NASLOVNA » Sveštene knjige (Sveto Pismo) » Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta – Biblija

Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta – Biblija

<<  SADRŽAJ

 

KNJIGA PROROKA ISAIJE

 

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
31 32 33 34 35 36 37 38 39 40
41 42 43 44 45 46 47 48 49 50
51 52 53 54 55 56 57 58 59 60
61 62 63 64 65 66

 
1. Izrailjevo otpadništvo i kazna. Pozivanje da se uistini obrati Bogu, a ne samo da prinosi žrtve. Obećanje i prijetnja.

1. Utvara Isaije, sina Amosova, koju vidje za Judu i za Jerusalim za vremena Ozije, Joatana, Ahaza i Jezekije, careva Judinijeh.
2. Čujte, *nebesa, i slušaj, zemljo; jer Gospod govori: Sinove odgojih i podigoh, a oni se odvrgoše mene. [*5 Moj 32, 1.]
3. Vo poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega, a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razumije.
4. Da grješna naroda! Naroda ogrezla u bezakonju! Sjemena zlikovačkoga, sinova pokvarenijeh! Ostaviše Gospoda, prezreše sveca Izrailjeva, odstupiše natrag.
5. *Što biste još bili bijeni kad se sve više odmećete? Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo. [*Jer 2, 30.]
6. Od pete do glave nema ništa zdrava, nego uboj i modrice i rane gnojave, ni iscijeđene ni zavijene ni uljem zablažene.
7. Zemlja je vaša pusta, gradovi vaši ognjem popaljeni; vaše njive jedu tuđini na vaše oči, i pustoš je kao što opustošavaju tuđini.
8. I osta kći Sionska kao koliba u vinogradu, kao sjenica u gradini od krastavaca, kao grad opkoljen.
9. *Da nam Gospod nad vojskama nije ostavio malo ostatka, bili bismo kao Sodom, izjednačili bismo se s Gomorom. [*1 Moj 19, 24; Rim 9, 29.]
10. Čujte riječ Gospodnju, knezovi Sodomski, poslušajte zakon Boga našega, narode Gomorski!
11. *Što će mi mnoštvo žrtava vaših? – veli Gospod. Sit sam žrtava paljenica od ovnova i pretiline od gojene stoke, i ne marim za krv junčiju i jagnjeću i jareću. [*Ps 50, 8; PrS 21, 27; Jer 6, 20; Am 5, 22.]
12. Kad dolazite da se pokažete preda mnom, ko ište to od vas, da gazite po mom trijemu?
13. Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine.
14. Na mladine vaše i na praznike vaše mrzi duša moja, dosadiše mi, dodija mi podnositi.
15. *Zato kad širite ruke svoje, zaklanjam oči svoje od vas; i kad množite molitve, ne slušam; ruke su vaše pune krvi. [*Is 59, 2.]
16. Umijte se, očistite se, uklonite zloću djela svojih ispred očiju mojih, prestanite zlo činiti.
17. Učite se dobro činiti, *tražite pravdu, ispravljajte potlačenoga, dajite pravicu siroti, branite udovicu. [*Mih 6, 8.]
18. *Tada dođite, veli Gospod, pa ćemo se suditi: ako grijesi vaši budu kao skerlet, postaće bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac, postaće kao vuna. [*Is 43, 26.]
19. Ako hoćete slušati, dobra zemaljska ješćete.
20. Ako li nećete, nego budete nepokorni, mač će vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoše.
21. Kako posta kurva vjerni grad? Pun bijaše pravice, pravda nastavaše u njemu, a sada krvnici.
22. Srebro tvoje posta troska, vino tvoje pomiješa se s vodom.
23. Knezovi su tvoji odmetnici i drugovi lupežima; svaki miluje mito i ide za darovima; siroti ne daju pravice, i parnica udovička ne dolazi pred njih.
24. Zato govori Gospod, Gospod nad vojskama, silni Izrailjev: Aha! Izdovoljiću se na protivnicima svojim, i osvetiću se neprijateljima svojim.
25. I okrenuću ruku svoju na te, i *sažeći ću troske tvoje da te prečistim, i ukloniću sve olovo tvoje. [*Mal 3, 3.]
26. I postaviću ti opet sudije kao prije, i savjetnike kao ispočetka; *tada ćeš se zvati grad pravedni, grad vjerni. [*Zah 8, 3.]
27. Sion će se otkupiti sudom i pravdom oni koji se u nj vrate.
28. A odmetnici i grješnici svi će se satrti, i koji ostavljaju Gospoda, izginuće.
29. Jer ćete se posramiti od gajeva koje željeste, i zastidjeti se od vrtova koje izabraste.
30. Jer ćete biti kao hrast kojemu opada lišće i kao vrt u kom nema vode.
31. I biće junak kao kučine i djelo njegovo kao iskra, i oboje će se zapaliti, i neće biti nikoga da ugasi.

2. Pojava i uzvišenje gore Gospodnje. Iz Siona dolazi spas i mir svima narodima; ali će se najprije suditi Izrailju koji se klanja idolima.

1. Riječ koja dođe u utvari Isaiji, sinu Amosovu, za Judu i za Jerusalim.
2. Biće u potonja vremena gora doma Gospodnjega utvrđena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i stjecaće se k njoj svi narodi.
3. I ići će mnogi narodi govoreći: Hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva, i učiće nas svojim putovima, i hodićemo stazama njegovijem; jer će iz Siona izaći zakon, i riječ Gospodnja iz Jerusalima.
4. I sudiće među narodima, i karaće mnoge narode, te će raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neće dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju.
5. Dome Jakovljev, hodi da idemo po svjetlosti Gospodnjoj.
6. Ali si ostavio svoj narod, dom Jakovljev, jer su puni zala istočnijeh i gataju kao Filisteji, i mili su im sinovi tuđinski.
7. I *zemlja je njihova puna srebra i zlata, i blagu njihovu nema kraja; zemlja je njihova puna konja, i kolima njihovijem nema kraja. [*5 Moj 17, 16.]
8. Puna je zemlja njihova i idola; djelu ruku svojih klanjaju se, što načiniše prsti njihovi.
9. I klanjaju se prosti ljudi, i savijaju se glavni ljudi; nemoj im oprostiti.
10. Uđi u stijenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova.
11. Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.
12. Jer će doći dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te će biti poniženi.
13. I na sve kedre Livanske, velike i visoke, i na sve hrastove Vasanske,
14. I na sve gore visoke i na sve humove izdignute,
15. I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi,
16. I na sve lađe Tarsiske i na sve likove mile.
17. Tada će se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.
18. I idola će nestati sasvijem.
19. *I ljudi će ići u pećine kamene i u rupe zemaljske od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova, kad ustane da potre zemlju. [*Lk 23, 30.]
20. Tada će baciti čovjek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne, koje načini sebi da im se klanja, krticama i slijepijem mišima,
21. Ulazeći u rasjeline kamene i u pećine kamene od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.
22. Prođite se čovjeka kojemu je dah u nosu; jer šta vrijedi?

3. Sud zbog grijeha narodnih i zbog ženske taštine.

1. Jer, gle, Gospod, Gospod nad vojskama *uzeće Jerusalimu i Judi potporu i pomoć, svaku potporu u hljebu i svaku potporu u vodi, [*3 Moj 26, 26.]
2. Junaka i vojnika, sudiju i proroka i mudarca i starca,
3. Pedesetnika i ugledna čovjeka, i savjetnika i vješta umjetnika i čovjeka rječita.
4. I daću im knezove *mladiće, i djeca će im biti gospodari. [*Prop 10, 16.]
5. I činiće silu u narodu jedan drugome i svaki bližnjemu svojemu; dijete će ustajati na starca i nepošten čovjek na poštena.
6. I čovjek će uhvatiti brata svojega iz kuće oca svojega govoreći: Imaš haljinu, budi nam knez, ovaj rasap neka je pod tvojom rukom.
7. A on će se zakleti u onaj dan govoreći: Neću biti ljekar, niti imam kod kuće hljeba ni haljine, ne postavljajte me knezom narodu.
8. Jer se obori Jerusalim i Juda pade, jer se jezik njihov i djela njihova protive Gospodu da draže oči slave njegove.
9. Što se vidi na licu njihovu svjedoči na njih, razglašuju grijeh svoj kao Sodom, ne taje; teško duši njihovoj! Jer sami sebi čine zlo.
10. Recite pravedniku da će mu dobro biti, jer će jesti plod od djela svojih.
11. Teško bezbožniku! Zlo će mu biti, jer će mu se naplatiti ruke njegove.
12. Narodu mojemu čine silu djeca, i žene su im gospodari. Narode moj! Koji te vode, zavode te, i kvare put hoda tvojega.
13. Ustaje Gospod na parbu, stoji da sudi narodima.
14. Gospod će doći na sud sa starješinama naroda svojega i s knezovima njegovijem, jer vi potrste vinograd, grabež od siromaha u vašim je kućama.
15. Zašto gazite narod moj i lice siromasima satirete? govori Gospod, Gospod nad vojskama.
16. Još govori Gospod: Što se poniješe kćeri Sionske i idu opružena vrata i namigujući očima, sitno koračaju i zvekeću nogama,
17. Zato će Gospod učiniti da oćelavi tjeme kćerima Sionskim, i otkriće Gospod golotinju njihovu.
18. Tada će Gospod skinuti nakit s obuće i vezove i mjesečiće,
19. Nizove i lančiće i trepetljike,
20. Ukosnike i podveze i pojase i stakalca mirisna i oboce,
21. Prstene i počeonike,
22. Svečane haljine i ogrtače i prijevjese i toboce,
23. I ogledala i košuljice i oglavlja i pokrivala.
24. I umjesto mirisa biće smrad, i umjesto pojasa raspojasina, umjesto pletenica ćela, umjesto širokih skuta pripasana vreća, i umjesto ljepote ogorjelina.
25. Tvoji će ljudi pasti od mača i junaci tvoji u ratu.
26. I tužiće i plakaće vrata njegova, a on će pust ležati na zemlji.

4. O Mesijanskom spasenju.

1. I u ono vrijeme sedam će žena uhvatiti jednoga čovjeka govoreći: Svoj ćemo hljeb jesti i svoje ćemo odijelo nositi, samo da se zovemo tvojim imenom, skini s nas sramotu.
2. U ono vrijeme biće Klica Gospodnja na slavu i čast, i plod zemaljski na krasotu i diku ostatku Izrailjevu.
3. I ko ostane u Sionu i ko još bude u Jerusalimu, zvaće se svet, svaki ko bude zapisan za život u Jerusalimu,
4. Kad Gospod opere nečistotu kćeri Sionskih i iz Jerusalima očisti krv njegovu duhom koji sudi i sažiže.
5. Gospod će stvoriti nad svakim stanom na gori Sionskoj i nad zborovima njezinijem *oblak danju s dimom i svjetlost plamena ognjenoga noću, jer će nad svom slavom biti zaklon. [*2 Moj 13, 21.]
6. I biće koliba, da sjenom zaklanja danju od vrućine *i da bude utočište i zaklon od poplave i od dažda. [*Is 25, 4.]

5. Pjesma o nerodnom vinogradu. Prijetnja Božijim sudom, osobito neprijateljskim upadom.

1. Zapjevaću sada dragome svojemu pjesmu dragoga svojega o *vinogradu njegovu. Dragi moj ima vinograd na rodnu brdašcu. [*Ps 80, 8; Is 27, 2; Mt 21, 33; Mk 12, 1; Lk 20, 9.]
2. I ogradi ga, i otrijebi iz njega kamenje, i nasadi ga plemenitom lozom, i sazida kulu usred njega, i iskopa pivnicu u njemu, i počeka da rodi grožđem, a on rodi vinjagom.
3. Pa sada, stanovnici Jerusalimski i ljudi Judejci, sudite između mene i vinograda mojega.
4. Što je još trebalo činiti vinogradu mojemu što mu ne učinih? Kad čekah da rodi grožđem, zašto rodi vinjagom?
5. Sada ću vam kazati što ću učiniti vinogradu svojemu. Oboriću mu ogradu, neka opusti; razvaliću mu zid neka se pogazi;
6. Uparložiću ga, neće se rezati ni kopati, nego će rasti čkalj i trnje, i zapovjediću oblacima da ne puštaju više dažda na nj.
7. Da, vinograd je Gospoda nad vojskama dom Izrailjev, i ljudi su Judejci mili sad njegov; on čeka sud, a gle nasilja, čeka pravdu, a gle vike.
8. Teško onima *koji sastavljaju kuću s kućom, i njivu na njivu nastavljaju, da već ne bude mjesta i vi sami ostanete u zemlji. [*Mih 2, 2.]
9. Od Gospoda nad vojskama čuh: Mnoge kuće opustjeće, u velikim i lijepijem neće biti nikoga.
10. Jer će deset rala vinograda dati jedan vat, i gomer sjemena daće efu.
11. Teško onima koji rane, te idu na silovito piće i ostaju do mraka dok ih vino raspali.
12. *I na gozbama su im gusle i psaltiri i bubnji i svirale i vino; † a ne gledaju na djela Gospodnja i ne vide rada ruku njegovijeh. [*Am 6, 5, 6; † Ps 28, 5.]
13. Zato se narod moj odvede u ropstvo što ne znaju, i koje poštuje gladuju, i ljudstvo njegovo gine od žeđi.
14. Zato se raširio grob i razvalio ždrijelo svoje preveć, i sići će u nj slava njegova i mnoštvo njegovo i vreva njegova i koji se vesele u njemu.
15. *I pognuće se prost čovjek, i visoki će se poniziti, i ponosite oči oboriće se; [*Is 2, 11.]
16. Gospod nad vojskama uzvisiće se sudom, i Bog sveti posvetiće se pravdom.
17. I jaganjci će pasti po svom običaju, i došljaci će jesti s pustijeh mjesta pretilinu.
18. Teško onima koji vuku bezakonje uzicama od taštine, i grijeh kao užem kolskim,
19. *Koji govore: Neka pohiti, neka brzo dođe djelo njegovo, da vidimo, i neka se približi i dođe što je naumio Svetac Izrailjev, da poznamo. [*Jer 17, 15; 2 Pet 3, 4.]
20. Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo; koji prave od mraka svjetlost, a od svjetlosti mrak; koji prave od gorkoga slatko, a od slatkoga gorko.
21. Teško onima *koji misle da su mudri, i sami su sebi razumni. [*PrS 3, 7; Rim 12, 16.]
22. Teško onima koji su jaki piti vino i junaci u miješanju silovita pića,
23. Koji pravdaju bezbožnika za poklon, a pravednima uzimaju pravdu.
24. Zato kao što oganj proždire strnjiku i slame nestaje u plamenu, tako će korijen njihov biti kao trulež i cvijet njihov otići će kao prah, jer odbaciše zakon Gospoda nad vojskama i prezreše riječ Sveca Izrailjeva.
25. Zato se raspali gnjev Gospodnji na narod njegov, i mahnuv rukom svojom na nj udari ga da se gore zadrmaše i mrtva tjelesa njegova biše kao blato po ulicama. *Kod svega toga gnjev se njegov ne odvrati, nego je ruka njegova još podignuta. [*Is 9, 12.]
26. I podignuće zastavu narodima daljnijem, i zazviždaće im s kraja zemlje; i gle, oni će doći odmah, brzo.
27. Neće biti među njima umorna ni sustala, ni dremljiva ni sanljiva, nikome se neće raspasati pojas oko njega, niti će se kome otkinuti remen na obući.
28. Strijele će im biti oštre, i svi lukovi njihovi zapeti; kopita u konja njihovijeh biće kao kremen i točkovi njihovi kao vihor.
29. Rika će im biti kao u lava, i rikaće kao lavići; bučaće i ugrabiće plijen i odnijeti ga, i neće biti nikoga da otme.
30. Bučaće nad njim u to vrijeme kao što more buči. Tada će pogledati na zemlju, a to mrak i strah, i svjetlost će se pomračiti nad pogiblju njihovom.

6. Isaijino viđenje slave Gospodnje i poziv u proročku službu.

1. *Godine koje umrije car Ozija *vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. [*Jn 12, 41.]
2. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše.
3. I vikahu jedan drugome govoreći: *Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. [*Otk 4, 8.]
4. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima.
5. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.
6. A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima,
7. I dotače se usta mojih i reče: Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se.
8. Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: Koga ću poslati? I ko će nam ići? A ja rekoh: Evo mene, pošlji mene.
9. A on reče: Idi, i reci tome narodu: *Slušajte ali nećete razumjeti, gledajte ali nećete poznati. [*Mt 13, 14; Jn 12, 40; Dap 28, 26.]
10. Učini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele.
11. A ja rekoh: Dokle, Gospode? A on reče: Dokle ne opuste gradovi da budu bez stanovnika i kuće da budu bez ljudi, i zemlja dokle sasvijem ne opusti,
12. I dokle Gospod opravi daleko ljude i bude sama pustoš u zemlji.
13. Ali će još biti u njoj desetina, pa će se i ona zatrti; ali kao hrast ili brijest kojima i kad zbace lišće ostaje stablo, tako će sveto sjeme biti njezino stablo.

7. Jerusalim u nevolji zbog Sirijaca i Izrailjaca. Utješno obećanje Emanuila od Djeve. Kazna preko Asiraca.

1. U vrijeme *Ahaza, sina Jotama, sina Ozije, cara Judina, dođe Resin car Sirski i Fakej, sin Remalijin, car Izrailjev, na Jerusalim da ga biju, ali ga ne mogoše uzeti. [*2 car 16, 5.]
2. I dođe glas domu Davidovu i rekoše: Sirija se složi s Jefremom. A srce Ahazovo i srce naroda njegova ustrepta kao drveće u šumi od vjetra.
3. Tada reče Gospod Isaiji: Izidi na susret Ahazu, ti i Searjasuv, sin tvoj, nakraj jaza Gornjega jezera, na put kod polja bjeljareva.
4. I reci mu: Čuvaj se i budi miran, ne boj se i srce tvoje neka se ne plaši od dva kraja ovijeh glavanja što se puše, od raspaljenoga gnjeva Resinova i Sirskoga i sina Remalijina.
5. Što se Sirci i Jefrem i sin Remalijin dogovoriše na tvoje zlo govoreći:
6. Hajdemo na Judejsku da joj dosadimo i da je osvojimo i da postavimo u njoj carem sina Taveilova;
7. Zato ovako veli Gospod Bog: Neće se to učiniti, neće biti.
8. Jer je glava Siriji Damasak, a Damasku je glava Resin; i do šezdeset i pet godina satrće se Jefrem tako da više neće biti narod.
9. I glava je Jefremu Samarija, a Samariji je glava sin Remalijin. *Ako ne vjerujete, nećete se održati. [*2 dn 20, 20.]
10. I još reče Gospod Ahazu govoreći:
11. Išti znak od Gospoda Boga svojega, išti ozdo iz dubine ili ozgo s visine.
12. A Ahaz reče: Neću iskati, niti ću kušati Gospoda.
13. Tada reče Isaija: Slušajte sada, dome Davidov; malo li vam je što dosađujete ljudima, nego dosađujete i Bogu mojemu?
14. Zato će vam sam Gospod dati znak: *eto, djevojka će zatrudnjeti i rodiće † Sina, i nadjenuće mu ime **Emanuilo, [*Mt 1, 23; † Is 9, 6; **Is 8, 8.]
15. Maslo i med ješće, dokle ne nauči odbaciti zlo, a izabrati dobro.
16. Jer prije nego nauči dijete odbaciti zlo, a izabrati dobro, ostaviće zemlju, na koju se gadiš, dva cara njezina.
17. Gospod će pustiti na te i na narod tvoj i na dom oca tvojega dane kakvih nije bilo otkad se Jefrem odvoji od Jude, preko cara Asirskoga.
18. I tada će Gospod zazviždati muhama koje su nakraj rijeka Misirskih, i pčelama koje su u zemlji Asirskoj;
19. I doći će i popadaće sve u puste doline i u kamene rasjeline i na sve česte i na svako drvce.
20. Tada će Gospod obrijati britvom zakupljenom ispreko rijeke, carem Asirskim, glavu i dlake po nogama, i bradu svu.
21. I tada ko sačuva kravicu i dvije ovce,
22. Od mnoštva mlijeka što će davati ješće maslo; jer maslo i med ješće ko god ostane u zemlji.
23. I tada će svako mjesto gdje ima tisuća čokota za tisuću srebrnika zarasti u čkalj i trnje.
24. Sa strijelama i s lukom ići će se onamo, jer će sva zemlja biti čkalj i trnje.
25. A na sve gore koje su se kopale motikom, na njih neće doći strah od čkalja i trnja, nego će biti ispust volovima i gaziće ih ovce.

8. Utjeha vjernih u zlim vremenima. Prorokov sin kao znak suda nad Sirijom i Izrailjom.

1. I reče mi Gospod: Uzmi knjigu veliku i napiši u njoj pismom čovječijim: Brz na plijen, hitar na grabež.
2. I uzeh vjerne svjedoke, Uriju sveštenika i Zahariju, sina Jeverehijina.
3. Potom pristupih k proročici, i ona zatrudnje i rodi sina. A Gospod mi reče: Nadjeni mu ime: Brz na plijen, hitar na grabež.
4. Jer *prije nego dijete nauči vikati: Oče moj i majko moja, † odnijeće se blago Damaštansko i plijen Samarijski pred carem Asirskim. [*Is 7, 16; † 2 car 15, 29; 16, 9.]
5. I još mi reče Gospod govoreći:
6. Što ovaj narod ne mari za vodu Siloamsku koja teče tiho i raduje se Resinu i sinu Remalijinu,
7. Zato, evo, Gospod će navesti na njih vodu iz rijeke silnu i veliku, cara Asirskoga i svu slavu njegovu, te će izaći iz svijeh potoka svojih, i teći će povrh svijeh bregova svojih,
8. I navaliće preko Jude, plaviće i razlivaće se i doći do grla, i krila će joj se raširiti preko svekolike zemlje tvoje, *Emanuilo! [*Is 7, 14.]
9. Združujte se, narodi, ali ćete se potrti; čujte svi koji ste u daljnoj zemlji: Oružajte se, ali ćete se potrti; oružajte se, ali ćete se potrti.
10. Dogovarajte se, dogovor će vam se razbiti. Recite riječ, neće biti od nje ništa, jer je s nama Bog.
11. Jer mi ovako reče Gospod uhvativši me za ruku i opomenuvši me da ne idem putem ovoga naroda, govoreći:
12. Ne govorite buna, kad god ovaj narod kaže buna, i ne bojte se čega se on boji, i ne plašite se.
13. Gospoda nad vojskama svetite; i on neka vam je strah i bojazan.
14. I biće vam svetinja, a *kamen za spoticanje i stijena za sablazan objema domovima Izrailjevijem, zamka i mreža stanovnicima Jerusalimskim. [*Is 28, 16; 1 Pet 2, 7, 8.]
15. *I spotaknuće se mnogi i pašće i satrće se, zaplešće se i uhvatiće se. [*Rim 9, 32.]
16. Sveži svjedočanstvo, zapečati zakon mojim učenicima.
17. Čekaću, dakle, Gospoda, koji je sakrio lice svoje od doma Jakovljeva, i uzdaću se u nj.
18. *Evo ja i djeca koju mi je dao Gospod jesmo znak i čudo Izrailju od Gospoda nad vojskama, koji nastava na gori Sionu. [*Jev 2, 13.]
19. I ako vam reku: Pitajte vrače i gatare, koji šapću i mrmljaju; recite: Ne treba li narod da pita Boga svojega? Ili će pitati mrtve umjesto živijeh?
20. Zakon i svjedočanstvo tražite. Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore.
21. I hodiće po zemlji potucajući se i gladujući; i kad bude gladan, ljutiće se *i psovati cara svojega i Boga svojega gore. [*Otk 16, 11.]
22. *A kad pogleda na zemlju, a to nevolja i mrak i teška muka, i on zagnan u tamu. [*Is 5, 30.]

