NASLOVNA » Sveštene knjige (Sveto Pismo) » Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta – Biblija

Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta – Biblija

<<  SADRŽAJ

 

KNJIGA PROROKA DANILA

 

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14

 
1. Navuhodonosor osvaja Jerusalim i odvodi u ropstvo Joakima, cara Judina. Danilo i tri mladića mudriji od svih gatara i zvjezdara.

1. Godine treće carovanja Joakima, cara Judina, napade Navuhodonosor, car vavilonski, na Jerusalim i opkoli ga.* [*2 car 24, 10; 2 dn 36, 5.]
2. I dade Gospod u ruke njegove Joakima, cara Judina, i dio sasuda doma Božjega; i sasude odnese u zemlju Senar u dom boga svojega; i sasude unese u dom riznice boga svojega.* [*2 dn 36, 6-7.]
3. I reče car Asfanezu, starješini svojih evnuha, da mu dovedu između sinova zarobljenika Izrailjevih i odu sjemena carskog i kneževskog* [*2 car 20, 18; Is 39, 7.]
4. Mladiće na kojima nema poroka, lijepa izgleda, naučene svakoj mudrosti, i koji posjeduju znanje i poimaju razumnost, i u kojima ima krjeposti da stoje u domu carevom, i da se uče knjigama i jeziku Haldejaca.* [*Is 39, 7.]
5. I zapovijedi im car dnevnu hranu svakog dana sa trpeze careve i od vina koje on pije, i da ih hrane tri godine, pa posle toga da stoje pred carem.
6. I bijahu među njima od sinova Judinih Danilo i Ananija i Misailo i Azarija.
7. I dade im starješina evnuha imena: Danilu Valtazar, i Ananiji Sedrah i Misailu Misah i Azariju Avdenago.* [*Dan 5, 12.]
8. I položi Danilo u srce svoje da se ne oskvrnavi trpezom carevom i vinom koje on pije, i zamoli starješinu evnuha da se ne oskvrnavi.* [*3 Moj 11, 4; Tov 1, 12; Jdt 12, 2.]
9. I dade Bog Danilu, te nađe milost i ljubav kod starješine evnuha.
10. I reče starješina evnuha Danilu: Ja se bojim gospodina moga cara koji je odredio hranu vašu i piće vaše, da ne vidi lica vaša slabija nego u ostalih mladića vaših vrsnika, pa navedete osudu carevu na glavu moju.
11. I reče Danilo Amelsadu, koga postavi car za starješinu evnuha nad Danilom, Ananijom, Misailom, Azarijom:
12. Isprobaj sluge svoje deset dana, i neka nam daju od sjemena (biljnih) da jedemo, i vode da pijemo:
13. I neka se pokažu pred tobom lica naša i lica mladića koji se hrane od trpeze careve, pa kako vidiš, čini sa slugama svojim.
14. I posluša ih, i isproba ih deset dana.
15. I kad se navrši deset dana, izgledahu lica njihova ljepša i oni tijelom snažniji od onih što su jeli od carske trpeze.
16. A Amelsad bješe onaj koji je uzimao hranu njihovu i pio vino njihovo, dok je njima davao sjemena (variva).
17. A mladićima ovim, njima četvorici, dade im Bog razboritost i razumijevanje u svakoj nauci i premudrosti; Danilo pak se razabiraše u svakom viđenju i snu.
18. I na kraju dana, u koje reče car da budu uvedeni, uvede ih starješina evnuha pred Navuhodonosora.
19. I besjedova sa njima car, i ne nađoše se među svima njima slični Danilu, Ananiji, Misailu i Azariji. I stadoše pred cara.
20. I u svakoj riječi mudrosti i znanja, koje je od njih tražio car, nađe ih da su desetostruko bolji od svih gatara i zvjezdara koji su bili u cijelom njegovom carstvu.* [*Jez 28, 3; Dan 5, 11.]
21. I osta Danilo do prve godine carovanja Kira, cara persijskoga.

2. Navuhodonosorov san, mudraci ga ne mogu odgonetnuti. Danilo otkriva i tumači san: viđenje Lika velikog. Car ga postavlja za poglavara vojvodama i mudracima.

