu.
10. Oko zlobno zavidi na hljebu i oskudno je na trpezi svojoj.
11. Čedo, koliko si u mogućnosti, dobro čini sebi, i prinose Gospodu dostojno prinosi.
12. Sjeti se da smrt neće odocniti, i da ti zavjet ada nije pokazan;
13. Prije nego što umreš dobro čini prijatelju, i po moći svojoj ispruži ruku i podaj mu.
14. Ne liši sebe dobroga dana, i udio želje dobre nek te ne mimoiđe.
15. Zar ćeš drugome prepustiti bolove svoje i trudove svoje bacanju kocke?
16. Daji i uzimaj, i utješavaj dušu svoju, jer u adu nećeš naći uživanje.
17. Svako tijelo kao haljina ovetšava; a zavjet je od iskoni: Smrću ćeš umrijeti.
18. Kao list jedar na drvetu gustom, jedno lišće opada a drugo niče, tako i rod od tijela i krvi, jedan umire, drugi se rađa.
19. Svako djelo gnjijući nestaje, i onaj koji ga djela, s njim će otići.
20. Blažen je čovjek koji u premudrosti okonča život i koji razumom svojim rasuđuje,
21. Koji razmišlja o putevima njenim u srcu svome, i u njene skrivene tajne se umom zadubljuje.
22. Izidi za njom kao tragatelj, i na putevima njenim postavi joj zasjedu.
23. Koji se naginje kroz okca njena, taj će i na vrata njena gledati.
24. Koji obitava blizu doma njenog, taj će udariti i stub u zidove njene,
25. Postaviće šator svoj nadohvat ruke njene, i nastaniće se u obitavalištu dobara.
26. Staviće djecu svoju pod pokrov njen i pod granama njenim će zanoćiti.
27. Zakloniće se pod njom od žege i u slavi njenoj obitavaće.

15. Premudrost je osnova života. Pred čovjekom je život i smrt, on po slobodi bira.

1. Koji se boji Gospoda učiniće ovo, i koji se drži Zakona zadobiće je.
2. I izaći će mu u susret kao majka, i kao žena djevstvena prigrliće ga.
3. Hraniće ga hljebom razboritosti, i voda premudrosti napojiće ga.
4. Utvrdiće se na njoj i neće se pokolebati, i na nju će se osloniti i neće se postidjeti.
5. I uzvisiće ga više od svih bližnjih njegovih, i u crkvi[12] otvoriće usta svoja.
6. Radost i vijenac radovanja će naći, i ime vječno naslijediće.
7. Neće je zadobiti ljudi nerazumni, i ljudi grješni neće je vidjeti.
8. Ona je daleko od gordosti i ljudi lažljivci neće je se sjetiti.
9. Nije lijepa pohvala u ustima grješnika, zato što nije od Gospoda poslana;
10. Jer premudrošću biće pohvala iskazana, i Gospod će je poblagati.
11. Ne govori: Zbog Gospoda odstupih, jer ono što On omrznu, neće učiniti.
12. Ne govori: Gospod me zabludio, jer On nema potrebe za čovjekom grješnim.
13. Svaku gadost omrznu Gospod, i ona nije mila onima koji Ga se boje.
14. On je u početku stvorio čovjeka i ostavio ga u rukama slobodne volje njegove.
15. Ako hoćeš, držaćeš zapovijesti i vjerovati dobroj volji (Njegovoj).
16. Stavio je preda te oganj i vodu: i onamo gdje budeš htio, ispružićeš ruku svoju.
17. Pred ljudima je život i smrt, i ono što neko blagoizvoli, biće mu dato.
18. Jer mnoga je premudrost Gospodnja, Krjepak je silom i Svevideći;
19. I oči su Njegove na onima koji Ga se boje. On će poznati svako djelo čovječije.
20. Nije zapovijedio nikome da postupa nečastivo, i nije dao nikome dozvolu da griješi.

16. Bolje je jedan dobar negoli hiljade nepobožnih. Kod Boga je nagrada i kazna. Duša je mala pred tajnama tvorevina.

1. Ne želi mnoštvo djece beskorisne i ne raduj se sinovima nepobožnim.
2. Ako se umnože, ne raduj im se, osim ako je strah Gospodnji s njima.
3. Ne povjeravaj se životu njihovom i ne oslanjaj se na mnoštvo njihovo; jer bolji je jedan nego hiljade i (bolje je) umrijeti bezdjetan, nego imati djecu nepobožnu.
4. Jer od jednog razumnog naseliće se grad, a pleme bezakonika opustjeće.
5. Mnogo šta takvo vidjele su oči moje, i jače od takvih čulo je uho moje.
6. Na sabranju grješnika razgorijeće se oganj, i u narodu neposlušnom raspaliće se gnjev.
7. Nije se smilovao (Bog) na drevne gorostase koji odstupiše moćju svojom.
8. Nije poštedio boravište Lotovo usled onih koje je prezrio zbog gordosti njihove.
9. Ne smilova se na narod pogibeljni, na uznesene u grijesima svojim.
10. Kao ni na šesto hiljada pješaka sabranih u tvrdosti srdaca svojih.
11. Makar da je bio jedan tvrdovrati, bilo bi čudno da se opravdao; jer milost i gnjev su kod Njega, On je moćan da pomiluje i da izlije gnjev.
12. Koliko je mnoštvo milosti Njegove, tako je mnogo i kazne Njegove. Čovjeku po djelima njegovim sudiće.
13. Neće pobjeći (od Njega) grabljivošću grješnik, i neće zadocniti trpljenje blagočestivoga.
14. Svakoj milostinji naći će mjesto, svaki će po djelima svojim primiti.
17. [13]Ne govori: Sakriću se od Gospoda, i sa visine, ko će me se sjetiti? U narodu mnogom neću biti prepoznat, jer šta predstavlja duša moja u neizmjernoj tvorevini?
18. Gle, nebo i nebo nebesa, bezdan i zemlja, od posjete Njegove pokolebaće se,
19. Zajedno gore i osnove zemlje od samog pogleda Njegovog trepetom će zadrhtati.
20. I ovo neće razumjeti srce, i puteve Njegove ko će pojmiti?
21. I buru koju čovjek neće vidjeti; većina, pak, Njegovih djela pokrivena je tajnom.
22. Djela pravde (Njegove) ko može objaviti? Ili ko će ih podnijeti? Jer (navodno) daleko je Zavjet.
23. Smireni srcem prima ovo, a čovjek nerazuman i prelašćen misli suludo.
24. Počuj me, čedo, i nauči se znanju i na riječi moje pazi srcem svojim:
25. Objaviću po mjeri nauku i s tačnošću javiću znanje.
26. Sudom Gospodnjim djela su Njegova od početka, i od stvaranja njihovog razdijelio je udio njihov.
27. Ukrasio je za navijek djela Njegova i početke njihove po rodovima njihovim; niti ogladnješe niti se umoriše, i ne prestadoše od djela svojih.
28. Niko bližnjega svoga ne satrije, i do vijeka neće se otkazati riječi Njegove.
29. Poslije toga Gospod pogleda na zemlju i ispuni je dobara svojih.
30. Dušom svakog živinčeta pokri lice njeno, i u nju je povratak njihov.

17. Božji darovi čovjeku. Svakom narodu postavlja vođu; udio Njegov je Izrailj.

1. Gospod sazda od zemlje čovjeka i opet ga vrati u nju.
2. Broj dana i vremena dao je ljudima, i dade im vlast nad svim što je na njoj.
3. Po sebi samom obuče ih u silu, i po slici svojoj stvori ih.
4. Stavi strah svoj na svako tijelo, i da vladaju nad životinjama i pticama.[14]
6. Razmišljanje i jezik i oči, uši i srce dao im je da rasuđuju.
7. Znanjem razuma ispunio ih je, i dobro i zlo pokazao im.
8. Stavi oko svoje na srca njihova da bi im pokazao veličanstvo djela svojih,
(9. I da bi se hvalili čudesima Njegovim)[15]
10. I Ime osvećenja slavili, da pripovijedaju veličanstva djela Njegovih.
11. Pridodade im znanje i Zakon života dade im u našljedstvo.
12. Zavjet vječni sklopi sa njima i sudbe Njegove pokaza im.
13. Veličanstvo slave vidješe oči njihove, i slavu glasa Njegovog ču uho njihovo.
14. I reče im: Čuvajte se od svake nepravde; i svakome od njih je zapovijedio o bližnjem.
15. Putevi njihovi pred Njim su svagda, neće se sakriti od očiju Njegovih.
(16. Putevi njihovi od mladosti (idu) na zla, i nisu mogli srca svoja umjesto kamenih učiniti tjelesnim.)[16]
17. Svakom narodu postavi vođu, a udio Gospodnji je Izrailj,
(18. Kome, budući da je prvorođeni, postavi vaspitne mjere, i dok je on dijelio svjetlost ljubavi, ostaviše ga.)[17]
19. Sva djela njihova su (jasna) kao sunce pred Njim, i oči Njegove neprestano prate puteve njihove.
20. Ne sakriše se napravde njihove od očiju Njegovih, i svi grijesi njihovi su pred Gospodom.
(21. Gospod, budući blag i znajući stvorenje Svoje, niti ih odbaci niti ih ostavi, štedeći ih.)[18]
22. Milostinja čovjekova kao pečat je s njim, i milost čovjekovu kao zenicu čuvaće.
23. Posle toga ustaće i uzvratiće im, i uzvraćanje njihovo na glavu njihovu pašće.
24. Ipak, pokajnicima dade povratak, i utješi iznemoćale trpljenjem.
25. Vrati se Gospodu i ostavi se grijeha, pomoli se pred licem Njegovim i umanji smetnje.
26. Ushodi k Višnjemu i odvrati se od nepravde i silno omrzni (svaku) gadost.
27. Višnjega, ko će hvaliti u adu, umjesto živih, živih koji Ga slavoslove?
28. Od mrtvaca, kao onoga koga više nema, iščezava ispovijedanje: Onaj ko je živ i zdrav, hvaliće Gospoda.
29. Kako je velika milost Gospodnja i očišćenje onima koji mu se vraćaju!
30. Jer ne može sve biti u ljudima, pošto nije besmrtan sin čovječiji.
31. Šta je svjetlije od sunca? Pa i ono nestaje, tako i zao (čovjek) će se sjetiti tijela i krvi.
32. Silu visine nebeske On sam nadgleda, a ljudi svi su zemlja i prah.

18. Bog Tvorac svega. Neizmjerno je veličanstvo Božje. Pouke čovjeku kratkog vijeka.

1. Onaj koji živi u vjekove, stvori sve i sva zajedno;
2. Gospod jedini će se opravdati (i nema drugog osim Njega,
3. Koji upravlja svijetom pedljom ruke svoje i sve je poslušno volji Njegovoj, On je Car svih silom Svojom, koji razdvaja u njima sveto od nečistog.)[19]
4. Nikome nije dao da objavi djela Njegova, i ko će istražiti veličanstva Njegova?
5. Moć veličanstva Njegovog ko će izmjeriti? I ko će pridodati da ispripovijeda milosti Njegove?
6. Niti se može umanjiti niti pridodati, i nemoguće je istražiti čudesa Gospodnja.
7. Kada okonča (traganje) čovjek, tada tek počinje; i kada prestane, tada će se zadiviti.
8. Šta je čovjek? I šta potreba njegova? Šta je dobro njegovo, i šta zlo njegovo?
9. Broj dana čovjekovih mnogo je, ako je, stotinu godina:
10. Kao kap vode morske i zrno pijeska, tako je malo godina (u odnosu) na dan vječni.
11. Radi toga bio je dugotrpjeljiv Gospod prema njima, i izlio je na njih milost svoju.
12. Vidje i pozna propast njihovu, jer je zla; radi toga je umnožio milosrđe svoje.
13. Milost čovjekova je na bližnjem njegovom, a milost Gospodnja na svako tijelo (biće). On izobličava i kara i uči, i vraća kao Pastir stado svoje.
14. Koji primaju karanje, miluje, i one koji hitaju sudbama Njegovim.
15. Čedo, u dobrima ne dozvoli mrlju i u svakom davanju povoda za tugu.
16. Neće li žegu zaustaviti rosa? Zato je bolja riječ negoli davanje.
17. Zar je bolja riječ od dobrog davanja? Oboje je svojstvo čovjeka oblagodaćenog.
18. Glupak neblagodarno blati, i od davanja zavidljivca ispadaju oči.
19. Prije nego što prozboriš nauči, i prije bolesti liječi se.
20. Prije suda ispitaj sebe, i u vrijeme posjete Božje, naći ćeš milost.
21. Prije nego se razboliš, ponizi se, i u vrijeme grjehova pokaži obraćenje.
22. Ništa nek te ne spriječi da ispuniš zavjet blagovremeno, i ne čekaj sve do smrti da se opravdaš.
23. Prije nego se pomoliš, pripremi sebe i ne budi kao čovjek koji kuša Gospoda.
24. Sjeti se Njegovog gnjeva u dane končine, i vremena osvete, kada okrene lice svoje.
25. Sjeti se vremena gladi u vrijeme izobilja, siromaštva i nemaštine u vrijeme bogatstva.
26. Od jutra do večera mijenja se vrijeme, i sve je brzo pred Gospodom.
27. Čovjek mudar u svemu će biti oprezan, i u dane grjehova paziće se od sagrješenja.
28. Svako ko je razuman, poznao je premudrost, i onome ko nju pronađe, odaće priznanje.
29. Razboriti u riječima, i oni postaše mudri, i umnožiše izreke istinite.
30. Ne idi za svojim željama i od pohota svojih uzdržavaj se.
31. Ako dadeš dušom svojom saglasnost pohoti, učiniće te radovanjem neprijatelja tvojih.
32. Ne veseli se mnogoj raskoši i ne vezuj se za zajednicu sa njom.
33. Ne postani siromašan rasipno trošeći pozajmljeno, a ništa nemajući u kesi.

19. Paziti na riječi. Premudrost Božja gaji ljubav. Po vrlini poznaje se čovjek.

1. Radnik pijanac neće se obogatiti; koji za ništa smatra malo – od maloga će pasti.
2. Vino i žene razvratiće razumne, i koji se prilijepi za bludnice, postaće drzak;
3. Trulež i crvi naslijediće ga, i duša drska istrijebiće se.
4. Ko se brzo povjerava, prazan je srcem, i koji griješi, o dušu svoju će se ogriješiti.
5. Ko se (grijehu) raduje srcem, biće izobličen.
6. I ko mrzi ogovaranje, umanjuje zlobu.
7. Nikad ne ponovi riječ, i ništa ti se neće umanjiti.
8. Prijatelju i neprijatelju ne pričaj, i ako nemaš grijeha, ne otkrivaj:
9. Jer čuo te i sačuvaće ti (to), i vremenom omrznuće te.
10. Čuo si riječ? Neka umre s tobom; budi hrabar, neće te oboriti.
11. Od lica riječi boluje nerazumni, kao od lica novorođenčeta ona što rađa.
12. Što je strijela zabodena u bedro tijela, to je riječ u utrobi nerazumnog.
13. Pokaraj druga ako još nije što učinio, a ako je nešto učinio, da ne bi pridodao.
14. Pokaraj bližnjeg ako još nije rekao, a ako je rekao, da ne bi ponovio.
15. Pokaraj druga, jer često biva kleveta, i ne vjeruj svakoj riječi.
16. Ima koji se oklizne (riječju), ali ne od duše; uostalom, ko se nije ogriješio jezikom svojim?
17. Pokaraj bližnjega svoga prije prijetnje, i daj mjesta Zakonu Višnjega.
(18. Strah Gospodnji početak je usvajanja, a premudrost od Njega ljubav njeguje.
19. Znanje zapovijesti Gospodnjih – nauka je života; oni, pak, koji govore što je Njemu ugodno, zadobijaju drvo besmrtnosti.)[20]
20. Svaka premudrost strah je Gospodnji (i poznanje svemoći Njegove)[21] i u svakoj premudrosti je tvorenje Zakona.
(21. Sluga koji kaže gospodaru: Što zapovijedaš neću uraditi, ako posle toga uradi – gnjevi hranitelja svoga.)[22]
22. Nije premudrost lukavstva znanje, a gdje je savjet grješnika nema razuma.
23. Postoji lukavstvo koje je gadost, i postoji nerazumni, oskudan premudrošću.
24. Bolji je umanjenog razuma, a bogobojažljiv, negoli koji ima previše znanja, a prestupa Zakon.
25. Postoji umijeće sigurno ali nepravedno, i ima ko izvrće blagodat, hoteći da projavi sud.
26. Postoji lukavstvujući koji se pognuo natmureno, a ono što je u njemu puno je obmane.
27. On prikriva lice i pravi se gluv, tamo gdje ne bude prepoznat, preteći će te.
28. I ako zbog nedostatka snage bude spriječen da griješi, nađe li vrijeme, zlo će učiniti.
29. Po izgledu poznaje se čovjek, i po susretu s likom poznaće se ko je uman.
30. Ukras muža je i osmijeh zuba, i hod čovjekov kazuje sve o njemu.