9. Predskazano Mesijino rođenje, Ime i Carstvo. Njegova svojstva. Sud nepokajanom Izrailju.

1. Ali neće se onako zamračiti pritiješnjena zemlja kao prije kad se dotače *zemlje Zavulonove i zemlje Neftalimove, ili kao poslije kad dosađivaše na putu k moru s one strane Jordana Galileji neznabožačkoj. [*2 car 15, 29; 2 dn 16, 14.]
2. *Narod koji hodi u tami vidjeće vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je smrtni sjen zasvijetliće vidjelo. [*Mt 4, 15-16]
3. Umnožio si narod, a nijesi mu uveličao radosti; ali će se radovati pred tobom kao što se raduju o žetvi, kao što se vesele kad dijele plijen.
4. Jer si slomio jaram u kom vucijaše, i štap kojim ga bijahu po plećima i palicu nasilnika njegova kao u dan *Madijanski. [*Sud 7, 22.]
5. Jer će obuća svakoga ratnika koji se bije u graji i odijelo u krv uvaljano izgorjeti i biti hrana ognju.
6. *Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. [*Lk 2, 11.]
7. *Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama. [*Lk 1, 32.]
8. Gospod posla riječ Jakovu, i ona pade u Izrailju.
9. I znaće sav narod, Jefrem i stanovnici Samarijski, koji oholo i ponosita srca govore:
10. Padoše opeke, ali ćemo mi zidati od tesana kamena; dudovi su posječeni, ali ćemo mi zamijeniti kedrima.
11. Ali će Gospod podignuti protivnike Resinove na nj, i skupiće neprijatelje njegove.
12. Sirijce s istoka i Filisteje sa zapada, te će ždrijeti Izrailja na sva usta. *Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta. [*Is 5, 25.]
13. Jer se narod neće obratiti k onomu ko ga bije, i neće tražiti Gospoda nad vojskama.
14. Zato će odsjeći Gospod Izrailju glavu i rep, granu i situ u jedan dan.
15. Starješina i ugledan čovjek to je glava, a prorok koji uči laž to je rep.
16. Jer koji vode taj narod, oni ga zavode, a koje vode, oni su propali.
17. Zato se Gospod neće radovati mladićima njegovijem, i na sirote njegove i na udovice njegove neće se smilovati, jer su svikoliki licemjeri i zlikovci, i svaka usta govore nevaljalstvo. *Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta. [*Is 9, 21.]
18. Jer će se razgorjeti bezbožnost kao oganj koji sažeže čkalj i trnje, pa upali gustu šumu, te otide u dim visoko.
19. Od gnjeva Gospoda nad vojskama zamračiće se zemlja i narod će biti kao hrana ognju, niko neće požaliti brata svojega.
20. I zgrabiće s desne strane, pa će opet biti gladan, i ješće s lijeve strane, pa se opet neće nasititi; svaki će jesti meso od mišice svoje,
21. Manasija Jefrema, i Jefrem Manasiju, a obojica će se složiti na Judu. *Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta. [*Is 10, 4.]

10. Kazna nepravednih sudija. Asirska obijest i poniženje. Ostatak u Izrailju obraća se Bogu.

1. Teško onima koji postavljaju zakone nepravedne i koji pišu nepravdu,
2. Da odbiju od suda uboge, i da otimaju pravicu siromasima naroda mojega, da bi im plijen bile udovice i sirote grabež.
3. A šta ćete učiniti u dan pohođenja i pogibli koja će doći izdaleka? Kome ćete pribjeći za pomoć? Gdje li ćete ostaviti slavu svoju?
4. Da se ne bi unizila među roblje i među pobijene pala? *Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta. [*Is 5, 25.]
5. Teško Asiru, šibi gnjeva mojega, ako i jest palica u ruci njegovoj moja jarost.
6. Na narod licemjerni poslaću ga, i zapovjediću mu za narod na koji se gnjevim, da plijeni i otima, i da ga izgazi kao blato na ulicama.
7. Ali on neće tako misliti i srce njegovo neće tako suditi, nego mu je u srcu da zatre i istrijebi mnoge narode.
8. Jer će reći: Knezovi moji nijesu li svi carevi?
9. Nije li Halan kao Harhemis? Nije li Emat kao Arfad? Nije li Samarija kao Damasak?
10. Kako je ruka moja našla carstva lažnijeh bogova, kojih likovi bijahu jači od Jerusalimskih i Samarijskih,
11. Neću li učiniti Jerusalimu i njegovijem lažnijem bogovima onako kako sam učinio Samariji i njezinijem lažnijem bogovima?
12. Ali kad svrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionskoj i u Jerusalimu, tada ću obići plod ohologa srca cara Asirskoga i slavu ponositijeh očiju njegovijeh.
13. Jer reče: Krjepošću ruke svoje učinih i mudrošću svojom, jer sam razuman; i premjestih međe narodima i blago njihovo zaplijenih i kao junak oborih stanovnike.
14. I ruka moja nađe kao gnijezdo bogatstvo u naroda, i kako se kupe jajca ostavljena, tako pokupih svu zemlju, i ne bi nikoga da makne krilom ili da otvori usta i pisne.
15. Hoće li se sjekira veličati nad onijem koji njom siječe? Hoće li se pila razmetati nad onijem koji njom radi? Kao da bi prut mahao onijem koji ga digne, kao da bi se hvalio štap da nije od drveta.
16. Zato će Gospod, Gospod nad vojskama, pustiti na pretile njegove mršu, i slavu će njegovu potpaliti da gori kao oganj.
17. Jer će vidjelo Izrailjevo biti oganj, i svetac će njegov biti plamen, i upaliće i sažeći trnje njegovo i čkalj njegov u jedan dan.
18. I krasotu šume njegove i njive njegove, od duše do tijela, uništiće, i biće kao bjegunac kad iznemogne.
19. I što ostane drveta šume njegove, biće malo, da bi ih dijete moglo popisati.
20. I u to vrijeme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neće se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom.
21. Ostatak će se obratiti, ostatak Jakovljev, k Bogu silnome.
22. *Jer ako bude naroda tvojega, Izrailju, kao pijeska morskoga, ostatak će se njegov obratiti. † Pogibao je određena, razliće se pravda. [*Rim 9, 27; † Is 28, 22.]
23. Jer će Gospod, Gospod nad vojskama, izvršiti pogibao određenu u svoj zemlji.
24. Zato ovako veli Gospod, Gospod nad vojskama: Ne boj se Asirca, narode moj, koji nastavaš na gori Sionu; prutom će te udariti i štap svoj podignuće na te kao u Misiru.
25. Jer još malo, i gnjev će prestati; tada će se jarost moja obratiti na njihovu pogibao.
26. Jer će podignuti na nj Gospod nad vojskama bič, te će biti kao rasap *Madijanski kod kamena Oriva i † kao štap njegov na moru, i podignuće ga kao u Misiru. [*Sud 7, 25; † 2 Moj 14, 26.]
27. I tada će se skinuti breme njegovo s ramena tvojega i jaram njegov s vrata tvojega, i izlomiće se jaram od pomazanja.
28. Dođe u Ajat, prođe u Migron, u Mihmasu rasprti prtljag svoj.
29. Pođoše klancem, u Gavaji zanoćiše, prepade se Rama, Gavaja Saulova pobježe.
30. Viči iza glasa, kćeri Galimova; nek se čuje u Lais, jadni Anatote!
31. Madmina pobježe, stanovnici Gevimski utekoše.
32. Još jedan dan, pa će stajati u Novu, mahnuće rukom svojom na goru kćeri Sionske, na hum Jerusalimski.
33. Gle, Gospod, Gospod nad vojskama, okresaće silom grane; što je visoko posjeći će, i što je uzdignuto sniziće.
34. I gustu će šumu isjeći sjekirom, i Livan će pasti od silnoga.

11. Šibljika iz stabla Jesejeva. Mesija i njegovo Carstvo mira. Spasenje rasutih sinova narodnih.

1. Ali će izaći *Šibljika iz stabla Jesejeva, i Izdanak iz korijena njegova izniknuće. [*Is 53, 2.]
2. I na njemu će počivati duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega.
3. I mirisanje će mu biti u strahu Gospodnjem, a neće suditi po viđenju svojih očiju, niti će po čuvenju svojih ušiju karati.
4. *Nego će po pravdi suditi siromasima i po pravici karati krotke u zemlji, i udariće zemlju prutom usta svojih, i dahom usana svojih ubiće bezbožnika. [*Ps 72, 4.]
5. I pravda će mu biti pojas po bedrima, i istina pojas po bocima.
6. *I vuk će boraviti s jagnjetom, i ris će ležati s jaretom, tele i lavić i ugojeno živinče biće zajedno, i malo dijete vodiće ih. [*Is 65, 25.]
7. I krava i medvjedica zajedno će pasti, mlad njihova ležaće zajedno, i lav će jesti slamu kao vo.
8. I dijete koje sisa igraće se nad rupom aspidinom, i dijete odbijeno od sise zavlačiće ruku svoju u rupu zmije vasilinske.
9. Neće uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, *jer će zemlja biti puna poznanja Gospodnjega kao more vode što je puno. [*Avak 2, 14.]
10. I u to će vrijeme za korijen Jesejev, koji će biti zastava *narodima, raspitivati narodi, i počivalište njegovo biće slavno. [*Rim 15, 10.]
11. I tada će Gospod opet podignuti ruku svoju da zadobije ostatak naroda svojega, što ostane od Asirske i od Misira i od Patrosa i od Etiopske i od Elama i od Senara i od Emata i od ostrva morskih.
12. I podignuće zastavu narodima i prognane Izrailjeve i rasijane Judine sabraće s četiri kraja zemaljska,
13. I *nestaće zavisti Jefremove, i neprijatelji Judini istrijebiće se; Jefrem neće zavidjeti Judi, a Juda neće zlobiti Jefremu. [*Jez 37, 22.]
14. Nego će složno letjeti na pleća Filistejima k zapadu; zajedno će plijeniti narode istočne; na Edomce i Moavce dignuće ruke svoje, i sinovi Amonovi biće im pokorni.
15. I Gospod će presušiti zaliv mora Misirskoga, i mahnuće rukom svojom svrh rijeke sa silnijem vjetrom svojim, i udariće je po sedam krakova da se može prelaziti u obući.
16. I biće put ostatku naroda njegova, što ostane od Asirske, *kao što je bio Izrailju kad izide iz zemlje Misirske. [*2 Moj 14, 29.]

12. Zahvalna pjesma spasenih.

1. I reći ćeš u ono vrijeme: Hvalim te, Gospode, jer si se bio razgnjevio na me, pa se odvratio gnjev tvoj, i utješio si me.
2. Gle, Bog je spasenje moje, uzdaću se i neću se bojati, *jer mi je sila i pjesma Gospod Bog, on mi bi spasitelj. [*2 Moj 15, 2.]
3. S radošću ćete crpsti vodu iz izvora ovoga spasenja.
4. I tada ćete reći: *Hvalite Gospoda, glasite ime njegovo, javljajte po narodima djela njegova, napominjite da je visoko ime njegovo. [*1 dn 16, 8; Ps 105, 1.]
5. Pojte Gospodu, jer učini velike stvari, neka se zna po svoj zemlji.
6. Klikuj i pjevaj koja sjediš u Sionu, jer je svetac Izrailjev velik posred vas.

13. Predskazanje da će Miđani razoriti Vavilon.

1. Breme *Vavilonu, koje vidje Isaija, sin Amosov. [*Jer 50, 51.]
2. Na gori visokoj podignite zastavu, vičite im iza glasa, mašite rukom, neka uđu na vrata kneževska.
3. Ja sam zapovjedio izabranima svojim i dozvao sam junake svoje da izvrše gnjev moj koji se raduju s veličine moje.
4. Vika stoji ljudstva na gorama kao da je velik narod, vika i vreva carstva skupljenijeh naroda; Gospod nad vojskama pregleda vojsku ubojitu.
5. Dolaze iz daljne zemlje, s kraja nebesa, Gospod i oruđa srdnje njegove, da zatre svu zemlju.
6. Ridajte, jer je blizu dan Gospodnji; *doći će kao pustoš od Svemogućega. [*Jl 1, 15.]
7. Zato će svaka ruka klonuti, i svako srce čovječije rastopiti se.
8. I oni će se smesti, muke i bolovi spopašće ih, mučiće se kao porodilja, prepašće se jedan od drugoga, lica će im biti kao plamen.
9. Evo, ide dan Gospodnji ljuti s gnjevom i jarošću da obrati zemlju u pustoš, i grješnike da istrijebi iz nje.
10. Jer zvijezde nebeske i prilike nebeske neće pustiti svjetlosti svoje, sunce će *pomračiti o rođaju svom, i mjesec neće pustiti svjetlosti svoje. [*Jez 32, 7; Mt 24, 29.]
11. I pohodiću vaseljenu za zloću, i bezbožnike za bezakonje; i ukinuću razmetanje oholijeh, i ponos silnijeh oboriću.
12. Učiniću da će čovjek više vrijediti nego zlato čisto, više nego zlato Ofirsko.
13. Zato ću zatresti nebo, i zemlja će se pokrenuti sa svoga mjesta od jarosti Gospoda nad vojskama i u dan kad se raspali gnjev njegov.
14. I biće kao srna poplašena i kao stado kojega niko ne sabira; svak će gledati za svojim narodom, i svak će bježati u svoju zemlju.
15. Ko se god nađe, biće proboden, i koji se god skupe, poginuće od mača.
16. I djecu će im razmrskati na njihove oči, kuće će im oplijeniti i žene će im sramotiti.
17. Evo, ja ću podignuti na njih Mide, koji neće mariti za srebro, niti će zlata iskati.
18. Nego će iz lukova djecu ubijati, ni na plod u utrobi neće se smilovati, niti će djece žaliti oko njihovo.
19. I Vavilon, ures carstvima i dika slavi Haldejskoj, biće kao *Sodom i Gomora kad ih Bog zatre. [*1 Moj 19, 24, 25.]
20. Neće se u njemu živjeti niti će se ko naseliti od koljena do koljena, niti će Arapin razapeti u njemu šatora, niti će pastiri počivati onuda.
21. Nego će počivati ondje divlje zvijeri, i kuće će njihove biti pune velikih zmija, i ondje će nastavati sove, i aveti će skakati onuda.
22. I dovikivaće se buljine u pustijem kućama i zmajevi u dvorima veselijem. A doći će njegovo vrijeme, i blizu je, i dani njegovi neće se protegnuti.

14. Oslobođenje Izrailja i pobjedna pjesma zbog pogibli cara vavilonskoga. Predskazanje propasti Asiraca i Filistejaca.

1. Jer će se smilovati Gospod na Jakova, i *opet će izabrati Izrailja, i namjestiće ih u zemlji njihovoj, i prilijepiće se k njima došljaci i pridružiće se domu Jakovljevu. [*3ah 1, 17.]
2. Jer će ih uzeti narodi *i odvesti na mjesto njihovo, i naslijediće ih Izrailjci u zemlji Gospodnjoj da im budu sluge i sluškinje, i zarobiće one koji ih bjehu zarobili, i biće gospodari svojim nasilnicima. [*Is 49, 22.]
3. I kad te smiri Gospod od truda tvojega i muke, i od ljutoga ropstva u kom si robovao,
4. Tada ćeš izvoditi ovu priču o caru Vavilonskom i reći ćeš: Kako nesta nastojnika, nesta danka?
5. Slomi Gospod štap bezbožnicima, palicu vladaocima,
6. Koja je ljuto bila narode bez prestanka, i gnjevno vladala nad narodima, i gonila nemilice.
7. Sva zemlja počiva i mirna je; pjevaju iza glasa.
8. Vesele se s tebe i jele i kedri Livanski govoreći: Otkako si pao, ne dolazi niko da nas siječe.
9. Pakao dolje uskoleba se tebe radi da te srete kad dođeš, probudi ti mrtvace i sve knezove zemaljske, diže s prijestola njihovijeh sve careve narodne.
10. Svi će progovoriti i reći tebi: I ti li si iznemogao kao mi? Izjednačio se s nama?
11. Spusti se u pakao ponos tvoj, zveka psaltira tvojih; prostrti su poda te moljci, a crvi su ti pokrivač.
12. Kako pade s neba, zvijezdo Danice, kćeri zorina? Kako se obori na zemlju koji si gazio narode?
13. A govorio si u srcu svom: Izaći ću na nebo, više zvijezda Božijih podignuću prijesto svoj, i sješću na gori zbornoj na strani sjevernoj;
14. Izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se s Višnjim.
15. A ti se u pakao svrže, u dubinu grobnu.
16. Koji te vide pogledaće na te, i gledaće te govoreći: To li je onaj koji je tresao zemlju, koji je drmao carstva,
17. Koji je vaseljenu obraćao u pustinju, i gradove njezine raskopavao? Roblje svoje nije otpuštao kući?
18. Svi carevi narodni, svikoliki, leže slavno, svaki u svojoj kući.
19. A ti se izbaci iz groba svojega, kao gadna grana, kao haljina pobijenijeh, mačem pobodenijeh, koji slaze u jamu kamenu, kao pogažen strv.
20. Nećeš se združiti s njima pogrebom, jer si zemlju svoju zatro, narod si svoj ubio; neće se spominjati sjeme zlikovačko dok je vijeka.
21. Pripravite pokolj sinovima njegovijem *za bezakonje otaca njihovijeh da se ne podignu i ne naslijede zemlje i ne napune vaseljene gradovima. [*2 Moj 20, 5.]
22. Jer ću ustati na njih, govori Gospod nad vojskama, i zatrću ime Vavilonu i ostatak, i sina i unuka, govori Gospod.
23. I načiniću od njega stan ćukovima i jezera vodena, i omešću ga metlom pogibli, govori Gospod nad vojskama.
24. Zakle se Gospod nad vojskama govoreći: Doista, biće kako sam smislio, i kako sam naumio izvršiće se.
25. Potrću Asirca u zemlji svojoj, na gorama svojim izgaziću ga; tada će se skinuti s njih jaram njegov, i breme njegovo s pleća njihovijeh skinuće se.
26. To je namišljeno svoj zemlji, i to je ruka podignuta na sve narode.
27. Jer je Gospod nad vojskama naumio, ko će razbiti? I njegovu ruku podignutu ko će odvratiti?
28. Godine koje umrije car Ahaz bi objavljeno ovo breme:
29. Nemoj se radovati, zemljo Filistejska svakolika, što se slomi prut onoga koji te je bio; jer će iz korijena zmijinjega niknuti zmija vasilinska, i plod će mu biti zmaj ognjeni krilati.
30. I prvenci siromaški nahraniće se, i ubogi će počivati bez straha; a tvoj ću korijen umoriti glađu, i ostatak tvoj on će pobiti.
31. Ridajte, vrata; viči, grade; rastopila si se, sva zemljo Filistejska, jer sa sjevera ide dim i niko se neće osamiti u zborovima njegovijem.
32. I šta će se odgovoriti poslanicima narodnijem? Da je Gospod osnovao Sion i da će u nj utjecati nevoljnici naroda njegova.

15. Predskazanje propasti Moava.

1. Breme Moavu. Da, obnoć se raskopa Ar Moavski i propade; da, obnoć se raskopa Kir Moavski i propade.
2. Otide u dom i u Devon, na visine, da plače. Moav će ridati za Nevonom i za Medevom, sve će mu glave biti ćelave, svaka brada oskubena.
3. Po ulicama će njegovijem pripasivati kostrijet, na krovovima njegovijem i na ulicama njegovijem sve će ridati suze lijući.
4. I vikaće Esevon i Eleala, do Jase čuće im se glas; i vojnici će Moavski vikati, duša će se u svakom uzmučiti.
5. *Srce moje vapije za Moavom; bjegunci njegovi pobjegoše čak do Sigora kao junica trećakinja; jer će se ići uz brdo Luitsko plačući, i putem Oronaimskim razlijegaće se jauk. [*Is 16, 11.]
6. Jer će nestati voda Nimrimskih, jer će posahnuti bilje, nestaće trave, zeleni neće biti.
7. I zato što su ostavljali i što su čuvali odnijeće se na potok Arapski.
8. Jer će vika ići oko međa Moavskih, do Eglaima jauk njihov, i do Vir-Elima jauk njihov.
9. Jer će se voda Dimonska napuniti krvi; i još ću dometnuti Dimonu, na bjegunce Moavske i na ostatak zemaljski poslaću lavove.

16. Nastavak predskazanja o propasti Moava.

1. Šaljite *jaganjce gospodaru zemaljskom, † od Sele do pustinje, ka gori kćeri Sionske. [*2 car 3, 4; † 2 car 14, 7.]
2. Jer će biti kćeri Moavske na brodovima Arnonskim kao ptica koja luta, otjerana s gnijezda.
3. Učini vijeće, narode, načini sjen u podne kao noć, zakloni izagnane, nemoj izdati bjegunaca.
4. Neka kod tebe borave izgnani moji, Moave; budi im zaklon od pustošnika; jer će nestati nasilnika, prestaće pustošenje, istrijebiće se sa zemlje koji gaze druge.
5. I utvrdiće se prijesto milošću, i na njemu će sjedjeti jednako u šatoru Davidovu koji će suditi i tražiti što je pravo i biti brz da čini pravdu.
6. Čusmo za oholost Moava vrlo ponositoga, za ponos njegov i oholost i obijest njegovu; laži njegove neće biti tvrde.
7. Zato će ridati Moavac nad Moavcem, svi će ridati; nad temeljima Kir-Aresetskim uzdisaćete jer su razvaljeni.
8. I polja Esevonska posušiše se i čokot Sivamski; gospoda narodna potrše krasne loze njegove, koje dosezahu do Jazira i vijahu se po pustinji; odvode njegove pružahu se i prelažahu preko mora.
9. Zato ću plakati plačem Jazirskim za čokotom Sivamskim; zaljevaću te suzama svojim, Esevone i Elealo, jer pjesma o ljetini tvojoj i o žetvi tvojoj pade.
10. I nesta radosti i veselja s polja rodnoga, u vinogradima se ne pjeva ni podvikuje, vina u kacama ne gazi gazilac; učinih kraj pjesmama.
11. Zato utroba moja ječi kao gusle za Moavom, i srce moje za Kir-Eresom.
12. I kad se vidi da se umorio Moav na visini svojoj, ući će u svetinju svoju da se pomoli; ali ništa neće svršiti.
13. Ovo je riječ što reče Gospod za Moava davno.
14. A sada veli Gospod govoreći: Do tri godine, *kao što su godine najamničke, ološaće slava Moavova sa svijem mnoštvom njegovijem, i što ostane biće vrlo malo i nejako. [*Is 21, 16.]

17. Predskazanje o propasti Damaska i Izrailjevog carstva.

1. Breme *Damasku. Gle, Damask će se ukinuti da ne bude više grad, nego će biti gomila razvalina. [*Jer 49, 23; Am 1, 3.]
2. Gradovi Aroirski biće ostavljeni, biće za stada, te će u njima počivati, i niko ih neće plašiti.
3. Nestaće gradova Jefremovijeh i carstva u Damasku i ostatku Sirskom biće kao slava sinova Izrailjevijeh, veli Gospod nad vojskama.
4. I u taj će dan istančati slava Jakovljeva, i debelo tijelo njegovo omršaće.
5. Jer će biti kao kad žetelac sabira žito i rukom žanje klasje, i biće kao kad se kupi klasje u dolini Rafajskoj.
6. Ali će se ostaviti u njoj pabirci kao kad se otrese maslina, pa dvije-tri ostanu u vrhu, i četiri-pet na rodnijem granama, veli Gospod Bog Izrailjev.
7. U to će vrijeme čovjek pogledati na Tvorca svojega, i oči njegove gledaće na Sveca Izrailjeva;
8. A neće pogledati na oltare, djelo ruku svojih, niti će gledati na ono što su načinili prsti njegovi, ni na lugove ni na likove sunčane.
9. U to će vrijeme tvrdi gradovi njegovi biti kao ostavljen grm i ogranak, jer će se ostaviti radi sinova Izrailjevijeh, i biće pustoš.
10. Jer si zaboravio Boga spasenja svojega, i nijesi se sjećao stijene sile svoje; zato sadi krasne sadove i lozu stranu presađuj;
11. Danju radi da uzraste što posadiš, i jutrom gledaj da ti sjeme nikne; ali kad dođe do branja razgrabiće se, i ostaće ti ljuta žalost.
12. Teško mnoštvu velikih naroda, što buče kao što buče mora, i uzavrelijem narodima, kojih stoji vreva kao silnijeh voda;
13. Vreva stoji naroda kao velikih voda; ali će povikati na njih, i oni će pobjeći daleko, i biće gonjeni kao pljeva po brdima od vjetra i kao prah od vihora.
14. Uveče eto straha, i prije nego svane nema nikoga. To je dio onijeh koji nas gaze, i našljedstvo onijeh koji otimlju od nas.

18. Etiopska zemlja proslavlja Gospoda.

1. Teško zemlji koja sjen čini krilima s one strane rijeka Etiopskih;
2. Koja šalje poslanike preko mora, u lađama od site po vodama, govoreći: Idite, brzi glasnici, k narodu rasijanu i oplijenjenu, k narodu strašnu otkako je dosad, k narodu razmjerenu i pogaženu, kojemu zemlju raznose rijeke.
3. Svi koji živite na svijetu i stanujete na zemlji, kad se digne zastava na gorama, gledajte, i kad zatrubi truba, slušajte.
4. Jer ovako mi reče Gospod: Umiriću se i gledaću iz stana svojega, kao vrućina koja suši poslije dažda i kao rosan oblak o vrućini žetvenoj.
5. Jer prije berbe, kad napupe pupci i od cvijeta postane grozd i stane zreti, okresaće odvode kosijerom, i uzeće lozu i odsjeći.
6. Sve će se ostaviti pticama gorskim i zvijerima zemaljskim; i ptice će ljetovati na njima, a svakojake zvijeri zemaljske zimovaće.
7. *Tada će se donijeti dar Gospodu nad vojskama od naroda rasijanoga i oplijenjenoga, od naroda strašnoga otkako je dosad, od naroda razmjerenoga i pogaženoga, kojemu zemlju raznose rijeke, k mjestu imena Gospoda nad vojskama, ka gori Sionskoj. [*Ps 68, 31.]