1. A u godini drugoj carovanja Navuhodonosorova, usni Navuhodonosor san, i bi van sebe duh njegov, te san njegov otide od njega.
2. I reče car da pozovu gatare i zvjezdare i pogađače i Haldejce da kažu caru san njegov; i dođoše i stadoše pred cara.
3. I reče im car: Usnih san, i bi van sebe duh moj, da bih razumio san.
4. I rekoše Haldejci caru sirijski: Care, da si živ dovijeka! Ti kaži san slugama tvojim, pa ćemo ti objaviti šta znači.* [*Dan 3, 9; 5, 10; 6, 6.]
5. Odgovori car i reče Haldejcima: Zaboravio sam kazano; ako mi ne obznanite san i šta on znači, bićete pogubljeni, i domovi vaši razgrabljeni;
6. A ako mi san i šta on znači obznanite, poklone i darove i čast veliku primićete od mene. Objavite mi, dakle, san i šta on znači.
7. Odgovoriše opet i rekoše: Neka car kaže san slugama svojim, pa ćemo objaviti šta on znači.
8. Odgovori car i reče: Doista vidim ja da hoćete da dobijete na vremenu, pošto vidite da sam zaboravio kazano;
9. Ako, dakle, san mi ne objavite, vidim da lažnu riječ i pokvarenu smišljate da mi kažete, dok vrijeme ne prođe. San mi kažite, pa ću znati da ćete mi objaviti šta on znači.
10. Odgovoriše Haldejci pred carem i rekoše: Nema čovjeka na zemlji koji će riječ carevu moći poznati, pošto nijedan car veliki i knez za riječ takvu ne pita gatara, zvjezdara i Haldejce;
11. Jer riječ, za koju car pita, veoma je teška, i nema drugoga koji bi je objavio pred carem, osim bogova, čije obitavalište nije sa bilo kakvim tjelesnim stvorom.
12. Tada car u jarosti i velikom gnjevu reče da se pogube svi mudraci vavilonski.
13. I izađe naredba, i ubijahu mudrace, i zatražiše Danila i prijatelje njegove da pogube.
14. Tada Danilo odgovori mudro i razumno Ariohu, zapovjedniku carskom, koji izađe da ubija mudrace vavilonske:
15. Kneže carev, o čemu izađe ta surova odluka od strane cara? Tada saopšti riječ Arioh Danilu.
16. A Danilo uđe i zamoli cara da mu dade vremena, pa će objaviti caru šta san znači.
17. Potom otide Danilo u dom svoj, i Ananiji i Misailu i Azariji, prijateljima svojim, obznani rečeno.
18. I samilost iskahu od Boga nebesnoga o ovoj tajni, da ne bi bili pogubljeni Danilo i prijatelji njegovi sa ostalim mudracima vavilonskim.
19. Tada Danilu u viđenju noćnom bi otkrivena tajna; i blagoslovi Boga nebeskoga Danilo:
20. Neka je ime Božje blagosloveno od vijeka do vijeka, jer je Njegova premudrost i razum i sila;* [*Ps 112, 2]
21. I on mijenja vremena i ljeta, postavlja careve i smjenjuje, dajući mudrost mudrima i razum razumnima;* [*1 Sam 2, 7-8; PrS 8, 14; Dan 4, 14.]
22. On otkriva dubine i skriveno, znajući ono što je u mraku, i svjetlost sa njime prebiva;* [*1 Kor 4, 5; Jev 4, 13; 1 Tim 6, 16.]
23. Tebi, Bože otaca mojih, ispovijedam se i pojem, jer mudrost i silu si mi dao, i sad si mi obznanio što molih od Tebe, i viđenje carevo obznani mi.
24. I otide Danilo k Ariohu, koga postavi car da pogubi mudrace vavilonske, i reče mu: Mudrace vavilonske nemoj pogubiti, nego me izvedi pred cara, i značenje (sna) caru ću objaviti.
25. Tada Arioh brzo izvede Danila pred cara i reče mu: Našao sam čovjeka među sinovima zarobljenim iz Judeje koji će tumačenje (sna) caru objaviti.
26. I odgovori car i reče Danilu, kome je ime Valtazar: Možeš li mi objaviti san koji vidjeh, i tumačenje njegovo?
27. I odgovori Danilo pred carem i reče: Tajnu za koju car pita, ne mogu kazati caru mudraci, zvjezdari, gatari, pogađači,
28. Nego ima Bog na nebu koji otkriva tajne i koji je obznanio caru Navuhodonosoru šta će se desiti u poslednjim vremenima. San tvoj i viđenja glave tvoje na postelji tvojoj ovo su:
29. Tebi, care, dođoše misli na postelji tvojoj što će biti poslije, i Onaj koji otkriva tajne, obznanio ti je šta će se desiti.
30. A meni se ova tajna nije otkrila mudrošću koja bi u meni bila mimo sve žive, nego zato da se obznani caru značenje (sna), i da doznaš misli srca svoga.
31. Ti, care, vidje, a to lik (= kip) jedan: velik bješe lik onaj, i obličje njegovo visoko, koje je stajalo pred tobom, a izgled njegov strašan;
32. Lik kome glava bješe od čistoga zlata, ruke i grudi i mišice njegove srebrne, trbuh i bedra bronzani,
33. Golijeni gvozdene, noge – jedan dio gvozden a drugi dio glinen.
34. Ti gledaše dokle se odvali kamen od gore bez ruku, i udari lik u noge gvozdene i glinene i potpuno ih satrije.
35. Tada se zajedno satrše glina, gvožđe, bronza, srebro, zlato, i postadoše kao prah od gumna ljetnjeg; i oduva ih moćni vjetar, te se ne znađaše mjesta njihovog. A kamen koji udari lik postade gora velika i ispuni svu zemlju.* [*Mt 21, 24; Lk 8, 18; Ps 1, 4; Lk 8, 17-18; Ef 4, 10.]
36. Ovo je san; i tumačenje njegovo reći ćemo pred carem:
37. Ti si, care, car nad carevima, kome Bog nebeski carstvo moćno i silno i slavno dade;
38. Na svakom mjestu, gdje žive sinovi čovječiji, zvijeri poljske i ptice nebeske dao je u ruku tvoju i postavio te Gospodarem svih, ti si glava zlatna.* [*Jer 27, 6; 28, 14; Is 3, 19.]
39. I posle tebe nastaće drugo carstvo, manje od tvoga, i carstvo treće, bronzano, koje će vladati po svoj zemlji.
40. I carstvo četvrto biće jako kao gvožđe; na način na koji gvožđe satire i ukroćuje sve, tako i ono sve satire i ukroćuje.
41. A što si vidio noge i prste dijelom od gline a dijelom od gvožđa, biće carstvo razdijeljeno, i od korijena gvozdenog biće u njemu, kao što si vidio gvožđe pomiješano sa glinom;
42. I prsti na nogama dijelom gvozdeni a dijelom glineni, dio carstva biće moćan a dio od njega satrven.
43. A što si vidio gvožđe pomiješano s glinom, to će biti pomiješani sa sjemenom čovječijim, ali neće prionuti jedan za drugoga, kao što se gvožđe ne miješa s glinom.
44. I u dane onih careva podići će Bog nebeski Carstvo koje se dovijeka neće raspasti, i Carstvo Njegovo narodu drugom neće potpasti; ono će satrti i razbijati sva ta carstva, a samo će opstati dovijeka.
45. Kao što si vidio kako se od gore odvali kamen bez ruku i satrije glinu, gvožđe, bronzu, srebro, zlato, Bog veliki obznani caru šta će se dogoditi posle ovoga, i istinit je san, i vjerno tumačenje njegovo.
46. Tada car Navuhodonosor pade ničice i pokloni se Danilu, i reče darove i miomirni kad da mu prinesu,* [*Dap 14, 13.]
47. I odgovorivši car, reče Danilu: Vaistinu Bog vaš je Bog nad bogovima i Gospodar nad carevima, i Onaj koji otkriva tajne kad si mogao otkriti ovu tajnu.
48. I uzvisi car Danila i darove velike i mnoge dade njemu i postavi ga nad svom zemljom vavilonskom i za kneza vojvodama i nad svima mudracima vavilonskim.
49. A Danilo izmoli od cara, i postavi nad poslovima zemlje vavilonske Sedraha, Misaha i Avdenaga. Danilo, pak, bješe u dvoru carevu.

3. Car postavlja zlatni lik za poklonjenje. Svi se poklanjaju sem trojica mladića. Sedrah, Misah i Avdenago u peći vavilonskoj. Azarijina molitva. Pjesma trojice mladića.