20. Čovjek mudar ćuti kad treba, koji mnogo priča sramoti se. Vrline grade, grijesi razgrađuju.

1. Ima izobličenje koje nije lijepo, i ima ćutljivi ali razuman.
2. Kao što je dobro obličiti, a ne gnjeviti se,
3. Tako i onaj koji se kaje, od poniženja će se izbaviti.
4. Što je želja evnuha da uzme nevinost djevojci, to je i onaj koji prinudom donosi sudove.
5. Ima ćutljivi koji se pokazuje mudar, i ima onaj koji je omrznut zbog mnogo pričljivosti.
6. Ima ćutljivi koji ne zna šta da odgovori, i ima ćutljivi koji zna (svoje) vrijeme.
7. Čovjek mudar će ćutati do vremena, a gordeljivac i nerazumni preskočiće vrijeme.
8. Koji mnogo priča, osramotiće se, i koji prigrabljuje vlast, biće omrznut.
9. Ima napredovanje čovjeka u nevoljama, i ima dobitak u umanjenju (njihovom).
10. Ima davanje koje ti neće koristiti, i ima davanje kome je uzvraćanje dvostruko.
11. Ima umanjenje radi slave, i ima koje zbog smirenja podiže glavu.
12. Ima koji kupuje mnogo malim, i koji za to uzvraća sedmostruko.
13. Mudar na riječima čini sebe omiljenim, dok će se blagodeti ludih prosuti.
14. Davanje nerazumnog neće ti koristiti, jer su oči njegove umjesto jednoga mnoge (= nezajažljive);
15. Malo će dati, a mnogo će škoditi, i otvoriće usta svoja kao propovjednik; danas će pozajmiti, a sjutra tražiti; omražen je čovjek takav.
16. Ludi će reći: Nemam prijatelja i nema zahvalnosti za dobra moja;
17. Koji jedu hljeb moj – lažljiva su jezika; koliko puta i koliki će takvog ismijati?
18. Okliznuće na zemlji, bolje je od onog od jezika, tako će i pad zlih brzo doći.
19. Čovjek nemilostan, priča je u nevrijeme, u ustima neznavenih stalno će ostati.
20. Od usta ludog biće odbačena (mudra) priča, jer je neće kazati u pravo vrijeme.
21. Ima koji je spriječen da griješi zbog oskudice, i u uspokojenju njegovom neće ga gristi savjest.
22. Ima koji gubi dušu svoju zbog stida, i od lica nerazumnog izgubiće je.
23. Ima koji zbog stida daje obećanje prijatelju, i koji ga stiče za neprijatelja zabadava.
24. Porok zao u čovjeku je laž, u ustima neznavenih za stalno će ostati.
25. Bolji je izbor kradljivac od onoga koji stalno laže, a oba će propast naslijediti.
26. Svojstvo čovjeka lažljiva je nečasnost, i sramota njegova sa njim je svagda.
27. Mudar na riječima usavršiće sebe, i čovjek razuman dopašće se velmožama.
28. Ko obrađuje zemlju, uzvisiće stanove svoje, i koji je ugodan velmožama, dobiće pomilovanje za nepravdu svoju.
29. Gozbe i darovi zaslepljuju oči mudrih, i kao uzda na ustima sprečavaju prijekor.
30. Premudrost skrivena i blago nevidljivo, koja je korist od obojega?
31. Bolji je čovjek koji skriva ludost svoju negoli čovjek koji skriva premudrost svoju.

21. Put grješnika vodi u ad. Znanje mudrog umnožava se. Stid i vaspitanje svojstva su razumna.

1. Čedo, sagriješio si? Ne pridodaji više (grijeha), i o tvojim ranijim moli se.
2. Kao od zmije, bježi od grijeha, jer ako joj priđeš, uješće te; zubi lavovi zubi su njegovi koji ubijaju ljudske duše.
3. Kao mač dvosjekli svako je bezakonje, za ranu njegovu nema lijeka.
4. Nasilje i nadmenost će opustošiti bogatstvo, tako će i dom gordog zapustjeti.
5. Moljenje siromašnog od usta (ide) do ušiju (gordog), i osuda njegova brzo dolazi.
6. Ko mrzi prekor, ide stopama grješnika, a koji se boji Gospoda, obratiće se srcem.
7. Poznat je izdaleka silni jezikom, a umni (čovjek) znade kad se okliznuo.
8. Ko gradi dom svoj tuđim novcem, liči na onoga koji sabira kamenje za zimu.
9. Klupko sabrano je zborište bezakonika, i kraj njihov – plamen ognjeni.
10. Put grješnika uglačan je kamenjem, i na kraju njegovom – bezdan ada.
11. Ko čuva Zakon, vlada svojim pomislima, i kraj straha Gospodnjeg jeste premudrost.
12. Neće se naučiti onaj koji nije umješan, a postoji umjetnost koja umnožava gorčinu.
13. Znanje mudrog umnožava se kao poplava, i savjet njegov kao izvor života.
14. Unutrašnjost ludog kao sasud je smrvljeni i nijedno znanje neće moći zadržati.
15. Riječ mudru ako čuje naučnik, hvaliće je i pridodaće joj. Ču je rasipnik, i ne dopade mu se, i odbaci je iza leđa svojih.
16. Objašnjenje ludog kao breme je na putu, a na usnama razboritog naći će se blagodat.
17. Usta razumnog tražiće se na sabranju, i riječi njegove razumjeće se srcem.
18. Kao dom razoren, takva je ludome premudrost, i znanje za nerazumnog – besmislene riječi.
19. Kao okovi na nogama za bezumnog je učenje, i kao ručni okovi na desnoj ruci.
20. Ludi u smijehu podiže glas svoj, a muž iskusan jedva se tiho osmjehuje.
21. Kao ukras zlatni za razumnog je učenje, i kao narukvica na desnoj ruci njegovoj.
22. Noga ludog hita u dom (tuđi), a čovjek mnogoiskusan zastidjeće se od ljudi.
23. Bezumni s vrata proviruje u kuću, a muž vaspitan stajaće vani.
24. Nevaspitanje čovjekovo je prisluškivanje kod vrata, a razuman je ogorčen takvim beščašćem.
25. Usne otuđenih time se opterećuju, a riječi razumnih na vagu se stavljaju.
26. U ustima ludih srce je njihovo, a srce mudrih usta su njihova.
27. Kad nečastivi proklinje satanu, on proklinje svoju dušu.
28. Skvrnavi svoju dušu došaptač, i gdje god živio biva omrznut.

22. Bježi od lenjivca. Dobra djeca radost ocu. Ne uči ludog. Čuvati srce i prijateljstvo.

1. Kamenu nečistom sličan je lenjivac i svako će se smijati beščašću njegovom.
2. Volovskom izmetu sličan je lenjivac; svak ko ga se dotiče, otresa ruku.
3. Sramota je za oca nevaspitani sin, i kći (takva) na poniženje biva.
4. Kći razumna steći će sebi muža, a bestidna tuga je onome koji je rodio.
5. Oca i muža sramoti drska, i od obojice biva prezrena.
6. Kao muzika u tugi, tako je i pričanje u nevrijeme; a karanje i poučavanje u premudrosti priliče svakom vremenu.
(7. Djeca u dobrom životu imajući hranu, svojih roditelja sakriće neplemenitost;
8. Djeca pomračena prezirom i nevaspitanjem prljaju plemenitost svoje rodbine.)[23]
9. Lijepećem glinenu posudu sličan je onaj koji uči ludog i koji podiže spavajućeg iz dubokog sna.
10. Ko priča onom što drijema, priča ludome, i na kraju će kazati: Šta je?
11. Nad mrtvacem plači, jer je izgubio svjetlost, i nad ludim plači, jer je izgubio razum; slađe plači nad mrtvim zato što se odmorio; a ludog od smrti gori je zao život.
12. Oplakivanje mrtvog (traje) sedam dana, a ludog i nečasnog u sve dane života njihova.
13. Sa bezumnim dugo ne razgovaraj, i nerazumnom ne idi, čuvaj se od njega da ne bi imao tereta i da se ne oskvrnaviš kad ga budeš odbacivao; ukloni se od njega, i naći ćeš spokojstvo i nećeš biti ožalošćen bezumljem njegovim.
14. Od olova ima li šta teže? I koje mu je ime, osim: ludi?
15. Pijesak i so i željeznu rudu lakše je podnijeti od čovjeka nerazumna.
16. Drvena obloga spojena u gradnji doma potresom neće se raspasti; tako i srce utvrđeno na rasuđivanju volje, kad dođe vrijeme, neće se uplašiti.
17. Srce osnovano na rasuđivanju razuma, kao ukras je pješčani na zatesanom zidu.
18. Podtornji na visinu postavljeni pred vjetrom neće izdržati; tako i srce strašljivo na upovanju ludog pred svakim strahom neće izdržati.
19. Ko probada oko, pustiće suzu; ko probada srce, projaviće osjećanje.
20. Ko baca kamen na ptice, odgoni ih, a ko sramoti prijatelja, razara prijateljstvo.
21. Protiv prijatelja, ako izvučeš mač, ne očajavaj, jer ima (nade) na povratak.
22. Protiv prijatelja, ako otvoriš usta, ne boj se, postoji pomirenje. Samo od sramoćenja i gordosti, i otkrivanja tajni i podmuklog vrijeđanja odbjeći će svaki prijatelj.
23. Vjeru stekni u siromaštvu s bližnjim, da bi u dobrima njegovim zajedno izobilovao; u vrijeme tuge ostani uz njega da bi u nasleđu njegovom bio mu sunaslednik.
24. Prije ognja biva para u peći i dim; tako i prije krvoprolića omraza.
25. Prijatelja zaštititi neće me biti sramota, i od lica njegovog neću se sakriti.
26. I ako mi se dogodi zlo zbog njega, svak ko to čuje, čuvaće se od njega.
27. Ko će postaviti na ustima mojim stražu i na usnama mojim pečat svemoćan da ne otpadnem od njega, i jezik moj da me ne uništi?

23. Molitva Gospodu za izbavljanje od grijeha. Izbjegavanje raznih grijeha. Bog sve vidi. Sramota zle žene.

1. Gospode, Oče i Vladaru života moga, ne prepusti me volji njihovoj, i ne ostavi me da padnem među njih.
2. Ko će naložiti na pomisli moje strogu probu, i na srce moje nauk premudrosti, da ne bi neznavenosti moje poštedjeli i da se ne predam grijesima njihovim,
3. Kako se ne bi umnožila neznanja moja i grijesi moji uvećali, da ne padnem pred protivnicima, i da se ne poraduje neprijatelj moj?
4. Gospode, Oče i Bože života moga, nadmenost očiju mojih ne daj mi,
5. I pohotu odvrati od mene;
6. Pohotljivost utrobe i bludničenja da me ne obujme, i duši bestidnoj ne predaj me.
7. Nauk za usta počujte, čeda; ko ih čuva, neće biti ulovljen.
8. Usnama svojima biće ulovljen grješnik, i klevetnik i gordeljivac sablazniće se njima.
9. Zakletvi ne privikavaj usta svoja i Imenom Svetoga da se kuneš ne navikavaj;
10. Jer kao što rob istjazavan često od rana se ne izbavlja, tako i onaj koji se kune i imenuje (Svetoga) neprestano, neće se od grijeha očistiti.
11. Čovjek koji se mnogo kune, ispuniće se bezakonja, i neće odstupiti od doma njegovog kazna; ako sagriješi, grijeh njegov je na njemu; ako previdi (grijeh), sagriješio je dvostruko.
12. Postoji riječ ravna smrti – da se ne nađe u nasleđu Jakovljevu; jer od pobožnih sve to odstupiće, i u grijesima se oni neće valjati.
13. Nevaspitanju grubom ne navikavaj usta svoja, jer postoji u njemu riječ grješna.
14. Sjeti se oca i matere svoje, jer među velmožama sjediš, da pred njima ne budeš zaboravljen, i po navici se izbezumiš, i poželiš da se nisi rodio, i dan rođenja svog prokuneš.
15. Čovjek naviknut riječima sramotnim, u sve dane života svoga neće se naučiti.
16. Dva svojstva umnožavaju grijeh, a treće navodi gnjev:
17. Duša vatrena kao oganj plamteći neće se ugasiti dok ne bude progutana. Čovjek bludnik u tijelu ploti svoje neće prestati dok oganj ne splamti; za čovjeka bludnika svaki hljeb je sladak, on se neće zaustaviti sve dok ne umre.
18. Čovjek prestupnik svoje postelje govori u svojoj duši: Ko me vidi? Mrak je oko mene, i zidovi me skrivaju i niko me ne vidi; čega da se bojim? Grjehova mojih neće se sjetiti Višnji!
19. Samo oči ljudi su strah njegov, a ne zna da su oči Gospodnje neuporedivo svjetlije od sunca nadgledajući sve puteve čovječije i proničući u skrivena mjesta.
20. Prije nego što je sve stvoreno bilo je znano Njemu, isto tako i poslije okončanja.
21. Ovome će na trgovima grada biti uzvraćeno, i tamo gdje i ne misli, biće uhvaćen.
22. Tako i žena koja ostavi muža svoga i koja rađa nasljednika od drugoga.
23. Jer prvo, Zakonu Višnjega bila je nepokorna i, drugo, mužu svome je sagriješila, i, treće, bludom je preljubu učinila i od drugoga muža djecu rodila.
24. Ona će pred sabranje biti izvedena i na djecu njenu vršiće se nadzor.
25. Djeca njena neće se ukorijeniti, i grane njene neće dati ploda.
26. Ostaće pod prokletstvom spomen njen, i sramota njena neće se izbrisati,
27. I poznaće preostali da nema ništa bolje od straha Gospodnjega i ništa slađe od čuvanja Zapovijesti Gospodnjih.