19. Predskazanje o propasti Misira. Misir se udružuje sa Asirijom i Izrailjem da služi Gospodu.

1. Breme *Misiru. Gle, Gospod sjedeći na oblaku laku doći će u Misir; i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima. [*Jer 46, 13; Jez 29, 30; Mt 2, 14.]
2. I razdražiću Misirce jedne na druge, te će vojevati brat na brata i prijatelj na prijatelja, grad na grad, carstvo na carstvo.
3. I nestaće duha Misiru, i namjeru njegovu razbiću; tada će pitati svoje idole i opsjenare i vrače i gatare.
4. I predaću Misirce u ruke žestokim gospodarima, i ljut će car vladati njima, veli Gospod, Gospod nad vojskama.
5. I nestaće vode iz mora, i rijeka će presahnuti i zasušiti se.
6. I rijeke će oteći, opašće i presahnuti potoci Misirski, trska i sita posušiće se.
7. Trava kraj potoka, na ušću potoka, i svi usjevi kraj potoka posahnuće i nestaće ih i propašće.
8. I tužiće ribari i sjetovaće svi koji bacaju udicu, i koji razapinju mrežu po vodama zabrinuće se.
9. I stidjeće se koji rade od tankoga lana, i koji tkaju tanko bijelo platno.
10. I nasipi će mu se razvaliti, i koji zagrađuju ribnjake, svi će biti žalosna srca.
11. Doista, knezovi su Soanski bezumni, i savjet mudrijeh savjetnika Faraonovijeh lud je. Kako možete govoriti Faraonu: Ja sam sin mudrijeh, sin starijeh careva?
12. Gdje su? Gdje su mudraci tvoji? Neka ti kažu ako znadu što je naumio za Misir Gospod nad vojskama.
13. Poludješe knezovi Saonski; prevariše se knezovi Nofski; prelastiše Misir glave plemena njegovijeh.
14. *Gospod je izlio među njih duh prijevaran, te učiniše da posrće Misir u svijem poslovima kao što posrće pijan čovjek bljujući. [*1 car 22, 22; Is 29, 10.]
15. I neće biti djela u Misiru što bi učinila *glava ili rep, grana ili sita. [*Is 9, 14.]
16. Tada će biti Misirci kao žene; bojaće se i drhtati od ruke Gospoda nad vojskama kad zamahne na njih.
17. I zemlja će Judina biti strah Misiru; ko je se god opomene, prepašće se radi namjere Gospoda nad vojskama što je naumio suprot njemu.
18. U to će vrijeme biti pet gradova u zemlji Misirskoj koji će govoriti jezikom Hananskim i zaklinjati se Gospodom nad vojskama; jedan će se zvati grad Aheres.
19. U to će vrijeme biti oltar Gospodnji usred zemlje Misirske, i spomenik Gospodnji na međi njezinoj;
20. I biće znak i svjedočanstvo Gospodu nad vojskama, u zemlji Misirskoj. Kad stanu vikati ka Gospodu na nasilnike, on će im poslati spasitelja i kneza i izbaviće ih.
21. I biće poznat Gospod Misircima, i poznaće Misirci Gospoda u to vrijeme, i služiće mu žrtvama i darima, i zavjetovaće zavjete Gospodu, i izvršivaće.
22. Tako će Gospod udariti Misir, i udariv iscijeliće, jer će se obratiti ka Gospodu, umoliće mu se, i iscijeliće ih.
23. U to će vrijeme biti put iz Misira u Asirsku, i Asirac će ići u Misir i Misirac u Asirsku, i služiće Gospodu Misirci s Asircima.
24. U to će vrijeme Izrailj biti treći s Misircima i Asircima, i biće blagoslov posred zemlje.
25. Jer će ih blagosloviti Gospod nad vojskama govoreći: Da je blagosloven moj narod Misirski i Asirski, djelo ruku mojih, i našljedstvo moje Izrailj.

20. Predskazanje o pobjedama Asiraca nad Misirom i Etiopijom.

1. Godine koje dođe *Tartan na Azot, kad ga posla Sargon, car Asirski, te bi Azot i uze ga, [*2 car 18, 17.]
2. U to vrijeme reče Gospod preko Isaije, sina Amosova, govoreći: Idi, skini kostrijet sa sebe, i izuj obuću s nogu svojih. I učini tako i iđaše go i bos.
3. Tada reče Gospod: Kako ide sluga moj Isaija go i bos za znak i čudo što će biti do tri godine Misiru i Etiopskoj,
4. Tako će odvesti car Asirski u ropstvo Misirce i Etiopljane u sužanjstvo, djecu i starce, gole i bose i golijeh zadnjica, na sramotu Misircima.
5. I prepašće se i posramiće se od Etiopske, uzdanice svoje, i od Misira, ponosa svojega.
6. I reći će tada koji žive na ovom ostrvu: Gle, to je uzdanica naša, ka kojoj pritjecasmo za pomoć da se sačuvamo od cara Asirskoga; kako ćemo se izbaviti?

21. Novo predskazanje o propasti Vavilona, Dume (Edoma) i Arabije.

1. Breme pustinji na moru. Kao vihori koji prolaze na jug, tako će doći iz pustinje, iz zemlje strašne.
2. Ljuta utvara javi mi se. Nevjernik nevjeru čini, pustošnik pustoši; hodi, Elame; opkoli, Midijo! Svemu uzdisanju učiniću kraj.
3. Zato su bedra moja puna bola; muke me obuzeše kao kad se muči porodilja; zgurih se čujući, prepadoh se videći.
4. Srce mi se smete, groza me poduze; noć milina mojih pretvori mi se u strah.
5. Postavi sto, stražar neka straži; jedi, pij; ustajte knezovi, mažite štitove.
6. Jer ovako mi reče Gospod: Idi, postavi stražara da ti javi što vidi.
7. I vidje kola, i dva reda konjika; kola s magarcima i kola s kamilama; i pažaše dobro velikom pažnjom.
8. I povika kao lav: Gospodaru, ja stojim jednako na *straži danju, i stojim na straži po svu noć. [*Avak 2, 1.]
9. I evo, dođoše na kolima ljudi, u dva reda konjici. Tada povika i reče: *Pade, pade Vavilon, i svi rezani likovi bogova njegovijeh razbiše se o zemlju. [*Otk 18, 2.]
10. Vršaju moj, i pšenice gumna mojega! Što čuh od Gospoda nad vojskama, Boga Izrailjeva, javih vam.
11. *Breme Dumi. Viče k meni neko sa Sira: Stražaru! Šta bi noćas? Stražaru! Šta bi noćas? [*Jer 49, 7.]
12. Stražar reče: Doći će jutro, ali i noć; ako ćete tražiti, tražite, vratite se, dođite.
13. Breme Arapskoj. Po šumama u Arapskoj noćivaćete, putnici Dedanski!
14. Iznesite vode pred žedne, koji živite u zemlji Temi, sretite s hljebom bjegunca.
15. Jer će bježati od mača, od mača gologa, od luka zapetoga i od žestokoga boja.
16. Jer ovako mi reče Gospod: Za godinu, *kao što je godina najamnička, nestaće sve slave Kidarske. [*Is 16, 14.]
17. I što ostane hrabrijeh strijelaca sinova Kidarskih, biće malo; jer Gospod Bog Izrailjev reče.

22. Jerusalim opkoljen. Somna svrgnut. Elijakim na vlasti.

1. Breme Dolini viđenja. Što ti je te si sva izašla na krovove?
2. Grade puni vike i vreve, grade veseli! Tvoji pobijeni nijesu pobijeni mačem niti pogiboše u boju.
3. Glavari tvoji uzmakoše svikoliki, povezaše ih strijelci; što se god nađe tvojih, svi su povezani, ako i pobjegoše daleko.
4. Zato rekoh: Prođite me se, da plačem gorko; ne trudite se da me tješite za pogiblju kćeri naroda mojega.
5. Jer je ovo dan muke i potiranja i smetnje od Gospoda, Gospoda nad vojskama, u Dolini viđenja; obaliće zid, i vika će biti do gore.
6. I Elam uze Tul, s kolima ljudi i s konjicima, i Kir istače štit.
7. I krasne doline tvoje napuniše se kola, i konjici se namjestiše pred vratima.
8. I odastrije se zastirač Judin; i pogledao si u to vrijeme na oružje u *kući šumskoj. [*1 car 7, 2; 10, 17.]
9. I vidjeste da je mnogo proloma na gradu Davidovu, i sabraste vodu u Donjem jezeru.
10. I izbrojiste kuće Jerusalimske, i razvaliste kuće da utvrdite zid.
11. I načiniste jaz među dva zida za vodu iz staroga jezera; ali ne pogledaste na onoga koji je to učinio i ne obazreste se na onoga koji je to odavna spremio.
12. I zva vas Gospod nad vojskama u onaj dan da plačete i ridate i da skubete kose i pripašete kostrijet;
13. A gle, radost i veselje, ubijaju goveda, kolju ovce, jedu meso i piju vino govoreći: *Jedimo i pijmo, jer ćemo sjutra umrijeti. [*1 Kor 15, 32.]
14. Ali Gospod nad vojskama javi mi: Neće vam se oprostiti ovo bezakonje do smrti, veli Gospod, Gospod nad vojskama.
15. Ovako veli Gospod, Gospod nad vojskama: Idi k onomu rizničaru, k *Somni, upravitelju dvorskom, [*Is 36, 3.]
16. I reci mu: Šta ćeš ti tu? I ko ti je tu? Te si tu istesao sebi grob? Istesao si sebi grob na visoku mjestu i spremio si sebi stan u kamenu.
17. Evo, čovječe, Gospod će te baciti daleko i zatrpaće te.
18. Zavitlaće te i hititi kao loptu u zemlju prostranu; ondje ćeš umrijeti i ondje će biti kola slave tvoje, sramoto domu gospodara svojega;
19. I svrći ću te s mjesta tvojega, i istjeraću te iz službe tvoje.
20. I u to vrijeme pozvaću slugu svojega Elijakima, sina Helkijina;
21. I obući ću mu tvoju haljinu, i tvojim ću ga pojasom opasati, i tvoju ću mu vlast dati u ruku, i biće otac Jerusalimljanima i domu Judinu.
22. I metnuću mu ključ od doma Davidova na rame: Kad on *otvori, neće niko zatvoriti, i kad on zatvori, neće niko otvoriti. [*Otk 3, 7.]
23. I kao klin uglaviću ga na tvrdu mjestu, i biće prijesto slave domu oca svojega;
24. I o njemu će se vješati sva slava doma oca njegova, sinova i unuka, svakojaki sudovi, i najmanji, i čaše i mjehovi.
25. U to vrijeme, veli Gospod nad vojskama, pomjeriće se klin uglavljeni na tvrdom mjestu, i izvadiće se i pašće, i teža što je na njemu propašće; jer Gospod reče.

23. Sud nad Tirom i Sidonom.

1. Breme *Tiru. Ridajte lađe Tarsiske, jer je raskopan, da nema kuće niti ko dolazi. Iz zemlje Kitimske javi im se. [*Jez 26, 27.]
2. Umuknite koji živite na ostrvu, koje trgovci Sidonski pomorci puniše.
3. I dohodi mu bijahu po velikim vodama sjeme Siorsko, žetva s rijeke, i bješe trg narodima.
4. Stidi se, Sidone, jer govori more, sila morska veli: Ne mučim se porođajem, ne rađam, ne odgajam momaka, ne podižem djevojaka.
5. Kao što se ožalostiše kad čuše za Misir, tako će se ožalostiti kad čuju za Tir.
6. Idite u Tarsis, ridajte ostrvljani!
7. Je li to vaš veseli grad kojega je starina od davnina? Njegove će ga noge zanijeti daleko u tuđinstvo.
8. Ko je to smislio na Tir, koji razdavaše vijence, čiji trgovci bjehu knezovi, i prekupci slavni na zemlji?
9. Gospod je nad vojskama to smislio, da osramoti ponos svake slave i da poništi sve slavne na zemlji.
10. Prijeđi preko zemlje svoje kao potok, kćeri Tarsiska; nema više pojasa.
11. Ruku svoju podiže na more, zadrma carstva; Gospod je zapovjedio za Hanan da se raskopaju gradovi njegovi.
12. I veli: Nećeš se više veseliti, osramoćena djevojko, kćeri Sidonska. Ustani, idi u Kitim, ni ondje nećeš imati mira.
13. Eto, zemlje Haldejske; toga naroda nije bilo; Asur je osnova za one koji življahu u pustinjama, podigoše kule u njoj, pogradiše dvorove; i obrati se u razvaline.
14. Ridajte lađe Tarsiske, jer je raskopan vaš grad.
15. I tada će Tir biti zarobljen sedamdeset godina, za vijek jednoga cara, a poslije sedamdeset godina pjevaće se Tiru kao kurvi:
16. Uzmi gusle, idi po gradu, zaboravljena kurvo; dobro udaraj, pjevaj i popijevaj, eda bi te se opet opomenuli.
17. Jer poslije sedamdeset godina Gospod će pohoditi Tir, a on će se vratiti na kurvarsku zaslugu svoju, i kurvaće se sa svijem carstvima na zemlji.
18. Ali će trgovina njegova i zasluga njegova biti posvećena Gospodu, neće se ostavljati ni čuvati, nego će trgovina njegova biti onima koji nastavaju pred Gospodom da jedu do sitosti i imaju odijelo dobro.

24. Budući Božiji sud zemlji. Otkrivenje slave Božije na gori Sionu.

1. Gle, Gospod će isprazniti zemlju i opustiti je, prevrnuće je i rasijaće stanovnike njezine.
2. I biće sveštenik kao narod, gospodar kao sluga, gospođa kao sluškinja, prodavac kao kupac, koji daje u zajam kao koji uzima u zajam, koji uzima dobit kao koji daje.
3. Sasvijem će se isprazniti zemlja, i sasvijem će se oplijeniti. Jer Gospod reče ovu riječ.
4. Tužiće zemlja i opasti, iznemoći će vaseljena i opasti; iznemoći će glavari naroda zemaljskoga.
5. Jer se zemlja oskvrni pod stanovnicima svojim, jer prestupiše zakone, izmijeniše uredbe, raskidoše zavjet vječni.
6. Zato će prokletstvo proždrijeti zemlju, i zatrće se stanovnici njezini; zato će izgorjeti stanovnici zemaljski, i malo će ljudi ostati.
7. *Tužiće vino, uvenuće loza vinova, uzdisaće svi koji su vesela srca. [*Jl 1, 12.]
8. *Prestaće veselje uz bubnje, nestaće graje onijeh koji se vesele, prestaće veselje uz gusle. [*Jer 7, 34; 16, 9.]
9. Neće piti vina uz pjesme, ogrknuće silovito piće onima koji ga piju.
10. Razbiće se pusti grad, zatvorene će biti sve kuće da niko ne ulazi.
11. Tužnjava će biti po ulicama radi vina, proći će svako veselje, otići će radost zemaljska.
12. Pustoš će ostati u gradu, i vrata će se razvaliti.
13. Jer će biti u zemlji i u narodima *kao kad se oberu masline, i kao kad se paljetkuje poslije berbe. [*Is 17, 6.]
14. Ovi će podignuti glas svoj i pjevaće radi veličanstva Gospodnjega, podvikivaće od mora.
15. Zato slavite Gospoda u dolinama, na ostrvima morskim ime Gospoda Boga Izrailjeva.
16. S kraja zemlje čusmo pjesme u slavu pravednome; ali rekoh: Ološah! Ološah! Teško meni! Nevjernici nevjeru čine, baš nevjernici nevjeru čine.
17. Strahota i jama i zamka pred tobom je, stanovniče zemaljski!
18. I ko uteče čuvši za strahotu, pašće u jamu; a ko ižljeze iz jame, uhvatiće se u zamku; jer će se ustave na visini otvoriti i zatrešće se temelji zemlji.
19. Sva će se zemlja razbiti, sva će se zemlja raspasti, sva će se zemlja uskolebati.
20. Sva će se zemlja *ljuljati kao pijan čovjek, i premjestiće se kao koliba, jer će joj otežati bezakonje njezino, te će pasti i neće više ustati. [*Is 19, 14.]
21. I u to će vrijeme pohoditi Gospod na visini vojsku visoku i na zemlji sve careve zemaljske.
22. I skupiće se kao što se skupljaju sužnji u jamu, i biće zatvoreni u tamnicu, i poslije mnogo vremena biće pohođeni.
23. I *posramiće se mjesec i sunce će se zastidjeti kad Gospod nad vojskama stane carovati na gori Sionu i u Jerusalimu, i pred starješinama svojim proslavi se. [*Is 60, 19.]

25. Zahvalna pjesma izbavljenih poslije Božijeg suda.

1. Gospode, ti si Bog moj, uzvišavaću te, slaviću ime tvoje, jer si učinio čudesa; namjere tvoje od starine vjera su i istina.
2. Jer si od grada načinio gomilu, i od tvrdoga grada zidine; od grada dvor za strance, dovijeka se neće sagraditi.
3. Zato će te slaviti narod silan, grad strašnijeh naroda bojaće te se.
4. Jer si bio krjepost ubogome, krjepost siromahu u nevolji njegovoj, *utočište od poplave, zaklon od žege, jer je gnjev nasilnički kao poplava koja obaljuje zid. [*Is 4, 6.]
5. Vrevu inostranaca prekinuo si kao pripeku na suhu mjestu; kao pripeka sjenom od oblaka, tako se pjevanje nasilnika prekide.
6. I Gospod će nad vojskama učiniti svijem narodima na ovoj gori gozbu od pretila mesa, gozbu od čista vina, od pretila mesa s moždanima, od vina bez taloga.
7. I pokvariće na ovoj gori zastirač kojim su zastrti svi narodi, i pokrivač kojim su pokriveni svi narodi.
8. *Uništiće smrt zauvijek, i † utrće Gospod Gospod suze sa svakoga lica, i sramotu naroda svojega ukinuće sa sve zemlje; jer Gospod reče. [*1 Kor 15, 54; † Otk 7, 17.]
9. I reći će se u ono vrijeme: Gle, ovo je Bog naš, njega čekasmo, i spašće nas; ovo je Gospod, njega čekasmo; radovaćemo se i veselićemo se za spasenje njegovo.
10. Jer će ruka Gospodnja počinuti na ovoj gori, a Moav će se izgaziti na svom mjestu kao što se gazi slama za gnoj.
11. I razmahnuće rukama svojim sred njega, kao što razmahuje plivač da pliva, i oboriće oholost njegovu mišicama ruku svojih.
12. I grad i visoke zidove tvoje sniziće, oboriće, baciće na zemlju u prah.

26. Pjesma narodna u slavu Boga i uzdanje u Boga.

1. Tada će se pjevati ova pjesma u zemlji Judinoj: Imamo tvrd grad; *zidovi su i opkop spasenje. [*Is 60, 18.]
2. *Otvorite vrata da uđe narod pravedni, koji drži vjeru. [*Ps 118, 19.]
3. Ko se tebe drži, čuvaš ga jednako u miru, jer se u tebe uzda.
4. Uzdajte se u Gospoda dovijeka, jer je Gospod Gospod vječna stijena.
5. Jer ponižuje one koji nastavaju na visini, grad visoki obara, obara ga na zemlju, obraća ga u prah.
6. Te ga gazi noga, noge ubogih, stopala nevoljnijeh.
7. Put je pravedniku prav, ti ravniš stazu pravednome.
8. I na putu sudova tvojih, Gospode, čekamo te; tvoje ime i tvoj spomen žudi duša.
9. Dušom svojom žudim tebe noću, i duhom svojim što je u meni tražim te jutrom; jer kad su sudovi tvoji na zemlji, uče se pravdi koji žive u vaseljeni.
10. Ako se i pomiluje bezbožnik, ne uči se pravdi, u zemlji najpravednijoj čini bezakonje i ne gleda na veličanstvo Gospodnje.
11. Gospode, ruka je tvoja visoko podignuta, a oni ne vide; vidjeće i posramiće se od revnosti za narod, i oganj će proždrijeti neprijatelje tvoje.
12. Gospode, nama ćeš dati mir, jer sva djela naša ti si nam učinio.
13. Gospode Bože naš, gospodariše nad nama gospodari drugi osim tebe, ali samo tobom pominjemo ime tvoje.
14. Pomriješe, neće oživjeti, mrtvi budući neće ustati, jer si ih ti pohodio i istrijebio, zatro svaki spomen njihov.
15. Gospode, umnožio si narod, umnožio si narod i proslavio si se, ali si ih zagnao na sve krajeve zemaljske.
16. Gospode, *u nevolji tražiše te, izlivaše pokornu molitvu kad si ih karao. [*Os 5, 15.]
17. Kao *trudna žena kad hoće da se porodi pa se muči i viče od bola, takvi bijasmo mi pred tobom, Gospode! [*Jn 16, 21.]
18. Zatrudnjesmo, mučismo se da rodimo, i kao da rodismo vjetar, nikako ne pomogosmo zemlji, niti padoše koji žive u vaseljeni.
19. *Oživjeće mrtvi tvoji, i moje će mrtvo tijelo ustati. Probudite se i pjevajte koji stanujete u prahu; jer je tvoja rosa, rosa na travi, i zemlja će izmetnuti mrtvace. [*Jez 37, 1 i dalje.]
20. Hajde narode moj, uđi u klijeti svoje, i zaključaj vrata svoja za sobom, prikrij se začas, dokle prođe gnjev.
21. Jer, gle, Gospod izlazi iz mjesta svojega da pohodi stanovnike zemaljske za bezakonje njihovo, i zemlja će otkriti krvi svoje, niti će više pokrivati pobijenijeh svojih.

27. Poniženje svetskih sila, sabiranje sinova Izrailjevih.

1. Tada će Gospod pokarati mačem svojim ljutijem i velikim i jakim levijatana, prugu zmiju, i levijatana, krivuljastu zmiju, i ubiće zmaja koji je u moru.
2. Tada *pjevajte o vinogradu koji rađa crvenijem vinom: [*Is 5, 1.]
3. Ja Gospod čuvam ga, u svako doba zaljevaju ga; dan noć čuvaću ga da ga ko ne ošteti.
4. Nema gnjeva u mene; ko će staviti u boj nasuprot meni čkalj i trnje? Ja ću pogaziti i spaliti sve.
5. Ili neka se uhvati za silu moju da učini mir sa mnom; učiniće mir sa mnom.
6. Jednom će se *ukorijeniti Jakov, procvjetaće i uzrasti Izrailj, i napuniće vaseljenu plodom. [*Is 37, 31.]
7. Je li ga udario onako kako je udario one koji njega udaraše? Je li ga ubio onako kako su ubijeni oni koje je ubio?
8. *S mjerom ga je karao, kad ga je odbacio, kad ga je odnio silnijem vjetrom svojim istočnijem. [*Jer 30, 11.]
9. Zato će se tijem očistiti bezakonje Jakovljevo i to će biti sva korist što će se uzeti grijeh njegov kad sve kamenje oltarno razmetne kao razdrobljeno krečno kamenje i ne bude više gajeva ni sunčanijeh likova,
10. Jer će tvrdi grad opustjeti i biće stan ostavljen i zanemaren kao pustinja; ondje će pasti tele i ondje će lijegati, i poješće mu grane.
11. Kad se posuše grane, polomiće se; žene će dolaziti i ložiti ih na oganj. Jer je narod nerazuman; zato ga neće žaliti koji ga je stvorio, i koji ga je sazdao neće se smilovati na nj.
12. U to će vrijeme Gospod ovijati od obale rijeke do potoka Misirskoga, a vi, sinovi Izrailjevi, sabraćete se jedan po jedan.
13. I tada će se zatrubiti u veliku trubu, i koji se bjehu izgubili u zemlji Asirskoj i koji bijahu izagnani u zemlju Misirsku, doći će i klanjaće se Gospodu na svetoj gori u Jerusalimu.