1. Godine osamnaeste Navuhodonosor car načini zlatni lik; visina njegova bješe šezdeset lakata, širina njegova lakata šest, i postavi ga na polju Deiru u zemlji vavilonskoj.* [*Rim 1, 23.]
2. I posla da saberu velikaše i vojenačelnike i mjesne načelnike i nastojnike i sudije i vlasteline i sve knezove zemaljske da dođu na osveštanje lika koji postavi Navuhodonosor car.
3. I sabraše se mjesni načelnici, velikaši, vojenačelnici, nastojnici, velike sudije, vlastelini i svi knezovi zemaljski na osveštanje lika koji postavi Navuhodonosor car; i stadoše pred likom što ga postavi Navuhodonosor.
4. A glasnik povika iza glasa: Vama se govori, narodi, plemena, jezici!
5. Kad čujete glas trube, svirale i kitare, gusala i psaltira i sazvučja i svakovrsnih muzičkih sprava, popadajte i poklonite se zlatnome liku, koji postavi Navuhodonosor car;
6. A ko ne padne i ne pokloni se, onog časa biće bačen u peć ognjenu.
7. I dogodi se kad čuše narodi glas trube i svirale i kitare, gusala i psaltira i sazvučja i svakovrsnih muzičkih organa, popadaše svi narodi, plemena i jezici, i pokloniše se zlatnome liku koji postavi Navuhodonosor car.
8. Tada pristupiše ljudi Haldejci i optužiše Judejce
9. Rekavši caru Navuhodonosoru: Care, da si živ dovijeka!* [*Dan 2, 4; 5, 10.]
10. Ti si, care, naredio da svaki čovjek koji kada čuje glas trube, svirale i kitare, gusala i psaltira i sazvučja i svakovrsnih muzičkih sprava,
11. Ako padnuvši ne pokloni se zlatnom liku, da će biti bačen u peć ognjenu.
12. A imaju ljudi Judejci koje si postavio nad poslovima zemlje vavilonske Sedrah, Misah i Avdenago; ti ljudi ne poslušaše, care, naredbu tvoju, ne služe bogovima tvojim, niti se poklanjaju zlatnom liku koji si postavio.
13. Tada Navuhodonosor u jarosti i gnjevu reče da dovedu Sedraha, Misaha i Avdenaga; i biše dovedeni pred cara.
14. I odgovori Navuhodonosor i reče im: Je li istina, Sedraše, Misaše i Avdenago, da vi ne služite bogovima mojim i zlatnom liku koji postavih, da se ne poklanjate?
15. Jeste li, dakle, sada spremni, da kad čujete glas trube i svirale i kitare, gusala i psaltira i sazvučja i svakovrsnih muzičkih sprava, padnete i poklonite se liku koji načinih? Ako li se ne poklonite, ovaj čas bićete bačeni u ognjenu peć užarenu; i koji je to bog koji će vas izbaviti iz mojih ruku?* [*2 Moj 5, 2; 2 car 18, 35; Mt 27, 43.]
16. I odgovoriše Sedrah i Misah i Avdenago govoreći caru Navuhodonosoru: Mi nemamo potrebu da ti na ovu riječ odgovorimo;
17. Jer ima Bog, kome mi služimo, koji je moćan da nas izbavi iz peći ognjene, i iz ruku tvojih, care, on će nas izbaviti.* [*Ps 65, 12; Ps 85, 13.]
18. A i kad ne bi, znaj, care, da bogovima tvojim nećemo služiti, niti ćemo se zlatnom liku, koji si postavio, poklanjati.
19. Tada se Navuhodonosor ispuni jarosti, i izgled lica njegovog se izmijeni na Sedraha, Misaha i Avdenaga, pa reče da se užari peć sedmostruko, dokle se potpuno ne usija.
20. I ljudima najjačim reče da okuju Sedraha, Misaha i Avdenaga, pa da ih bace u peć ognjenu.
21. Tada muževi oni biše okovani sa ruhom njihovim i pokrivalima i obućom i odijelom njihovim, i biše bačeni posred peći ognjene.
22. Kako riječ careva bi moćna, i peć se previše usija, plamen ognjeni ubi one ljude koji baciše u nju Sedraha, Misaha i Avdenaga.[1]
23. Oni pak trojica, Sedrah, Misah i Avdenago, padoše posred peći ognjene, okovani.
24. I hođahu posred plamena pjevajući Bogu i blagosiljajući Gospoda.
25. I stavši s njima Azarija se ovako molio, i otvorivši usta svoja posred ognja, reče:

Molitva Azarijina[2]