24. Premudrost je rođena od Višnjeg, ona neće nestati, slađa je od meda, neistraživa je.

1. Premudrost će proslaviti samu sebe i posred naroda svoga biće hvaljena.
2. Na saboru Višnjega otvoriće usta svoja i naspram sile Njegove biće hvaljena:
3. Ja iz usta Višnjega iziđoh i kao magla pokrih zemlju;
4. Ja se na visinama nastanih, i presto moj je u stubu oblačnom;
5. Krug nebesni jedina obiđoh, i dubine bezdana pohodih.
6. Talasima morskim i svom zemljom, i svakim narodom i plemenom zavladala sam.
7. Sa svima ovima pokoj sam tražila i u čijem nasleđu bih obitavala.
8. Tada mi je zapovijedio Tvorac svih (stvorenja), i Onaj koji me je stvorio, dovede u pokoj šator moj i reče: U Jakovu se nastani i u Izrailju nađi sebi naslijeđe.
9. Prije vijeka od iskoni stvori me, i dovijeka neću nestati.
10. U Šatoru svetom (skiniji) pred Njim služih, i tako se u Sionu utvrdih;
11. U gradu voljenom na sličan način me uspokoji, i u Jerusalimu je vlast moja.
12. I ukrijepih se u narodu proslavljenom, u udjelu Gospodnjem, nasleđu Njegovom.
13. Kao kedar se uzvisih na Livanu i kao kiparis na gorama ermonskim;
14. Kao finiksovo drvo uzvisih se u Engadama i kao ružin zasad u Jerihonu, kao maslina blagolika u polju, i uzvisih se kao drvo javorovo.
15. Kao kasija i kao balsam mirisima zamirisah i kao smirna vrsna rasprostrijeh miomir, kao sladosno cvijeće i mirišljavo drvo i melem i livanov dom u Šatoru (skiniji).
16. Ja kao terebintovo drvo raširih grane svoje, i grane moje su grane slave i blagodati.
17. Ja kao vinova loza prolistah blagodat, a cvijeće moje – plod slave i bogatstva.
(18. Ja majka ljubavi dobre, i straha i znanja i suštastvene nade, dajem svoj djeci svojoj besmrtnost, od Njega pozvanima.)[24]
19. Priđite meni, vi koji me želite, i od plodova mojih nasititi se;
20. Jer sjećanje na mene slađe je od meda, i nasleđe moje je iznad pčelinjeg saća.
21. Oni koji mene jedu, opet će ogladnjeti, i koji mene piju, opet će ožednjeti.
22. Koji mene sluša, neće se posramiti i koji u meni djelaju, neće sagriješiti.
23. Sve je ovo knjiga Zavjeta Boga Višnjega, Zakon koji nam je zapovijedio Mojsije, nasleđe sabranja Izrailjevih:
(24. Ne odvajajte se od sile Gospodnje, prilijepite se uz Njega da bi vas ukrijepio, Gospod Svedržitelj Bog je jedini i nema više (niko) osim Njega Spasitelja.)[25]
25. On nasićuje kao Fison premudrošću i kao Tigar u dane mladina,
26. On kao Eufrat ispunjuje razum i kao Jordan u dane žetve.
27. On isijava kao svjetlost nauku, i kao Gion u dane berbe grožđa.
28. Prvi (čovjek) nije uspio da je pozna (premudrost), tako ni poslednji da je istraži.
29. Jer od mora je punija misao njena i savjet njen (namjera) od bezdana velikoga.
30. I ja kao jaz iz rijeke i kao vodovod izidoh u Raj;
31. Rekoh: Natopiću moj vrt i napojiću moju zelen baštu; i gle, pretvori mi se jaz u rijeku, i rijeka moja postade more.
32. Još ću nauku kao jutro obasjati, i projaviću sve to nadaleko;
33. Još ću učenje kao proroštvo izliti i ostaviću ga u pokoljenja vječna.
34. Vidite da se ne potrudih samo za sebe, nego za sva pokoljenja koja nju traže.

25. Tri stvari voli Premudrost, a tri mrzi. Ko je blažen, a šta je zla žena.

1. Trojema sam se ukrasila i stala lijepa pred Gospoda i ljude: Slogom braće, i prijateljstvom bližnjih, i mužem i ženom u uzajamnoj saglasnosti.
2. A tri stvari omrznu duša moja i postade mi odvratno u životu njihovom: siromaha nadmenog i bogataša lažljivog, starca preljubnika gubećeg razuma.
3. Ono što u mladosti nisi sabrao, kako ćeš ga steći u starosti?
4. Kako je divan sud sijedih i starijih poznati savjet.
5. Kako je divna staraca premudrost i proslavljenih misao i savjet!
6. Vijenac staraca je mnogostruko iskustvo i pohvala njihova strah Gospodnji.
7. Devet pomisli pohvalih u srcu, a desetu ću izreći jezikom: čovjek koji se raduje djeci i koji za života vidi propast neprijatelja;
8. Blažen je koji živi sa ženom razumnom i koji se jezikom nije okliznuo, i koji se nije potčinio nedostojnijem od sebe;
9. Blažen je koji je stekao razumnost i koji je saopštava ušima koje slušaju.
10. Kako je veliki onaj koji je našao premudrost! Ali on nije iznad onoga koji se boji Gospoda;
11. Strah Gospodnji sve prevazilazi, ko se njega drži, sa kim se može uporediti?
(12. Strah Gospodnji je početak ljubavi njegove, a vjera početak sjedinjenja njegovog.)[26]
13. (Iznad) svake rane je rana srca, i svakog lukavstva lukavstvo žene;
14. Svakog napada – napad onog koji mrzi, i svake osvete osveta neprijatelja.
15. Nema glave (otrovnije) od glave zmijine, niti gnjeva iznad gnjeva neprijatelja.
16. Radije ću prihvatiti da živim s lavom i s drakonom negoli da živim sa zlom ženom.
17. Zloba ženina mijenja njen izgled i pomračuje lice njeno kao medvjeđe.
18. Među bližnje svoje sješće muž njezin i nehotično uzdahnuti gorko.
19. Mala je svaka zloba u odnosu na zlobu žene, udio grješnika pašće na nju.
20. Što je penjanje za starca uz pijesak, to je žena jezičava za muža mirnog.
21. Ne gledaj na ljepotu žene i na ženu ne budi pohotljiv.
22. Gnjev je bestidnost i velika sramota ako žena zagospodari mužem svojim.
23. Srce poniženo i lice pomračeno i rana srca – to je žena zlobna, ruke uzete i koljena raslabljena, što ne čini čast mužu njezinom.
24. Od žene je početak grijeha, i kroz nju svi umiremo.
25. Ne dozvoli vodi prolaz, niti zloj ženi drskost;
26. Ako ne hodi pod rukama tvojima, od tijela svoga odsijeci je.

26. Žena dobra je radost muža, a zla žena je slična škorpiji; koja ima stid – boji se Gospoda.

1. Žene dobre blažen je muž i broj dana njegovih je dvostruk.
2. Žena hrabra raduje muža svoga i godine njegove ispuniće mirom.
3. Žena dobra udio je dobar, dijelu onih koji se boje Gospoda biće data;
4. Bogatog i ubogog srce dobro – u svako vrijeme lice svijetlo.
5. Od troje uplaši se srce moje i od lica četvrtog prestraši se: gradskog ogovaranja i sabranja gomile i oblagivanja, sve je to od smrti tegobnije,
6. Bol srca i tuga je žena zavidna ženi i praznoslovlje (njenog) jezika koji sa svima opšti.
7. Volovski jaram rasklimani je zla žena; ko se nje drži, liči na onog koji hvata škorpiju.
8. Za gnjev je veliki žena pijana, i sramotu svoju neće sakriti.
9. Blud ženski u namigivanju očiju i vjeđama njenim prepoznati će se.
10. Nad ćerkom bestidnom pojačaj nadzor da ne bi ona, našavši popustljivost, samu sebe zloupotrijebila.
11. Od bestidnog oka čuvaj se, i ne čudi se ako ti sagriješi.
12. Kao što žedni putnik usta otvori i od svake vode što mu je na dohvat pije, tako i ona naspram svakog stuba će sjesti i naspram strijele otvoriće tulac (svoj).
13. Milota ženina raduje muža njenog, i kosti njegove grije vještina njena.
14. Davanje Gospodnje je žena ćutljiva i nema zamjene za dušu vaspitanu;
15. Milost na milost je žena stidljiva, i nema mjere svedostojne duše uzdržljive.
16. Kao sunce koje se rađa na visinama Gospodnjim, takva je ljepota dobre žene u krasoti doma njenog;
17. Kao svjetilnik koji sjaji na svijećnjaku, takva je ljepota lica (njenog) u zrelom uzrastu.
18. Kao stubovi zlatni na postolju srebrnom, takve su divne noge (njene) na stamenim petama.
(19. Čedo, zrele godine svoje sačuvaj zdravim i ne daj drugima snagu svoju.
20. Potraživši u svakom polju plodonosan udio, sij sopstveno sjeme uzdajući se u blagorodstvo svoje.
21. Tako će porod tvoj oko tebe (sabran) i smjelost blagorodnu imajući, uzrastati.
22. Žena iznajmljena ravna je svinjskom salu, a udata – stub protiv smrti biće onima koji je upotrebljavaju.
23. Žena neblagočestiva biće data u dio bezakoniku, a blagočestiva biće data onima koji se boje Gospoda.
24. Žena bezobrazna, beščašće će doživjeti, a ćerka blagoobrazna, i muža će preobraziti.
25. Na ženu bestidnu kao na psa se gleda, ona pak koja ima stida, bojaće se Gospoda.
26. Žena koja svoga muža poštuje, svima će se pokazati mudra, a koja ga sramoti u gordosti, nečasnom će je svi smatrati.
27. Žena koja glasno viče i koja je jezičava, liči na ratnu trubu koja (poziva) na bjekstvo, a duša svakog čovjeka koja se tome prilagođava (poput) ratnog rasula će se ispuniti.)[27]
28. Na dvije stvari se ožalostila duša moja, i na treću sam se razgnjevio: čovjek ratnik, koji trpi zbog siromaštva i ljudi razumni, ako ih ponize; i onaj koji se povraća od pravde u grijeh, Gospod toga priprema da stavi pod mač.
29. Teško će se izbaviti trgovac od sagrješenja i neće se opravdati izrabljivač za grijeh (svoj).

27. Čovjeka iskušavaju bogatstvo i drugi grijesi. Vjernost prijatelju. Ko jamu kopa, u nju pada.

1. Radi oskudice mnogi sagriješiše, i ko traži da se obogati, zatvoriće oko.
2. Među sabrano kamenje zabada se kolac, a između prodaje i kupovine ubacuje se grijeh.
3. Ako neko ne drži strah Gospodnji s revnošću, brzo će biti razoren dom njegov.
4. Pri tresenju rešeta ostaje smeće, tako biva s prljavštinom čovjeka u pomislima njegovim.
5. Glinene sasude isprobava peć, a kušanje čovjekovo je u pomisli njegovoj.
6. Obradu drveta otkriva plod njegov, tako i riječ pomisao srca čovjekova.
7. Prije razgovora ne hvali čovjeka, jer on je ispit za ljude.
8. Ako tražiš usrdno pravdu, naći ćeš je i obući ćeš se u nju kao punoću slave.
9. Ptice ka sličnim sebe dolijeću, i istina će se obratiti onima koji je upražnjavaju.
10. Lav plijenu pravi zamku, tako i grijeh onima koji čine nepravdu.
11. Pričanje blagočestivog svagda je premudrost, a bezumnik se kao mjesec mijenja.
12. Među nerazumnima pazi na vrijeme, a među umnima ostani postojano.
13. Pričanje glupih je odvratno, i smijanje njihovo zabavljanje grijehom.
14. Govorenje onog koji se mnogo kune, diže kosu (na glavi), i svađe takvih začepljuju uši.
15. Prolivanje krvi svađanje je gordih, i klevetanje njihovo za sluh nepodnošljivo.
16. Ko otkriva tajne, izgubio je povjerenje i neće naći prijatelja po duši svojoj.
17. Čuvaj prijatelja i budi mu vjeran; a ako otkriješ tajne njegove, ne trči više za njim.
18. Jer kao što čovjek izgubi svoga pokojnika, takav je i onaj koji izgubi prijateljstvo bližnjeg svoga;
19. I kao kad pticu iz ruke pustiš, tako biva kad ostaviš bližnjeg, nećeš ga uloviti.
20. Ne progoni ga, jer je daleko otišao i odbjegao kao srna iz zamke.
21. Jer rana se može povezati i za klevetu ima pomirenje, ali za onoga koji otkriva tajne nema nade.
22. Ko namiguje okom kuje zlo, i niko ga neće moći odvojiti od njega.
23. Pred očima tvojim zasladiće usta svoja i diviće se riječima tvojim, a potom će raščepiti usta svoja i u riječima tvojim naći sablazan.
24. Mnogo šta sam omrznuo, ali ništa koliko ovog, i Gospod će ga omrznuti.
25. Ko baca kamen u visinu, na glavu svoju ga baca, i rana podmukla rastače povrede.
26. Ko kopa jamu, u nju će upasti, i ko postavlja zamku, u nju će se uhvatiti.
27. Ko čini zlo, u njega će se uplesti i neće saznati otkud mu je došlo.
28. Poruga i sramota (priliče) gordom, i osveta kao lav sprema mu zamku.
29. U zamku će pasti oni koji se raduju padu blagočestivog, i bol će ih progutati prije smrti njihove.
30. Gnjev i jarost, i to su gadosti, i čovjek grješan posjedovaće ih.

28. Praštanje bližnjem, čuvanje od zlobe i gnjeva. Pogubnost zla jezika.

1. Ko se sveti, od Gospoda će ga snaći osveta, i grijehove njegove zadržane neće zaboraviti.
2. Oprosti nepravdu bližnjem svojem, i tada, kad se pomoliš, od grijeha ćeš biti razriješen.
3. Čovjek na čovjeka drži gnjev, a od Boga traži oproštaj?
4. Prema čovjeku sličnom sebi nema milosti, a za grijehe svoje se moli?
5. Sam budući tijelo, zadržava zlobu, ko će se onda smilovati grijehu njegovom?
6. Sjeti se končine i prestani s neprijateljstvom; sjeti se truleži i smrti, i čuvaj zapovijesti.
7. Sjeti se zapovijesti i ne gnjevi se na bližnjeg, i Zavjeta Svevišnjega, i prezri neznanje.
8. Uzdrži se od svađe, i umanjićeš grijehe; jer čovjek gnjevljiv raspaliće svađu,
9. I muž grješan, smutiće prijatelja, i među one koji mirno žive, unijeće razdor:
10. Kao veštastvo ognja, tako će se raspaliti, i po mjeri jačanja svađe raspaljivaće se; kakva je snaga čovjekova, takva će biti i ljutnja njegova, prema bogatstvu (svome) povećaće gnjev svoj.
11. Zavada brza raspaljuje oganj, i svađa ubrzana proliva krv.
12. Ako duneš u iskru, razgorjeće se, i ako pljuneš na nju, ugasiće se; a obadvoje iz usta tvojih izlazi.
13. Doušnika i dvoličnjaka proklinjite, jer oni mnoge miroljubive pogubiše.
14. Jezik trogubi mnoge je potresao i rasijao ih iz naroda u narod i gradove utvrđene razorio i domove velikaša srušio.
15. Trogubi jezik je iz žena hrabrost izbacio i lišio ih trudova njihovih.
16. Ko ga njeguje, neće naći pokoja, niti će obitavati s mirom.
17. Rana od biča ostavlja masnicu, a rana od jezika mrvi kosti.
18. Mnogi su pali od sječiva mača, ali ne koliko oni koji su pali od jezika.
19. Blažen je onaj koji se zaštiti od njega, koji ne prođe kroz jarost njegovu, ko ne primi jaram njegov i ne veže se u okove njegove.
20. Jer jaram njegov je gvozdeni jaram, i okovi njegovi, okovi od mjedi;
21. Smrt zla je smrt njegova, i bolji je pakao od njega.
22. On neće zavladati blagočestivim, i oni neće plamenom njegovim sagorjeti.
23. One koji ostavljaju Gospoda, porobiće, i u njima će se raspaliti i neće se ugasiti. Biće poslan na njih kao lav, i kao leopard će ih rastrgnuti.
24. Gledaj, ogradi imanje svoje trnjem, srebro svoje i zlato svoje zaveži,
25. I riječima tvojim postavi uzdu i mjeru, i ustima svojim napravi vrata i zaporac.
26. Pazi da se ne oklizneš njima, da ne padneš u pripremljenu zamku.