28. Sud Jefremu i Samariji. Skupocjen kamen od ugla u Sionu.

1. Teško gizdavome vijencu pijanica Jefremovijeh, uvelom cvijetu krasnoga nakita njihova, koji su uvrh rodnoga dola, pijani od vina!
2. Gle, u Gospoda ima neko jak i silan kao pljusak od grada, kao oluja koja sve lomi, kao poplava silne vode kad navali, oboriće sve na zemlju rukom.
3. Nogama će se izgaziti gizdavi vijenac, pijanice Jefremove.
4. I uveli cvijet krasnoga nakita njihova, što je uvrh rodnoga dola, biće kao voće uzrelo prije ljeta, koje čim ko vidi, uzme u ruku i pojede.
5. U ono će vrijeme Gospod nad vojskama biti slavna kruna i dičan vijenac ostatku naroda svojega,
6. I duh suda onome koji sjedi da sudi, i sila onima koji uzbijaju boj do vrata.
7. Ali se i oni zanose od vina, i posrću od silovita pića. Sveštenik i prorok zanose se od silovita pića, osvojilo ih je vino, posrću od silovita pića, zanose se u prorokovanju, spotiču se u suđenju.
8. Jer su svi stolovi puni bljuvotine i nečistote, nema mjesta čista.
9. Koga će učiti mudrosti, i koga će uputiti da razumije nauku? Djecu, kojoj se ne daje više mlijeko, koja su odbijena od sise?
10. Jer zapovijest po zapovijest, zapovijest po zapovijest, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, ovdje malo, ondje malo davaše se.
11. Zato će *nerazumljivom besjedom i tuđim jezikom govoriti tome narodu; [*1 Kor 14, 21.]
12. Jer im reče: Ovo je počinak, ostavite umorna da počine; ovo je odmor; ali ne htješe poslušati.
13. I biće im riječ Gospodnja, zapovijest po zapovijest, zapovijest po zapovijest, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje, da idu i padaju nauznako i razbiju se, i da se zapletu u zamke i uhvate.
14. Zato slušajte riječ Gospodnju, ljudi podsmjevači, koji vladate narodom što je u Jerusalimu.
15. Što rekoste: Uhvatismo vjeru sa smrću, i ugovorismo s grobom; kad zađe bič kao povodanj, neće nas dohvatiti, jer od laži načinismo sebi utočište, i za prijevaru zaklonismo se;
16. Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja mećem u Sionu *Kamen, Kamen izabran, Kamen od ugla, skupocjen, temelj tvrd; ko vjeruje neće se plašiti. [*Ps 118, 22; Rim 9, 33; 10, 11; 1 Pet 2, 6.]
17. I izvršiću sud po pravilu i pravdu po mjerilima; i grad će potrti lažno utočište i voda će potopiti zaklon.
18. I vjera vaša sa smrću uništiće se, i ugovor vaš s grobom neće ostati, a kad zađe bič kao povodanj, potlačiće vas.
19. Čim zađe, odnijeće vas, jer će zalaziti svako jutro, danju i noću, i kad se čuje vika, biće sam strah.
20. Jer će odar biti kratak da se čovjek ne može pružiti, i pokrivač uzak da se ne može umotati.
21. Jer će Gospod ustati kao na gori *Ferasimu, razgnjeviće se kao u dolu † Gavaonskom, da učini djelo svoje, neobično djelo svoje, da svrši posao svoj, neobičan posao svoj. [*2 Sam 5, 20; † 1 dn 14, 16.]
22. Nemojte se, dakle, više podsmijevati da ne postanu jači okovi vaši, jer čuh od Gospoda Gospoda nad vojskama *pogibao određenu svoj zemlji. [*Is 10, 22, 23.]
23. Slušajte i čujte glas moj, pazite i čujte besjedu moju.
24. Ore li orač svaki dan da posije? Ili brazdi i povlači njivu svoju?
25. Kad poravni ozgo, ne sije li grahor i kim? I ne meće li pšenicu na najbolje mjesto, i ječam na zgodno mjesto, i krupnik na njegovo mjesto?
26. I Bog ga njegov uči i upućuje kako će raditi.
27. Jer se grahor ne vrše branom, niti se točak kolski obrće po kimu, nego se cijepom mlati grahor i kim prutom.
28. Pšenica se vrše, ali neće jednako vrijeći niti će je satrti točkom kolskim na zupcima razdrobiti.
29. I to dolazi od Gospoda nad vojskama, koji je divan u savjetu, velik u mudrosti.

29. Jerusalim će biti opkoljen i potom izbavljen. Narod će zaslijepiti. Čudesna promjena.

1. Teško Arilu, Arilu, gradu gdje je stajao David. Dodajte godinu na godinu, neka kolju žrtve praznične.
2. Ali ću pritijesniti Arila, i biće žalost i tuga, jer će mi biti kao Aril.
3. Jer ću te opkoliti vojskom, i stegnuću te opkopima i podignuću suprot tebi kule.
4. Te ćeš oboren govoriti sa zemlje i iz praha ćeš mucati, i glas će ti biti sa zemlje kao u bajača i iz praha ćeš šapćući govoriti.
5. A mnoštvo neprijatelja tvojih biće kao sitan prah i mnoštvo nasilnika kao pljeva kad se razmeće; i to će biti začas, iznenada.
6. *Gospod nad vojskama pohodiće ga gromom i trusom i hukom velikom, vihorom i burom i plamenom ognjenijem koji proždire. [*Is 30, 30.]
7. I mnoštvo svijeh naroda koji vojuju na Aril i svi koji udaraju na nj i na zidove njegove i koji ga pritješnjuju, biće kao utvara noćna u snu.
8. Biće kao kad gladan sni da jede, pa kad se probudi a duša mu prazna; ili kad sni žedan da pije, pa kad se probudi, a on iznemogao i duša mu žedna; tako će biti mnoštvo svijeh naroda što vojuju na goru Sionsku.
9. Stanite i čudite se; vapijte i vičite: Pijani su, ali ne od vina; posrću, ali ne od silovita pića.
10. *Jer je Gospod izlio na vas duh tvrdoga sna i zatvorio vam oči, oslijepio proroke i † vidioce, glavare vaše. [*Rim 11, 8; † Is 6, 10.]
11. I svaka utvara biće vam kao riječi u zapečaćenoj knjizi, koju dadu čovjeku koji zna čitati govoreći: Čitaj to; a on reče: Ne mogu, jer je zapečaćeno.
12. Ili da dadu knjigu onom koji ne zna čitati govoreći: Čitaj to; a on reče: Ne znam čitati.
13. Zato reče Gospod: *Što se ovaj narod približuje ustima svojima i usnama svojim poštuje me, a srce im daleko stoji od mene, i strah kojim me se boje zapovijest je ljudska kojoj su naučeni, [*Mt 15, 8, 9.]
14. Zato ću, evo, još raditi čudesno s tijem narodom, čudesno i divno, i *mudrost mudrijeh njegovijeh poginuće i razuma razumnijeh nestaće. [*1 Kor 1, 19.]
15. Teško onima koji duboko sakrivaju od Gospoda namjeru, koji rade u mraku i govore: Ko nas vidi? I ko nas zna?
16. Naopake misli vaše nijesu li kao kal lončarski? *Govori li djelo za onoga koji ga je načinio: Nije me načinio? I lonac govori li za onoga koji ga je načinio: Ne razumije? [*Is 45, 9.]
17. Neće li se doskora i *Livan pretvoriti u polje, i polje se uzimati za šumu? [*Is 32, 15.]
18. I *u taj će dan gluhi čuti riječi u knjizi, i iz tame i mraka vidjeće oči slijepijeh. [*Is 35, 5.]
19. I krotki će se veoma radovati u Gospodu, i ništi između ljudi veseliće se sa sveca Izrailjeva.
20. Jer nasilnika neće biti, i nestaće podsmjevača, i istrijebiće se svi koji gledaju da čine bezakonje.
21. Koji okrivljuje čovjeka za riječ, i *meću zamku onome koji kara na vratima, i obaraju pravednoga lažju. [*Am 5, 10.]
22. Zato Gospod, koji je otkupio Avrama, ovako govori za dom Jakovljev: Neće se više Jakov postidjeti, niti će mu lice poblijedjeti.
23. Jer kad vidi usred sebe djecu svoju, djelo ruku mojih, tada će oni svetiti ime moje, svetiće Sveca Jakovljeva i bojaće se Boga Izrailjeva.
24. I koji lutaju duhom orazumiće se, i vikači će primiti nauku.

30. Teško onima koji pobjegnu u Misir! Blago onima koji se uzdaju u Gospoda! Sud Asiriji.

1. Teško sinovima odmetnicima, govori Gospod, koji sastavljaju namjere koje nijesu od mene, zaklanjaju se za zaklon koji nije od moga duha, da domeću grijeh na grijeh;
2. Koji slaze u Misir ne pitajući šta ću ja reći, da se ukrijepe silom Faraonovom i da se zaklone pod sjenom Misirskim.
3. Jer će vam sila Faraonova biti na sramotu, i zaklon pod sjenom Misirskim na porugu.
4. Jer knezovi njegovi biše u Soanu, i poslanici njegovi dođoše u Hanes.
5. Ali će se svi posramiti s naroda koji im neće pomoći, niti će im biti na korist ni na dobit, nego na sramotu i na porugu.
6. Tovar će biti na stoci južnoj: U zemlju gdje je nevolja i muka, gdje su lavovi i lavići, guje i zmajevi ognjeni krilati, odnijeće blago svoje magarcima na ramenima i bogatstvo svoje kamilama na grbama, k narodu koji neće pomoći.
7. Jer će Misirci uzalud i naprazno pomagati; zato vičem o tom: Jačina im je da sjede s mirom.
8. Sada idi, napiši ovo pred njima na daščicu, napiši u knjigu, da ostane za vremena koja će doći, dovijeka:
9. Oni su narod nepokoran, sinovi lažljivi, sinovi koji neće da slušaju zakona Gospodnjega;
10. Koji govore vidiocima: Nemojte viđati, i prorocima: Nemojte nam prorokovati što je pravo, govorite nam mile stvari, prorokujte prijevaru;
11. Svrnite s puta, odstupite od staze, neka nestane ispred nas sveca Izrailjeva.
12. Zato ovako veli Svetac Izrailjev: Kad odbacujete ovu riječ, i uzdate se u prijevaru i opačinu i na nju se oslanjate,
13. Zato će vam to bezakonje biti kao pukotina u zidu koji hoće da padne, koja izdigne zid visoko, te se naglo ujedanput obori.
14. I razbiće ga kao što se razbija razbijen sud lončarski, ne žali se, te se ne nađe ni crijepa kad se razbije da uzmeš oganj s ognjišta ili da zahvatiš vode iz jame.
15. Jer ovako govori Gospod Gospod, svetac Izrailjev: Ako se povratite i budete mirni, izbavićete se, u miru i uzdanju biće sila viša; ali vi nećete.
16. Nego govorite: Ne; nego ćemo na konjma pobjeći. Zato ćete bježati. Pojahaćemo brze konje. Zato će biti brži koji će vas tjerati.
17. Bježaće vas tisuća kad jedan poviče; kad poviču petorica, bježaćete svi, dokle ne ostanete kao okresano drvo navrh gore i kao zastava na humu.
18. A zato čeka Gospod da se smiluje na vas, i zato će se uzvisiti da vas pomiluje; jer je Gospod pravedan Bog; blago svjema koji ga čekaju.
19. Jer će narod nastavati u Sionu, u Jerusalimu; nećeš više plakati, doista će te pomilovati kad povičeš; čim te čuje, odazvaće ti se.
20. Premda će vam Gospod dati hljeba tužnoga i vode nevoljničke; ali ti se više neće uzimati učitelji tvoji, nego će oči tvoje gledati učitelje tvoje,
21. I uši će tvoje slušati riječ iza tebe gdje govori: To je put, idite njim, ako biste svrnuli nadesno ili nalijevo.
22. I *oprznićete posrebrene likove svoje rezane i zlatno odijelo likova livenijeh, i bacićete ih kao nečistotu, i reći ćeš im: Odlazite. [*Is 2, 20.]
23. I daće dažd sjemenu tvojemu koje posiješ na njivi, i hljeb od roda zemaljskoga biće obilat i sit; tada će stoka tvoja pasti na paši prostranoj.
24. Volovi i magarci, što rade zemlju, ješće čistu zob ovijanu lopatom i rešetom.
25. I na svakoj gori visokoj i na svakom humu visokom biće izvori i potoci, kad bude pokolj veliki, kad popadaju kule.
26. I svjetlost će mjesečna biti kao svjetlost sunčana, a svjetlost će sunčana biti sedam puta veća, kao svjetlost od sedam dana, kad Gospod zavije ulom narodu svojemu i iscijeli rane koje mu je zadao.
27. Gle, ime Gospodnje ide izdaleka, gnjev njegov gori i vrlo je težak; usne su mu pune ljutine i jezik mu je kao oganj koji sažiže.
28. A duh mu je kao potok koji plavi i dopire do grla, da rasije narode da otidu u ništa, i biće u čeljustima narodima uzda koja će ih goniti da lutaju.
29. Pjevaćete kao noću uoči praznika, i veselićete se od srca kao onaj koji ide sa sviralom na goru Gospodnju, k stijeni Izrailjevoj,
30. *I Gospod će pustiti da se čuje slava glasa njegova, i pokazaće kako maše rukom svojom s ljutijem gnjevom i plamenom ognjenijem koji proždire, s raspom i sa silnijem daždem i s gradom. [*Is 29, 6.]
31. Jer će se od glasa Gospodnjega prepasti Asirac, koji je bio palicom.
32. I kuda god prođe palica pouzdana, kojom će Gospod navaliti na nj, biće bubnji i gusle, i ratovima žestokim ratovaće na njih.
33. Jer je već pripravljen Tofet, i samom caru pripravljen je, načinio je dubok i širok; mjesta, ognja i drva ima mnogo; dah Gospodnji kao potok sumporni upaliće ga.

31. Slaba pomoć od Misira. Božija pomoć u borbi sa Asircima.

1. Teško onima *koji idu u Misir za pomoć, koji se oslanjaju na konje, i uzdaju se u kola što ih je mnogo, i u konjike što ih je veliko mnoštvo, a ne gledaju na Sveca Izrailjeva i ne traže Gospoda. [*Is 30, 2.]
2. Ali je i on mudar, i navući će zlo, i *neće poreći svoje riječi, nego će ustati na dom nevaljalijeh ljudi i na one koji pomažu onima koji čine bezakonje. [*4 Moj 23, 19.]
3. A Misirci su ljudi a ne Bog, i konji su njihovi tijelo a ne duh; i zato će Gospod mahnuti rukom svojom, te će pasti pomagač, pašće i onaj kome pomaže, i svi će zajedno poginuti.
4. Jer ovako mi reče Gospod: Kao što lav i lavić riče nad lovom svojim, i ako se i sviče na nj mnoštvo pastira, on se ne plaši od vike njihove niti se pokorava na buku njihovu, tako će Gospod nad vojskama sići da vojuje za goru Sionsku i za hum njezin.
5. *Kao ptice krilima Gospod će nad vojskama zaklanjati Jerusalim, i zaklanjajući izbaviće, i oblazeći sačuvaće. [*5 Moj 32, 11.]
6. Vratite se k njemu, od kojega se sasvijem odvrgoste, sinovi Izrailjevi!
7. Jer će u onaj dan svaki *odbaciti idole svoje srebrne, i zlatne svoje idole, koje vam ruke vaše načiniše na grijeh. [*Is 2, 20.]
8. I Asirac će *pasti od mača ne čovječijega, i mač ne čovječji poješće ga, i bježaće ispred mača, i mladići će njegovi plaćati danak. [*Is 37, 36.]
9. I stijena će njegova proći od straha, i knezovi će se njegovi prepasti od zastave, veli Gospod, čiji je oganj na Sionu i peć u Jerusalimu.

32. Buduće Carstvo pravde. Istinska bezbjednost duhom sa visine.

1. Evo car će carovati pravo i knezovi će *vladati po pravdi. [*Jer 23, 5.]
2. I čovjek će biti kao zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjen od velike stijene u zemlji sasušenoj.
3. I oči onijeh koji vide neće biti zaslijepljene, i uši onijeh koji čuju slušaće.
4. I srce nerazumnijeh razumjeće mudrost, i jezik mutavijeh govoriće brzo i razgovijetno.
5. Nevaljalac se neće više zvati knez, niti će se tvrdica nazivati podašnijem.
6. Jer nevaljalac o nevaljalstvu govori, i srce njegovo gradi bezakonje, radeći licemjerno i govoreći na Boga laž, da isprazni dušu gladnomu i napoj žednomu da uzme.
7. I sprave tvrdičine zle su; smišlja lukavštine da zatre nište riječima lažnijem i kad siromah govori pravo.
8. Ali knez smišlja kneževski, i ustaje da radi kneževski.
9. Ustanite, žene mirne, slušajte glas moj; kćeri bezbrižne, čujte riječi moje.
10. Za mnogo godina bićete u smetnji, vi bezbrižne; jer neće biti berbe, i sabiranje neće doći.
11. Strašite se, vi mirne; drhtite, vi bezbrižne, svucite se, budite gole, i pripašite oko sebe kostrijet,
12. Bijući se u prsi za lijepijem njivama, za rodnijem čokotima.
13. Trnje i čkalj niknuće na zemlji naroda mojega, i po svijem kućama veselijem, u gradu veselom.
14. Jer će se dvorovi ostaviti, vreve gradske nestaće; kule i stražare postaće pećine dovijeka, radost divljim magarcima i paša stadima,
15. Dokle se ne izlije na nas duh s visine i *pustinja postane njiva, a njiva se stane uzimati za šumu. [*Is 29, 17.]
16. Tada će sud stanovati u pustinji, i pravda će stajati na njivi.
17. I mir će biti djelo pravde, što će pravda učiniti biće pokoj i bezbrižnost dovijeka.
18. I moj će narod sjedjeti u mirnu stanu i u šatorima pouzdanijem na počivalištima tihim.
19. Ali će grad pasti na šumu, i grad će se vrlo sniziti.
20. Blago vama koji sijete pokraj svake vode, i puštate volove i magarce.

33. Narodu Božijemu, koji jadikuje, obećava se propast neprijatelja, grješnicima na strah, a vjernima na radost.

1. Teško tebi koji pustošiš a tebe ne pustoše, i koji činiš nevjeru a tebi se ne čini nevjera; kad prestaneš pustošiti, bićeš opustošen, kad prestaneš činiti nevjeru, činiće ti se nevjera.
2. Gospode, smiluj se na nas, tebe čekamo; budi im mišica svako jutro, i spasenje naše u nevolji.
3. Narodi pobjegoše od jake vike, rasijaše se narodi što se ti podiže.
4. I pokupiće se plijen vaš kao što se kupe gusjenice, skočiće na nj kao što skaču skakavci.
5. Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini; napuniće Sion suda i pravde.
6. I tvrđa vremena tvojega, sila spasenja tvojega biće mudrost i znanje; strah Gospodnji biće blago tvoje.
7. Eto, junaci njihovi viču na polju, i poslanici mirni plaču gorko.
8. Putovi opustješe, putnici ne putuju; pokvari ugovor, odbaci gradove, ne mari za čovjeka.
9. Zemlja tuži i čezne, Livan se stidi i vene, Saron je kao pustinja, Vasan i Karmil ogolješe.
10. Sada ću ustati, veli Gospod, sada ću se uzvisiti, sada ću se podignuti.
11. Zatrudnjećete slamom, rodićete strnjiku; gnjev vaš proždrijeće vas kao oganj.
12. I narodi će biti kao peći krečne, izgorjeće ognjem kao trnje posječeno.
13. Slušajte koji ste daleko što sam učinio, i koji ste blizu poznajte moć moju.
14. Grješnici u Sionu uplašiće se, drhat će spopasti licemjere, i reći će: Ko će nas ostati kod ognja koji proždire? Ko će nas ostati kod vječne žege?
15. *Ko hodi u pravdi i govori što je pravo; ko mrzi na dobitak od nasilja; ko otresa ruke svoje da ne primi poklona; ko zatiskuje uši svoje da ne čuje za krv, i zažima oči svoje da ne vidi zla; [*Ps 15, 2; 24, 4.]
16. On će nastavati na visokim mjestima; gradovi na stijenama biće mu utočište, hljeb će mu se davati, vode mu se neće premicati.
17. Oči će ti vidjeti cara u krasoti njegovoj, gledaće zemlju daleku.
18. Srce će tvoje misliti o strahu govoreći: Gdje je pisar? Gdje brojač? Gdje je onaj što pregleda kule?
19. Nećeš vidjeti žestoka naroda, *naroda koji govori iz dubina da se ne razbira, u koga je jezik mutav da se ne razumije. [*5 Moj 28, 49.]
20. Pogledaj na Sion, grad praznika naših; oči tvoje neka vide Jerusalim, mirni stan, šator, koji se neće odnijeti, kojemu se kolje neće nigda pomjeriti, i nijedno mu se uže neće otkinuti.
21. Nego će nam ondje Gospod veliki biti mjesto rijeka i potoka širokih, po kojima neće ići lađa s veslima, niti će velika lađa prolaziti onuda.
22. Jer je Gospod naš sudija, Gospod je koji nam postavlja zakone, Gospod je car naš, on će nas spasti.
23. Oslabiše tvoja uža, ne mogu tvrdo držati katarke svoje ni razapeti jedra; tada će se razdijeliti velik plijen, hromi će razgrabiti plijen.
24. I niko od stanovnika neće reći: Bolestan sam. Narodu koji živi u njemu oprostiće se bezakonje.

34. Božiji sud svima neprijateljima njegovog naroda, osobito Edomu.

1. Pristupite, narodi, da čujete; pazite, narodi; neka čuje zemlja i što je u njoj, vaseljena i što se god rađa u njoj.
2. Jer se Gospod razgnjevio na sve naredbe, i razljutio se na svu vojsku njihovu, zatrće ih, predaće ih na pokolj.
3. I pobijeni njihovi baciće se, i od mrtvaca njihovijeh dizaće se smrad i gore će se rasplinuti od krvi njihove.
4. I sva će se vojska nebeska rastopiti, i “saviće se nebesa kao knjiga, i sva vojska njihova popadaće kao što pada list s vinove loze i kao što pada sa smokve. [*Otk 6, 14.]
5. Jer je opojen na nebu mač moj, evo, „sići će na sud na Edomce i na narod koji sam prokleo da se zatre. [*Jer 49, 7 i dalje.]
6. Mač je Gospodnji pun krvi i tovan od pretiline, od krvi jagnjeće i jarčije, od pretiline bubrega ovnujskih; jer Gospod ima žrtvu u Vosoru i veliko klanje u zemlji Edomskoj.
7. I jednorozi će sići s njima i junci s bikovima; zemlja će se njihova opiti od krvi i prah će njihov utiti od pretiline.
8. Jer će biti dan *osvete Gospodnje, godina plaćanja, da bi se osvetio Sion. [*Is 63, 4.]
9. I potoci će se njezini pretvoriti u smolu, i prah njezin u sumpor, i zemlja će njihova postati smola razgorjela.
10. Neće se gasiti ni noću ni danju, *dovijeka će se dizati dim njezin, od koljena do koljena ostaće pusta, niko neće prelaziti preko nje dovijeka. [*Otk 14, 11; 19, 3.]
11. Nego će je naslijediti gem i ćuk, sova i gavran naseliće se u njoj. I Gospod će rastegnuti preko nje uže pogibli i mjerila pustoši.
12. Plemiće njezine zvaće da caruju, ali neće biti nijednoga, i svi će knezovi njezini otići u ništa.
13. I trnje će izniknuti u dvorima njihovijem, kopriva i čkalj u gradovima njihovijem, i *biće stan zmajevima i naselje sovama. [*Is 13, 21.]
14. I sretaće se divlje zvijeri s buljinama, aveti će se dovikivati, ondje će se naseliti vještice i naći počivalište.
15. Ondje će se gnijezditi ćuk i nositi jaja i leći ptiće i sabirati ih pod sjen svoj; ondje će se sastajati i jastrebovi jedan s drugim.
16. Tražite u knjizi Gospodnjoj i čitajte, ništa od ovoga neće izostati i nijedno neće biti bez drugoga; jer što kažem, on je zapovjedio, i duh će ih njegov sabrati.
17. Jer im on baci ždrijeb, i ruka njegova razdijeli im zemlju užem, i njihova će biti dovijeka, od koljena do koljena nastavaće u njoj.

35. O pustinji sasušenoj i žednoj. Dobro naroda Božijega poslije podnesenih muka.

1. Radovaće se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliće se pustoš i procvjetati kao ruža.
2. *Procvjetaće obilno, i veseliće se radujući se i popijevajući; slava Livanska daće joj se i krasota Karmilska i Saronska; ta će mjesta vidjeti slavu Gospodnju, krasotu Boga našega. [*Is 32, 15.]
3. *Ukrijepite klonule ruke, i koljena iznemogla utvrdite. [*Jov 4, 3; 12, 2.]
4. Recite onima kojima se srce uplašilo: Ohrabrite se, ne bojte se; evo Boga vašega; osveta ide, plata Božija, sam ide, i spašće vas.
5. *Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvoriće se. [*Is 29, 18; Mt 11, 5.]
6. Tada će hrom skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaće, jer će u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj.
7. I suho će mjesto postati jezero, i zemlja sasušena izvori vodeni, u stanu zmajevskom, po ložama njihovijem, biće trava, trska i sita.
8. I ondje će biti nasap i put, koji će se zvati sveti put; neće ići po njemu nečisti, nego će biti za njih; ko uzide njim, ni lud neće zaći.
9. *Neće ondje biti lava, i ljuta zvijer neće ići po njemu, niti će se ondje naći, nego će hoditi izbavljeni. [*3 Moj 26, 6; Is 11, 9; Jez 34, 25.]
10. I koje *iskupi Gospod, vratiće se i doći će u Sion pjevajući, i vječna će radost biti nad glavom njihovom, dobiće radost i veselje, a † žalost i uzdisanje bježaće. [*Is 51, 11; † Otk 21, 4.]