26. „Blagosloven si, Gospode Bože otaca naših, pohvalno je i proslavljeno ime Tvoje, vavijek,
27. Jer si pravedan nad svime što si nam učinio, i sva djela Tvoja su istinita, i pravi putevi Tvoji, i svi sudovi Tvoji istina,
28. I sudbe istinske učinio si za sve, što si naveo na nas i na grad Tvoj sveti otaca naših Jerusalim, jer istinom i sudom učinio si sve ovo zbog grijeha naših,
29. Jer sagriješismo u svemu i činismo bezakonje odstupivši od Tebe, i ogriješismo se u svemu i zapovijesti Tvoje ne poslušasmo,
30. Niti održasmo, niti satvorismo kao što si nam zapovijedio, da bi nam dobro bilo.
31. I sve što si naveo na nas, i sve što si nam učinio, istinskim sudom si učinio
32. I predao si nas u ruke neprijatelja bezakonih, mrskih odstupnika, i caru nepravednom i lukavijem od svih na zemlji.
33. I sada ne smijemo usta otvoriti, stid i sram postadosmo slugama Tvojim i onima koji Te poštuju.
34. Ne predaj nas do konca imena Tvoga radi, i ne razori zavjeta Tvoga,
35. I ne udalji milost Tvoju od nas Avrama radi od Tebe voljenoga, i radi Isaka sluge Tvoga, i Izrailja svetoga Tvoga,
36. Kojima si govorio, kazavši im da ćeš umnožiti sjeme njihovo, kao zvijezda nebeskih i kao pijeska pokraj mora.
37. Jer, Gospodaru, postadosmo manji od svih naroda, i poniženi smo danas po svoj zemlji zbog grijeha naših,
38. I nema u vremenu ovom kneza i proroka i vođe, ni svespaljenice ni žrtve ni prinosa ni kada, ni mjesta za prinos žrtve da bismo našli milost;
39. No dušom skrušenom i duhom smirenim da budemo primljeni kao u svespaljenicama ovnovskim i junećim i kao u brojnim jaganjcima ugojenim;
40. Tako nek bude žrtva naša pred Tobom danas i da je izvršimo slijedeći Te, jer nema stida za one koji se uzdaju u Tebe.
41. I sada Te slijedimo svim srcem i bojimo Te se i tražimo lice Tvoje, ne posrami nas,
42. Nego učini sa nama po snishođenju Tvome i po mnoštvu milosti Tvoje
43. I izbavi nas po čudesima Tvojim i daj slavu Imenu Tvome, Gospode.
44. I neka se postide svi koji čine slugama Tvojim zlo, i neka se posrame od svake sile i vlasti, i moć njihova da se smrvi;
45. Neka poznaju da si Ti jedini Gospod Bog i slavan po svoj vaseljeni.“
46. I ne prestajahu oni koji ih ubaciše, sluge careve, da zažižu peć katranom i smolom i kučinom i lozovinom.
47. I razlivao se plamen iznad peći do četrdeset i devet lakata
48. I širio se i pržio koje nađe oko peći Haldejce.
49. A anđeo Gospodnji siđe zajedno sa onima oko Azarije u peć i istisnu plamen ognjeni iz peći
50. I učini sredinu peći slično šumećem rosnom povjetarcu, te ih se uopšte oganj nije doticao niti ih žalostio niti im dosađivao.
51. Tada njih trojica kao jednim ustima pojahu i slavljahu i blagosiljahu Boga u peći govoreći:
52. „Blagosloven si, Gospode Bože otaca naših, i hvaljen i preuznošen u vjekove, i blagosloveno je Ime slave Tvoje sveto i prehvalno i preuznošeno u vjekove.
53. Blagosloven si u hramu svete slave Tvoje i preopjevan i preslavan u vjekove.
54. Blagosloven si Ti koji nadgledaš bezdane i sjediš na heruvimima, i hvaljen i preuznošen u vjekove,
55. Blagosloven si na prestolu Carstva Tvoga i preopjevan i preuznošen u vjekove.
56. Blagosloven si na tvrđi nebeskoj, i opjevan i proslavljen u vjekove.
57. Blagoslovite, sva djela Gospodnja, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
58. Blagoslovite, nebesa, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
59. Blagoslovite, anđeli, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
60. Blagoslovite, sve vode iznad nebesa, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
61. Blagoslovite, sve sile, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
62. Blagoslovite, Sunce i Mjesec, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
63. Blagoslovite, zvijezde nebeske, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
64. Blagoslovite, sva kišo i roso, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
65. Blagoslovite, svi vjetrovi, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
66. Blagoslovite, oganj i žego, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
67. Blagoslovite, studeni i vrućino, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
68. Blagoslovite, rose i inje, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
69. Blagoslovite, noći i dani, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
70. Blagoslovite, svjetlosti i tamo, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
71. Blagoslovite, ledovi i mrazevi, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
72. Blagoslovite, slane i snjegovi, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
73. Blagoslovite, munje i oblaci, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
74. Da blagoslovi zemlja Gospoda; da Ga poje i preuznosi u vjekove.
75. Blagoslovite, gore i brda, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
76. Blagoslovite, sve što raste na zemlji Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
77. Blagoslovite, mora i rijeke, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
78. Blagoslovite, izvori, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
79. Blagoslovite, kitovi i sve što se kreće u vodama, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
80. Blagoslovite, sve ptice nebeske, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
81. Blagoslovite, četvoronošci i zvijeri, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
82. Blagoslovite, sinovi čovječiji, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
83. Blagoslovite, Izrailju, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
84. Blagoslovite, sveštenici, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
85. Blagoslovite, sluge Gospodnje, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
86. Blagoslovite, duhovi i duše pravednika, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
87. Blagoslovite, prepodobni i smireni srcem, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove.
88. Blagoslovite, Ananija, Azarija i Misaile, Gospoda; pojte i preuznosite Ga u vjekove, jer nas izvadi iz ada i iz ruke smrti spase nas, i izbavi nas usred peći užarena plamena i usred ognja izbavi nas.
89. Ispovijedajte se Gospodu, jer je blag, jer je dovijeka milost Njegova.
90. Blagoslovite, svi koji poštujete, Gospoda Boga nad bogovima; pojte i ispovijedajte, jer je dovijeka milost Njegova.“

* * *

91. I Navuhodonosor ih ču kako poju, i zadivi se, pa ustade brzo i reče velikašima svojim: Zar tri čovjeka ne bacismo posred ognja okovana? I rekoše caru: Istina je, care.
92. I reče car: Gle, ja vidim četiri čovjeka odvezana kako hode posred ognja, i na njima nema nikakve ozljede, a izgled četvrtoga sličan je Sinu Božjem.
93. Tada priđe Navuhodonosor vratima peći ognjene i reče: Sedraše, Misaše i Avdenago, sluge Boga Višnjega, izidite i hodite. I izide Sedrah, Misah i Avdenago usred ognja.
94. I sabraše se knezovi i vojenačalnici i mjesni upravitelji i velmože careve i gledahu ljude da ne nadvlada oganj nad tijelom njihovom, čak ni dlaka s glave njihove ne sagorje, i haljine njihove se ne izmijeniše, i mirisa ognja ne bješe u njima.
95. I odgovori Navuhodonosor i reče: Blagosloven Bog Sedraha, Misaha i Avdenaga, koji posla anđela svoga i izbavi sluge Njegove, jer se pouzdaše u Njega i riječ carevu ne poslušaše i predadoše tijela svoja u oganj, da ne bi služili niti se poklonili nekom drugom bogu, osim jedino Bogu svome.* [*Ps 33, 8; Ps 90, 11; Dan 6, 22.]
96. Zato izdajem naredbu: Svaki narod, pleme, jezik koji izgovori hulu protiv Boga Sedrahova, Misahova i Avdenagova, da bude uništen, i domovi njihovi razgrabljeni, jer nema drugog Boga koji može tako izbaviti. [*1 Jezd 6, 11; Jer 10, 10; Dan 6, 27.]
97. Tada car uputi Sedraha, Misaha i Avdenaga u zemlju vavilonsku i postavi ih da upravljaju svima Judejcima koji su živjeli u njegovom carstvu.