29. Staranje o bližnjem i siromahu. Opasnost od jemstva. Bolje je siromaštvo od gozbe kod tuđina.

1. Ko tvori milost, pozajmljuje bližnjem, i ko (ga) ukrjepljuje rukom svojom, drži zapovijesti.
2. Pozajmi bližnjem svom u vrijeme potrebe njegove, i opet uzvrati bližnjem svom na vrijeme;
3. Tvrdo drži riječ i budi joj vjeran, i u svako vrijeme ćeš naći ono što ti treba.
4. Mnogi su smatrali za dobitak pozajmicu i zadali trud onima koji su im pomogli.
5. (Takav) dok ne dobije, ljubiće ruke njegove, i radi novaca bližnjeg ponizno će govoriti; a u vrijeme vraćanja odugovlačiće, uzvraćaće riječima učmalim i vrijeme okrivljavati.
6. Ako bude u stanju, jedva će pola donijeti i smatraće to kao dobitak; ako li ne, lišiće zajmodavca novca njegovog i steći će ga bezrazložno za neprijatelja; on će mu vratiti kletvama i ruženjima i umjesto slave, uzvratiće mu sramoćenjem.
7. Mnogi su usled lukavstva odbili (da daju zajam), bojali su se da će biti njega lišeni.
8. No, prema poniženom budi dugotrpjeljiv i s milostinjom njemu ne odugovlači.
9. Zbog zapovijesti zastupi siromaha i u oskudici njegovoj ne vraćaj ga praznih ruku.
10. Potroši srebro za brata i prijatelja da ne bi zarđalo pod kamenom na propast.
11. Raspolaži s riznicom svojom saglasno zapovijestima Višnjeg i biće ti od koristi više negoli zlato.
12. Zatvori milostinju svoju u blagajne svoje, i ona će te izbaviti od svake nesreće.
13. Ona je jača od štita i tvrđa od koplja ratovaće protiv neprijatelja za tebe.
14. Čovjek dobar jemči za bližega, a onaj koji je izgubio stid, ostaviće ga.
15. Milošte jemca ne zaboravljaj, jer je dao dušu svoju za tebe.
16. Dobra (djela) jemca razoriće grješnik, i neblagodaran mišlju napustiće svog izbavitelja.
17. Jemstvo je mnoge koji su ga davali uništilo i pokolebalo ih kao talas morski:
18. Muževe moćne izagna iz domova, i poskitaše se među drugim narodima.
19. Grješnik koji padne u jemstvo i koji traži tuđe poslove, pašće pod sudove.
20. Zaštiti bližnjega po moći svojoj i pazi sebe da i sam ne padneš.
21. Osnovno za život su: voda, hljeb i odijelo i dom što pokriva nagotu.
22. Bolji je život siromaha pod daščanim krovom negoli bogata gozba u tuđini.
23. Na malom i velikom blagodaran budi, i sramotu dođoštva nećeš čuti.
24. Život je ružan (idenje) iz doma u dom, i gdje se preseliš, nećeš smjeti ni usta otvoriti;
25. Gostićeš se i napajati bez zahvalnosti i, povrh toga, gorko ćeš slušati:
26. Priđi, došljače, pripremi trpezu, i onim što ti je u ruci, nahrani me.
27. Izađi, došljače, zbog važnog lica, dođe mi u goste brat, dom je potreban.
28. Teško je to za čovjeka razumna, prigovaranje za dom i sramoćenje zajmodavca.

30. Vaspitanje sina strogošću. Zdravlje je bolje od zlata; bježati od tuge.

1. Ko voli svoga sina, neka ga što češće bije da bi mu se radovao na kraju;
2. Ko poučava svoga sina, biće mu od pomoći, i među poznanicima hvaliće se njime.
3. Ko uči svoga sina, pozavidjeće mu neprijatelj, i pred prijateljima njime će se veseliti.
4. Kad skonča njegov otac, kao da nije umro; jer sličnog sebi ostavi poslije sebe.
5. Za života svoga vidje ga i radovaše mu se, i pri končini svojoj ne ožalosti se;
6. Naspram neprijatelja ostavi osvetnika, a prijateljima – odajućeg zahvalnost.
7. Duševan sin previjaće rane njegove, i na svaki poziv zatreperiće srce njegovo.
8. Konj neukrotiv pokazuje se svirep, i sin samovoljan pokazuje se drzak.
9. Razmazi dijete, i uplašiće te, igraj se s njim, i ožalostiće te.
10. Nemoj se smijati s njim da te ne ogorči, i na kraju škrgutaćeš zubima svojim.
11. Ne daj mu vlast u mladosti; i ne previđaj neznanje njegovo.
12. Savij vrat njegov u mladosti[28] i sakruši rebra njegova dok je dijete, da ne bi ogrubjevši, postao ti neposlušan.
13. Vaspitavaj sina svoga, i radi na njemu, da se ne bi spotakao na bestidnost njegovu.
14. Bolji je siromah zdrav i krjepak snagom negoli bogat sakata tijela svoga.
15. Zdravlje i jedrost bolje je od svakoga zlata, i tijelo krjepko negoli bogatstvo neizmjerno.
16. Nema bogatstva boljega od zdrava tijela i nema veselja većeg od radosti srca.
17. Bolja je smrt od života gorkog, i upokojenje vječno negoli bolest neizlečiva.
18. Dobra izlivena pred usta zatvorena, isto je što i iznesena hrana, postavljena na grobu.
19. Kakva je korist idolu od žrtve? Jer niti je jede niti miriše; takav je i izgnani od Gospoda,
20. Gledajući očima i stenjući poput evnuha koji prigrli djevojku i uzdiše.
21. Ne prepuštaj tugi dušu svoju i ne žalosti sebe voljom svojom.
22. Veselje srca život je čovjekov i radovanje muža – dug život.
23. Ljubi dušu svoju i tješi srce svoje i tugu daleko odbaci od sebe; jer mnoge je pogubila tuga i nema sreće u njoj.
24. Zavist i jarost skraćuju dane, i prevremenu starost dovodi briga.
25. Svijetlo i dobro srce o pripremanju jela svojih pobrinuće se.

31. Briga o bogatstvu donosi propast, milostinja spasava. Umjerenost u jelu i piću.

1. Straženje nad bogatstvom iznurava tijelo, i briga o njemu lišava sna.
2. Briga straženja odgoni drijem, i bolest teška oduzima san.
3. Bogati se trudi na sabiranju novca i u pokoju nasićuje se uživanjima svojim.
4. Siromah se trudi u nemaštini životnoj i u pokoju oskudan ostaje.
5. Ko voli zlato, neće se opravdati, i ko juri sticanje novaca, njima će se obmanuti.
6. Mnogi su propali zbog zlata i pogibao njihova bi pred licem njihovim.
7. Ono je drvo spoticanja za one koji se oduševljavaju njime, i svaki bezumnik biće njime porobljen.
8. Blažen je bogati koji se nađe čist, i koji za zlatom ne trči;
9. Ko je on? Otkud ga nazivamo blaženim? Zato što je učinio divne stvari u narodu svome.
10. Ko je njime (zlatom) bio iskušan i usavršen? I to će mu biti na pohvalu. Ko je taj koji je mogao da pogriješi, i nije pogriješio, da učini zlo i nije učinio?
11. Utvrdiće se blaga njegova i milostinje njegove propovijedaće sabranje.
12. Sio si za trpezu veliku? Ne otvaraj na njoj grlo svoje, i ne reci: Mnogo šta je na njoj.
13. Pamti, zlo je oko lukavo, lukavije od oka ima li išta stvoreno? Zbog toga ono pred svakim suze proliva.
14. Kuda ono pogleda, ne ispružaj ruku i ne tiskaj se sa njim u čaši.
15. Rasuđuj o onome što je bližnjeg, po samom sebi, i o svakoj stvari razmišljaj.
16. Jedi kao čovjek ono što je pred tobom, i ne prejedaj se da ne bi bio omrznut.
17. Prestani prvi iz vaspitanja i ne budi nezajažljiv, da se ne sablazne (drugi).
18. I ako si među množinom sio, prije od njih ne ispružaj ruku svoju.
19. Kako je dovoljno malo čovjeku vaspitanom, takav na postelji svojoj ne stenje.
20. San zdrav je u umjerenosti stomaka: ustaće ujutru i duša njegova biće s njim. Stradanje od nesanice i proliva i stomačnih tegoba biva kod čovjeka nezasitiva.
21. I ako si se opteretio jelima, ustani iza stola i odahni.
22. Poslušaj me, čedo, i ne ponizi me, i na kraju ćeš shvatiti riječi moje; u svim djelima svojim budi otresit i nikakva bolest te neće zadesiti.
23. Izdašnog u hljebovima blagosloviće usne, i svjedočanstvo dobrote njegove je vjera.
24. Na zloupotrebljujućeg hljeb zaroptaće grad i svjedočenje zlobnosti njegove je istinito.
25. U vinu se ne pravi hrabar, jer vino je mnoge upropastilo.
26. Peć isprobava željezo pri kaljenju, tako i srca gordih vino u pijanstvu.
27. Korisno je u životu vino ljudima, ali samo ako ga piješ po mjeri. Šta je život lišen vina? Ono je stvoreno na radost ljudima.
28. Radovanje srca i veselje duše vino je kad se pije u vrijeme prikladno.
29. Gorčina za dušu je vino kad se pije prekomjerno, u razdraženosti i svađi.
30. Pijanstvo umnožava jarost nerazumnog, na sablazan, umanjujući krjepost i stvarajući povrede.
31. Na gozbi vina ne karaj bližnjeg i ne ponižavaj ga u radosti njegovoj; riječ uvrede ne reci mu, i ne žalosti ga zahtjevima.

32. Čuvati se gordosti, znati slušati, blagosiljati Tvorca, ne ići klizavim putem.

1. Postavili su te za upravnika? Ne gordi se; budi među njima kao jedan od njih,
2. Pobrini o njima, pa onda sjedi; i kada sve što je potrebno učiniš, odahni da bi se veselio zbog njih i da bi zbog dobrote primio vijenac.
3. Besjedi, starešino, jer ti to priliči, s tačnim znanjem, i ne ometaj svirku;
4. Gdje je slušanje, ne troši riječi, i u nevrijeme ne pravi se mudar.
5. Što je pečat rubina na ukrasu zlatnom, to je milozvučje muzičko na gozbi vinskoj.
6. Što je na okovu zlatnom pečat smaragdni, to je pojanje muzičara uz sladosno vino.
7. Besjedi, mladiću, ako je potrebno, samo ako dvaput budeš upitan;
8. Sažmi riječ, s malo riječi mnogo (kaži), budi kao onaj koji zna i ako ćuti.
9. Kad si među velmožama, ne uznosi se, i dok drugi govori, budi pažljiv.
10. Prije groma sine munja, i stidljivom prethodi blagodat.
11. Na vrijeme ustaj i ne kasni, hitaj domu i ne budi lijenj;
12. Onamo igraj i čini po željama svojim i ne sagriješi riječju gordom.
13. I za sve to blagoslovi Stvoritelja svoga i Onoga koji te napaja dobrima svojim.
14. Koji se boji Gospoda, primiće pouku, i koji rani, naći će dobru volju.
15. Koji traži Zakon, nasitiće se njime, a licemjer će se sablazniti njime.
16. Koji se boje Gospoda, naći će prosuđivanje, i naredbe će im kao svjetlost zasijati.
17. Čovjek grješnik izbjegava izobličenje i po volji svojoj naći će opravdanje.
18. Čovjek savjetan neće previdjeti rasuđivanje, a otuđen i gord neće zadrhtati od straha (i poslije toga kad nešto učini bez rasuđivanja.)[29]
19. Bez savjeta ništa ne čini, i kada tako činiš, ne kaj se.
20. Putem klizavim ne idi i ne spotiči se o kamenje.
21. Ne vjeruj putu koji je bez prepreka,
22. I od djece svoje čuvaj se.
23. U svakom djelu vjeruj duši svojoj; jer u tome je držanje zapovijesti.
24. Ko vjeruje Zakonu, pazi na zapovijesti i ko se uzda u Gospoda, neće oskudijevati.

33. Bojati se Gospoda i čuvati Zakon. Od Boga je razlika dana. Razboritost prema domaćima i prema slugi.

1. Onog koji se boji Gospoda, neće snaći zlo, ako i u iskušenje padne, On će ga izbaviti.
2. Čovjek mudar neće omrznuti Zakon, a ko ga se licemjerno drži, kao brod je u buri.
3. Čovjek razuman povjeriće se Zakonu i Zakon mu je vjeran, kao pitanje kome se otkriva (istina – urim).
4. Pripremi riječ, i tako ćeš se čuti, saberi pouke, i onda odgovaraj.
5. Točak na kolima unutrašnjost je bezumnog, i kao osovina koja se okreće, takva je misao njegova.
6. Što je konj neukrotivi, to je prijatelj podrugljivi, rže pod svakim ko ga jaše.
7. Zašto je jedan dan bolji od drugoga ako je svaka dnevna svjetlost u godini od sunca?
8. Razumom Gospodnjim se razlikuju, On mijenja vremena i praznike.
9. Neke od njih uzvisi i osvešta, a druge iz njih svrsta u broj (običnih) dana.
10. I svi ljudi su od zemnoga praha, i Adam od zemlje bi stvoren;
11. Mnoštvom znanja Gospod napravi razliku među njima, i promijeni puteve njihove:
12. Neke od njih blagoslovi i uzvisi, a neke od njih osvešta i k njima se približi; neke, opet, prokune i ponizi i pomjeri ih sa položaja njihovog.
13. Kao krčag glineni su u ruci Njegovoj – svi putevi Njegovi po blagovoljenju su Njegovom – tako su i ljudi u ruci Stvoritelja svoga, uzvratiće im po sudu svome.
14. Naspram zla je dobro, i naspram smrti život, tako je naspram pobožnoga grješnik.
15. I zato udubljuj se u sva djela Višnjega, po dvoje i dvoje, jedno nasuprot drugoga.
16. Ja sam poslednji došao kao onaj koji skuplja poslije žetelaca.
17. Po blagoslovu Gospodnjem, stigoh i kao žetelac napunih snop.
18. Razumite da se nisam samo za sebe trudio, nego za sve one koji traže pouke.
19. Čujte me, velmože narodni, i čelnici sabranja poslušajte me.
20. Sinu i ženi, bratu i drugu ne daj vlast nad sobom, u toku života svoga; i ne daj drugome imanje svoje, da se ne pokaješ ištući ga.
21. Sve dok si živ i dok dišeš ne zamjenjuj sebe ni sa kim;
22. Jer bolje je da tebe mole djeca tvoja, negoli da se nađeš u rukama djece svoje.
23. U svim djelima svojim budi nadmoćan, i ne daj mrlju na slavu svoju.
24. U dan svršetka dana života tvoga i u vrijeme končine razdijeli nasljeđe svoje.
25. Hrana i prut i breme su za magarca, hljeb i disciplina i rad su za slugu.
26. Zaposli slugu i naći ćeš pokoj; popusti rukama njegovim, i tražiće slobodu.
27. Jaram i uzda vrat će poviti, a slugi zlotvornom okovi i mučenja;
28. Uključi ga u posao da ne lenjstvuje; jer mnogome zlu naučila je upravo lenjost.
29. U rad ga uvedi, kao što mu priliči, a ako ne bude slušao, stavi ga u okove.
30. No, ne pretjeruj u odnosu na bilo koga, i bez rasuđivanja ne čini ništa.
31. Ako imaš slugu, nek ti bude kao ti, jer si ga krvlju stekao;
32. Ako imaš slugu, smatraj ga kao brata, jer će ti kao duša tvoja biti potreban;
33. Jer ako ga ozlobiš (nepravedno)[30], i ustavši pobjegne, kojim putem ćeš ga tražiti?

34. Gatanja, bajanja i snovi – prazne su stvari. Nisu po Božjoj volji i darovi bezakonih.

1. Prazne nade i lažne u nerazborita su čovjeka, a snovi daju krila nerazumnima.
2. Kao onaj koji se hvata za sjenku i goni vjetar, takav je i onaj ko se uzda u snove.
3. Ovo njegovo viđenje snova isto je što i slika lica naspram samog lica.
4. Od nečistog šta može očistiti? I od lažljivog šta može biti istinito?
5. Gatanja i bajanja i snovi isprazne su stvari, i kao kod one koja se porađa – mašta srca.
6. Ako ne budu poslani od Višnjega u posjetu, ne prepuštaj im srce svoje;
7. Jer mnoge su snovi prevarili i propali su oni koji su se uzdali u njih.
8. Bez laži biće ispunjen Zakon, i premudrost ustima vjernim je savršenstvo.
9. Čovjek koji putuje, znade mnogo, i veoma iskusni ispričaće znanje;
10. Ko je bez iskustva, malo znade, a koji putuje, umnožiće vještinu.
11. Mnogo šta sam vidio na obilascima svojim, i znanje je moje više od riječi mojih.
12. Često sam bio u smrtnoj opasnosti i bio sam spasen blagodareći ovome.
13. Duhu onih koji se boje Gospod će dati život; jer nadanje je njihovo u Spasitelju njihovom.
14. Ko se boji Gospoda, ni pred čim neće strepjeti i neće se preplašiti, jer On je nada njegova.
15. Onoga koji se boji Gospoda blažena je duša; čime će se održati, i ko je njemu utvrđenje?
16. Oči su Gospodnje na onima koji ga ljube, zaštita moći i tvrđa snage, pokrov od žege i pokrov u podne, čuvar od spoticanja i pomoć od pada.
17. On uzvisuje dušu i prosvećuje oči, iscjeljenje daje, život i blagoslov.
18. Ko prinosi žrtvu od nepravde, prinos mu je poročan, i nisu po Božjoj volji darovi bezakonih.
19. Ne prima Višnji prinose nečastivih, niti će mnoštvom žrtava očistiti grijehe.
20. Kakav je onaj koji žrtvuje sina pred ocem svojim, (takav je i onaj) koji prinosi žrtvu od imovine bijednih.
21. Hljeb nevoljnih život je za siromašne, ko ih njega lišava čovjek je krvopijac.
22. Ubija bližnjeg onaj ko mu oduzima što je za život, i krv proliva onaj ko lišava najamnika plate.
23. Jedan gradi, a drugi ruši; kakva im je korist od takvog truda?
24. Jedan se moli, a drugi proklinje, čiji glas će uslišiti Gospodar?
25. Ko se umiva od (dodira) mrtvaca i opet ga se dotiče, kakva mu je korist od umivanja?
26. Takav je čovjek koji posti za grijehe svoje i opet ide da isto čini! Molitvu njegovu ko će uslišiti? I kakva mu je korist od smirenja njegovog?