36. Senahirim opkoljava Jerusalim.

1. Četrnaeste godine carovanja Jezekijina podiže se *Senahirim, car Asirski, na sve tvrde gradove Judine, i uze ih. [*2 car 18, 13-17; 2 dn 32, 1-19.]
2. I posla car Asirski Ravsaka iz Lahisa u Jerusalim k caru Jezekiji s velikom vojskom; i on stade kod jaza gornjega jezera na putu kod polja bjeljareva.
3. Tada izide k njemu Elijakim, sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom, i Somna pisar i Joah, sin Asafov, pametar.
4. I reče im Ravsak: Kažite Jezekiji: Ovako kaže veliki car, car Asirski: Kakva je to uzdanica u koju se uzdaš?
5. Da rečem, ali su prazne riječi, da imaš svjeta i sile za rat. U što se dakle uzdaš, te si se odmetnuo od mene?
6. Gle, uzdaš se u štap od trske slomljene, u Misir, na koji ako se ko nasloni, ući će mu u ruku i probošće je; takav je Faraon, car Misirski, svjema koji se uzdaju u nj.
7. Ako li mi rečeš: Uzdamo se u Gospoda Boga svojega; nije li to onaj čije je visine i oltare oborio Jezekija i zapovjedio Judi i Jerusalimu: Pred ovijem oltarom klanjajte se?
8. Hajde zateci se mojemu gospodaru, caru Asirskom, i daću ti dvije tisuće konja, ako možeš dobaviti koji će jahati.
9. Kako ćeš, dakle, odbiti i jednoga vojvodu između najmanjih slugu gospodara mojega? Ali se ti uzdaš u Misir za kola i konjike.
10. Svrh toga, eda li sam ja bez Gospoda došao na ovo mjesto da ga zatrem? Gospod mi je rekao: Idi na tu zemlju, i zatri je.
11. Tada Elijakim i Somna i Joah rekoše Ravsaku: Govori slugama svojim Sirski, jer razumijemo, a nemoj nam govoriti Judejski da sluša narod na zidu.
12. A Ravsak reče: Eda li me je gospodar moj poslao ka gospodaru tvojemu ili k tebi da kažem ove riječi? Nije li k tijem ljudima što sjede na zidu, da jedu svoju nečist i da piju svoju mokraću s vama?
13. Tada stade Ravsak i povika iza glasa Judejski i reče: Čujte riječi velikoga cara Asirskoga.
14. Ovako kaže car: Nemojte da vas vara Jezekija, jer vas ne može izbaviti.
15. Nemojte da vas nagovori Jezekija da se pouzdate u Gospoda, govoreći: Gospod će nas izbaviti, ovaj se grad neće dati u ruke caru Asirskom.
16. Ne slušajte Jezekije; jer ovako kaže car Asirski: Učinite mir sa mnom i hodite k meni, pa jedite svaki sa svoga čokota i svaki sa svoje smokve, i pijte svaki iz svojega studenca,
17. Dokle ne dođem i odnesem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju obilnu žitom i vinom, u zemlju obilnu hljebom i vinogradima.
18. Nemojte da vas vara Jezekija govoreći: Gospod će nas izbaviti. Je li koji između bogova drugih naroda izbavio svoju zemlju iz ruke cara Asirskoga?
19. Gdje su bogovi Ematski i Arfadski? Gdje su bogovi Sefarvimski? Jesu li izbavili Samariju iz mojih ruku?
20. Koji su između svijeh bogova ovijeh zemalja izbavili zemlju svoju iz moje ruke? A Gospod će izbaviti Jerusalim iz moje ruke?
21. Ali oni mučahu, i ne odgovoriše mu ni riječi, jer car bješe zapovjedio i rekao: Ne odgovarajte mu.
22. Tada Elijakim, sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom, i Somna pisar i Joah, sin Asafov, pametar, dođoše k Jezekiji razdrvši haljine, i kazaše mu riječi Ravsakove.

37. Senahirimova sila poslije molitve Jezekijine noću razbijena.

1. A *kad to ču car Jezekija, razdrije haljine svoje i veza oko sebe kostrijet, pa otide u dom Gospodnji. [*2 car 19, 1 i dalje.]
2. I posla Elijakima, koji bijaše nad dvorom, i Somnu pisara i najstarije sveštenike obučene u kostrijet k Isaiji proroku, sinu Amosovu.
3. I rekoše mu: Ovako veli Jezekija: Ovo je dan nevolje i kara i ruga, jer prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode.
4. Da ako je čuo Gospod Bog tvoj što reče Ravsak, kojega posla car Asirski, gospodar njegov, da ruži Boga živoga i da ga vrijeđa riječima koje je čuo Gospod Bog tvoj, pomoli se za ostatak koji se nalazi.
5. I dođoše k Isaiji sluge cara Jezekije.
6. I reče im Isaija: Ovako recite gospodaru svojemu: Ovako veli Gospod: Ne plaši se od riječi koje si čuo, kojima huliše na me sluge cara Asirskoga.
7. Evo, ja ću pustiti na nj duh, te će čuti glas i vratiti se u svoju zemlju, i učiniću da pogine od mača u svojoj zemlji.
8. I tako vrativši se, Ravsak nađe cara Asirskoga gdje bije Livnu, jer bješe čuo da je otišao od Lahisa.
9. A on ču za Tiraku, cara Huskoga gdje kazaše: Ide da se bije s tobom. I čuvši posla poslanike k Jezekiji govoreći:
10. Ovako recite Jezekiji, caru Judinu: Nemoj da te vara Bog tvoj, u kojega se uzdaš govoreći: Neće se dati Jerusalim u ruke caru Asirskom.
11. Eto, čuo si šta su učinili carevi Asirski svijem zemljama potrvši ih sasvijem; a ti li ćeš se izbaviti?
12. Jesu li narode koje satrše oci moji izbavili bogovi njihovi: Gosance, Harance, Resefe i sinove Edenove koji bijahu u Telasaru?
13. Gdje je car Ematski i car Arfadski i car od grada Sefarvima, od Ene i Ave?
14. A kad Jezekija primi knjigu iz ruku poslanika i pročita je, otide u dom Gospodnji, i razvi je Jezekija pred Gospodom.
15. I pomoli se Jezekija Gospodu govoreći:
16. Gospode nad vojskama, Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimima, ti si sam Bog svijem carstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju.
17. Prigni, Gospode, uho svoje i čuj; otvori, Gospode, oči svoje i vidi; čuj sve riječi Senahirima, koji posla da ruži Boga živoga.
18. Istina je, opustošili su carevi Asirski sve one narode i zemlje njihove,
19. I pobacali su bogove njihove u oganj, jer ne bijahu bogovi, nego djelo ruku čovječijih, drvo i kamen, zato ih potrše.
20. I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti sam Gospod.
21. Tada posla Isaija, sin Amosov, k Jezekiji i poruči mu: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Uslišio sam za što si mi se molio zbog Senahirima, cara Asirskoga.
22. Ovo je riječ koju izreče Gospod za nj: Ruga ti se i podsmijeva ti se djevojka, kći Sionska, za tobom maše glavom kći Jerusalimska.
23. Koga si ružio i hulio? I na koga si podigao glas? I podigao uvis oči svoje? Na sveca Izrailjeva.
24. Preko sluga svojih ružio si Gospoda i rekao si: S mnoštvom kola svojih izidoh na visoke gore, na strane Livanske, i posjeći ću visoke kedre njegove, i lijepe jele njegove, i doći ću na najviši kraj njegov, u šumu njegova Karmila.
25. Ja sam kopao i pio vodu, i isušio sam stopama svojim sve potoke gradovima.
26. Nijesi li čuo da ja to odavna činim, i od iskona da sam tako uredio? Sada puštam to da prevratiš tvrde gradove u puste gomile.
27. Zato koji u njima žive iznemogoše, uplašiše se i smetoše se, postaše kao trava poljska, kao zelena travica, kao trava na krovovima koja se suši prije nego sazri.
28. Znam sjeđenje tvoje i polaženje tvoje i dolaženje tvoje i kako bjesniš na me.
29. Jer bjesniš na me, i tvoja obijest dođe do mojih ušiju, zato ću metnuti brnjicu svoju na nozdrve tvoje, i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa ću te odvesti natrag putem kojim si došao.
30. A tebi ovo neka bude znak: Ješćete ove godine što samo od sebe rodi, a druge godine što opet samo od sebe rodi; a treće godine sijte i žanjite i sadite vinograde i jedite rod iz njih.
31. Jer ostatak doma Judina, što ostane, opet će pustiti žile ozdo i roditi ozgo.
32. Jer će iz Jerusalima izaći ostatak, i iz gore Siona, koji se sačuvaju. Revnost Gospoda nad vojskama učiniće to.
33. Zato ovako veli Gospod za cara Asirskoga: Neće ući u ovaj grad, niti će baciti amo strijele, neće se primaći k njemu sa štitom, niti će iskopati opkopa oko njega.
34. Vratiće se putem kojim je došao, a u grad ovaj neće ući, veli Gospod.
35. Jer ću braniti taj grad i sačuvaću ga sebe radi i radi Davida, sluge svojega.
36. Tada izide anđeo Gospodnji i pobi u okolu Asirskom sto i osamdeset i pet tisuća; i kad ustaše ujutru, a to sve sami mrtvaci.
37. Te se podiže Senahirim, car Asirski, i otide, i vrativši se osta u Nineviji.
38. I kad se klanjaše u domu Nisroka, boga svojega, Adrameleh i Sarasar, sinovi njegovi, ubiše ga mačem, a sami pobjegoše u zemlju Araratsku, i na njegovo se mjesto zacari Esaradon, sin njegov.

38. Jezekija se razbolijeva, ozdravlja i blagodari Bogu.

1. U to vrijeme razbolje se Jezekija na smrt; i dođe k njemu prorok Isaija, sin Amosov, i reče mu: Ovako veli Gospod: Naredi za kuću svoju, jer ćeš umrijeti i nećeš ostati živ.
2. A Jezekija se okrete licem k zidu, i pomoli se Gospodu,
3. I reče: Oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom vjerno i s cijelijem srcem, i tvorio što je tebi ugodno. I plaka Jezekija veoma.
4. Tada dođe riječ Gospodnja Isaiji govoreći:
5. Idi i reci Jezekiji: Ovako veli Gospod Bog Davida, oca tvojega: Čuo sam molitvu tvoju, i vidio sam suze tvoje, evo dodaću ti vijeku petnaest godina.
6. I izbaviću tebe i ovaj grad iz ruku cara Asirskoga, i *braniću ovaj grad. [*Is 37, 35.]
7. I ovo neka ti bude *znak od Gospoda da će učiniti Gospod što je rekao. [*2 car 20, 8 i dalje; Is 7, 11.]
8. Evo, ja ću vratiti sjen po koljencima po kojima je sišao na sunčaniku Ahazovu natrag za deset koljenaca. I vrati se sunce za deset koljenaca po koljencima po kojima bijaše sišlo.
9. Ovo napisa Jezekija; car Judin, kad se razbolje, i ozdravi od bolesti svoje:
10. Ja rekoh, kad se presjekoše dani moji: Idem k vratima grobnijem, uze mi se ostatak godina mojih.
11. Rekoh: Neću vidjeti Gospoda Gospoda *u zemlji živijeh, neću više vidjeti čovjeka među onima koji stanuju na svijetu. [*Ps 27, 13.]
12. *Vijek moj prođe i prenese se od mene kao šator pastirski; presjekoh život svoj kao tkač, odsjeći će me od osnutka; od jutra do večera učinićeš mi kraj. [*Jov 7, 6.]
13. Mišljah za jutra da će kao lav potrti sve kosti moje; od jutra do večera učinićeš mi kraj.
14. Pištah kao ždrao i kao lastavica, ukah kao golubica, oči mi iščilješe gledajući gore: Gospode, u nevolji sam, oblakšaj mi.
15. Šta da rečem? On mi kaza, i učini. Proživjeću sve godine svoje po jadu duše svoje.
16. Gospode, o tom se živi i u tom je svemu život duha mojega, iscijelio si me i sačuvao u životu.
17. Evo, na mir dođe mi ljut jad; ali tebi bi milo da izvučeš dušu moju iz jame pogibli, jer si bacio za leđa svoja sve grijehe moje.
18. *Jer neće grob tebe slaviti, neće te smrt hvaliti, i koji siđu u grob ne nadaju se tvojoj istini. [*Ps 6, 5.]
19. Živi, živi, oni će te slaviti kao ja danas: otac će sinovima javljati istinu tvoju.
20. Gospod me spase, zato ćemo pjevati pjesme moje u domu Gospodnjem dok smo god živi.
21. A Isaija bješe rekao da uzmu grudu suhih smokava i priviju na otok, te će ozdraviti.
22. I Jezekija bješe rekao: Šta će biti znak da ću otići u dom Gospodnji?

39. Poslanici iz Vavilona. Jezekiji predskazana kazna.

1. U to vrijeme *Merodah Valadan, sin Valadanov, car Vavilonski, posla knjigu s darom Jezekiji; jer bješe čuo da je bio bolestan i ozdravio. [*2 car 20, 12 i dalje.]
2. I Jezekija se obradova tome, i pokaza im sve riznice svoje, srebro i zlato i mirise, i najbolje ulje, i kuću gdje mu bješe oružje, i što se god nalažaše u riznicama njegovijem, ne osta ništa da im ne pokaza Jezekija u kući svojoj i u svemu gospodstvu svom.
3. Tada dođe prorok Isaija k caru Jezekiji i reče mu: Šta su govorili ti ljudi i odakle su došli k tebi? A Jezekija reče: Iz daljne zemlje došli su k meni, iz Vavilona.
4. A on reče: Šta su vidjeli u tvom dvoru? A Jezekija reče: Vidjeli su sve što ima u mom dvoru; nije ostalo ništa u riznicama mojim da im nijesam pokazao.
5. Tada reče Isaija Jezekiji: Čuj riječ Gospoda nad vojskama.
6. Evo, doći će vrijeme kad će se odnijeti u Vavilon sve što ima u kući tvojoj, i što su sabirali oci tvoji do danas, neće ostati ništa, veli Gospod.
7. I sinove tvoje, koji će izaći od tebe, koje ćeš roditi, uzeće da budu dvorani u dvoru cara Vavilonskoga.
8. A Jezekija reče Isaiji: Dobra je riječ Gospodnja koju si rekao. Još reče: Je li? Za moga vijeka biće mir i vjera?

40. Utješne reči Gospoda svome narodu. Izrailjev Bog iznad drugih bogova.

1. Tješite, tješite narod moj, govori Bog vaš.
2. Govorite Jerusalimu ljubazno, i javljajte mu da se navršio rok njegov, da mu se bezakonje oprostilo, jer je primio iz ruke Gospodnje dvojinom za sve grijehe svoje.
3. *Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. [*Lk 3, 4; Jn 1, 23.]
4. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna.
5. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše.
6. Glas govori: Viči. I reče: Šta da vičem? *Da je svako tijelo trava i sve dobro njegovo kao cvijet poljski. [*Ps 90, 5; Jak 1, 10; 1 Pet 1, 24.]
7. Suši se trava, cvijet opada kad duh Gospodnji dune na nj; doista je narod trava.
8. Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje dovijeka.
9. Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: Evo Boga vašega.
10. Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, *plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. [*Is 62, 11.]
11. Kao pastir *pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako. [*Jn 10, 11.]
12. Ko je izmjerio vodu grstima svojim i nebesa premjerio peđu? Ko je mjerom izmjerio prah zemaljski, i gore izmjerio na mjerila i bregove na poteg?
13. *Ko je upravljao duh Gospodnji? Ili mu bio savjetnik i naučio ga? [*Rim 11, 34; 1 Kor 2, 16.]
14. S kim se je dogovarao i ko ga je urazumio i naučio putu suda, i naučio ga znanju i pokazao mu put razuma?
15. Gle, narodi su kao kap iz vijedra, i kao praška na mjerilama broje se; gle, premješta ostrva kao prašak.
16. Ni Livan ne bi bio dosta za oganj, i životinje njegove ne bi bile dosta za žrtvu paljenicu.
17. Svi su narodi kao ništa pred njim, manje negoli ništa i taština vrijede mu.
18. S kim ćete, dakle, *izjednačiti Boga? I kakvu ćete mu priliku naći? [*Dap 17, 29.]
19. Umjetnik lije lik, i zlatar ga pozlaćuje, i verižice srebrne lije.
20. A ko je siromah, te nema šta prinijeti, bira drvo koje ne trune, i traži vješta umjetnika da načini rezan lik, koji se ne pomiče.
21. Ne znate li? Ne čujete li? Ne kazuje li vam se od iskona? Ne razumijete li od temelja zemaljskih?
22. On sjedi nad krugom zemaljskim, i njezini su mu stanovnici kao skakavci; *on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao šator za stan. [*Ps 104, 2.]
23. On obraća knezove u ništa, sudije zemaljske čini da su kao taština.
24. Kao da nijesu posađeni ni posijani, i kao da im se stablo nije ukorijenilo u zemlji, čim dune na njih, posahnu, i vihor kao pljevu raznese ih.
25. S kim ćete me, dakle, izjednačiti da bih bio kao on? veli sveti.
26. Podignite gore oči svoje i vidite; ko je to stvorio? Ko izvodi vojsku svega toga na broj *i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje nijedno? [*Ps 174, 4.]
27. Zašto govoriš, Jakove, i kažeš, Izrailju: Sakriven je put moj od Gospoda, i stvar moja ne izlazi pred Boga mojega?
28. Ne znaš li? Nijesi li čuo da Bog vječni Gospod, koji je stvorio krajeve zemaljske, ne sustaje niti se utruđuje? Razumu njegovu nema mjere.
29. On daje snagu umornome, i nejakome umnožava krjepost.
30. Djeca se more i sustaju, i mladići padaju;
31. Ali koji se nadaju Gospodu, *dobijaju novu snagu, podižu se na krilima kao orlovi, trče i ne sustaju, hode i ne zamaraju se. [*Ps 103, 5.]

41. Bog poziva svojega slugu da tješi siromahe i da posrami idolopoklonike.

1. Umuknite preda mnom, ostrva; i narodi neka se potkrijepe, neka pristupe, i tada neka reku: Hajdemo da se sudimo.
2. Ko je podigao pravdu *s istoka? Ko je dozvao da ide za njim ustopice? † Ko joj je pokorio narode i dao joj vlast nad carevima i učinio te su kao prah maču njezinu i kao razvijana pljeva luku njezinu? [*Is 46, 11; † Is 45, 1.]
3. Pogna ih, prođe mirno putem, kojim ne bješe hodio nogama svojim.
4. Ko je uradio i učinio to? I zove naraštaje od iskona? Ja, Gospod, *Prvi i Pošljednji, Ja isti. [*Is 44, 6; 48, 12; Otk 1, 17.]
5. Vidješe ostrva i uplašiše se, krajevi zemaljski zadrhtaše, približiše se i dođoše.
6. Jedan drugom pomagaše, i bratu svojemu govoraše: Budi hrabar.
7. Drvodjelja hrabraše zlatara; koji kleplje hrabraše onoga koji kuje na nakovnju govoreći: Dobro je za spajanje. I pritvrđivaše klincima da se ne pomiče.
8. Ali ti, Izrailju, slugo moj; Jakove, kojega *izabrah, sjeme Avrama, † prijatelja mojega; [*Is 44, 1; † Jak 2, 23.]
9. Ti, kojega uzeh s krajeva zemaljskih, i između izbranijeh njezinijeh dozvah te, i rekoh ti: Ti si moj sluga, ja te izabrah, i ne odbacih tebe;
10. Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrijepiću te i pomoći ću ti, i poduprijeću te desnicom pravde svoje.
11. Gle, postidjeće se i posramiće svi koji se ljute na tebe; biće kao ništa i izginuće protivnici tvoji.
12. Potražićeš suparnike svoje, ali ih nećeš naći, biće kao ništa, i koji vojuju na te, nestaće ih.
13. Jer ja Gospod Bog tvoj držim te za desnicu, i kažem ti: Ne boj se, ja ću ti pomagati.
14. Ne boj se, crviću Jakovljev, narodiću Izrailjev, ja ću ti pomagati, govori Gospod i izbavitelj tvoj, Svetac Izrailjev.
15. Gle, učiniću te da budeš kao sprava za vršenje nova sa zupcima: vrijeći ćeš gore i satrćeš ih, i brda ćeš obratiti u pljevu.
16. Vijaćeš ih, i vjetar će ih odnijeti i vihor će ih rasuti, a ti ćeš se veseliti u Gospodu i hvalićeš se Svecem Izrailjevijem.
17. Siromahe i uboge, koji traže vode a nje nema, kojima se jezik osušio od žeđi, njih ću uslišiti ja Gospod, ja Bog Izrailjev neću ih ostaviti.
18. Otvoriću *rijeke na visovima, i izvore usred dolina, pustinju ću obratiti u jezero vodeno, i suhu zemlju u izvore vodene. [*Is 35, 7; 43, 19.]
19. Posadiću u pustinji kedar, sitim, mirtu i maslinu; posadiću u pustoj zemlji jelu, brijest i šimšir,
20. Da vide i poznadu i da promisle i razumiju da je to uradila ruka Gospodnja, i Svetac Izrailjev da je to stvorio.
21. Iznesite parbu svoju, veli Gospod, pokažite razloge svoje, veli car Jakovljev.
22. Neka dođu i neka nam objave šta će biti: Objavite nam šta je prvo bilo, da promislimo i poznamo šta će biti poslije toga; ili kažite nam šta će biti unapredak.
23. Kažite šta će biti poslije, i poznaćemo da ste bogovi; ili učinite što dobro ili zlo, i divićemo se i gledati svi.
24. Gle, vi nijeste ništa, i djelo vaše nije ništa; koji vas izbira, gad je.
25. Podigoh jednoga sa sjevera, i doći će; od istoka sunčanoga prizivaće ime moje, stupaće po glavarima kao po kalu i kao što lončar gazi blato.
26. Ko je objavio od iskona da bismo znali, ili od starina da bismo rekli: Istina je? Ali nema nikoga da bi objavio, niti ima koga da bi naprijed kazao, niti ima koga da bi čuo riječi vaše.
27. Ja prvi Sionu kažem: Eto, eto toga. U Jerusalimu ću dati ko će javljati dobre glase.
28. Jer pogledam, ali nema nikoga, nema među njima nijednoga ko bi svjetovao; pitam ih, ali ne odgovaraju ni riječi.
29. Gle, svi su taština, ništa su djela njihova; liveni su likovi njihovi vjetar i ništavilo.

42. Krotki sluga Božiji (Mesija) u svojoj blagosti vidjelo idolopoklonicima i vođ zaslijepljenog naroda.

1. Evo *Sluge mojega, kojega podupirem, Izbranika mojega, koji je † mio duši mojoj; metnuću duh svoj na njega, sud narodima javljaće. [*Is 43, 10; 49, 3, 6; 52, 13; Mt 12, 18-20; † Mt 3, 17.]
2. Neće vikati ni podizati, niti će se čuti glas njegov po ulicama.
3. Trske stučene neće prelomiti, i svještila koje se puši neće ugasiti; javljaće sud po istini.
4. Neće mu dosaditi, niti će se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i ostrva će čekati nauku njegovu.
5. Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona rađa, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj:
6. Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaću te za ruku, i čuvaću te, i učiniću te *da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima; [*Is 49, 8.]
7. Da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami.
8. Ja sam Gospod, to je ime moje, i *slave svoje neću dati drugome, ni hvale svoje likovima rezanijem. [*Is 48, 11.]
9. Evo, pređašnje dođe, i ja javljam novo, prije nego nastane kazujem vam.
10. Pjevajte Gospodu pjesmu novu, hvalu njegovu od kraja zemlje, koji se plavite po moru i sve što je u njemu, ostrva i koji živite na njima.
11. Pustinja i gradovi njezini, sela gdje stanuje Kidar, neka podignu glas, neka pjevaju koji žive po stijenama, neka klikuju savrh gora.
12. Neka daju slavu Gospodu, i hvalu njegovu neka javljaju po ostrvima.
13. Gospod će izaći kao junak, podignuće revnost svoju kao vojnik, vikaće i klikovati, nadvladaće neprijatelje svoje.
14. Mučah dugo, činjah se gluh, ustezah se; ali ću sada vikati kao žena kad se porađa, i sve ću potrti i istrijebiti.
15. Opustiću gore i bregove, i svaku travu na njima osušiću, i od rijeka ću načiniti ostrva, i jezera ću isušiti.
16. I vodiću slijepe putem kojega nijesu znali; vodiću ih stazama kojih nijesu znali; obratiću pred njima mrak u svjetlost i što je neravno u ravno. To ću im učiniti, i neću ih ostaviti.
17. Tada će se *vratiti natrag i posramiti se koji se uzdaju u lik rezani, koji govore likovima livenijem: Vi ste naši bogovi. [*Ps 97, 7; Is 1, 29; 44, 11; 45, 16.]
18. Čujte, gluhi; progledajte, slijepi, da vidite.
19. Ko je slijep osim sluge mojega? I ko je gluh kao poslanik moj kojega šaljem? Ko je slijep kao savršeni? Ko je slijep kao sluga Gospodnji?
20. Gledaš mnogo, ali ne vidiš; otvorene su ti uši, ali ne čuješ.
21. Gospodu bijaše mio radi pravde njegove, učini zakon velikim i slavnim.
22. A narod je oplijenjen i potlačen, svi su koliki povezani u pećinama i sakriveni u tamnicama; postaše plijen, a nema nikoga da bi izbavio; postaše grabež, a nema nikoga da bi rekao: Vrati.
23. Ko između vas čuje ovo i pazi i sluša za poslije?
24. Ko je dao Jakova da se potlači i Izrailja otimačima? Nije li Gospod, kojemu zgriješismo? Jer ne htješe hoditi putovima njegovijem niti slušaše zakona njegova.
25. Zato, izli na njih žestoku jarost svoju i silan rat, i zapali ga unaokolo, ali on ne razumje; zapali ga, ali on ne mari.