4. Navuhodonosorova poslanica svima narodima. Carev san o drvetu velikom. Tumačenje Danilovo o slavi, poniženju i ponovnom proslavljanju cara. Car proslavlja istinitog Boga.

1. Navuhodonosor, car svima narodima, plemenima i jezicima koji žive po svoj zemlji, mir da vam se umnoži;
2. Znake i čudesa, koja učini sa mnom Bog Višnji, bi mi ugodno da vam objavim,
3. Kao velika i silna; carstvo Njegovo je carstvo vječno, i vlast Njegova iz pokoljenja u pokoljenje. [Dan 7, 14.]
4. Ja Navuhodonosor bijah spokojan u domu svome i srećan na prestolu svome.
5. Vidjeh san koji me uplaši, i uznemirih se na postelji mojoj, i viđenja glave moje smetoše me.
6. I izdadoh naredbu da privedu preda me sve mudrace vavilonske kako bi mi tumačenje sna obznanili.
7. Tada dođoše gatari, zvjezdari, pogađači, Haldejci, i ja kazah san pred njima, i tumačenje njegovo ne obznaniše mi,
8. Dok ne dođe Danilo, kome je ime Valtazar po imenu boga moga, koji Duh Božji sveti ima u sebi, i san pred njim kazah:
9. Valtazare, poglavare gatara, koga ja poznah da je Duh Božji sveti u tebi, i da ti je svaka tajna dostupna, počuj viđenje sna koji vidjeh, i tumačenje njegovo reci mi.
10. Na postelji mojoj vidjeh, i gle, drvo u sredini zemlje, i visina mu velika.* [*Jez 31, 3.]
11. Uzvisi se drvo i ojača, i visina njegova doseže do neba i krošnja njegova do krajeva sve zemlje;
12. Lišće njegovo bješe bujno i plod njegov izobilan, a na njemu hrane za sve; i ispod njega odmarahu se zvijeri divlje, i među granama njegovim stanovahu ptice nebeske, i sa njega se hranjaše svako tijelo.
13. Gledao sam u noćnom viđenju na postelji svojoj, i gle, Stražeći (Anđeo)[3] i Sveti s neba siđe,
14. I povika moćno i ovako reče: Posijecite drvo i sasijecite mu grane, i otresite lišće njegovo i rasturite mu plod; neka se udalje zvijeri ispod njega i ptice sa grana njegovih;
15. Samo žile korijena njegovog u zemlji ostavite i u okovu gvozdenom i bronzanom, i u zelenilu poljskom i u rosi nebeskoj nastaniće se, i biće sa zvijerima udio njegov u travi zemaljskoj.
16. Srce njegovo čovječije će se promijeniti, i srce zvjerinje biće mu dato, i sedam vremena na njemu će se izmijeniti.
17. Objava je Stražećeg (Anđela) ovo slovo, i riječ svetih (ovo) pitanje, da znaju živi da je Gospod Višnji nad carstvom čovječijim, i da ga daje kome hoće, i odbačene od ljudi podiže na njega.
18. Ovo je san koji vidjeh ja Navuhodonosor car, a ti, Valtazare, protumači viđenje, jer svi mudraci moga carstva nisu u stanju ovo da mi otkriju, a ti, Danilo, možeš, jer Duh Božji sveti je u tebi.
19. Tada Danilo, nazvan Valtazar, bi van sebe oko jednog časa, i pomisli njegove ga smutiše. I odgovori car i reče: Valtazare, san i značenje njegovo neka te ne zbunjuju. I odgovori Valtazar i reče: Gospodaru, san da bude tvojim mrziteljima i značenje njegovo tvojim neprijateljima.
20. Drvo koje si vidio, uzraslo veliko i moćno, čija je visina dosegla do neba, a krošnja njegova po svoj zemlji,
21. Lišće njegovo bujno, a plod izobilan i hrana svima u njemu, što ispod njega borave zvijeri divlje i u granama njegovim stanuju ptice nebeske.
22. To si ti, care, koji si se uzveličao i postao moćan, i veličanstvo tvoje se uzvisilo i doseglo do neba i vlast tvoja do krajeva zemaljskih.
23. A to što vidje car Stražećeg (Anđela) i Svetog kako silazi s neba, koji reče: Posijecite drvo i satrite ga, samo žile korijena njegovog ostavite u zemlji, i u okovu gvozdenom i bronzanom i u zelenilu poljskom, i u rosi nebeskoj će se nastaniti, i sa zvijerima divljim biće udio njegov, dokle se sedam vremena ne izmijene na njemu;
24. Ovo je značenje njegovo, care, i objava je Višnjega, koja će postići gospodara moga, cara:
25. Tebe će prognati između ljudi, i sa zvijerima divljim ćeš živjeti, i travom kao vola hraniće te, i rose nebeske će te rositi, i sedam vremena će se izmijeniti na tebi, dokle ne poznaš da Višnji gospodari carstvom čovječijim, i da će ga dati kome sam želi.* [*Dan 5, 21.]
26. A što reče: Ostavite žile korijena drveta, carstvo tvoje ostaće tebi kad poznaš vlast nebesku.* [*Ps 114, 3.]
27. Stoga, care, nek ti je savjet moj ugodan, i grijehove svoje milostinjama iskupi i nepravde tvoje milošću ubogim ne bi li bio dugotrpjeljiv Bog prestupima tvojim.
28. Sve ovo postiže Navuhodonosora cara.
29. Poslije dvanaest mjeseci, dok je hodio po dvoru carstva svoga u Vavilonu,
30. Car odgovori i reče: Nije li ovo Vavilon veliki, koji ja sagradih za prestonicu carstva u državi moći moje, u čast slave svoje?
31. Još dok je bila riječ u ustima carevim, glas sa neba ču se: Tebi se govori, Navuhodonosore care, carstvo tvoje se oduze od tebe,
32. I između ljudi će te izagnati, i sa zvijerima divljim ćeš se nastaniti, i travom kao vola hraniće te, i sedam vremena izmijeniće se na tebi, dokle ne poznaš da Višnji gospodari carstvom čovječijim, i kome bude htio daće ga.
33. U taj čas ispuni se riječ na Navuhodonosoru, i bi izgnan između ljudi, i travu kao vo jeđaše, i rosom nebeskom tijelo njegovo se orosi, dokle mu dlake narastoše kao lavlje, i nokti kao u ptica.
34. I posle završetka dana, ja Navuhodonosor oči svoje k nebu podigoh, i razum moj vrati mi se, i Višnjega blagoslovih i Živoga vavijek pohvalih i proslavih, jer je vlast Njegova vlast vječna i carstvo Njegovo od pokoljenja u pokoljenje,
35. I svi koji žive na zemlji, ništa su (prema njemu), i po volji svojoj tvori sa silom nebesnom i sa obitavalištem zemaljskim, i nema ga ko bi se suprotstavio ruci Njegovoj i ko bi mu rekao: Šta si učinio?
36. U to vrijeme razum moj vratio mi se, i na čast carstva moga dođoh, i izgled moj vrati mi se, i knezovi i velikaši moji tražili su me, i na carstvo moje utvrdih se, i još veće veličanstvo mi se pridodade.
37. Sada, dakle, ja Navuhodonosor hvalim, i preuznosim i slavim Cara nebesnoga, jer su sva djela Njegova istinita i putevi Njegovi pravedni, a sve koji hode s gordošću može da ponizi.