35. Ko drži Zakon, umnožava žrtve. Značaj molitve. Gospod sudi pravednim i grešnim.

1. Ko drži Zakon, umnožava prinose; prinosi žrtvu spasenja ko pazi na zapovijesti.
2. Uzvraća blagodarnost ko prinosi jestvene žrtve; i ko čini milostinju, prinosi žrtvu hvale.
3. Dobra volja Gospodnja je odustati od zlobe, a umilostivljenje – odustati od nepravde.
4. Ne izlazi pred lice Gospodnje prazan, jer sve ovo biva zbog zapovijesti.
5. Prinos pravednog obogaćuje žrtvenik, i miomir njegov pred Svevišnjim je.
6. Žrtva pravedna biva primljena, i sjećanje na nju neće biti zaboravljeno.
7. Blagim okom proslavi Gospoda i ne umanji prvine ruku svojih.
8. Pri svakom davanju nek ti bude radosno lice, i sa veseljem osveštaj desetine.
9. Daj Svevišnjem po davanju Njegovom, i blagim okom po nahođenju ruke;
10. Jer Gospod je onaj koji uzvraća, i sedmostruko će ti nadoknaditi.
11. Ne umanjuj dara, jer ti ga neće primiti, i ne nadaj se u žrtvu nepravednu;
12. Jer Gospod je sudija i nema kod Njega gledanja (licezrenija) ko je ko.
13. Neće primiti licezrenja na uboga i molitvu onepravdovana uslišiće;
14. Neće prezreti molitvu sirotoga, ni udovicu kad izlije molbu.
15. Ne teku li suze udovice niz obraze, i vapaj njen protiv onoga ko ih je izazvao?
16. Koji služi (Bogu), sa blagovoljenjem će biti primljen, i molitva njegova do oblaka će stići;
17. Molitva smirenoga oblake proniče, i dok mu se Bog ne približi, neće se utješiti;
18. I neće odustati dok ga ne posjeti Svevišnji i dok ne bude sudio pravednima, i donio presudu.
19. I Gospod neće zadocniti, niti će biti dugotrpjeljiv na njima sve dok ne satre bedra nemilostivih
20. I dok narodima ne uzvrati osvetom,
21. Dok ne istrijebi mnoštvo napasnika i skiptre nepravednih satre,
22. Dok ne uzvrati čovjeku po djelima njegovim, po djelima čovječijim, po namislima njihovim,
23. Dok ne presudi sud nad narodom svojim i dok ga ne obraduje milošću svojom.
24. Divna je milost u vrijeme tuge njihove, kao kišni oblaci u vrijeme suše.

36. Poziv da Bog podigne narod svoj i kazni tuđe narode. Korist od dobre žene.

1. Smiluj se na nas, Vladaru Bože svih, i pogledaj i navedi strah Tvoj na sve narode;
2. Podigni ruku Tvoju na tuđe narode i neka vide silu Tvoju.
3. Kao što si se pred njima posvetio u nama, tako se pred nama uzveličaj u njima;
4. I poznaće te, kao što te i mi poznasmo, jer nema drugog Boga osim Tebe, Gospode.
5. Obnovi znamenja i ponovi čudesa, proslavi ruku i mišicu desnu;
6. Podigni jarost i izlij gnjev, istrijebi protivnika i uništi neprijatelja.
7. Pospješi vrijeme i sjeti se zakletve, i neka se pripovijedaju velika djela Tvoja.
8. U gnjevu ognja neka bude progutan spasavajući se, i koji čine zlo narodu Tvome, neka nađu propast.
9. Satri glave neprijateljskih knezova, koji govore: Nema niko osim nas!
10. Saberi sva plemena Jakovljeva i daj im nasljeđe, kao u početku.
11. Smiluj se Gospode na narod, nazvan po Imenu Tvome, i na Izrailj, koga si Prvorodnim imenovao.
12. Budi milosrdan Gradu Svetinje Tvoje, Jerusalimu, mjestu pokoja Tvoga;
13. Ispuni Sion vrlinskim djelima svojim, i slavom Tvojom narod svoj.
14. Daj svjedočenje Tobom stvorenim bićima u početku, i uzdigni proroštva koja su u ime Tvoje;
15. Daj nagradu onima koji trpe za Te, i prorocima Tvojim neka se povjeruje.
16. Usliši, Gospode, molbe molitelja Tvojih po blagoslovu Aronovom za narod Tvoj,
17. I poznaće svi koji žive na zemlji, da si Gospod, Bog vjekova.
18. Svaku hranu prima stomak, no ima hrana od hrane bolja.
19. Grlo okuša hranu od lova, tako i srce razumno riječi lažljive.
20. Srce pokvareno rađa tugu, a čovjek mnogoopitan uzvratiće mu.
21. Svakog muškarca primiće žena, no ima kćer od kćeri bolja.
22. Ljepota žene veseli lice i prevazilazi svaku želju čovjekovu;
23. Ako je na jeziku njenom milost i krotost, sličnog njenom mužu nema među sinovima ljudskim.
24. Ko je stekao ženu, započinje sa sticanjem pomoćnika prema sebi i stuba uspokojenja.
25. Gdje nema ograde, biće razgrabljeno imanje; i gdje nema žene, uzdisaće (čovjek) lutajući.
26. Jer ko će povjerovati naoružanom razbojniku kad prelazi iz grada u grad?
27. Tako biva i čovjeku koji nema gnijezda, i koji boravi gdje zanoći.

37. Odnos prema prijatelju i savjetniku. Četiri stanja srca.

1. Svaki prijatelj će reći: I ja sam prijatelj (njegov),[31] no, ima prijatelja koji je – samo po imenu prijatelj.
2. Zar tuga ne ostaje do smrti, kad se drug i prijatelj pretvori u neprijatelja?
3. O zla pomisli, otkuda si nastala da pokriješ zemlju svojim lukavstvom?
4. Drug uživa u radosti prijatelja, a u vrijeme žalosti biva protivan;
5. Drug sa prijateljem sarađuje stomaka radi, a naspram rata uzeće štit.
6. Ne zaboravljaj prijatelja u duši svojoj, i ne izgubi ga iz pamćenja u izobilju svome.
7. Svaki savjetnik ističe (svoj) savjet, ali ima i onaj koji savjetuje radi sebe samog.
8. Od savjetnika čuvaj dušu svoju i saznaj unaprijed šta mu treba, jer će radi sebe samoga savjetovati, da slučajno ne baci žreb na tebe
9. I kaže ti: Dobar je put tvoj, pa stane sa suprotne strane da vidi šta će se desiti.
10. Ne savjetuj se s onim koji te podozrijeva, i od onih koji ti zavide sakrij namjeru (svoju);
11. (Ne savjetuj se) sa ženom o onoj koja je ljubomorna na nju, ni sa strašljivcem o ratu, sa trgovcem o kupovini ni sa kupcem o prodaji, sa zavidljivcem o blagodarnosti, ni sa nemilostivim o dobročinstvu, sa lenjivcem o bilo kakvom poslu, ni sa najamnikom godišnjim o završetku posla, sa slugom lijenim o velikom radu – ne traži od takvih bilo kakav savjet;
12. Nego samo sa mužem pobožnim prisan budi, za koga znaš da izvršava zapovijesti, koji je u duši svojoj po duši tvojoj, pa ako i sagriješiš, sastradaće s tobom.
13. I savjet srca svoga utvrdi, jer niko ti nije vjerniji od njega.
14. Jer duša čovjekova nekad može više otkriti negoli sedam stražara koji sjede visoko na straži.
15. I pri svemu ovome moli se Višnjem da upravi u istini put tvoj.
16. Početak svakog djela je riječ, i svakoj djelatnosti prethodi savjet.
17. Trag promjene srca četiri stanja otkriva:
18. Dobro i zlo, život i smrt, a gospodar njihov svagda je jezik.
19. Ima čovjek izuzetno vješt da mnoge uči, a sopstvenoj duši je nekoristan.
20. Ima i koji mudruje na riječima, omrznut; takav će ostati bez bilo kakve hrane;
21. Jer njemu nije data od Gospoda blagodat, pošto je svake premudrosti lišen.
22. Ima onaj koji je premudar sopstvenom dušom, i plodovi znanja njegovog na ustima su vjerni.
23. Čovjek premudar narod će svoj poučiti, i plodovi znanja njegovog biće vjerni.
24. Čovjek premudar ispuniće se blagoslova i zvaće ga blaženim svi koji ga vide.
25. Život čovjekov je u broju dana, a dani Izrailja su neizbrojni.
26. Premudar u narodu svome steći će povjerenje i ime njegovo živjeće u vjekove.
27. Čedo, u životu svome isprobavaj dušu svoju, i gledaj šta je zlo za nju, i ne daj mu na nju;
28. Jer nije sve svima od koristi, i nije svaka duša za sve raspoložena.
29. Ne budi halapljiv na svako uživanje i ne budi nezajažljiv u jelima;
30. Jer od mnogih jela biva bolest i nezajažljivost stvara mučninu;
31. Od nezajažljivosti mnogi su umrli; onaj pak koji pazi (na ishranu) produžiće život.

38. Ljekar i ljekovi su od Gospoda. U bolestima ne biti nemaran. Briga o mrtvima. Premudrost se javlja u djelima ruku čovjekovih.

1. Poštuj ljekara, prema potrebama od njega počasti su njegove, jer i njega je stvorio Gospod;
2. Jer od Višnjega je iscjeljenje, i od cara primiće dar.
3. Znanje ljekara uzvisiće glavu njegovu, i pred velmožama biće počastvovan.
4. Gospod je stvorio od zemlje ljekove, i čovjek razuman neće ih prezreti.
5. Nije li od drveta voda postala slatka da bi se poznala sila Božja?
6. I on je dao ljudima znanje da bi se proslavio čudesima svojim;
7. Njima je iscjelio i skinuo bol sa čovjeka, ljekotvorac njima pravi smješu.
8. I neće se okončati djela Njegova i mir od Njega će doći na lice zemlje.
9. Čedo, u bolestima svojim ne budi nemaran, nego se moli Gospodu, i on će te izliječiti.
10. Odstupi od sagrješenja, i upravi ruke, i od svakog grijeha očisti srce;
11. Prinesi miomirnu (žrtvu) i spomen od semidala i izobilni prinos, kao da ćeš umrijeti.
12. I daj mjesto ljekaru, jer i njega je stvorio Gospod, i neka se ne udaljuje od tebe, jer ti je potreban.
13. Ima vrijeme kada ruke njihove zamirišu;
14. Jer i oni će se Gospodu pomoliti, da ih nagradi pokojem i liječenjem radi ozdravljenja.
15. Koji griješi prema Stvoritelju svome, upašće u ruke ljekara.
16. Čedo, nad mrtvim prolij suze i kao pritisnut nevoljom, zaplači, saglasno volji njegovoj, obavij tijelo njegovo, i ne zanemari pogreb njegov.
17. Gorak nek bude plač i toplo ridanje, i učini naricanje, prema dostojanstvu njegovom, dan jedan i dva, da izbjegneš osudu, i utješi se zbog tuge;
18. Jer od tuge se rađa smrt, i tuga srca troši snagu.
19. Sa nesrećom prebiva i tuga i život siromaha biva po srcu (njegovu).
20. Ne prepusti tugi srce svoje, udalji se od nje, sjetivši se končine;
21. Ne zaboravi da mu nema povratka; njemu nećeš koristiti, a sebi ćeš naškoditi.
22. Sjeti se suda (kraja) njegovog, jer takav će biti i tvoj; meni juče, a tebi danas.
23. Sa upokojenjem mrtvog uspokoj i sjećanje na njega, i utješi se u njemu, ishodom duha njegovog.
24. Premudrost pismenog je u mogućnosti upražnjavanja, i ko smanjuje zabavu svoju, postaće mudar.
25. Čime će postati mudar onaj koji drži ralo, i koji se hvali ubodom koplja, koji volove goni, i bavi se staranjem o njima, i čiji se razgovori svode na junad?
26. Srce njegovo je predano pravljenju brazda, i bdenje njegovo hranjenju teladi.
27. Takav je i svaki drvodjelja i neimar koji noć pretvara u dan, i koji rezbare oblike pečata, i čija je istrajnost u raznovrsnosti promjena; takav srce svoje predaje slikanju živopisa, i staranje je njegovo učiniti djelo savršenim.
28. Takav je i kovač, koji sjedi kod nakovnja i razmišlja o djelima od gvožđa; dim ognja iznurava tijelo njegovo, i sa toplotom peći se bori; zvuk čekića zaglušuje uho njegovo i naspram izobraženja sasuda su oči njegove; srce svoje je predao završetku djela, i bdenje svoje da ih ukrasi do savršenstva.
29. Takav je i grnčar koji sjedi za djelom svojim, i okreće nogama svoj točak, koji se sa brižljivošću cjelosno predao djelu svome, i čije je usklađeno sve djelanje;
30. On mišicom svojom oblikuje glinu i nogama svojim savlađuje joj snagu; srce svoje predaje završetku sasuda, i staranje njegovo je da očisti peć.
31. Svi ovi se uzdaju u ruke svoje, i svako djelom svojim stiče mudrost;
32. Bez njih ne može se nastaniti grad, ni naseliti, ni u njemu živjeti.
33. No, oni na skupštinu narodnu neće biti pozvani, ni na sabranje uzdignuti; na sudijsku stolicu neće sjesti, i o zavještanjima sudskim neće rasuđivati.
34. Niti će tumačiti nauku[32] i sudove, ni pričama se baviti, nego će djelatnost životnu utvrđivati, i molitva njihova je umjetničko djelo.

39. Udubljivanje umom u zakon i mudrost starih. Ko to čini dovijek će se pamtiti. Bog sve vidi, sva djela Njegova su dobra.