43. Bog izbavlja svoj narod kao što je obećao i oprašta mu grijeh.

1. Ali sada ovako veli Gospod koji te je stvorio, Jakove, i koji te je sazdao, Izrailju: Ne boj se, jer te otkupih, pozvah te po imenu tvom; moj si.
2. *Kad pođeš preko vode, ja ću biti s tobom, ili preko rijeka, neće te potopiti; kad pođeš kroz oganj, nećeš izgorjeti i neće te plamen opaliti. [*Ps 66, 12.]
3. Jer sam ja Gospod, Bog tvoj, Svetac Izrailjev, Spasitelj tvoj; *dadoh u otkup za te Misir, Etiopsku i Sevu umjesto tebe. [*PrS 11, 8.]
4. Otkako si mi postao drag, proslavio si se i ja te ljubih; i dadoh ljude za te i narode za dušu tvoju.
5. Ne boj se, jer sam ja s tobom; od istoka ću dovesti sjeme tvoje i od zapada sabraću te.
6. Kazaću sjeveru: Daj; i jugu: Ne brani; dovedi sinove moje izdaleka i kćeri moje s krajeva zemaljskih,
7. Sve koji se zovu mojim imenom i koje stvorih na slavu sebi, sazdah i načinih.
8. *Izvedi narod slijepi koji ima oči, i gluhi koji ima uši. [*Is 42, 19.]
9. Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; *ko je između njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka čuju, i reku: Istina je. [*Is 41, 22, 26.]
10. Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga, niti će poslije mene biti.
11. Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema Spasitelja.
12. Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuđ Bog među vama, i *vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. [*Is 43, 10.]
13. Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko će smesti?
14. Ovako govori Gospod Izbavitelj vaš, Svetac Izrailjev: Vas radi poslaću u Vavilon i pobacaću sve prijevornice, i Haldejce s lađama, kojima se hvale.
15. Ja sam Gospod Svetac vaš, stvoritelj Izrailjev, car vaš.
16. Ovako govori Gospod koji je načinio *po moru put i † po silnijem vodama stazu, [*2 Moj 14, 22; † INav 3, 16.]
17. Koji izvodi kola i konje, vojsku i silu, da svi popadaju i ne mogu ustati, da se ugase kao što se gasi svještilo:
18. Ne pominjite što je prije bilo i ne mislite o starijem stvarima.
19. Evo, ja ću učiniti novo, odmah će nastati; nećete li ga poznati? *Još ću načiniti u pustinji put, rijeke u suhoj zemlji. [*Is 35, 6; 41, 18.]
20. Slaviće me zvijeri poljske, zmajevi i sove, što sam izveo u pustinji vode, rijeke u zemlji suhoj, da napojim narod svoj, izbranika svojega.
21. Narod koji sazdah sebi pripovjedaće hvalu moju.
22. A ti, Jakove, ne priziva me, i bijah ti dosadan, Izrailju.
23. Nijesi mi prinio jagnjeta na žrtvu paljenicu, i žrtvama svojim nijesi me počastio; nijesam te nagonio da mi služiš prinosima, niti sam te trudio da mi kadiš.
24. Nijesi mi kupio za novce kada, niti si me pretilinom žrtava svojih nasitio, nego si me mučio svojim grijesima, i dosadio si mi bezakonjem svojim.
25. Ja, ja sam *brišem tvoje prijestupe sebe radi, i † grijeha tvojih ne pominjem. [*Is 44, 22; † Jer 31, 34.]
26. Opomeni me, da se sudimo, kazuj, da se opravdaš.
27. Otac tvoj prvi sagriješi, i učitelji tvoji skriviše mi.
28. Zato ću izbaciti iz svetinje knezove, i daću Jakova u prokletstvo i Izrailja u sramotu.

44. Izlivanje duha milosti. Živi Bog i mrtvi idoli. Milost Gospodnja i spasenje Izrailja.

1. Ali sada čuj *Jakove, slugo moj, i Izrailju, kojega izabrah. [*Is 41, 8.]
2. Ovako veli Gospod koji te je stvorio i sazdao od utrobe materine, i koji ti pomaže: Ne boj se, slugo moj Jakove, i *mili, kojega izabrah. [*5 Moj 32, 15.]
3. Jer ću izliti vodu na žednoga i potoke na suhu zemlju, izliću duh svoj na sjeme tvoje i blagoslov svoj na tvoje natražje.
4. I procvjetaće kao u travi, kao vrbe pokraj potoka.
5. Ovaj će reći: Ja sam Gospodnji, a onaj će se zvati po imenu Jakovljevu, a drugi će se pisati svojom rukom Gospodnji, i prezivaće se imenom Izrailjevim.
6. Ovako govori Gospod car Izrailjev i Izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: *Ja sam Prvi i ja sam Pošljednji, i osim mene nema Boga. [*Is 41, 4.]
7. I *ko kao ja oglašuje i objavljuje ovo, ili mi uređuje otkako naselih stari narod? Neka im javi što će biti i što će doći. [*Is 41, 22.]
8. Ne bojte se i ne plašite se; nijesam li ti davno kazao i objavio? Vi ste mi svjedoci; ima li Bog osim mene? Da, nema stijene, ne znam ni jedne.
9. Koji grade rezane likove, svi su ništa, i mile stvari njihove ne pomažu ništa, i one su im svjedoci da *ne vide i ne razumiju, da bi se posramili. [*Ps 115, 4 i dalje.]
10. Ko gradi boga i lije lik, *nije ni na kakvu korist. [*Jer 10, 5.]
11. Gle, svi će se drugovi njegovi *posramiti, i umjetnici više od drugih ljudi; neka se skupe svi i stanu, biće ih strah i posramiće se svi. [*Is 42, 17.]
12. *Kovač kliještima radi na živom ugljevlju, i kuje čekićem, i radi snagom svoje ruke, gladuje, te iznemogne, i ne pije vode, te sustane. [*Is 40, 19.]
13. Drvodjelja rasteže vrvcu i bilježi crvenilom, teše i zaokružuje, i načinja kao lik čovječji, kao lijepa čovjeka, da stoji u kući.
14. Siječe sebi kedre, i uzima česvinu i hrast ili što je najčvršće među drvljem šumskim; sadi jasen, i od dažda raste.
15. I biva čovjeku za oganj, i uzme ga, te se grije; upali ga, te peče hljeb; i još gradi od njega boga i klanja mu se; gradi od njega lik rezan, i pada na koljena pred njim.
16. Polovinu loži na oganj, uz polovinu jede meso ispekavši pečenje, i biva sit, i grije se i govori: Aha, ogrijah se, vidjeh oganj.
17. A od ostatka gradi boga, rezan lik svoj, pada pred njim na koljena i klanja se, i moli mu se i govori: Izbavi me, jer si ti bog moj!
18. Ne znaju, niti razumiju, jer su im oči zaslijepljene da ne vide, i srca, da ne razumiju.
19. Niti uzimaju na um, nema znanja ni razuma da bi koji rekao: Polovinu ovoga spalih na oganj, i na uglju od njega ispekoh hljeb, ispekoh meso i jedoh; i od ostatka eda li ću načiniti gad, i panju drvenom hoću li se klanjati?
20. Takav se hrani pepelom, prevareno srce zavodi ga da ne može izbaviti duše svoje, niti reći: Nije li laž što mi je u desnici?
21. Pamti to, Jakove i Izrailju, jer si moj *sluga; ja sam te sazdao, sluga si moj, Izrailju, neću te zaboraviti. [*Is 44, 2.]
22. Rasuću kao oblak prijestupe tvoje, i grijehe tvoje kao maglu; vrati se k meni, jer sam te izbavio. [*Is 43, 25.]
23. *Pjevajte, nebesa, jer Gospod učini, podvikujte, nizine zemaljske, popijevajte, gore, šume i sva drva u njima, jer izbavi Gospod Jakova i proslavi se u Izrailju. [*Ps 96, 11; Is 49, 13.]
24. Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: Ja Gospod načinih sve: Razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom;
25. Uništujem znake lažljivcima, i vrače obezumljujem. vraćam natrag mudrace, i pretvaram mudrost njihovu u ludost;
26. Potvrđujem riječ sluge svojega, i navršujem savjet glasnika svojih; govorim Jerusalimu: Naselićeš se; i gradovima Judinijim: Sazidaćete se; i pustoline njihove podignuću;
27. Govorim dubini: Presahni, i isušiću rijeke tvoje;
28. Govorim Kiru: Pastir si moj; i izvršiće svu volju moju, i kazaće Jerusalimu: *Sazidaćeš se; i crkvi: Osnovaćeš se. [*Jezd 1, 1 i dalje.]

45. Kir je oruđe Svemogućega za poniženje idola i spasenje Izrailja.

1. Ovako govori Gospod pomazaniku svojemu Kiru, kojega držim za desnicu, *da oborim pred njim narode i careve raspašem, da se otvoraju vrata pred njim i da ne budu vrata zatvorena: [*Is 41, 2.]
2. Ja ću ići pred tobom, i putove neravne poravniću, vrata mjedena razbiću i prijevornice gvozdene slomiću.
3. I daću ti blago tajno i bogatstvo sakriveno, da poznaš da sam ja Gospod Bog Izrailjev, koji te zovem po imenu.
4. Radi sluge svojega Jakova i Izrailja izbranika svojega prozvah te imenom tvojim i prezimenom, premda me ne znaš.
5. Ja sam Gospod, i nema drugoga, osim mene nema boga; opasah te, premda me ne znaš,
6. Da bi poznali od istoka sunčanoga i od zapada da nema drugoga osim mene; ja sam Gospod i nema drugoga,
7. Koji pravim svjetlost i stvaram mrak, gradim mir i *stvaram zlo; ja Gospod činim sve to. [*Am 3, 6.]
8. Rosite, nebesa, ozgo, i oblaci neka kaplju pravdom, neka se otvori zemlja i neka rodi spasenjem i zajedno neka uzraste pravda; ja Gospod stvorih to.
9. Teško onom ko se svađa s Tvorcem svojim; crijep s drugim crepovima neka se svađa; ali *hoće li kao reći lončaru svojemu: Šta radiš? Za tvoj posao nema ruku. [*Is 29, 16; Jer 18, 6; Rim 9, 20.]
10. Teško onom ko govori ocu: Što rađaš? I ženi: Što se porađaš?
11. Ovako veli Gospod Svetac Izrailjev i Tvorac njegov: Pitajte me što će biti; za sinove moje i za djelo ruku mojih naređujte mi.
12. Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio, ja sam razapeo nebesa svojim rukama, i svoj vojsci njihovoj dao zapovijest.
13. *Ja ga podigoh u pravdi, i sve putove njegove poravniću; on će sazidati moj grad i roblje moje otpustiće, ne za novce ni za darove, veli Gospod nad vojskama. [*Is 41, 2.]
14. Ovako veli Gospod: Trud Misirski i trgovina Etiopska i Savaca ljudi visoka rasta doći će k tebi i biti tvoja; za tobom će pristati, u okovima će ići, i tebi će se klanjati, tebi će se moliti govoreći: Doista, Bog je u tebi, i nema drugoga Boga.
15. Da, ti si Bog koji se kriješ, Bog Izrailjev, spasitelj.
16. Oni će se svi postidjeti i posramiti, otići će sa sramotom svi koliki *koji grade likove. [*Is 44, 11.]
17. A Izrailja će spasti Gospod spasenjem vječnijem, nećete se postidjeti niti ćete se osramotiti dovijeka.
18. Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga.
19. Nijesam govorio tajno ni na mračnu mjestu na zemlji, nijesam rekao sjemenu Jakovljevu: Tražite me uzalud. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo.
20. Skupite se i dođite, pristupite svi koji ste se izbavili između naroda. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoći.
21. Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene.
22. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga.
23. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se *pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik. [*Rim 14, 11; Flp 2, 10.]
24. I govoriće: U Gospodu je *pravda i sila; k njemu će doći; ali će se posramiti svi koji se gnjeve na nj. [*Jer 23, 5.]
25. U Gospodu će se opravdati i *proslaviti sve sjeme Izrailjevo. [*1 Kor 1, 31.]

46. Pad vavilonskih idola. Spas je Izrailjev u Bogu koji mu je vjeran.

1. Pade *Vil, izvali se Nevo; likovi njihovi metnuše se na životinju i na stoku; što nosite, teško je, i umoriće. [*Jer 50, 2.]
2. Izvališe se, padoše svi, ne mogoše izbaviti tovara, *nego i sami otidoše u ropstvo. [*Jer 48, 7.]
3. Slušajte me, dome Jakovljev i svi koji ste ostali od doma Izrailjeva, koje nosim od utrobe, koje držim od rođenja.
4. I do starosti vaše ja ću biti isti, i *ja ću vas nositi do sijeda vijeka; ja sam stvorio i ja ću nositi, ja ću vas nositi i izbaviću. [*Ps 71, 18.]
5. S kim ćete me izjednačiti i isporediti? Koga ćete mi uzeti za priliku da bi bio kao ja?
6. Prosipaju zlato iz toboca i mjere srebro na mjerila, plaćaju zlataru da načini od njega boga, pred kojim padaju i klanjaju se.
7. Meću ga na rame i nose ga, i postavljaju ga na mjesto njegovo, te stoji i ne miče se s mjesta svojega; ako ga ko zove, ne odziva se niti ga izbavlja iz nevolje njegove.
8. Pamtite to, i pokažite se da ste ljudi, uzmite na um, prestupnici!
9. Pamtite što je bilo od starine; jer sam ja Bog, i nema drugoga Boga, i niko nije kao ja,
10. Koji od početka javljam kraj i izdaleka što još nije bilo; koji kažem: Namjera moja stoji i učiniću sve što mi je volja.
11. Zovem *s istoka pticu i iz daljne zemlje čovjeka koji će izvršiti što sam naumio. Rekoh i dovešću to, naumih i učiniću. [*Is 41, 2.]
12. Slušajte me koji ste uporna srca, koji ste daleko od pravde.
13. Približih pravdu svoju, nije daleko, i spasenje moje neće odocniti, jer ću u Sionu postaviti spasenje, u Izrailju slavu svoju.

47. Propast obijesnoga i praznovjernoga Vavilona.

1. Siđi i sjedi u prah djevojko, kćeri Vavilonska; sjedi na zemlju, nema prijestola, kćeri Haldejska; jer se nećeš više zvati nježna i ljupka.
2. Uzmi žrvnje, i melji brašno, otkrij kosu svoju, izuj se, zagali golijeni, idi preko rijeka.
3. *Otkriće se golotinja tvoja, i vidjeće se sramota tvoja; osvetiću se, i niko mi neće smetati. [*Nm 3, 5.]
4. Ime je izbavitelju našemu Gospod nad vojskama, Svetac Izrailjev.
5. Sjedi mučeći, i uđi u tamu, kćeri Haldejska; jer se nećeš više zvati gospođa carstvima.
6. *Razgnjevih se na narod svoj, oskvrnih našljedstvo svoje i predadoh ga tebi u ruke; a ti im ne pokaza milosti; na starce si metala preteški jaram svoj; [*3ah 1, 15.]
7. I govorila si: Dovijeka ću biti gospođa; ali nikad nijesi to uzimala na um, niti si pomišljala šta će biti na pošljedak.
8. Sada, dakle, čuj ovo, koja živiš u slastima i bez brige sjediš i govoriš u srcu svom: Ja sam, i nema druge osim mene, *neću biti udovica niti ću osirotjeti. [*Otk 18, 7.]
9. To će ti oboje doći ujedanput, u isti dan, da osirotiš i obudoviš, doći će ti potpuno, radi mnoštva čini tvojih i radi velike sile čaranja tvoga.
10. Jer si se pouzdala u zloću svoju govoreći: Niko me ne vidi. Mudrost tvoja i znanje tvoje prevariše te, te si govorila u srcu svom: Ja sam, i osim mene nema druge.
11. Zato će doći na te zlo, a nećeš znati odakle izlazi, i popašće te nevolja, da je nećeš moći odbiti, i doći će na te ujedanput pogibao, za koju nećeš znati.
12. Stani sada s vračanjem svojim i s mnoštvom čini svojih, oko kojih si se trudila od mladosti svoje, ne bi li se pomogla, ne bi li se okrijepila.
13. Umorila si se od mnoštva namjera svojih; neka stanu sada zvjezdari, koji gledaju zvijezde, koji proriču svakoga mjeseca, i neka te sačuvaju od onoga što će doći na te.
14. Gle, oni su kao pljeva, oganj će ih spaliti, ni sami sebe neće izbaviti iz plamena; neće ostati uglja da se ko ogrije, ni ognja da bi se posjedjelo kod njega.
15. Takvi će biti oni s kojima si se trudila i s kojima si trgovala od mladosti svoje, razbjeći će se svaki na svoju stranu; neće biti nikoga da te izbavi.

48. Gospod traži od svojega tvrdovratoga naroda da vjeruje u Njegovu milost i spasenje.

1. Čujte ovo, dome Jakovljev, koji se zovete imenom Izrailjevijem, i iz vode Judine izidoste, koji se kunete imenom Gospodnjim, i Boga Izrailjeva pominjete, ali ne po istini i po pravdi.
2. Jer se imenuju po svetom gradu, oslanjaju se na Boga Izrailjeva, kojemu je ime Gospod nad vojskama.
3. Što je pređe bivalo, kazivah naprijed odavna, i što iz mojih usta izide i objavih, učinih brzo i zbi se.
4. Znao sam da si uporan, i vrat da ti je gvozdena žila, i čelo da ti je od mjedi.
5. I zato ti odavna objavih, prije nego se zbi kazah ti, da ne bi rekao: Idol moj učini to, i lik moj rezani i lik moj liveni zapovjediše tako.
6. Čuo si; pogledaj sve to; a vi nećete li objavljivati? Otsele ti javljam novo i sakriveno, što nijesi znao;
7. Sada se stvori, i nedavno, i prije ovoga dana nijesi čuo, da ne rečeš: Gle, znao sam.
8. Niti si čuo ni znao, i prije ti se uši ne otvoriše, jer znadijah da ćeš činiti nevjeru, i da se zoveš prestupnik od utrobe materine.
9. Imena svojega radi ustegnuću gnjev svoj, i radi hvale svoje uzdržaću se prema tebi, da te ne istrijebim.
10. Evo, *pretopiću te, ali ne kao srebro, prebraću te u peći nevolje. [*Ps 66, 10.]
11. Sebe radi, sebe radi učiniću, jer kako bi se hulilo na ime moje? I *slave svoje neću dati drugome. [*Is 42, 8.]
12. Čuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: Ja sam Prvi, ja sam i Pošljednji.
13. I moja je ruka osnovala zemlju, i moja je desnica izmjerila nebesa među; kad ih zovnem, svi dođu.
14. Skupite se svi i čujte: Ko je od njih objavio ovo? Gospod ga miluje, on će izvršiti volju njegovu na Vavilonu, i mišica će njegova biti nasuprot Haldejcima.
15. Ja, ja rekoh, i pozvah ga, dovešću ga, i biće srećan na svom putu.
16. Pristupite k meni, čujte ovo: *Od početka nijesam govorio tajno; otkako to bi, bijah ondje; a sada Gospod Gospod posla me i duh njegov. [*Is 45, 19.]
17. Ovako veli Gospod, izbavitelj tvoj, Svetac Izrailjev: Ja sam Gospod Bog tvoj koji te učim da bi napredovao, vodim te putem kojim treba da ideš.
18. O, da si pazio na zapovijesti moje! Mir bi tvoj bio kao rijeka, i pravda tvoja kao valovi morski;
19. I sjemena bi tvojega bilo kao pijeska, i poroda utrobe tvoje kao zrna njegovijeh; ime se njihovo ne bi zatrlo ni istrijebilo ispred mene.
20. *Izidite iz Vavilona, bježite od Haldejaca; glasno pjevajući objavljujte, kazujte, razglašujte do krajeva zemaljskih; recite: Izbavi Gospod slugu svojega Jakova. [*Is 52, 11; Jer 51, 6; Otk 18, 4.]
21. Neće ožednjeti kad ih povede preko pustinje; *vodu iz stijene točiće im, jer će rascijepiti kamen i poteći će voda. [*2 Moj 17, 6.]
22. *Nema mira bezbožnicima, veli Gospod. [*Is 57, 21.]

49. Sluga Božiji – vidjelo idolopoklonicima i spas Izrailjev. Gospod tješi narod svoj.

1. Poslušajte me, ostrva, i pazite narodi daljni. Gospod me pozva od utrobe; od utrobe matere moje pomenu ime moje.
2. I učinio je *usta moja da su kao oštar mač, † u sjenu ruke svoje sakri me; učinio me je sjajnom strijelom, i u tulu svojem sakri me. [*Otk 1, 16; † Is 51, 16.]
3. I reče mi: *Ti si sluga moj, u Izrailju ću se tobom proslaviti. [*Is 42, 1.]
4. A ja rekoh: Uzalud se trudih, uzalud i naprazno potroših silu svoju; ali opet sud je moj u Gospoda i posao moj u Boga mojega.
5. A sada govori Gospod, koji me je sazdao od utrobe materine da sam mu sluga, da mu dovedem natrag Jakova; ako se Izrailj i ne sabere, opet ću se proslaviti pred Gospodom, i Bog će moj biti sila moja.
6. I reče mi: Malo je da mi budeš sluga da se podigne pleme Jakovljevo i da se vrati ostatak Izrailjev, nego te učinih *vidjelom narodima da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih. [*Is 42, 6; 60, 3; Lk 2, 32; Dap 13, 47.]
7. Ovako veli Gospod, izbavitelj Izrailjev, Svetac njegov, onome kojega preziru, na koga se gadi narod, sluzi onijeh koji gospodare: Carevi će vidjeti i ustati, i knezovi će se pokloniti radi Gospoda koji je vjeran, radi sveca Izrailjeva koji te je izabrao.
8. Ovako veli Gospod: *U vrijeme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i čuvaću te † i daću te da budeš zavjet narodu, da utvrdiš zemlju i naslijediš opustjelo našljedstvo; [*Ps 69, 13; 2 Kor 6, 2; † Is 42, 6.]
9. Da kažeš sužnjima: Izidite; onima koji su u mraku: Pokažite se. Oni će pokraj putova pasti, i paša će im biti po svijem visokim mjestima.
10. Neće biti *gladni ni žedni, neće ih biti vrućina ni sunce; jer kome ih je žao, on će ih voditi, i pokraj izvora vodenijeh provodiće ih. [*Otk 7, 16.]
11. I sve gore svoje obratiću u putove, i staze će moje biti povišene.
12. Gle, ovi će izdaleka doći, gle, i oni od sjevera i od zapada, i oni iz zemlje Sinske.
13. *Pjevajte, nebesa, i veseli se, zemljo, podvikujte, gore, veselo; jer Gospod utješi svoj narod, i na nevoljnike svoje smilova se. [*Is 44, 23.]
14. Ali Sion reče: Ostavi me Gospod, i zaboravi me Gospod.
15. Može li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na čedo utrobe svoje? A da bi ga i zaboravila, ja neću zaboraviti tebe.
16. Gle, na dlanovima sam te izrezao; zidovi su tvoji jednako preda mnom.
17. Pohitjeće sinovi tvoji, a koji te raskopavaše i pustošiše, otići će od tebe.
18. Podigni oči svoje unaokolo, i vidi: Svi se oni skupljaju i idu k tebi. Tako bio ja živ, veli Gospod, svjema njima kao nakitom zaodjenućeš se, i uresićeš se njima kao nevjesta.
19. Jer razvaline tvoje i pustoline i potrvena zemlja tvoja *biće tada tijesna za stanovnike kad se udalje oni koji te proždiraše. [*Is 54, 1.]
20. I djeca koju ćeš imati, pošto si bila bez djece, reći će da čuješ: Tijesno mi je ovo mjesto, pomakni se da se mogu nastaniti.
21. A ti ćeš reći u srcu svom: Ko mi ih rodi, jer bijah sirota i inokosna, zarobljena i prognana? I ko ih othrani? Eto, ja bijah ostala sama, a gdje oni bijahu?
22. Ovako veli Gospod Gospod: Evo, podignuću ruku svoju k narodima, i k plemenima ću podignuti zastavu svoju, i donijeće sinove tvoje u naručju, i kćeri tvoje na ramenima će se nositi.
23. *I carevi će biti hranitelji tvoji i carice njihove tvoje dojkinje, i klanjaće ti se licem do zemlje, i † prah s nogu tvojih lizaće, i poznaćeš da sam ja Gospod, i da se neće osramotiti oni koji mene čekaju. [*Is 60, 16; 1 Ps 72, 9; Mih 7, 17.]
24. *Hoće li se junaku uzeti plijen i hoće li se oteti roblje pravednomu? [*Mt 12, 29.]
25. Jer ovako govori Gospod: I roblje junaku uzeće se i plijen jakomu oteće se, jer ću se ja preti s onima koji se s tobom pru, i sinove tvoje ja ću izbaviti;
26. I koji ti krivo čine, nahraniću ih njihovijem mesom i opiće se svojom krvlju kao novijem vinom; i poznaće svako tijelo da sam ja Gospod Spasitelj tvoj i Izbavitelj tvoj, jaki Bog Jakovljev.