5. Gozba cara Valtazara. Gosti piju iz sasuda hrama jerusalimskog. Carevo viđenje ruke koja piše. Jedino Danilo otkriva natpis: Mani, tekel, fares, i tumači ga na propast i smrt carevu zbog gordosti.

1. Car Valtazar učini veliku gozbu za hiljadu velmoža svojih, i pred svom hiljadom (iznese) vino. I pijući
2. Valtazar reče pri probanju vina da donesu sasude zlatne i srebrne, koje odnese Navuhodonosor, otac njegov, iz hrama jerusalimskog, i da piju iz njih car i velmože njegove i naložnice njegove, i ostali koji su bili sa njim.* [*2 car 24, 13.]
3. I biše doneseni sasudi zlatni i srebrni što odniješe iz hrama Božjega koji je u Jerusalimu, i piše iz njih car i velmože njegove i naložnice njegove i ostali koji su bili sa njim.
4. Pili su vino i hvalili bogove zlatne i srebrne i bronzane i gvozdene i drvene i kamene.
5. U tom času pojaviše se prsti ruke čovječije i pisahu prema svijećnjaku po okrečenom zidu dvora careva; i car gledaše zglobove ruke koja je pisala.* [*Jez 8, 3.]
6. Tada se carev lik promijeni i misli njegove smutiše ga, i sastavi bedara njegovih se presjekoše, i koljena njegova udarahu jedno o drugo.
7. I povika car snažno, da uvedu gatare, Haldejce, pogađače, i reče mudracima vavilonskim: Ko pročita ovo pismo i otkrije mi značenje, biće obučen u porfiru, (dobiće) zlatnu ogrlicu na svoj vrat, i biće treći u carstvu mome po vlasti.* [*Dan 5, 16.]
8. I ulažahu svi mudraci carski i ne mogahu pismo pročitati, niti značenje caru otkriti.
9. I car Valtazar se veoma potrese, i lik njegov se promijeni na njemu, i velmože njegove se potresoše.
10. I uđe carica u dvoranu gozbenu i reče: Care, da si živ dovijeka! Nek se ne smućuju pomisli tvoje i lik tvoj nek se ne mijenja.* [*Dan 2, 4.]
11. Ima čovjek u carstvu tvome, u kome je Duh Božji, i u dane oca tvoga trezvenost i razumnost se nađe u njemu, i car Navuhodonosor, otac tvoj, postavi ga za starješinu gatara, zvjezdara, Haldejaca, pogađača,
12. Jer duh izobilan bješe u njemu, i razum i mudrost, koji je tumačio snove i objavljivao skriveno i razvezivao zavezano – Danilo, kome car dade ime Valtazar; sada, dakle, on neka se pozove i značenje će ti otkriti.
13. Tada uvedoše Danila pred cara. I reče car Danilu: Jesi li ti Danilo, od sinova zarobljenih iz Judeje, koje dovede car otac moj?
14. Čuo sam o tebi da je Duh Božji u tebi, i trezvenost i razumnost i mudrost izobilna da se nađe u tebi.
15. Evo, sada, izađoše preda me mudraci i zvjezdari i pogađači da mi pismo ovo pročitaju i da mi značenje njegovo obznane, i ne mogoše mi otkriti.
16. A ja čuh za tebe da možeš sudbe tumačiti; stoga, ako možeš pismo pročitati i značenje njegovo mi obznaniti, u porfiru ćeš biti obučen i zlatna ogrlica biće ti o vratu, i bićeš treći u carstvu mome po vlasti.
17. Tada odgovori Danilo i reče pred carem: Darovi tvoji neka budu tebi, i poklon doma tvoga drugome podaj; a ja ću pismo pročitati caru i značenje njegovo obznaniću ti.
18. Care, Bog Višnji carstvo i veličanstvo i čast i slavu dade Navuhodonosoru, ocu tvome;
19. I od veličanstva koje dade njemu, svi narodi, plemena i jezici drhtali su i bojali se od lica njegovog; koga je htio, ubijao je, i koga je htio, udario je, i koga je htio, uzvišavao je, a koga je htio, on je ponižavao.
20. A kad se uznese srce njegovo, i duh se njegov posili u oholosti, bi svrgnut sa prestola carstva svoga, i bi lišen časti svoje,
21. I izgnan između ljudi, i srce njegovo na zvjerinje spade, i sa magarcima življenje njegovo, i travom ga kao vola hranjahu, i rosa nebeska je tijelo njegovo rosila, dokle ne pozna da Bog Višnji gospodari carstvom čovječijim, i kome On hoće, daje ga.
22. A ti sin njegov Valtazar nisi ponizio srce svoje, premda si znao sve ovo,
23. Nego si se uzvisio iznad Gospoda Boga nebeskoga, i sasude hrama njegovog izniješe preda te, i ti i velmože tvoje i naložnice tvoje i ostali koji su sa tobom, piste vino iz njih; i bogove zlatne i srebrne i bronzane i gvozdene i drvene i kamene, koji ne vide i ne čuju i ne razumiju, pohvali, a Boga u čijoj ruci je dah tvoj, i svi putevi tvoji, Njega nijesi proslavio.* [*Ps 114, 15-16; 103, 29; Jer 10, 23.]
24. Radi toga od lica Njegova bi poslan zglavak ruke, koji i pismo ovo napisa.
25. A ovo pismo je napisano: Mani tekel fares.
26. Ovo je značenje riječi: Mani, izmjeri Bog carstvo tvoje i navrši ga;
27. Tekel, bi stavljeno na vagu i nađe se istrošeno;
28. Fares, razdijeli se carstvo tvoje i bi predato Miđanima i Persijancima.
29. Tada Valtazar car obuče Danila u porfiru, i ogrlicom zlatnom obloži vrat njegov, i proglasi ga za načelnika trećine carstva.* [*Is 22, 21.]
30. Te noći bi ubijen Valtazar car haldejski.