1. Samo onaj koji predaje dušu svoju, i koji se udubljuje umom u Zakon Višnjega, premudrost svih starih potražiće i proroštvima pozabaviće se.
2. Povijest muževa znamenitih sačuvaće i u tananosti ući će,
3. Za skrivenim smislom izreka tragaće i sa zagonetkama priča opštiće.
4. Među velmožama služiće i pred knezom[33] biće viđen, zemljom tuđih naroda proći će, jer je dobro i zlo u ljudima iskusio.
5. Srce svoje predaće da rano rani ka Gospodu Stvoritelju svome, i pred Višnjim će se pomoliti; otvoriće usta svoja na molitvu i za grijehe svoje pomoliće se.
6. Ako Gospod veliki htedne, Duhom razumnosti će se ispuniti; on će izliti riječi premudrosti svoje i u molitvi ispovijediće se Gospodu;
7. On će upraviti volju svoju i znanje, i o skrivenim tajnama Njegovim razmišljaće;
8. On će projaviti mudrost učenja svoga i u zakonu Zavjeta Gospodnjeg hvaliće se.
9. Hvaliće mnogi razumnost njegovu, i dovijek će se pamtiti; neće nestati sjećanje na njega i ime njegovo živjeće iz pokoljenja u pokoljenje;
10. Premudrost njegovu pripovijediće narodi, i pohvalu njegovu objavljivaće sabranje (= crkva);
11. Ako poživi, ostaviće ime više od hiljada, a ako počine, biće mu još slavnije.
12. Još razmislivši, pripovijedaću, i kao pun mjesec ispunih se.
13. Poslušajte me, sinovi pobožni, i rastite kao ruža što raste pri potoku rosnom,
14. I kao livan zamirišite mirisom, i procvjetajte cvijetom kao krin, razdajite miris i pjevajte pjesmu, blagoslovite Gospoda u svim djelima (Njegovim),
15. Dajte imenu Njegovom veličanje i ispovijedajte se u pohvali Njegovoj u pjesmama usana i guslama, i ovako recite u ispovijesti:
16. Djela Gospodnja sva, veoma su dobra, i svaka naredba biće u svoje vrijeme. Ne može se kazati: Šta je ovo? Čemu ovo? Jer će se sve u svoje vrijeme istražiti.
17. Slovom Njegovim zaustavi se kao stog voda, i riječju usta Njegovih ustave vodene.
18. U zapovijesti Njegovoj sve je blagovoljenje, i nema ga ko bi umanjio spasenje Njegovo.
19. Djela svakog tijela su pred Njim i nemoguće se sakriti od očiju Njegovih;
20. Od vijeka u vijek je nadgledao, i nema ničega krasnog pred njim.
21. Ne može se kazati: Šta je ovo? Čemu ovo? Jer sve je na potrebu njihovu stvoreno.
22. Blagoslov njegov se kao rijeka izlio i kao poplava suvo (tle) napojio;
23. Tako će gnjev Njegov narodi (mnogobožni) naslijediti, kao što pretvori vode u slanost.
24. Putevi Njegovi su za pobožne pravi, kao što su za bezakonike spoticanje;
25. On je dobra dobrima stvorio od početka, kao i zla za grješnike.
26. Osnovno svake potrebe za život čovjekov je voda i oganj i gvožđe i so i pšenično brašno i mlijeko i med, sok grozda i ulje i odjeća;
27. Sve ovo je blagočestivim na dobro, kao što će se grješnicima pretvoriti u zlo.
28. Postoje duhovi koji su za osvetu stvoreni, i jarošću svojom utvrdio je kazne za njih; u vrijeme končine izliće moć, i jarost Tvorca svoga zaustaviće.
29. Oganj i grad i glad i smrt, sve to je za osvetu stvoreno;
30. Zvjerova zubi i škorpije i zmije otrovnice i mač osvetnika na propast bezbožnika.
31. Zapovijesti Njegovoj će se radovati i na zemlji za potrebe se pripremiti i u vremenima svojim neće pogaziti riječ.
32. Radi toga najprije se ukrijepih i razmislih i zapisano ostavih:
33. Sva djela Gospodnja su dobra, i On će sve što je nužno u čas svoj dati,
34. Pa se ne može reći: Ovo je gore od ovoga, jer će sve u svoje vrijeme biti priznato za dobro.
35. A sada svim srcem i ustima pojte i blagoslovite ime Gospodnje.

40. Veliko je breme sinova Adamovih. Sve prolazi, vjera ostaje i milostinja. Strah Gospodnji je raj blagosloveni.

1. Trud veliki dat je svakom čovjeku i breme teško sinovima Adamovim, od dana izlaska njihovog iz utrobe matere njihove do dana povratka njihovog majci svih;
2. Razmišljanja njihova i strah srca, misao iščekivanja, dana smrti.
3. (Počev) od onog koji sjedi na tronu slave do poniženog u zemlji i prahu,
4. Od onog koji nosi porfiru i krunu do obučenog u sirotinjske rite, jarost i zavist i nemir i bespokojstvo i strah smrti i nezadovoljstvo i svađa,
5. I u vrijeme odmora na krevetu san noćni mijenja znanje njegovo.
6. Malo kao ništa je u pokoju, i od njega u snovima kao na dnevnoj straži, smućen viđenjem srca svoga, slično izbjeglom od lica rata,
7. U vrijeme nevolje[34] svoje se podiže začuđen bezrazložnošću straha.
8. Sa svakim je tijelom od čovjeka do živinčeta, a kod grješnika sedam puta više:
9. Smrt i krv i svađa i mač, napasti, glad, satrvenost i šibe.
10. Na bezakonike je sve ovo popušteno i zbog njih se dogodio potop.
11. Sve što je od zemlje, u zemlju se vraća, i što je od voda, u more se sliva.
12. Svaki dar i nepravda istrijebiće se, a vjera će vavijek ostati.
13. Bogatstvo nepravednih kao rijeka će presahnuti i kao silni grom u kiši nestati;
14. Ko otvori ruku, zaradovaće se, kao što će i prestupnici na kraju iščeznuti.
15. Potomstvo bezbožnika neće umnožiti grane, i korijenje nečisto na tvrdosjekom je kamenu.
16. Trska na svakoj vodi i obali rijeke biće iščupana prije svake druge trave.
17. Milost kao raj u blagoslovima, i milostinja vavijek ostaje.
18. Život samodovoljnog i trudbenika osladiće se i više od obojice je onaj koji nađe blago.
19. Djeca i izgradnja grada proslavljaju ime, a više od obojega se smatra žena neporočna.
20. Vino i muzika vesele srce, a više od obojega je ljubav za premudrost.
21. Svirala i gusle čine melodiju slatkom, a više od obojega je jezik sladak.
22. Milost i ljepotu poželjeće oko, a više od obojega je zelenilo sjemena.
23. Prijatelj i drug se susreću u (svoje) vrijeme, a više od obojega je žena sa mužem.
24. Braća i pomoć su u vrijeme nevolje, a više od obojega izbaviće milostinja.
25. Zlato i srebro ukrijepiće nogu, a više od obojega koristiće savjet.
26. Bogatstvo i moć uznose srce, a više od obojega je strah Gospodnji; nema u strahu Gospodnjem nedostatka, i ne treba van njega tražiti pomoć;
27. Strah Gospodnji je kao raj blagosloveni i više od svake slave zakriljuje ga.
28. Čedo, život prosjački ne živi, bolje je umrijeti negoli prositi.
29. Čovjeku koji gleda na tuđu trpezu, život ne treba računati u život; poniziće dušu svoju jelima tuđim, čovjek pak razuman i vaspitan sačuvaće se.
30. Ustima bestidnog osladiće prosjačenje, i u utrobi njegovoj oganj će se raspaliti.

41. Smrt je sud od Gospoda svakom tijelu. Rođenje rđavog je na prokletstvo, dobro uvijek ostaje. Nije dobro čuvati sramotu.

1. O smrti, kako je gorko sjećanje na tebe čovjeku koji spokojno živi u dobrima svojim, mužu bezbrižnom i blagopolučnom u svemu, i još sposobnom da uživa u hrani.
2. O smrti, dobar je tvoj sud nad čovjekom nevoljnikom i oslabljenim snagom, prestarjelom i obremenjenom brigama o svemu, nesigurnom i izgubivšem trpljenja.
3. Ne boj se suda smrti; sjeti se onoga prije tebe i poslednjeg;
4. To je sud od Gospoda svakom tijelu, pa zašto se odvraćaš od onoga što je po blagovoljenju Višnjega? Bilo deset, bilo sto ili hiljadu godina, nema u adu provjere (dužine) života.
5. Djeca rđava postaju djeca grješnika i koja se druže s onima u naseljima bezbožnika;
6. Djeca grješnika izgubiće nasljeđe, i na sjemenu njihovom ostaće sramota.
7. Oca nečasnog ukoriće djeca, jer zbog njega bivaju sramoćena.
8. Teško vama, ljudi nečasni, koji napuštate Zakon Boga Višnjega;
9. I ako se rodite, na prokletstvo ćete se roditi, i ako umrete, prokletstvo će vam u udio pasti.
10. Sve što je iz zemlje, u zemlju će otići, tako i nečasni – iz prokletstva ide u propast.
11. Žalost ljudi biva za tijela njihova, a ime grješnika koje nije dobro, biće izbrisano.
12. Postaraj se za ime, ono će ti ostati bolje negoli hiljadu velikih riznica zlata;
13. Dobrog života dani su izbrojani, dobro pak ime vavijek ostaje.
14. Nastavu u miru čuvajte, djeco, a od mudrosti skrivene i blaga nevidljivog – kakva je korist od obojih?
15. Bolji je čovjek koji skriva ludost svoju negoli čovjek koji skriva svoju mudrost.
16. Stoga, dakle, stidite se (za ovo) što ću reći – jer nije dobro skrivati svaku sramotu, i nije sve svima u vjeri uspješno:
17. Sramite se od oca i majke zbog bluda, i od načelnika i vlastelina zbog laži,
18. Od sudije i kneza zbog sagrješenja i od sabranja i naroda zbog bezakonja,
19. Od druga i prijatelja zbog nepravde i od mjesta gdje živiš zbog krađe,
20. Od istine Božje i Zavjeta i od naslanjanja lakta na sto,
21. I od prezira davanja i uzimanja i od ćutanja kada (drugi) pozdravljaju,
22. Od gledanja na ženu bludnicu i od okretanja lica od rođaka,
23. Od oduzimanja dijela (drugoga) i dara i od pomisli na ženu udatu,
24. I od bliskosti sa sluškinjom svojom da se ne približiš postelji njenoj,
25. Od prijatelja zbog riječi ružnih – i kad im dadeš, ne ruži ih,
26. Od ponavljanja i prisluškivanja i od otkrivanja riječi tajnih;
27. I tako ćeš biti istinski stidljiv i naći ćeš milost pred svakim čovjekom.

42. Čuvati se od svakog grijeha. Slave Gospodnje puna su djela Njegova.

1. Ne stidi se zbog ovoga i ne ogriješi se gledajući ko je ko:
2. O zakon Višnjega i Zavjet, i o sud, pravdanjem nečasnoga,
3. O riječ (datu) drugu i putnicima, i o davanje nasleđa drugarima,
4. O tačnost vage i mjerila, o sticanje velikih (stvari) ili malih,
5. O bespristrasnost prodaje trgovaca i o strogost vaspitanja djece i krvavljenje leđa zlom slugi;
6. Za zlu ženu dobra je zabravljenost, a gdje su ruke mnoge, zatvori (kuću).
7. Ako nešto predaješ, (neka bude) po broju i mjeri – i davanje i uzimanje – (da bude) sve uz potpis;
8. O (vaspitno) karanje nerazumna i luda i o prestarjelog koji se sudi sa mladima. Budi opitno znaven istinski i iskusan u odnosu na svakog živog.
9. Kćer je ocu skriveno staranje i briga o njoj lišava sna: u mladosti njenoj da ne precvjeta, a pri prosidbi da ne bude prezrena;
10. U djevstvu da se ne oskvrnavi, i dok je u domu očevom, da ne začne; kad bude sa mužem, da ne prestupi (zakon); i isprošena, da ne bude neplodna.
11. Nad ćerkom svojeglavom pojačaj nadzor, da te ne učini radovanje neprijateljima, ogovaranje u gradu, odvojenog od naroda, i da te ne osramoti pred mnoštvom ljudi.
12. Ne gledaj na ljepotu bilo kog čovjeka i ne sjedi među ženama;
13. Jer kao što iz ruha izlazi moljac, tako i od žene lukavstvo žensko.
14. Bolje je lukavstvo muža od dobrotvorstva žene i žene koja postiđuje na sramotu.
15. Sjećam se, dakle, djela Gospodnjih i što sam vidio pripovijedaću: U riječima Gospodnjim su djela Njegova.
16. Sunce obasjavajući, sve nadzire, i slave Gospodnje puna su djela Njegova.
17. Nije bilo dato ni Svetima Gospodnjim da ispropovijedaju sva čudesa Njegova, koja je utvrdio Gospod Svedržitelj da ukrijepi slavom svojom sve i sva.
18. Bezdan i srce proniče i sva njihova skrivena dejstva razumije; jer poznaje Višnji svako znanje i prodire u znake vijeka,
19. Javljajući ono što je prošlo i što će doći i otkrivajući tragove skrivenih (stvari).
20. Ne izmiče njemu ni jedna pomisao, ne sakri se od Njega ni jedna riječ.
21. Veličanstvo Premudrosti Njegove ukrasi, kao što je (bilo) prije vijeka, i vavijek je: Niti se uveća, niti umanji, niti mu zatreba ijedan savjetnik.
22. Kako su sva djela Njegova mila i kao iskra su za gledanje!
23. Sva ona žive i ostaju vavijek za sve potrebe, i u svemu su Mu poslušna.
24. Sva su dvojna, jedno naspram drugog, i ne stvori ništa nesavršeno.
25. Jedno utvrdi dobro drugoga, i ko će se zasititi gledajući slavu Njegovu!

43. U svemu se vidi slava Božija. On je veliki iznad svih djela svojih.

1. Veličanstvo visine, tvrđa čistote, vid neba u viđenju slave!
2. Sunce pojavom postaje vjesnik pri izlasku sasud čudesan, djelo Višnjega.
3. U podnevnom zenitu svome isušuje zemlju, i žezi njegovoj ko se može suprotstaviti?
4. Peć se raspaljuje dejstvom ognja, trostruko (jače) sunce sažiže gore: plamen ognjeni izlivajući, i izsijavajući zrake, zaslepljuje oči.
5. Veliki je Gospod koji ga je stvorio, po riječima Njegovim ono hita putem (svojim).
6. I mjesec je po svemu u vrijeme svoje pokazatelj vremena i znak vijeka;
7. Od mjeseca je znak praznika, (on je) svjetilo koje se umanjuje na kraju.
8. Mjesec se po imenu Njegovom zove, rastući čudesno mijenom, sasud vojski na visini, na tvrđi nebeskoj sjajeći.
9. Ljepota neba slava je zvijezda, ukras koji sija na visinama Gospodnjim:
10. U riječima Svetoga staće po činu i neće oslabiti na stranama svojim.
11. Pogledaj dugu i blagoslovi Stvoritelja njenog, izuzetno divnu u odsjajima svojim;
12. Opasa nebo krugom slave, ruke Višnjega rasprostriješe je.
13. Zapoviješću Njegovom brzo pada snijeg, On ubrzava munju sudbe svoje:
14. Zato se otvoriše riznice i izletješe oblaci kao ptice;
15. Veličanstvom svojim dade silu oblacima, i rasprsnu se kamenje od grada;
16. Pojavom Njegovom pokrenuće gore, voljom Njegovom dunuće jug;
17. Glas groma Njegovog porazi zemlju, i provala oblaka od sjeverca, i kovitlac vjetra.
18. Kao ptice koje lete, On sipa snijeg, i kao skakavac koji se spušta, padanje je njegovo. Ljepota bjeline njegove zadivljuje oči i sipanje njegovo izumljuje srce.
19. I slanu kao so na zemlju izliva; ona smrznuta, postaje oštroigličava.
20. Studeni vjetar sjeverni dunuće i smrznuće se led na vodi; pokriće svu vodenu pučinu i kao u oklop obući će se voda.
21. Progutaće gore i pustinju sagorjeti i spaliti travu kao oganj.
22. Lijek skori za sve biva magla, rosa koja se javlja, osvježuje od žege.
23. Mišlju svojom (Gospod) razdvoji bezdan i zasadi u njemu ostrva.
24. Koji plove po moru, pričaju o opasnosti njegovoj, i slušanjem ušiju naših divimo se:
25. I ondje su čudna i divna djela, svake vrste životinje, stvorenja kitova.
26. Radi Njega miomiriše anđeo Njegov, i riječju Njegovom sve se objedinjuje.
27. Mnogo bismo imali da kažemo, no nismo u stanju (izraziti) – (ostaje nam) završetak riječi: Sve je On.
28. Slaveći ga, otkud nam snaga? Jer On je veliki, iznad svih djela svojih.
29. Strašan je Gospod i veoma veliki, i čudesna je moć Njegova.
30. Slaveći Gospoda, uzvisite Ga koliko možete, jer prevazići će i više (od toga); i uzvisujući Ga, umnožite snagu; (no opet) ne trudite se, jer nećete postići.
31. Ko je Njega vidio, pa da ispriča? I ko će Ga veličati onako kakav jeste?
32. Mnogo je skrivenoga što je više od ovoga, jer malo smo vidjeli djela Njegovih;
33. Jer sve stvori Gospod i pobožnima daje premudrost.