50. Izrailj se odbacuje zbog njegovih bezakonja. Sluga Gospodnji donosi spasenje.

1. Ovako veli Gospod: Gdje je *raspusna knjiga matere vaše kojom je pustih? Ili koji je između rukodavalaca mojih kome vas prodadoh? Gle, za bezakonja svoja † prodadoste se i za vaše prijestupe bi puštena mati vaša. [*5 Moj 24, 1; † Is 52, 3.]
2. Zašto kad dođoh ne bi nikoga? Kad zvah, niko se ne odazva? ‘Da nije kako god okračala ruka moja, te ne može iskupiti? Ili nema u mene snage da izbavim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more; obraćam rijeke u pustinju da se usmrde ribe njihove zato što nestane vode, i mru od žeđi. [*4 Moj 11, 23; Is 59, 1.]
3. Oblačim nebesa u mrak, i kostrijet im dajem za pokrivač.
4. Gospod Gospod dade mi jezik učen da umijem progovoriti zgodnu riječ *umornom; budi svako jutro, budi mi uši da slušam kao učenici. [*Mt 11, 28.]
5. Gospod Gospod *otvori mi uši, i ja se ne protivih, ne odstupih natrag. [*Ps 40, 6.]
6. Leđa svoja podmetah onima koji me bijahu i *obraze svoje onima koji me čupahu; ne zaklonih lica svojega od ruga ni od zapljuvanja. [*Mt 26, 67.]
7. Jer mi Gospod Gospod pomaže, zato se ne osramotih, zato stavih čelo svoje kao kremen, i znam da se neću postidjeti.
8. *Blizu je onaj koji me pravda; ko će se preti sa mnom? Stanimo zajedno; ko je suparnik moj? Neka pristupi k meni. [*Rim 8, 32-34.]
9. Gle, Gospod Gospod pomagaće mi: Ko će me osuditi? Gle, svi će oni kao haljina ovetšati, moljac će ih izjesti.
10. Ko se među vama boji Gospoda i sluša glas sluge njegova? Ko hodi po mraku i nema vidjela, neka se uzda u ime Gospodnje i neka se oslanja na Boga svojega.
11. Gle, svi koji ložite oganj i opasujete se iskrama, idite u svjetlosti ognja svojega i u iskrama koje raspaliste. To vam je iz moje ruke; u mukama ćete ležati.

51. Pravedni se vraćaju i nastaje radost u Sionu. Božije vječno spasenje Izrailju.

1. Poslušajte me koji idete za pravdom, koji tražite Gospoda; pogledajte stijenu iz koje ste isječeni, i duboku jamu iz koje ste iskopani;
2. Pogledajte Avrama, oca svojega, i Saru, koja vas je rodila, kako ga inokosna pozvah i blagoslovih ga i umnožih ga.
3. Jer će Gospod utješiti Sion, utješiće sve razvaline njegove, i pustinju njegovu učiniće da bude kao Edem i pustoš njegova kao vrt Gospodnji, radost će se i veselje nalaziti u njemu, zahvaljivanje i pjevanje.
4. Poslušaj me, narode moj, i čuj me, rode moj; jer će zakon od mene izaći i sud svoj postaviću da bude vidjelo narodima.
5. Blizu je pravda moja, izaći će spasenje moje, i mišice će moje suditi narodima; mene će ostrva čekati i u moju će se mišicu uzdati.
6. Podignite k nebu oči svoje i pogledajte dolje na zemlju; jer će *nebesa iščeznuti kao dim i zemlja će kao haljina ovetšati, i koji na njoj žive pomrijeće također; a spasenje će moje ostati dovijeka, a pravde moje neće nestati. [*Ps 102, 26; Mt 24, 35; 2 Pet 3, 10, 12.]
7. Poslušajte me koji znate pravdu, narode, kojemu je u srcu zakon moj. Ne bojte se ruženja ljudskoga i od huljenja njihova ne plašite se.
8. Jer će ih moljac izjesti kao haljinu, i kao vunu izješće ih crv; a pravda moja ostaje dovijeka i spasenje moje od koljena na koljeno.
9. Probudi se, probudi se, obuci se u silu, mišico Gospodnja; probudi se kao u staro vrijeme, za naraštaja prošlijeh; nijesi li ti isjekla Ravu i ranila zmaja?
10. Nijesi li ti „isušila more, vodu bezdana velikoga, od dubine morske načinila put da prođu izbavljeni? [*2 Moj 14, 21.]
11. Tako *oni koje iskupi Gospod neka se vrate i dođu u Sion pjevajući, i veselje vječno neka bude nad glavom njihovom; radost i veselje neka zadobiju, a žalost i uzdisanje neka bježi. [*Is 35, 10.]
12. Ja, ja sam utješitelj vaš; ko si ti da se bojiš čovjeka smrtnoga i sina čovječijega, koji je *kao trava? [*Is 40, 6.]
13. I zaboravio si Boga Tvorca svojega, koji je razapeo nebesa i osnovao zemlju? I jednako se bojiš svaki dan gnjeva onoga koji te pritješnjuje kad se sprema da zatire? A gdje je gnjev onoga koji pritješnjuje?
14. Brzo će se oprostiti sužanj, neće umrijeti u jami, niti će biti bez hljeba.
15. Jer sam ja Gospod Bog tvoj, koji raskidam more, da valovi njegovi buče; Gospod nad vojskama ime mi je.
16. Ja ti metnuh u usta riječi svoje i sjenom ruke svoje zaklonih te, da utvrdim nebesa i osnujem zemlju, i rečem Sionu: Ti si moj narod.
17. Probudi se, probudi se, ustani, Jerusalime! *Koji si pio iz ruke Gospodnje čašu gnjeva njegova, pio si, i talog iz strašne čaše ispio si. [*Ps 60, 3; 75, 8.]
18. Od svijeh sinova koje je rodio nijedan ga nije vodio, i od svijeh sinova koje je othranio nijedan ga nije prihvatio za ruku.
19. *Ovo te dvoje zadesi; ko te požali? Pustoš i rasap, i glad i mač; ko će te utješiti? [*Is 47, 9.]
20. *Sinovi tvoji obamrli leže po krajevima svijeh ulica kao bivo u mreži, puni gnjeva Gospodnjega, i karanja Boga tvojega. [*PlJ 2, 11.]
21. Zato čuj ovo, nevoljni, i pijani, ne od vina.
22. Ovako veli Gospod tvoj, Gospod i Bog tvoj, koji brani svoj narod: Evo, uzimam iz tvoje ruke čašu strašnu, talog u čaši gnjeva svojega; nećeš više piti.
23. Nego ću je dati u ruke onima koji te muče, koji govoriše duši tvojoj: Sagni se da prijeđemo, i ti si im podmetao leđa svoja da budu kao zemlja i kao ulica onima koji prelaze.

52. Bog poziva narod svoj u slobodu. Radosna poruka.

1. Probudi se, probudi se, obuci se u silu svoju, Sione; obuci krasne haljine svoje, Jerusalime grade sveti; jer neće više ući u tebe neobrezani i nečisti.
2. Otresi prah sa sebe, ustani, sjedi, Jerusalime; skini okove s vrata svojega, zarobljena kćeri Sionska.
3. Jer ovako veli Gospod: Zabadava se prodadoste, i iskupiste se bez novaca.
4. Jer ovako veli Gospod Gospod: U Misir siđe moj narod prije da ondje žive kao došljaci, ali Asirci im činiše silu ni za što.
5. A sada što ću tu? veli Gospod; jer je narod moj zaboravljen ni za što; koji vladaju njim, cvijele ga, veli Gospod, i jednako svaki dan *huli se na ime moje. [*Jez 36, 20.]
6. Zato će poznati narod moj ime moje, zato će poznati u onaj dan da sam ja koji govorim: Evo me.
7. *Kako su krasne na gorama noge onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir, koji javlja dobro, oglašuje spasenje, govori Sionu: Bog tvoj caruje. [*Rim 10, 15.]
8. Stražari će tvoji podignuti glas, podignuće glas, i svi će zapjevati, jer će očima vidjeti gdje Gospod vodi natrag Sion.
9. Klikujte i pjevajte, razvaline Jerusalimske, jer Gospod utješi narod svoj, izbavi Jerusalim.
10. Zagali Gospod svetu mišicu svoju pred svijem narodima, da vide svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega.
11. *Odstupite, odstupite, izidite odatle, ne dotičite se ničega nečista; izidite ispred njega, očistite se vi koji nosite sude Gospodnje. [*Is 48, 20; 2 Kor 6, 17.]
12. Jer nećete izaći u hitnji, niti ćete ići bježeći; jer će Gospod ići pred vama, i zadnja vojska biće vam Bog Izrailjev.
13. Gle, *sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. [*Is 42, 1.]
14. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije,
15. Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, *jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali. [*Rim 15, 21.]

53. Stradanje i proslavljenje Sluge Gospodnjeg.

1. Ko *vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? [*Jn 12, 38; Rim 10, 16.]
2. Jer *izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. [*Is 11, 1.]
3. *Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. [*Ps 22, 6.]
4. A on *bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. [*Mt 8, 17.]
5. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i *ranom njegovom mi se iscijelismo. [*1 Pet 2, 24.]
6. *Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. [*1 Pet 2, 25.]
7. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; *kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. [*Dap 8, 32.]
8. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen.
9. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe *prijevara u ustima njegovijem. [*1 Pet 2, 22; 1 Jn 3, 5.]
10. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju *u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. [*2 Kor 5, 21.]
11. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i *sam će nositi bezakonja njihova. [*Jn 1, 29.]
12. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi *metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i † za zločince se moli. [*Mk 15, 28; Lk 22, 37; † Lk 23, 34.]

54. Bog obećava svome narodu novo doba milosti.

1. Veseli se, *nerotkinjo koja ne rađaš, zapjevaj i poklikni ti koja ne trpiš muka od porođaja, jer pusta ima više djece negoli ona koja ima muža, veli Gospod. [*Gal 4, 27.]
2. Raširi mjesto šatora svojega, i zavjese stana tvojega neka se razastru, ne brani, produlji uža svoja, kolje svoje utvrdi.
3. Jer ćeš se nadesno i nalijevo rasprostraniti, i sjeme će tvoje naslijediti narode, i puste će gradove naseliti.
4. Ne boj se, jer se nećeš osramotiti, i nemoj se stidjeti, jer nećeš biti prijekorna, nego ćeš zaboraviti sramotu mladosti svoje, i prijekora udovišta svojega nećeš se više sjećati.
5. Jer ti je muž Tvorac tvoj, ime mu je Gospod nad vojskama, i izbavitelj ti je Svetac Izrailjev, Bog svoj zemlji zvaće se.
6. Jer kao ženu ostavljenu i u duhu ožalošćenu dozva te Gospod, i kao mladu ženu puštenu, govori Gospod.
7. *3amalo ostavih te, ali s velikom milošću pribraću te. [*Ps 30, 5.]
8. U malom gnjevu sakrih za čas lice svoje od tebe, ali ću te vječnom milošću pomilovati, veli izbavitelj tvoj Gospod.
9. Jer mi je to kao Potop *Nojev: Jer kao što se zakleh da Potop Nojev neće više doći na zemlju, tako se zakleh da se neću razgnjeviti na te, niti ću te karati. [*1 Moj 9, 11.]
10. Ako će se i gore pomaknuti i humovi se pokolebati, opet milost moja neće se odmaknuti od tebe, i zavjet mira mojega neće se pokolebati, veli Gospod, koji ti je milostiv.
11. Nevoljnice, koju vjetar razmeće, koja si bez utjehe, evo, ja ću namjestiti kamenje tvoje na mramoru porfirnom, i osnovaću te na safirima.
12. I načiniću ti prozore od kristala, i vrata od kamena rubina, i sve međe tvoje od dragoga kamenja.
13. A sinovi će tvoji svi biti naučeni od Gospoda, i obilan mir imaće sinovi tvoji.
14. Pravdom ćeš se utvrditi, daleko ćeš biti od nasilja, te se nećeš bojati, i od strahote, jer ti se neće približiti.
15. Gle, biće ih koji će se sabirati na te, ali neće biti od mene; koji se god saberu na te, pašće.
16. Gle, ja sam stvorio kovača koji raspaljuje ugljevlje i vadi oruđe za svoj posao; ja sam stvorio i krvnika da ubija.
17. Nikakvo oružje načinjeno protiv tebe neće biti srećno, i svaki jezik koji se podigne na te na sudu saprećeš. To je našljedstvo sluga Gospodnjih i pravda njihova od mene, veli Gospod.

55. O izobilju vode za žedne. Opšti poziv na zavjet milosti sa Bogom. Čudesni putevi Božiji.

1. Oj, *žedni koji ste god, hodite na vodu, i koji nemate novaca, hodite, kupujte i jedite; hodite, kupujte bez novaca i bez plate vina i mlijeka. [*Jn 7, 37; Otk 22, 17.]
2. Zašto trošite novce svoje na ono što nije hrana, i trud svoj na ono što ne siti? Slušajte me, pa ćete jesti što je dobro, i duša će se vaša nasladiti pretiline.
3. Prignite uho svoje i hodite k meni; poslušajte, i živa će biti duša vaša, i učiniću s vama zavjet vječan, *milosti Davidove istinite. [*Dap 13, 34.]
4. Evo dadoh ga za svjedoka narodima, za vođa i zapovjednika narodima.
5. Evo, zvaćeš narod kojega nijesi znao, i narodi koji te nijesu znali steći će se k tebi, radi Gospoda Boga tvojega i sveca Izrailjeva, jer te proslavi.
6. Tražite Gospoda dok se može naći; prizivajte ga dokle je blizu.
7. Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati ka Gospodu, i smilovaću se na nj, i k Bogu našemu, jer prašta mnogo.
8. Jer misli moje nijesu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi, veli Gospod;
9. Nego koliko su nebesa više od zemlje, toliko su putovi moji viši od vaših putova, i misli moje od vaših misli.
10. Jer kako pada dažd ili snijeg s neba i ne vraća se onamo, nego natapa zemlju i učini da rađa i da se zeleni, da daje sjemena da se sije i hljeba da se jede,
11. Tako će biti riječ moja kad izide iz mojih usta: neće se vratiti k meni prazna, nego će učiniti što mi je drago, i srećno će svršiti na što je pošljem.
12. Jer ćete s veseljem izaći, i u miru ćete biti vođeni; gore i bregovi pjevaće pred vama od radosti, i sva će drveta poljska pljeskati rukama.
13. Umjesto trnja niknuće jela, umjesto koprive niknuće mirta; i to će biti Gospodu u slavu, za vječan znak, kojega neće nestati.

56. Opominjanje na buduće spasenje. Obraćenje neznabožaca. Kazna rđavih narodnih pastira.

1. Ovako veli Gospod: Pazite na sud, i tvorite pravdu, jer će uskoro doći spasenje moje, i pravda će se moja objaviti.
2. Blago čovjeku koji tako čini, i sinu čovječijemu koji se drži toga *čuvajući subotu da je ne oskvrni, čuvajući ruku svoju da ne učini zla. [*Is 58, 13.]
3. I neka ne govori *tuđin koji pristane uz Gospoda: Gospod me je odlučio od svoga naroda; i neka ne govori uškopljenik: Gle, ja sam suho drvo. [*5 Moj 23, 1-3.]
4. Jer ovako veli Gospod za uškopljenike: Koji drže subote moje i izbiraju što je meni ugodno, i drže zavjet moj,
5. Njima ću dati u domu svom i među zidovima svojim mjesto i ime bolje nego sinova i kćeri, ime vječno daću svakome od njih, koje se neće zatrti.
6. A tuđine koji pristanu uz Gospoda da mu služe i da ljube ime Gospodnje, da mu budu sluge, koji god drže subotu da je ne oskvrne i drže zavjet moj,
7. Njih ću dovesti na svetu goru svoju i razveseliću ih u domu svojem molitvenom; žrtve njihove paljenice i druge žrtve biće ugodne na oltaru mom, *jer će se dom moj zvati dom molitve svijem narodima. [*Mk 11, 17.]
8. Gospod Gospod govori, koji sabira prognanike Izrailjeve: Još ću mu sabrati osim onijeh koji su sabrani.
9. Sve zvijeri poljske, hodite da jedete, sve zvijeri šumske.
10. Svi su mu stražari slijepi, ništa ne znaju, svi su psi nijemi, ne mogu lajati, sanjivi su, leže, mio im je drijemež.
11. I psi su proždrljivi, koji ne znaju za sitost; i pastiri su koji ne znaju za razum, svaki se okreće svojim putem, svaki za svojom korišću sa svoga kraja.
12. Hodite, uzeću vina i napićemo se silovita pića, *i sjutra će biti kao danas, i još mnogo više. [*PrS 23, 35.]

57. Sudba pravednika i bezbožnika.

1. Pravednik mre, i niko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, *a niko se ne sjeća da se pred zlo uzima pravednik; [*2 car 22, 20.]
2. Dolazi u mir i počiva na postelji svojoj ko god hodi pravijem putem.
3. A vi sinovi vračarini, rode kurvarski, koji se kurvate, pristupite ovamo.
4. Kim se rugate? Na koga razvaljujete usta i plazite jezik? Nijeste li sinovi prestupnički, sjeme lažno?
5. Koji se upaljujete za lugovima, *pod svakim zelenijem drvetom, koljete sinove svoje u potocima, pod vrletima kamenijem. [*Jer 2, 20.]
6. Dio ti je među glatkim kamenjem potočnim; to je, to je tvoj dio; njemu ljevaš naljev svoj, prinosiš dar; tijem li ću se umiriti?
7. Na gori visokoj i uzvišenoj mećeš postelju svoju; i onamo izlaziš da prineseš žrtvu.
8. I iza vrata i iza dovrataka mećeš spomen svoj; odstupivši od mene otkrivaš se, i izašavši gore širiš odar svoj, ugovaraš s njima, mila ti je postelja njihova, gdje ugledaš mjesto.
9. Ideš k caru s uljem, s mnogim mirisima svojim; šalješ poslanike svoje daleko i ponizuješ se do groba.
10. Od daljnoga puta svoga umorna ne kažeš: Zaludu. Nalaziš život ruci svojoj, zato ne sustaješ.
11. I od koga si se uplašila i koga si se pobojala, te si slagala i nijesi se mene opominjala niti si marila? *Što ja mučah odavna, zato li me se ne bojiš? [*Ps 50, 21.]
12. Ja ću objaviti tvoju pravdu i tvoja djela; ali ti neće pomoći.
13. Kad staneš vikati, neka te izbave oni koje si sabrala; ali će ih sve vjetar odnijeti, i uzeće ih taština. Ali ko se u me uzda, naslijediće zemlju i dobiće svetu goru moju.
14. I reći će se: *Poravnite, poravnite, pripravite put, uklonite smetnje s puta naroda mojega. [*Is 62, 10.]
15. Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime Sveti: Na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha, oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh.
16. *Jer se neću jednako preti, niti ću se dovijeka gnjeviti, jer bi iščeznuo preda mnom duh i duše koje sam stvorio. [*Ps 103, 9.]
17. Za bezakonje lakomosti njegove razgnjevih se, i udarih ga, sakrih se i razgnjevih se, jer odmetnuvši se, otide putem srca svojega.
18. Vidim putove njegove, ali ću ga iscijeliti, vodiću ga i daću opet utjehu njemu i njegovijem koji tuže.
19. Ja stvaram plod usnama: Mir, mir *onomu ko je daleko i ko je blizu, veli Gospod, i iscijeliću ga. [*Ef 2, 17.]
20. A bezbožnici su kao more uskolebano, koje se ne može umiriti i voda njegova izmeće nečistotu i blato.
21. *Nema mira bezbožnicima, veli Bog moj. [*Is 48, 22.]

58. Lažni i istinski post. Blagoslov za držanje subote.

1. Viči iz grla, ne usteži se, podigni glas svoj kao truba, i objavi narodu mojemu bezakonja njegova i domu Jakovljevu grijehe njihove,
2. Premda me svaki dan traže i radi su znati putove moje, kao narod koji tvori pravdu i ne ostavlja suda Boga svojega; ištu od mene sudove pravedne, žele približiti se k Bogu.
3. Zašto postismo, vele, a ti ne pogleda, mučismo duše svoje, a ti ne htje znati? Gle, kad postite, činite svoju volju i izgonite sve što vam je ko dužan.
4. Eto, postite da se prete i svađate i da bijete pesnicom bezbožno. Nemojte postiti tako kao danas, da bi se čuo gore glas vaš.
5. *Takav li je post koji izabrah da čovjek muči dušu svoju jedan dan? Da savija glavu svoju kao sita i da stere poda se kostrijet i pepeo? To li ćeš zvati post i dan ugodan Gospodu? [*Zah 7, 5.]
6. A nije li ovo post što izabrah: da razvežeš sveze bezbožnosti, da razdriješiš remenje od bremena, da otpustiš potlačene, i da izlomite svaki jaram?
7. Nije li *da prelamaš hljeb svoj gladnome, i siromahe prognane da uvedeš u kuću? Kad vidiš gola, da ga odjeneš, i da se ne kriješ od svoga tijela? [*Mt 25, 35.]
8. Tada će sinuti vidjelo tvoje kao zora, i zdravlje će tvoje brzo procvasti, i pred tobom će ići pravda tvoja, slava Gospodnja biće ti zadnja straža.
9. Tada ćeš prizivati, i Gospod će te čuti; vikaćeš, i reći će: Evo me. Ako izbaciš između sebe jaram i prestaneš pružati prst i govoriti zlo;
10. I ako otvoriš dušu svoju gladnome, i nasitiš dušu nevoljnu; tada će zasjati u mraku vidjelo tvoje i tama će tvoja biti kao podne.
11. Jer će te Gospod voditi vazda, i sitiće dušu tvoju na suši, i kosti tvoje krijepiće, i bićeš kao vrt zaliven i kao izvor kojemu voda ne presiše.
12. I *tvoji će sazidati stare pustoline, i podignućeš temelje koji će stajati od koljena do koljena, i prozvaćeš se: Koji sazida razvaline i opravi putove za naselje. [*Is 61, 4.]
13. Ako *odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš što je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, svaki dan Gospodnji slavnijem, i budeš ga slavio ne idući svojim putovima i ne čineći što je tebi drago, ni govoreći riječi, [*Is 56, 2.]
14. Tada ćeš se veseliti u Gospodu, i izvešću te na visine zemaljske, i daću ti da jedeš našljedstvo Jakova, oca svojega; jer usta Gospodnja rekoše.