6. Car Darije preuzima carstvo. Zavist nastojnika protiv Danila. Bacanje Danila u jamu lavovsku i njegovo izbavljenje. Poslanica careva o poštovanju Boga istinitog.

1. I Darije Miđanin preuze carstvo kad mu je bilo šezdeset dvije godine.
2. I bi ugodno Dariju, te postavi nad carstvom sto pedeset upravitelja da oni budu po cijelom carstvu njegovom,
3. A iznad njih tri nastojnika, od kojih jedan bješe Danilo, da njima upravitelji polažu račune da bi car bio miran.
4. A Danilo bješe nad njima, jer duh izobilan bješe u njemu te ga car postavi nad cijelim carstvom svojim.* [*Sirah 11, 1.]
5. Zato su i nastojnici i upravitelji tražili da nađu neku krivicu protiv Danila. I ne nađoše nikakve krivice ni prestupa, ni pogreške protiv njega, jer bješe vjeran.
6. I rekoše nastojnici: Ne možemo naći protiv Danila krivice, sem u zakonima Boga njegovog.
7. Tada nastojnici i upravitelji stadoše pred cara i rekoše mu: Darije, care, da si živ dovijeka:
8. Savjetovahu svi što su nad carstvom tvojim vojenačelnici i upravitelji, glavari i mjesni načelnici, da se postavi carska naredba i potvrdi odluka, da ko god uputi molbu bilo kome bogu ili čovjeku u toku trideset dana, osim samo tebi, care, da se baci u jamu lavovsku.
9. Stoga, dakle, care, donesi odluku i napiši da se ne može izmijeniti zakon miđanski i persijski.
10. Tada car Darije naredi da se napiše zakon.
11. A Danilo, kad saznade da bi izdat zakon, uđe u dom svoj, pri vratancima otvorenim u gornjoj odaji njegovoj prema Jerusalimu, i tri puta na dan klečaše na koljenima svojim moleći se i ispovijedajući pred Bogom svojim, kao što je i ranije činio.* [*1 car 8, 48; Ps 54, 18.]
12. Tada oni ljudi posmatrahu i nađoše Danila da vapije i moli se Bogu svome,
13. Pa pristupivši, rekoše caru: Care, zar ne postavi naredbu da bilo koji čovjek koji uputi molbu bilo kome bogu ili čovjeku u toku trideset dana, osim samo tebi, care, bude bačen u jamu lavovsku? I reče car: Istinita je riječ, i zakon miđanski i persijski je nepromjenljiv.
14. Tada odgovoriše i rekoše pred carem: Danilo, od sinova zarobljenika iz Judeje, ne pokori se zakonu tvome o naredbi koju postavi, i tri puta na dan upućuje Bogu svome molbe svoje.
15. Onda car, kad ču ovu riječ, veoma se ožalosti zbog toga, i nastojao je da Danila izbavi, i do večeri se trudio da ga izbavi.
16. Tada oni ljudi rekoše caru: Znaj, care, da je zakon kod Miđana i Persijanaca da se nijedna naredba i odluka, koju car odluči, ne može mijenjati.
17. Tada car reče i dovedoše Danila i baciše ga u jamu lavovsku; i reče car Danilu: Bog tvoj kome ti služiš istrajno, On neka te izbavi.
18. I donesoše kamen i staviše ga na otvor jame, i zapečati ga car svojim prstenom i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne bi promijenilo u Danilovoj stvari.* [*Mt 27, 66.]
19. I ode car svome dvoru i leže bez večere, i ne unesoše mu hranu, i san odstupi od njega. I zatvori Bog usta lavova i ne dotakoše se Danila.
20. Potom car ustade ujutro u svitanje i žurno dođe na jamu lavovsku.
21. I kad se on približi jami, zavika moćnim glasom: Danilo, slugo Boga Živoga! Bog tvoj, kome ti služiš istrajno, da li bješe u stanju da te izbavi iz usta lavovskih?* [*Dan 3, 25-26; Jer 10, 10; Mt 27, 43.]
22. I reče Danilo caru: Care, da si živ dovijeka!
23. Bog moj posla anđela svoga i zatvori usta lavovima, te mi ne naškodiše, jer se nađoh pravedan pred Njim; a i pred tobom, care, ne učinih prestupa.
24. Tada se car veoma obradova zbog njega, i reče da Danila izvade iz jame. I bi Danilo izvađen iz jame, i ne nađe se nikakve povrede na njemu, jer vjerova Bogu svojemu.* [*Ps 36, 40; 90, 14; Jev 11, 33.]
25. Potom reče car, te dovedoše ljude koji su oklevetali Danila, i biše bačeni u jamu lavovsku, oni i sinovi njihovi i žene njihove; i ne stigoše ni do dna jame kad ih lavovi zgrabiše i sve kosti njihove zdrobiše.* [*PrS 26, 27; 28, 10.]
26. Tada Darije car napisa svima narodima, plemenima i jezicima, koji življahu po zemlji: Mir da vam se umnoži;
27. U moje ime donese se zakon da se po svoj državi carstva moga svak straši i boji od lica Boga Danilova, jer on je Bog živi i koji ostaje dovijeka, i carstvo Njegovo se neće raspasti, i vlast će Njegova biti do kraja;
28. On zastupa i izbavlja, i tvori znamenja i čudesa na nebu i na zemlji, On je izbavio Danila od čeljusti lavovskih.
29. I Danilo upravljaše u carstvu Darijevu i u carstvu Kira persijskog.

7. Danilovo viđenje četiri zvijeri za vlade cara Valtazara. Starac dana na prijestolu sudi svima. Pojava Sina čovječijeg; daje mu se vlast vječna. Danilovo tumačenje viđenja. Carstvo svetih.