44. Pohvala slavnih muževa i očeva po rodu: Enoha, Avraama, Isaka, Jakova.

1. Pohvalimo sada muževe slavne i očeve naše po rodu:
2. Mnogu slavu sazda Gospod (u njima), veličanstvo svoje od pamtivijeka.
3. Gospodarili su u carstvima svojim i bili muževi znameniti po snazi; savjetovali razumnošću svojom, objavljivali u proroštvima;
4. Bili čelnici naroda na savjetovanjima i razumnošću učitelji naroda mudrim riječima pri poukama njihovim.
5. Istraživali su načine pojanja i pripovijedali povijesti pismom;
6. Bili muževi bogati, obdareni snagom, mirno živjeli u domovima svojim.
7. Svi oni su kroz pokoljenja proslavljani i u danima svojim bili pohvala.
8. Ima među njima onih koji ostaviše ime, da im se kazuju pohvale;
9. A ima i onih kojima nema spomena, nestali su kao da nisu postojali, postali su kao da ih nije bilo, i djeca njihova poslije njih.
10. No bili su i ovi sinovi milosti, čija pravedna djela nisu zaboravljena;
11. Sa sjemenom njihovim ostaće dobro nasleđe, i na unucima njihovim.
12. U Zavjetima (Gospodnjim) ostade sjeme njihovo, i djeca njihova preko njih;
13. Dovijeka će ostati sjeme njihovo i slava njihova neće se izbrisati.
14. Tijela njihova u miru biše pogrebena, i ime njihovo živi u pokoljenja;
15. Premudrost njihovu propovijedaće narodi, i pohvalu njihovu javljati sabranje.
16. Enoh ugodi Gospodu i predstavi se – uzor pokajanja pokoljenjima.
17. Noje se nađe savršen, pravedan, u vrijeme gnjeva (Božjeg) bi primirenje; zato postade ostatak na zemlji kada se dogodi Potop;
18. Zavjeti vječni biše položeni sa njim, da ne bude uništeno Potopom nijedno tijelo.
19. Avraam veliki, otac je mnoštva naroda, i ne nađe se sličan njemu po slavi;
20. On održa Zakon Višnjega i sklopi Zavjet sa njim: u tijelu svome postavi Zavjet i u iskušenju nađe se vjeran;
21. Zato zakletvom Bog potvrdi njemu da će biti blagosloveni narodi u sjemenu njegovom, da će ga umnožiti kao prah zemaljski, i kao zvijezde uzvisiti sjeme njegovo i da će im dati nasljedstvo od mora do mora, i od rijeke do kraja zemlje.
22. Tako postavi i sa Isaakom zbog Avraama, oca njegovog.
23. Blagoslov svih ljudi i Zavjet počinu na glavu Jakovljevu. Pozna njega blagoslovima svojim i dade mu u nasljeđe, i razdijeli djelove njegove – na dvanaest plemena razdijeli ih.

45. Bog je izabrao Mojsija i dao mu Zavjet vječni; i Arona ukrasio sveštenstvom. Smrt Datona i Avirona.

1. I izvede iz njega muža milosti koji nađe blagodat u očima svakog tijela, voljenog od Boga i od ljudi: Mojsija, čiji spomen je sa blagoslovima;
2. Upodobio ga je slavi svetih i uzveličao ga na strahove neprijatelja.
3. U riječima njegovim znamenja projavi, proslavi ga pred licem careva; davao mu je naredbe za narod njegov, i pokazao njemu slavu svoju.
4. U vjeri i krotosti osveti ga, izabrao ga je između svakog tijela;
5. Dade mu da sluša glas Njegov i uvede ga u primrak i dade mu pred licem zapovijesti, zakon života i znanja da nauči Jakova Zavjetu i sudovima svojim Izrailja.
6. Arona podiže svetog, sličnog njemu, brata njegovog iz plemena Levijeva,
7. Postavi njemu Zavjet vječni i dade mu sveštenstvo naroda; ublaži ga blagoljepijem i opasa ga pojasom slave.
8. Obuče ga u savršenstvo pohvale i utvrdi ga odeždama krjeposti: donjom haljinom, podirom i oplećkom,
9. I okruži ga jabukama zlatnim sa mnoštvom zvončića okolo, da odjekuje zvon pri koračanju njegovom, kako bi se čuo zvuk u hramu u spomen sinova naroda Njegovog;
10. Odeždom svetom, zlatnom i jakintnom, i porfirnom, djelom umjetnika, s izrekom suda, javljanjem istine[35], izatkanom crvenim (tkanjem), vještinom majstora,
11. Dragocjenim kamenjem izvajanog pečata, obvijenim zlatom, vještinom kamenoresca, u spomen, zapisom urezanim, po broju plemena Izrailjevih (12);
12. Vijenac zlatni na kruni (= kidar), izobraženje pečata Svetinje, slava dostojanstva, djelo krjeposti, milina za oči, ukrašenje divno.
13. Prije njega nije postojalo nešto ovakvo odvijeka: (tako se) ne obuče inoplemenik, osim sinova njegovih jedino i potomaka njegovih za svagda.
14. Žrtve njegove bile su prinošene svakodnevno, neprestano po dvaput.
15. Ispuni Mojsije ruke njegove, i pomaza ga uljem svetim; bi mu na zavjet vječni i sjemenu njegovom u dane nebeske da on bogosluži i istovremeno sveštenstvuje i da blagosilja narod svoj u ime Njegovo.
16. Izabrao je njega između svakoga živog da prinosi žrtvu Gospodu, tamjan i miomir u spomen, na očišćenje naroda svoga.
17. Dao mu je zapovijestima svojim vlast u zavjetima sudbi da uči Jakova svjedočanstvima i Zakonom Njegovim da prosvećuje Izrailj.
18. Ustadoše na njega tuđinci i pozavidješe mu u pustinji, ljudi oko Datona i Avirona i zbor Korejev sa jarošću i gnjevom.
19. Vidje Gospod i ne bi mu milo i pogiboše jarošću gnjeva; učini nad njima znamenja strašna da ih uništi ognjem plamena svoga.
20. I pridodade Aronu slavu i dade mu nasljeđe: Prvine plodova zemlje dodijeli njemu, hljeb mu među prvima pripremi na sitost,
21. Jer će žrtve Gospodnje jesti koje je dao njemu i sjemenu njegovom.
22. Samo što zemlju naroda neće naslijediti jer (reče) Bog: „Ja sam udio tvoj i nasljeđe.“[36]
23. I Fines, sin Eleazarov, treći je po slavi, revnovanjem njegovim u strahu Gospodnjem i stamenošću njegovom pri otpadu naroda dobrotom usrdnosti duše njegove; i umilostivio je (Boga) za Izrailj.
24. Zato mu bi postavljen zavjet mira, da bude zaštitnik svetih i naroda svoga, da njemu pripada i sjemenu njegovom sveštenstva veličanstvo u vjekove.
25. I Zavjet Davidu, sinu Jesejevu, od plemena Judina, nasleđe carsko sina od sina jedinca; nasleđe Aronu i sjemenu njegovom.
26. Neka vam dade premudrost u srca vaša da sudite narod Njegov u pravdi, da ne nestanu dobra njihova i slava njihova u pokoljenjima njihovim.

46. Isus Navin naslednik Mojsijev, i Halev hrabri.

1. Krjepak je bio u ratu Isus Navin i nasljednik Mojsijev u proroštvima; on je bio po imenu svome veliki na spasenje izabranika Njegovih, pri osveti nad buntovnim neprijateljima, da bi uveo u nasljeđe Izrailja.
2. Kako se tek proslavio podizanjem ruku svojih i ispružanjem mača na gradove!
3. Ko je prije njega tako stao? Jer ratove Gospodnje on je vodio.
4. Zar se rukom njegovom ne zaustavi sunce i zar jedan dan ne postade dva?
5. Prizvao je Višnjeg Vladiku da smrvi okolne neprijatelje, i usliša ga veliki Gospod kamenjem gradnim sile krjepke:
6. Pokrenu rat na neznabožni narod i silaskom pogubi protivnike, da bi narodi poznali svemoć njegovu, jer je pred Gospodom ratovanje njegovo.
7. Zato što je slijedio Moćnoga i u vrijeme Mojsija učinio milost, on i Halev, sin Jefonijev, suprotstavljanjem sabranju, sprječavanjem naroda od grijeha i zaustavljanjem gunđanja zlog.
8. I njih dvojica biše spaseni od šest stotina hiljada pješaka da bi ih uveli u nasljeđe, u zemlju u kojoj teče med i mlijeko.
9. I dade Gospod Halevu moć, tako da do starosti ostade sa njim kako bi se popeo do vrha zemlje i sjeme njegovo steklo nasljeđe,
10. Da bi vidjeli svi sinovi Izrailjevi da je dobro ići za Gospodom.
11. A sudije? Svaki po svome imenu, kojih nije bludničilo srce i koji se nisu okrenuli od Gospoda, neka im je spomen sa blagoslovima;
12. Kosti njihove, nek cvjetaju na mjestu njihovom, i ime njihovo naslijeđeno od sinova njihovih neka se proslavi.
13. Od Gospoda svog voljeni Samuilo, prorok Božji, ustanovi carstvo i pomaza knezove nad narodom svojim;
14. Zakonom Gospodnjim sudio je sabranje i posjeti Gospod Jakova;
15. Vjerom svojom bi isproban prorok i pozna se u riječima svojim kao vjeran viđenju.
16. Prizvao je Gospoda Silnoga kad je satirao okolne neprijatelje svoje, prinosom jagnjeta dojenčeta;
17. I zagrmlje sa neba Gospod i jekom velikom, čujnim učini glas svoj,
18. I istrijebi načelnike Tira i sve knezove Filistejske.
19. I prije vremena upokojenja vječnog svog posvjedočio je pred Gospodom i Pomazanikom Njegovim: Imovine, do obuće, ni od koga nisam uzeo; i ne nađe se čovjeka da ga prekori.
20. I kad je on usnuo, prorokova i ukaza caru na končinu njegovu, i podiže sa zemlje glas svoj proroštvom da izbriše grijeh naroda.

47. Slava Natana i cara Davida dostojnoga vijenca slave. Solomon mudri podigao hram, Rovoam nerazumni i Jerovoam pun grijeha.

1. A posle ovoga podiže Natana da prorokuje u dane Davidove.
2. Kao salo odvojeno od žrtve spasenja (mirne), tako bi i David od sinova Izrailjevih.
3. Sa lavovima se igraše kao sa jarićima i sa medvjedima kao sa jaganjcima ovčijim.
4. U mladosti svojoj ne ubi li ispolina i skide sramotu sa naroda kada ispruži ruku s kamenom praćke i porazi gordost Golijatovu!
5. Jer je prizvao Gospoda Višnjeg i (On) dade desnici njegovoj moć da porazi čovjeka silnog u ratu, da uzdigne snagu naroda svog.
6. Zato je nebrojeno mnoštvo njega proslavilo i pohvalilo ga blagoslovima Gospodnjim kao dostojnoga vijenca slave.
7. Jer on istrijebi okolne neprijatelje i uništi Filistejce protivnike, do dana današnjeg im slomi rogove.
8. Svakim djelom svojim dade ispovijedanje Svetom Višnjem riječima slave. Svim srcem svojim proslavi i vozljubi Stvoritelja svoga.
9. I postavi psalmopojce naspram žrtvenika, kako bi glasovima svojim sladosno pojali;
10. Dade praznicima blagoljepije i ukrasi vremena do skončanja, da oni hvale sveto Ime Njegovo i od ranog jutra glase Svetilište.
11. Gospod oprosti grjehove njegove i uzvisi navijek moć njegovu, i dade mu zavjet careva i presto slave u Izrailju.
12. Poslije njega ustade (njegov) sin premudar, (koji) radi njega poživje dugo:
13. Solomon carova u dane mira; Bog ga uspokoji sa svake strane da bi podigao dom Imenu Njegovom i ugotovio Svetilište navijek.
14. Kako si se umudrio u mladosti svojoj i ispunio kao rijeka razuma!
15. Zemlju pokri duša tvoja i ispunio si je pričama tajnovitim;
16. Do dalekih ostrva stiglo je ime tvoje, i bio si voljen za mir tvoj;
17. U pjesmama, izrekama i pričama i tumačenjima divile su ti se zemlje.
18. Imenom Gospoda Boga nazvanoga Boga Izrailjeva sabrao si kao bakar zlato i kao olovo umnožio srebro.
19. Priklonio si bedra svoja ženama i bio savladan tijelom svojim;
20. Popustio si mrlju na slavu svoju i oskvrnavio sjeme svoje, (time) naveo gnjev na djecu svoju i ponizio bezumljem svojim,
21. Te se podijelila vlast na dvoje, i od Jefrema započelo carstvo nepokorno.
22. No, Gospod neće ostaviti svoju milost i neće se odreći od riječi[37] svojih, niti istrijebiti potomstvo izabranika svojega, ni sjeme onoga koji ga je zavolio iskorijeniti, pa Jakovu dade ostatak i Davidu od njega korijen.
23. I počinu Solomon sa ocima svojim i ostavi iza sebe od sjemena svoga narodu bezumlje i oskudnog razumom Rovoama, koji razdvoji narod savjetom svojim.* [*1 car 12, 14-15.]
24. I Jerovoam, sin Navatov, koji uvede Izrailja u grijeh i uputi Jefrema na put grijeha; i umnožiše se veoma grijesi njihovi, te oni odstupiše od zemlje svoje; i na svako zlo posegnuše dok ne dođe osveta na njih.

48. Pojava ognjenog Ilije i Jeliseja punog duha njegovog. Jezekija i prorok Isaija.

1. I ustade Ilija prorok kao oganj i riječ njegova kao svijeća je gorela;
2. Koja navede na njih glad i revnošću svojom umali (broj) njihov;
3. Riječju Gospodnjom zadrža nebo i tako nizvede triput oganj.
4. Kako si se proslavio, Ilija, čudesima svojim, i ko se može pohvaliti da je sličan tebi?
5. Ti koji si podigao mrtvaca iz smrti i iz ada riječju Višnjega;
6. Koji si nizveo careve u propast i proslavljene sa postelje njihove;
7. Koji si slušao na Sinaju izobličenje i na Horivu sudove osvete;
8. Ti koji pomazuješ careve radi kažnjavanja i proroke, nasljednike njihove,
9. Ti koji si se vaznio vihorom ognjenim na kolesnici konja ognjenih;
10. Ti koji si prednaznačen za izobličenja do vremena, da utoliš gnjev prije jarosti, da obratiš srce oca prema sinu i vaspostaviš plemena Jakovljeva.
11. Blaženi su oni koji su te vidjeli i koji su se ljubavlju upokojili[38]; a i mi ćemo životom živjeti.
12. Ilija, kad je vihorom bio sakriven, Jelisej se ispuni duha njegovog; i u danima svojim ne pokoleba se od knezova i ne zagospodari njime niko.
13. Nijedna riječ nije ga prevazišla i pri upokojenju prorokova tijelom svojim;
14. I u životu svome učini čudesa, i do končine bila su divna djela njegova.
15. Svim ovim ne pokaja se narod i ne odstupiše od grijeha svojih, sve dok ne biše daleko odvedeni iz zemlje svoje i dok se ne rasejaše po svoj zemlji.
16. I ostade malo naroda i knez u domu Davidovu. Neki od njih činiše što je bogougodno, a neki umnožiše grijehe.
17. Jezekija utvrdi grad svoj i uvede posred njega vodu, iskopa željezom kamenu ivicu i sagradi bunare za vodu,
18. U dane njegove podiže se Senahirim i posla Rapsaka, i ovaj krenu: I podiže ruku svoju na Sion i mnogo se hvaljaše u gordosti svojoj.
19. Tada se pokrenuše srca i ruke njihove i potrese ih bol, kao onu koja rađa.
20. I prizvaše Gospoda milostivoga ispruživši ruke svoje k Njemu. I Sveti sa neba brzo ih usliša i izbavi ih rukom Isaije.
21. Porazi vojsku asirsku i istrijebi ih Anđeo Njegov.
22. Jer Jezekija je činio ono što je ugodno Gospodu i krjepko se držao puteva Davida, oca svojega, koje je zapovijedao Isaija prorok, veliki i vjerni u viđenjima svojim.
23. U dane njegove povrati se sunce nazad i pridodade caru život.
24. Duhom velikim on je vidio krajnju budućnost i utješio one koji su tugovali na Sionu.
25. Dovijeka je ukazao na ono što će se dogoditi i na skrivene (stvari) prije negoli će se zbiti.