59. Pokvarenost bezbožnog naroda. Obećanje Izbavitelja.

1. Gle, nije *okraćala ruka Gospodnja da ne može spasiti, niti je otežalo uho njegovo da ne može čuti. [*Is 50, 2.]
2. Nego bezakonja vaša rastaviše vas s Bogom vašim, i grijesi vaši zakloniše lice njegovo od vas, da ne čuje.
3. Jer su *ruke vaše oskvrnjene krvlju i prsti vaši bezakonjem; usne vaše govore laž i jezik vaš izriče opačinu. [*Is 1, 15.]
4. Nema nikoga da viče za pravdu, niti ima da se pre za istinu; uzdaju se u ništavilo, i govore laž; začinju nevolju, i rađaju muku.
5. Nose jaja aspidina i tkaju paučinu; ko pojede jaje njihovo umre, i ako koje razbije, ižljeze guja.
6. Platno njihovo nije za haljine, niti će se oni odjesti svojim poslom; posao je njihov bezakonje i u rukama je njihovijem nasilje.
7. *Noge im trče na zlo i brze su na proljevanje krvi prave; misli su njihove bezakonje; na putovima je njihovijem pustoš i rasap. [*Rim 3, 15.]
8. Puta mirnoga ne znaju, i na putovima njihovijem nema pravde; načinili su sebi krive staze; ko god ide po njima, ne zna za mir.
9. Zato je sud daleko od nas, i pravda ne dolazi do nas; čekamo vidjelo, a ono, eto mrak; svjetlost, a ono hodimo po tami.
10. Pipamo kao slijepi zid, kao oni koji nemaju očiju pipamo; spotičemo se u podne kao u sumračje; u obilju smo kao mrtvi.
11. Ričemo svikoliki kao medvjedi, i jednako gučemo kao golubice; čekamo sud, a njega nema, spasenje, a ono je daleko od nas.
12. Jer se prijestupi naši umnožiše pred tobom i grijesi naši svjedoče na nas; jer su prijestupi naši kod nas i bezakonja svoja znamo,
13. Da nevjeru učinismo i slagasmo Gospodu, i odstupismo od Boga svojega, govorismo o nasilju i odmetu, da sastavljasmo i iznosismo iz srca riječi lažne.
14. Zato sud odstupi natrag, i pravda stoji daleko; jer istina pade na ulici i pravda ne može da prođe.
15. I istine je nestalo, i ko se uklanja oda zla, postaje plijen. To vidje Gospod, i ne bi mu milo što nema suda.
16. I vidje gdje nema čovjeka, i začudi se što nema posrednika; *zato učini mu spasenje mišica njegova, i pravda njegova poduprije ga. [*Ps 98, 1; Is 63, 5.]
17. Jer se obuče u pravdu kao u oklop, i šljem spasenja metnu na glavu; odjede se osvetom kao odijelom, i ogrte se revnošću kao plaštem.
18. Po djelima, po djelima da vrati gnjev protivnicima svojim, platu neprijateljima svojim, ostrvima da plati.
19. I bojaće se imena Gospodnjega sa zapada, i slave njegove s istoka sunčanoga; jer će neprijatelj navaliti kao rijeka, a duh će Gospodnji podignuti zastavu suprot njemu.
20. I *doći će Izbavitelj u Sion i k onima od Jakova koji se obraćaju od grijeha, veli Gospod. [*Rim 11, 26.]
21. A ovo će biti zavjet moj s njima, veli Gospod: Duh moj koji je u tebi, i riječi moje koje metnuh u usta tvoja, neće otići od usta tvojih ni od usta sjemena tvojega, ni od usta sjemena sjemena tvojega, veli Gospod, otsele i dovijeka.

60. Buduća slava Siona. Obraćenje neznabožaca. Gospod je vječno vidjelo svojega naroda.

1. Ustani, svijetli se, jer dođe svjetlost tvoja, i slava Gospodnja obasja te.
2. Jer, gle, mrak će pokriti zemlju i tama narode; a tebe će obasjati Gospod i slava njegova pokazaće se nad tobom.
3. I *narodi će doći k vidjelu tvojemu i ka svjetlosti koja će te obasjati. [*Otk 21, 24.]
4. *Podigni oči svoje unaokolo, i vidi: Svi se skupljaju i † idu k tebi, sinovi će tvoji iz daleka doći i kćeri tvoje nosiće se u naručju. [*Is 49, 18; † Is 66, 12.]
5. Tada ćeš vidjeti, i obradovaćeš se, i srce će ti se udiviti i raširiti, jer će se k tebi okrenuti mnoštvo morsko i sila naroda doći će k tebi.
6. Mnoštvo kamila prekriliće te, jednogrbe kamile iz Madijama i Efe; svi iz *Save doći će, † zlato i kad donijeće, i slavu Gospodnju javljaće. [*Ps 72, 10; † Mt 2, 11.]
7. Sva stada Kidarska skupiće se k tebi, ovnovi Navajotski biće ti na potrebu; prineseni na oltaru mom biće ugodni, i dom slave svoje proslaviću.
8. Ko su ono što lete kao oblaci i kao golubovi na prozore svoje?
9. Ostrva će me čekati i prve lađe Tarsiske, da dovezu sinove tvoje iz daleka, i s njima srebro njihovo i zlato njihovo, imenu Gospoda Boga tvojega i Sveca Izrailjeva, jer te proslavi.
10. I tuđini će sazidati zidove tvoje, i carevi njihovi služiće ti; jer u gnjevu svom udarih te, *a po milosti svojoj pomilovaću te. [*Is 54, 7, 8.]
11. I tvoja će vrata biti svagda *otvorena, neće se zatvoriti ni danju ni noću, da ti se dovede sila naroda, i carevi njihovi da se dovedu. [*Otk 21, 25.]
12. Jer narod i carstvo, koje ti ne bi služilo, poginuće; takvi će se narodi sasvijem zatrti.
13. Slava Livanska tebi će doći, jela, brijest i šimšir, da ukrase mjesto svetinje moje da bi proslavio mjesto nogu svojih.
14. I sinovi onijeh koji su te mučili doći će k tebi klanjajući se, i svi koji te preziraše *padaće k stopalima nogu tvojih, i zvaće te gradom Gospodnjim, Sionom Sveca Izrailjeva. [*Is 49, 23.]
15. Što si bio ostavljen i mrzak tako da niko nije prolazio kroza te, mjesto toga ću ti učiniti vječnu slavu, i veselje od koljena do koljena.
16. Jer ćeš mlijeko naroda sati, i *sise carske dojićeš, i poznaćeš da sam ja Gospod Spasitelj tvoj i izbavitelj tvoj, silni Jakovljev. [*Is 49, 23.]
17. Umjesto mjedi donijeću zlata, i umjesto gvožđa donijeću srebra, i mjedi umjesto drva, i gvožđa umjesto kamenja, i postaviću ti za upravitelje mir i za nastojnike pravdu.
18. Neće se više čuti nasilje u tvojoj zemlji ni pustošenje i potiranje na međama tvojim; nego ćeš zvati *zidove svoje spasenjem i vrata svoja hvalom. [*Is 26, 1.]
19. Neće ti više biti sunce vidjelo danju, niti će ti sjajni mjesec svijetliti; nego će ti Gospod biti vidjelo vječno i Bog tvoj biće ti slava.
20. Neće više zalaziti sunce tvoje, niti će mjesec tvoj pomrčati; jer će ti Gospod biti vidjelo vječno, i dani žalosti tvoje svršiće se.
21. I tvoj će narod biti sav pravedan, naslijediće zemlju navijek; mladica koju sam posadio, djelo ruku mojih biće na moju slavu.
22. Od maloga će postati tisuća i od nejakoga silan narod; ja Gospod brzo ću učiniti to kad bude vrijeme.

61. Blaga vijest o budućem Pomazaniku punom milosti.

1. Duh je Gospoda Boga *na meni, jer me Gospod pomaza da javljam dobre glase krotkima, posla me da zavijem ranjene u srcu, da oglasim zarobljenima slobodu i sužnjima da će im se otvoriti tamnica. [*Lk 4, 18, 19; Mt 11, 5.]
2. *Da oglasim godinu milosti Gospodnje i † dan osvete Boga našega, da utješim sve žalosne. [*3 Moj 25, 9; † Is 63, 4.]
3. Da učinim žalosnima u Sionu i dam im nakit umjesto pepela, ulje radosti umjesto žalosti, odijelo za pohvalu umjesto duha tužnoga, da se prozovu hrastovi pravde, sad Gospodnji za slavu njegovu.
4. I oni će sazidati davnašnje pustoline, podignuće stare razvaline i ponoviće gradove puste, što leže razvaljeni od mnogo naraštaja.
5. I tuđini će stajati i pasti stada vaša, i inostranci će biti vaši orači i vinogradari.
6. *A vi ćete se zvati sveštenici Gospodnji, sluge Boga našega govoriće vam se, blago naroda ješćete i slavom njihovom hvalićete se. [*Is 66, 21.]
7. Za dvostruku sramotu vašu, i što se pjevaše: Rug je dio njihov, zato će u zemlji njihovoj naslijediti dvojinom i imaće vječnu radost.
8. Jer ja Gospod ljubim pravdu i mrzim na grabež sa žrtvom paljenicom, i daću im platu uistinu, *i vječan zavjet učiniću s njima. [*Is 55, 3.]
9. I sjeme će se njihovo znati u narodima i natražje njihovo među plemenima; ko ih god vidi poznaće ih da su sjeme koje je blagoslovio Gospod.
10. Veoma ću se radovati u Gospodu, i duša će se moja veseliti u Bogu mojem, jer me obuče u haljine spasenja i plaštem pravde ogrte me kao kad ženik namjesti nakit i kao kad se nevjesta uresi uresom svojim.
11. Jer kao što iz zemlje raste bilje i u vrtu niče što se posije, tako će Gospod Bog učiniti da nikne pravda i pohvala pred svijem narodima.

62. Druga pjesma o budućoj slavi Siona.

1. Siona radi neću umuknuti, i Jerusalima radi neću se umiriti, dokle ne izađe kao svjetlost pravda njegova i spasenje se njegovo razgori kao svijeća.
2. Tada će vidjeti narodi pravdu tvoju i svi carevi slavu tvoju, *i prozvaćeš se novijem imenom, koje će usta Gospodnja izreći. [*Is 65, 15.]
3. I bićeš krasan vijenac u ruci Gospodnjoj i carska kruna u ruci Boga svojega.
4. Nećeš se više zvati ostavljena, niti će se zemlja tvoja zvati pustoš, nego ćeš se zvati milina moja i zemlja tvoja udata, jer ćeš biti mio Gospodu i zemlja će tvoja biti udata.
5. Jer kao što se momak ženi djevojkom, tako će se sinovi tvoji oženiti tobom; i kako se raduje ženik nevjesti, tako će se tebi radovati Bog tvoj.
6. Na zidovima tvojim, Jerusalime, postavih stražare, koji neće umuknuti nigda, ni danju ni noću. Koji pominjete Gospoda, nemojte mučati.
7. I ne dajte da se umukne o njemu dokle ne utvrdi i učini Jerusalim slavom na zemlji.
8. Zakle se Gospod desnicom svojom i krjepkom mišicom svojom: Neću više dati žita tvojega neprijateljima tvojim da jedu, niti će tuđini piti vina tvojega oko kojega si se trudio;
9. Nego koji ga žanju, oni će ga jesti i hvaliti Gospoda, i koji ga beru, oni će ga piti u trijemovima svetinje moje.
10. Prođite, prođite kroz vrata, *pripravite put narodu; poravnite, poravnite put, uklonite kamenje, podignite zastavu narodima. [*Is 57, 14.]
11. Evo, Gospod oglasi do krajeva zemaljskih; *recite kćeri Sionskoj: Evo, Spasitelj tvoj ide; evo, † plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. [*Zah 9, 9; † Is 40, 10; Otk 22, 12.]
12. I oni će se prozvati narod sveti, iskupljenici Gospodnji; a ti ćeš se prozvati: Traženi, grad neostavljeni.

63. Božiji sud Edomu. Osvrt na stara vremena. Molitva za spasenje.

1. Ko je ono što ide iz Edoma, iz Vosora, u crvenijem haljinama? Krasno odjeven, koračajući u veličini sile svoje? Ja sam, koji govorim pravdu i vrijedan sam spasti.
2. Zašto ti je *crveno odijelo i haljine ti kao u onoga koji gazi u kaci? [*Otk 19, 13.]
3. *Gazih sam u kaci, i niko između naroda ne beše sa mnom; ali ih izgazih u gnjevu svom i potlačih u ljutini svojoj; i krv njihova poprska mi haljine i iskaljah sve odijelo svoje. [*Otk 14, 20.]
4. Jer je *dan od osvete u srcu mom, i dođe godina da se moji iskupe. [*Is 34, 8; 61, 2.]
5. *Pogledah, a nikoga ne bješe da pomože, i začudih se što nikoga ne bješe da podupre; ali me desnica moja izbavi i jarost moja poduprije me. [*Is 59, 16.]
6. I izgazih narode u gnjevu svom, i opojih ih jarošću svojom, i prolih na zemlju krv njihovu.
7. Pominjaću dobrotu Gospodnju, hvalu Gospodnju za sve što nam je učinio Gospod, i mnoštvo dobra što je učinio domu Izrailjevu po milosti svojoj i po velikoj dobroti svojoj.
8. Jer reče: Doista su moj narod, sinovi koji neće iznevjeriti. I bi im Spasitelj.
9. U svakoj tugi njihovoj on bješe tužan, i *anđeo, koji je pred njim, spase ih. Ljubavi svoje radi i milosti svoje radi on ih izbavi, i podiže ih i nosi ih sve vrijeme. [*2 Moj 33, 14.]
10. Ali se odmetaše i žalostiše sveti duh njegov; zato im posta neprijatelj, i ratova na njih.
11. Ali se opomenu starijeh vremena, Mojsija, naroda svojega: Gdje je onaj *koji ih izvede iz mora s pastirem stada svojega? Gdje je onaj što metnu usred njih sveti duh svoj? [*2 Moj 14, 30.]
12. Koji ih vodi slavnom mišicom svojom za desnicu Mojsijevu? Koji razdvoji vodu pred njima da steče sebi vječno ime?
13. Koji ih vodi preko bezdana kao konja preko pustinje, da se ne spotakoše?
14. Duh Gospodnji vodi ih tiho, kao kad stoka slazi u dolinu; tako si vodio svoj narod da stečeš sebi slavno ime.
15. Pogledaj s neba i vidi iz stana svetinje svoje i slave svoje, gdje je revnost tvoja i sila tvoja, mnoštvo milosrđa tvojega i milosti tvoje? Eda li će se meni ustegnuti?
16. *Ti si zaista otac naš, ako i ne zna Avram za nas, i Izrailj nas ne poznaje; ti si, Gospode, otac naš, ime ti je otkako je vijeka Izbavitelj naš. [*5 Moj 32, 6.]
17. Zašto si nam dao da zađemo, Gospode, s putova tvojih? Da nam otvrdne srce da te se ne bojimo? Vrati se radi sluga svojih, radi plemena našljedstva svojega.
18. Zamalo naslijedi narod svetosti tvoje; neprijatelji naši pogaziše svetinju tvoju.
19. Postasmo kao oni kojima nijesi nigda vladao niti je prizivano ime tvoje nad njima.

64. Nastavak molitve za spasenje.

1. O da bi razdro nebesa i sišao, da se rastope gore od tebe,
2. Kao što se na ognju razgori granje i voda uzavri od ognja, da ime tvoje poznadu neprijatelji tvoji i da narodi drhću od tebe.
3. Kad si činio strahote kojima se ne nadasmo, ti si slazio, i gore se rastapahu od tebe.
4. Otkako je vijeka *ne ču se, niti se ušima dozna, niti oko vidje Boga osim tebe da bi tako učinio onima koji ga čekaju. [*1 Kor 2, 9.]
5. Sretao si onoga koji se raduje tvoreći pravdu; pominju te na putovima tvojim; gle, ti si se razgnjevio što griješismo; da na njima jednako ostasmo, bismo se spasli.
6. Ali svi bijasmo kao nečisto što, i sva naša pravda kao nečista haljina; zato opadosmo svi kao list, i bezakonja naša kao vjetar odnesoše nas.
7. Nikoga ne bi da priziva ime tvoje, da ustane da se tebe drži, jer si sakrio lice svoje od nas i rastopio si nas bezakonjem našim.
8. *Ali sada, Gospode, ti si naš otac; mi smo kal, † a ti si naš lončar, i svi smo djelo ruku tvojih. [*Is 63, 16; † Is 45, 9.]
9. Gospode, ne gnjevi se veoma, i ne pominji dovijeka bezakonja; evo, pogledaj; mi smo svi tvoj narod.
10. Gradovi svetosti tvoje opustješe; Sion opustje, *Jerusalim posta pustoš. [*Ps 79, 1.]
11. Dom naše svetinje i naše krasote, u kom te slaviše oci naši, izgorje ognjem, i sve što nam bješe drago potrveno je.
12. Hoćeš li se na to uzdržati, Gospode, i mučati, i jednako nas mučiti?

65. Odgovor Gospodnji: Pozivanje neznabožaca i ostatka od Izrailja. Kažnjavanje naroda koji se otpadio. Novo nebo i Nova zemlja.

1. Potražiše me *koji ne pitahu za me; nađoše me koji me ne tražahu; rekoh narodu koji se ne zove mojim imenom: Evo me, evo me. [*Rim 10, 20.]
2. Vas dan pružah ruke svoje narodu nepokornu, koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar,
3. Narodu koji me jednako gnjevi u oči, koji prinosi žrtve u vrtovima i kadi na opekama;
4. Koji sjede kod grobova i noćuju u pećinama, *jedu meso svinjeće i juha im je nečista u sudovima; [*3 Moj 11, 7; Is 66, 17.]
5. Koji govore: Odlazi, ne dohvataj me se, jer sam svetiji od tebe. Ti su dim u nozdrvama mojim, oganj koji gori vas dan.
6. Eto, napisano je preda mnom: Neću mučati, nego ću platiti, platiću im u njedra.
7. Za bezakonja vaša i za bezakonja otaca vaših, veli Gospod, koji kadiše na gorama, i na humovima ružiše me, izmjeriću im u njedra platu za djela koja činiše od početka.
8. Ovako veli Gospod: Kao kad ko nađe vina u grozdu, pa reče: Ne kvari ga, jer je blagoslov u njemu, tako ću učiniti radi sluga svojih, neću ih potrti svijeh,
9. Jer ću izvesti sjeme iz Jakova i iz Jude našljednika gorama svojim, i naslijediće ih izbranici moji, i sluge moje naseliće se ondje.
10. A Saron će biti tor za ovce i dolina Ahorska počivalište za goveda narodu mojemu koji me traži.
11. A vi koji ostavljate Gospoda, koji zaboravljate svetu goru moju, koji postavljate sto Gadu i ljevate naljev Meniju,
12. Vas ću izbrojiti pod mač, i svi ćete pripasti na klanje, *jer zvah a vi se ne odzivaste, govorih a vi ne slušaste, nego činiste što je zlo preda mnom i izabraste što meni nije po volji. [*Is 66, 4.]
13. Zato ovako veli Gospod Gospod: Gle, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati; gle, sluge će moje piti, a vi ćete biti žedni; gle, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti.
14. Gle, sluge će moje pjevati od radosti u srcu, a vi ćete vikati od žalosti u srcu i ridaćete od tuge u duhu.
15. I ostavićete ime svoje izbranima mojim za uklin; i Gospod će te Bog ubiti, a *sluge će svoje nazvati drugim imenom. [*Is 62, 2.]
16. *Ko se uzblagosilja na zemlji, blagosiljaće se Bogom istinijem; a † ko se uskune na zemlji, kleće se Bogom istinijem; jer će se prve nevolje zaboraviti i sakrivene će biti od očiju mojih. [*Jer 4, 2; † Is 19, 18.]
17. Jer, gle, ja ću stvoriti *Nova nebesa i Novu zemlju, i što je prije bilo neće se pominjati niti će na um dolaziti. [*Is 66, 22; 2 Pet 3, 13; Otk 21, 1.]
18. Nego se radujte i veselite se dovijeka radi onoga što ću ja stvoriti; jer, gle, ja ću stvoriti Jerusalim da bude veselje i narod njegov da bude radost.
19. I ja ću se veseliti radi Jerusalima, i radovaću se radi naroda svojega, i neće se više čuti u njemu plač ni jauk.
20. Neće više biti ondje maloga djeteta ni starca koji ne bi navršio dana svojih; jer će dijete umirati od sto godina, a grješnik od sto godina biće proklet.
21. I *oni će graditi kuće i sjedjeće u njima; i sadiće vinograde i ješće rod njihov. [*Is 62, 8.]
22. Neće oni graditi a drugi se naseliti, neće saditi a drugi jesti, jer će dani narodu mojemu biti kao dani drvetu, i izbranicima će mojim ovetšati djela ruku njihovijeh.
23. Neće raditi uzalud, niti će rađati za strah, jer će biti sjeme blagoslovenijeh od Gospoda, i natražje će njihovo biti s njima.
24. I prije nego poviču, ja ću se odazvati; još će govoriti, a ja ću uslišiti.
25. *Vuk i jagnje zajedno će pasti, i lav će jesti slamu kao vo; a zmiji će biti hrana prah; neće uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, veli Gospod. [*Is 11, 6, 7, 9.]

66. Kažnjavanje pritvorica. Spas Novoga Jerusalima i značaj za sve narode. Posljednji sud.

1. Ovako veli Gospod: *Nebo je prijesto moj i zemlja podnožje nogama mojim. Gdje je dom koji biste mi sazidali, i gdje je mjesto za moje počivanje? [*1 car 8, 27; Dap 7, 49; 17, 24.]
2. Jer je sve to ruka moja stvorila, to je postalo sve, veli Gospod; *ali na koga ću pogledati? Na nevoljnoga i na onoga ko je skrušena duha i ko drhće od moje riječi. [*Is 57, 15.]
3. Ko kolje vola, to je kao da ubije čovjeka; ko kolje ovcu, to je kao da zakolje psa; ko prinosi dar, to je kao da prinese krv svinjeću; ko kadi kadom, to je kao da blagoslovi idola. To oni izabraše na putovima svojim, i duši se njihovoj mile gadovi njihovi.
4. Izabraću i ja prema nevaljalstvu njihovu, i pustiću na njih čega se boje; jer *zvah a niko se ne odazva, govorih a oni ne slušaše, nego činiše što je zlo preda mnom i izabraše što meni nije po volji. [*Is 65, 12.]
5. Slušajte riječ Gospodnju, koji drhćete od njegove riječi: Braća vaša koja mrze na vas i izgone vas imena mojega radi, govore: Neka se pokaže slava Gospodnja. I pokazaće se na vašu radost, a oni će se posramiti.
6. Vika ide iz grada, glas iz crkve, glas Gospodnji koji plaća neprijateljima svojim.
7. Ona se porodi prije nego osjeti bolove, prije nego joj dođoše muke, rodi djetića.
8. Ko je igda čuo to? Ko je vidio tako što? Može li zemlja roditi u jedan dan? Može li se narod roditi ujedanput? A Sion rodi sinove svoje čim osjeti bolove.
9. Eda li ja, koji otvoram matericu, ne mogu roditi? veli Gospod. Eda li ću ja, koji dajem da se rađa, biti bez poroda? veli Bog tvoj.
10. Radujte se s Jerusalimom i veselite se u njemu svi koji ga ljubite; radujte se s njim svi koji ga žaliste.
11. Jer ćete sati sise od utjehe njegove, i nasitićete se, saćete i naslađivaćete se u svjetlosti slave njegove.
12. Jer ovako veli Gospod: Gle, ja ću kao rijeku dovesti k njemu mir i slavu naroda kao potok bujan, pa ćete sati; bićete *nošeni na rukama i milovani na koljenima. [*Is 60, 4.]
13. Kao kad koga mati njegova tješi, tako ću ja vas tješiti, i utješićete se u Jerusalimu.
14. Vidjećete i obradovaće se srce vaše i kosti će se vaše pomladiti kao trava, i znaće se ruka Gospodnja na slugama njegovijem i gnjev na neprijateljima njegovijem.
15. Jer, gle, *Gospod će doći s ognjem, i kola će mu biti kao vihor, da izlije gnjev svoj u jarosti i prijetnju u plamenu ognjenom. [*Ps 50, 3; Otk 19, 11-15.]
16. Jer će Gospod suditi ognjem i mačem svojim svakom tijelu, i mnogo će biti pobijenijeh od Gospoda.
17. *Koji se osveštavaju i koji se očišćaju u vrtovima jedan za drugim javno, koji jedu meso svinjeće i stvari gadne i miše, svi će izginuti, veli Gospod. [*Is 65, 3, 4.]
18. A ja znam djela njihova i misli njihove, i doći će vrijeme, te ću sabrati sve narode i jezike, i doći će i vidjeće slavu moju.
19. I postaviću znak na njih, i poslaću između njih koji se spasu k narodima u Tarsis, u Ful i Lud, koji natežu luk, u Tuval i u Javan i na daljna ostrva, koja ne čuše glasa o meni niti vidješe slave moje, i javljaće slavu moju po narodima.
20. I svu će braću vašu iz svijeh naroda dovesti Gospodu na dar na konjima i na kolima i na nosilima i na mazgama i na kamilama ka svetoj gori mojoj u Jerusalim, veli Gospod, kao što prinose sinovi Izrailjevi dar u čistu sudu u dom Gospodnji.
21. I između njih ću uzeti *sveštenike i Levite, veli Gospod. [*Is 61, 6.]
22. Jer kao što će *Nova nebesa i Nova zemlja, što ću ja načiniti, stajati preda mnom, veli Gospod, tako će stajati sjeme vaše i ime vaše. [*Is 65, 17.]
23. I od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziće svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod.
24. I izlaziće i gledaće mrtva tjelesa onijeh ljudi koji se odmetnuše od mene; jer *crv njihov neće umrijeti i oganj njihov neće se ugasiti, i biće gad svakom tijelu. [*Mk 9, 44, 48.]

Komentarisanje nije više omogućeno.