49. Josija utvrđuje blagočešće; narod ostavlja Zakon Višnjeg i pada u ropstvo. Proroci Jeremija i Jezekilj sa 12 proroka. Zorovavelj, Isus i Nemija.

1. Sjećanje na Josiju je poput tamjana napravljenog trudom mirovarioca: u svakim ustima biće kao med sladosno i kao muzika na gozbi vina.
2. On se usmjerio na obraćanje naroda i iskorijeni mrzost bezakonja;
3. Usmjeri ka Gospodu srce svoje, u dane bezakonika utvrdi blagočešće.
4. Izuzev Davida i Jezekije i Josije, svi sagrješenjem sagriješiše; jer ostaviše Zakon Višnjega, a carevi Judini nestadoše:
5. Jer dadoše moć svoju drugima i slavu svoju narodu tuđemu.
6. Sažegoše izabrani grad svetinje i opustošiše puteve njegove,
7. Rukom Jeremijinom; jer zlo mu učiniše, a on u materici bi posvećen za proroka, da iskorjenjava, poražava i pogubljuje, a takođe da izgrađuje i zasađuje.
8. Jezekilj je vidio javljanje Slave koju mu (Bog) pokaza na kolesnici heruvimskoj;
9. Jer se sjeti neprijatelja u vidu kiše i činjenja dobra ispravljajući puteve (naroda).
10. A dvanaest proroka kosti neka procvjetaju na mjestu njihovom; jer utješi (Gospod) Jakova i njih izbavi vjerom nade.
11. Kako da proslavimo Zorovavelja? On je kao pečat na desnoj ruci,
12. Tako i Isus, sin Josedekov; oni u dane svoje sagradiše dom i uzvisiše Hram sveti Gospodu, prigotovljen za slavu vječnu.
13. Veliki je spomen i Neemije koji nam podiže zidove pale (Grada) i postavi vrata i prijevore i obnovi domove naše.
14. Niko na zemlji nije bio sazdan takav kao Enoh; jer on bi uzet sa zemlje.
15. Niti se rodi muž ravan Josifu: vođa braće, tvrđa naroda, i kosti njegove biše sačuvane.
16. Sim i Sit među ljudima se proslaviše, i iznad svakog živog stvora, Adam pri stvaranju.

50. Simon obnovio Hram i prinio žrtve sa sinovima Aronovim. Veličanje Gospoda.

1. Simon, Onijin sin, sveštenik veliki, on za života svoga popravi dom (Gospodnji) i u dane svoje utvrdi Hram;
2. Njime bi utemeljen visoki dvostruki (zid), visoka kula ograde hramovne.
3. U dane njegove bi izgrađena[39] vodohranilnica, jama razmjere (mjedenog) „mora“ (za žrtvenik);
4. On je čuvao narod svoj od pada i utvrdio grad pri opsadi.
5. Kako se on proslavi zajednicom sa narodom pri izlasku iza zavjese doma (Gospodnjeg):
6. Kao zvijezda jutarnja među oblacima, kao puni mjesec u danima,
7. Kao sunce obasjavajući hram Višnjega i kao duga svijetleća oblacima slave,
8. Kao cvijet ružin u proljećnje dane, kao krin na izvoru vode, kao izdanak livanov u dane žetve,
9. Kao oganj i livan na ognjištu, kao sasud zlatni iskovan, ukrašen raznolikim dragim kamenjem,
10. Kao maslina na kojoj rude plodovi i kao kiparis koji se uzdiže oblacima.
11. Svojim odijevanjem haljine slave i oblačenjem svojim u savršenstvo pohvale, uzlaženjem žrtveniku Svetoga – on proslavi odeždu svetinje.
12. Primanjem pak djelova (žrtve) iz ruku sveštenika i sam stavši pored ognjišta žrtvenoga, a oko njega vijenac braće, kao vlastar kedarski na Livanu opkoliše ga poput grana finiksovih;
13. I svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, i prinos Gospodnji u rukama njihovim, pred svim sabranjem Izrailjevim,
14. I punoća sveštenoslužitelja za oltarima na ukrašenje (žrtvo)prinosa Višnjega Svedržitelja,
15. On ispruži prema žrtvenoj čaši ruku svoju, i proli od krvi grožđa i izli u temelje žrtvenika miris miomira Višnjem Svecaru.
16. Tada kliknuše sinovi Aronovi, trubama kovanim zatrubiše, uslišan učiniše glas veliki na spomen pred Višnjim.
17. Onda sav narod zajedno pohita i padoše ničice na zemlju da se poklone Gospodu svome, Svedržitelju Bogu Višnjemu;
18. I hvališe Ga psalmopojci glasovima svojim, izobilnim glasom usladi se pojanje:
19. I pomoli se narod Gospodu Višnjemu molitvom pred Milostivim, sve dok se ne savrši ljepota Gospodnja, i tako službu svoju završiše.
20. Tada sišavši podiže ruke svoje na sve sabranje sinova Izrailjevih, da dade blagoslov Gospodnji s usana svojih i Imenom Njegovim da se pohvali;
21. I ponoviše sa poklonjenjem da prime blagoslov od Višnjega.
22. Pa sada blagoslovite Boga svih koji jedini tvori velika (djela) svuda, koji uzvisuje dane naše od materice i tvori sa nama po milosti svojoj.
23. Neka nam On dade veselje srca i neka bude mir u danima našim, u Izrailju po danima vijeka;
24. Neka ostavi na nama milost Njegovu i u dane svoje neka nas izbavi.
25. Dva naroda omrznu duša moja i treći – koji nije narod:
26. One koji sjede na Gori Samarijskoj i Filistejce i narod bezumni koji stanuje u Sikimima.
27. Nauku razuma i znanja zapisa u knjizi ovoj Isus Sin Sirahov, Eleazar Jerusalimljanin, koji izli premudrost iz srca svoga.
28. Blažen je onaj koji se po ovome vlada, i koji stavi ovo u srce svoje biće premudar.
29. Jer ako ovo tvori, sve će mu biti moguće zato što je svjetlost Gospodnja – put njegov.

51. Isus ispovijeda i hvali Boga koji ga izbavlja od mnogih nevolja, blagosilja Ime Njegovo jer mu je dao i daje premudrost.

1. Ispovijedaću Ti se, Gospode Care, i hvaliću Tebe Boga, Spasitelja moga, ispovijedam se Imenu Tvome,
2. Jer pokrovitelj i pomoćnik bio si mi i izbavio si tijelo moje iz propasti, i iz zamke klevete jezika od usana onih koji lažu, i od protivnika mojih postade mi pomoćnik i izbavi me,
3. Po mnoštvu milosti i Imena Tvoga, od škrguta (zuba) spremnog da proždere, iz ruke onih koji traže dušu moju, od mnogih nevolja koje imadoh,
4. Od gušenja ognjenog opkolivšeg me odasvud, i iz sredine plamena koji me ne sažeže,
5. Iz dubine utrobe pakla i od jezika nečistog i riječi lažljive.
6. Od (pred) carem klevete jezika nepravednog. Približi se do smrti duša moja i život moj bješe dolje blizu pakla.
7. Opkoliše me odasvuda, i ne bješe pomoćnika; pogledao sam na zaštitu od ljudi, i ne bješe je.
8. Pa se sjetih milosti Tvoje, Gospode, i djelanja Tvoga od pamtivijeka, da izbavljaš one koji su ti vjerni i spasavaš ih iz ruku neprijatelja.
9. I uzdigoh sa zemlje moljenje moje i za izbavljenje od smrti pomolih se.
10. Prizvah Gospoda, Oca Gospoda mojega, da me ne napusti u dane nevolje, u vremenu gordeljive bespomoćnosti; hvaliću Ime Tvoje neprestano i pjevaću Ti u ispovijedanju.
11. I bi uslišena molitva moja: jer me spasi iz propasti i izbavi me od vremena zloga.
12. Zato ću Ti se ispovijedati i hvaliti Te, i blagosloviću Ime Tvoje, Gospode.
13. Još dok bijah mlađi, prije nego sam počeo da lutam, tražih premudrost javno u molitvi mojoj.
14. Pred hramom sam je iskao i do kraja života tražiću je.
15. Od cvijeta do zrelog grozda radovalo se njoj srce moje. Pođe noga moja pravim putem, od mladosti moje istraživao sam je.
16. Prignuh malo uho moje i primih je, i nađoh sebi mnogo nauke.
17. Napredak mi bi njome; Onome koji mi daje premudrost, daću slavu.
18. Jer sam naumio da je upražnjavam, i porevnovah za dobro, i neću se postidjeti.
19. Podvizavala se duša moja u njoj i pri tvorenju Zakona bio sam tačan. Ruke moje ispružih ka visini, i zbog nepoznavanja tugovah.
20. Dušu moju usmjerih na nju i očišćenjem nađoh je. Srce zadobih sa njom od početka; zato neću biti ostavljen.
21. I utroba moja zatrepta potragom za njom, zato zadobih dobar posjed.
22. Dade mi Gospod jezik, nagradu moju, i njime ću Ga hvaliti.
23. Približite mi se, neuki, i nastanite se u domu nauke.
24. Zašto da ste lišeni toga i duše vaše da budu veoma žedne?
25. Otvorih usta moja i govorih: Stičite je sebi bez srebra.
26. Vrat vaš podmetnite pod jaram, i neka primi duša vaša nauku. Blizu je da se ona nađe.
27. Vidite očima vašim da se malo potrudih, i nađoh sebi veliko spokojstvo.
28. Učestvujte u nauci, mnogo više od srebra, i mnogo zlata steći ćete njome.
29. Zaradovaće se duša vaša milošću Njegovom, i nećete se postidjeti hvalom Njegovom.
30. Djelajte djelo vaše prije vremena, i daće (vam) platu vašu u svoje vrijeme.

 


NAPOMENE:

[1] Nedovoljno jasan tekst: slovenski prevod: obrѣtoh nemalagω nakazaniя svitokъ „nađoh ne maloga znanja svitak“; ruski: „našao sam ne malu razliku u znanju“ (palestinskih i aleksandrijskih Jevreja); latinski: „exemplar non parvea neque contemnendae doctrinae“; Jerusalimska Biblija, francuski: „une vie conforme à une haute sagesse“. Mi smo se opredijelili prevodu u duhu slovenskog i latinskog. Prim. prev.
[2] Numerisanje stihova je sprovedeno u italinskom tekstu, dužem od grčkog. Otuda u grčkom nedostaju izvjesni brojevi, koji predstavljaju dodatke (u latinskom). Prim. prev.
[3] 13. slovenski: „Strah Gospodnji dar je od Gospoda i na staze ljubavi postavlja.“ 14. latinski, slovenski: „Ljubav Gospodu – slavna je Premudrost, i kome se javlja, razdjeljuje je u viđenju sebe samoga (lat.) i poznanju svojih veličanstava.”
[4] Ovog 21. stiha ima u slovenskom prevodu i u nekim rukopisima prevoda Sedamdesetorice. Prim. prev.
[5] Ovaj stih se nalazi samo u nekim rukopisima, v. Septuaginta, ed. Alfred Rahlfs, vol II, str. 382, str. 25.
[6] naroda – sinagoge
[7] Broj stihova ove glave u Septuaginti i u slovenskom i ruskom nije ujednačen (u slov. ima 35, a u Septuaginti 31). U našem prevodu je 33. Prim. prev.
[8] Ovaj dodatak postoji na latinskom, slovenskom i ruskom. Sedamdesetorica ga ne sadrži. Prim. prev.
[9] Stihovi 15. i 16. postoje samo u nekim rukopisima.
[10] U Vulgati 12, 5 umjesto ovog stoji „vasa belli ne dederis illi, ne in ipsis potentior te sit“ – „oružje ratno na daji mu, da te ne bi njime nadjačao.” Prim. prev.
[11] Ovog 14. stiha nema u kritičkom izdanju Septuaginte A. Ralfsa. Ima ga samo u nekim nejevrejskim tekstovima; u Vulgati je to 13, 17-18. stih; u slovenskom prevodu, takođe, kao i u ruskom.
[12] na sabranju
[13] Stihovi 15. i 16. u nekim rukopisima Septuaginte glase: 15. Gospod otvrdnu Faraona da Ga ne vidi, da bi poznao djelanja Njegova pod nebom. 16. Svoj tvorevini Njegovoj milost Njegova je vidljiva, i svjetlost Njegovu i tamu izmjerio je adamantiju (sinu Adamovu?).
[14] U jednom broju rukopisa Septuaginte stih 5. glasi: „Primiše upotrebu pet Gospodnjih djela (= čula), a šesti im je um darovao razdjeljujući, i sedmi razum, tumača djela Njegovih.” Prim. prev.
[15] Ovako stoji u Sinajskom kodeksu. Prim. prev.
[16] Ovaj stih nedostaje u nekim rukopisima. Prim. prev.
[17] Isto.
[18] Isto.
[19] Ovaj 3. stih postoji samo u nekim rukopisima. Prim. prev.
[20] Stihovi 18. i 19. postoje samo u nekim rukopisima Septuaginte. Prim. prev.
[21] Drugi dio prve rečenice st. 20. postoji samo u nekim rukopisima. Prim. prev.
[22] Stih 21. postoji samo u nekim rukopisima Septuaginte. Prim. prev.
[23] Stihovi 7. i 8. nalaze se samo u nekim rukopisima Septuaginte. Latinski i slovenski prevodi nemaju ih. Prim. prev.
[24] Stih 18. nalazi se samo u nekim rukopisima Septuaginte; latinski i crkvenoslovenski tekst ga nemaju. Prim. prev.
[25] Isto.
[26] Stih 12. nalazi se samo u nekim rukopisima Septuaginte. Latinski prevod i slovenski nemaju ga. Prim. prev.
[27] Stihovi 19-27. postoje samo u malom broju rukopisa Septuaginte. U latinskom i slovenskom prevodu ih nema. Prim. prev.
[28] U slovenskom i latinskom prevodu i u nekim rukopisima Septuaginte. Prim. prev.
[29] Ovaj dio 18. stiha nalazi se u nekim rukopisima Septuaginte, pa otuda i u slovenskom prevodu. Prim. prev.
[30] Riječ „nepravedno” u Septuaginti nema, ali je ima u latinskom i slovenskom prevodu. Prim. prev.
[31] Ovo „sa njim” ima Codex Vatikanus (IV v), slovenski prevod i prevodi nastali posle njega. Prim. prev.
[32] U Codex Vatikanus-u stoji umjesto riječi παιδείαν – δικαιοσίνην = pravdu. Prim. prev.
[33] U Codex Vatikanus-u i C. Alexandrinus-u, kao i u prevodima latinskom, slovenskom i dr. stoji jednina; kod A. Rahlfsa stoji „knezovima, starješinama”. Prim. prev.
[34] U nekim rukopisima stoji „u vrijeme spasenja”. Prim. prev.
[35] Ova „sveta odežda” se zvala efod, na kome je stajao natpis, izreka „javljanje – istina” (= urim i turim), tj. njime je Bog otkrivao, javljao volju svoju („sud”), istinu prvosvešteniku koji ga je nosio (v. Izl 28, 5, 28, 30). Prim. prev.
[36] Vidi Br 18, 20; 5 Moj 10, 9; 18, 1-2.
[37] U nekim rukopisima, pa otuda i u prevodima (slovenskom, ruskom), stoji „od djela svojih”. Prim. prev.
[38] U kodeksima Vatikanskom, Sinajskom i Aleksandrijskom (kao i u prevodu slovenskom i ruskom) stoji namjesto „upokojili“ – „ukrasili”. Prim. prev.
[39] U slovenskom prevodu, na osnovu nekih rukopisa, stoji „bi umanjena“, što se smatra pogrešnim; to svjedoči latinski prevod, A. Rahlfs, Russée i dr. Prim. prev.

Komentarisanje nije više omogućeno.