1. Prve godine Valtazara cara haldejskog Danilo vidje san, imaše viđenje glave njegove na postelji njegovoj, pa san napisa:
2. Ja, Danilo, vidjeh u viđenju noćnom, i gle, četiri vjetra nebeska udariše na more Veliko.
3. I četiri zvijeri velike izlažahu iz mora, različite jedna od druge. Prva, kao lavica, a krila njena kao u orla;
4. Gledah dok joj krila ne klonuše, i podiže se sa zemlje, i stade na noge čovječje, i dade joj se srce čovječije.* [*PrS 30, 30; Jer 48, 40; Jez 17, 3.]
5. I gle, zvijer druga, slična medvjedici, i na jednu stranu stade, i tri rebra u ustima njenim, među zubima njenim, i ovako joj govorahu: Ustani, jedi mnoga tijela.
6. Iza nje vidjeh i, gle, treća zvijer, kao ris, i na njoj četiri krila ptičja iznad nje, i četiri glave na zvijeri, i dade joj se vlast.
7. Iza nje vidjeh i, gle, zvijer četvrta, strašna i užasna i previše moćna, i zubi njezini gvozdeni veliki; ona jeđaše i satiraše, i ostatak nogama svojim gažaše, i ona potpuno bješe drugačija od svijeh zvijeri prije nje, i imađaše deset rogova.* [*Dan 7, 11; Is 28, 3; Otk 13, 1.]
8. Razgledao sam te rogove i, gle, rog drugi mali izraste između njih, a tri roga od onih ispred njega, iščupaše se pred njim i, gle, oči kao oči čovječje bjehu na tom rogu, i usta koja govorahu velike stvari.* [*Dan 8, 9; Otk 13, 5.]
9. Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći.
10. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.* [*Otk 5, 11; 19, 20; 20, 10.]
11. Vidjeh tada od glasa moćnih riječi koje je onaj rog govorio, da bi ubijena zvijer i pogibe, i tijelo njeno predato na sažeženje ognjem.* [*Otk 13, 5; 19, 2; 20, 10.]
12. I ostalijem zvijerima oduze se vlast, i dužina života dade do vremena i roka.
13. Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden.
14. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.* [*Dan 2, 49; 4, 31; Mih 4, 7; Lk 1, 33.]
15. Užasnu se duh moj unutra u meni, Danilu, i viđenja glave moje me uznemiriše.
16. I pristupih k jednome od (ondje) stojećih i zatražih tačno značenje svega ovoga od njega; i kaza mi tačno značenje i tumačenje riječi objavi mi.
17. Ove četiri velike zvijeri, četiri carstva nastaće na zemlji, i nestaće.
18. I primiće carstvo Sveti Višnjega, i držaće ga u vijek vjekova.* [*Dan 7, 27; Otk 7, 12; 11, 15.]
19. Tada zatražih tačno (objašnjenje) o četvrtoj zvijeri, jer bješe drugačija od svake zvijeri, izuzetno strašna: zubi njeni gvozdeni i nokti njeni mjedeni, jela je i satirala, a ostatak nogama svojim gazila;* [*Dan 7, 7.]
20. I o deset rogova njenih, deset koji su na glavi njenoj, i o drugom koji izraste i odbaci tri od onih prvih; rog onaj što imaše oči i usta koja govore velike (stvari), i izgled njegov bješe veći od ostalih.
21. Vidjeh, a to rog onaj vođaše rat sa svetima i nadvlada ih,* [*Otk 11, 7.]
22. Sve dok ne dođe Starac dana i sud dade Svetima Višnjega, i dođe vrijeme i carstvo zauzeše Sveti.* [*Dan 7, 9; Mt 25, 34; Dap 3, 20.]
23. I reče: Zvijer četvrta, carstvo je četvrto na zemlji, koje će prevazići sva carstva i pojesti svu zemlju i pogaziti je i satrti.
24. I deset rogova njenih, deset careva će ustati, i poslije njih ustaće drugi koji će prevazići zlima sve prije njega, i tri cara će poniziti.* [*Otk 12, 3; 17, 12.]
25. I riječi protiv Višnjega će govoriti i Svete Višnjega ugnjetavati; i naučiće da promijeni vremena i zakone, i daće se u ruku njegovu do vremena i vremena i poluvremena.* [*Dan 11, 36; Otk 12, 14; 1 Kor 15, 24.]
26. Potom će sud zasjedati i oduzeće mu vlast da uništava i pogubljava do kraja.
27. Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.* [*Lk 1, 33.]
28. Ovdje je kraj riječi. A mene, Danila, pomisli moje zadugo uznemiravahu, i izgled moj promijeni se na meni i riječ u srcu svome sačuvah.

8. Danilovo viđenje na Uvalu ovna i jarca koji ga gazi. Izrastanje jednog, pa četiri, pa opet jednog moćnog roga. Pustoš Svetinje. Očišćenje Svetinje posle dvije tisuće i trista dana. Gavrilo tumači viđenja.

1. Treće godine carovanja Valtazara cara viđenje se otkri, meni Danilu, posle onoga što mi se javilo u početku.* [*Dan 7, 1.]
2. I bijah u Susanima gradu, koji je u zemlji Elamskoj i vidjeh u viđenju, dok bijah na (rijeci) Uvalu,
3. I podigoh oči svoje i vidjeh i, gle, ovan koji je stajao ispred Uvala, i na njemu rogovi, i to rogovi visoki, i jedan viši od drugoga, i onaj još viši naraste poslije.
4. Vidjeh ovna kako bode na zapad i na sjever i na jug; i sve zvijeri ne mogahu mu se oduprijeti, i ne bješe ga koji bi izbavio iz ruke njegove, i učini kako mu je volja, i uznese se.* [*Dan 11, 36.]
5. I dok ja razmišljah, gle, jarac dolažaše sa zapada povrh sve zemlje, i ne dodirivaše zemlju, i jarcu se viđaše rog između očiju njegovih.
6. I dođe do ovna što imaše rogove, kojega vidjeh kako stoji pred Uvalom i pojuri prema njemu, snagom sile svoje.
7. I vidjeh ga kako stiže do ovna, i razgnjevi se na njega i udari na ovna, i smrvi oba roga njegova, i ovan bješe nemoćan da stane pred njega; i obori ga na zemlju i pogazi ga, i ne bi nikoga da ovna izbavi iz ruku njegovih.
8. I jarac uznese se veoma, i kada ojača, slomi se rog njegov veliki, i izrastoše (druga) četiri roga ispod njega, na četiri vjetra nebeska.
9. I iz jednoga od njih izađe rog jedan snažan i uznese se veoma prema jugu i prema istoku i prema sili.[4]* [*Dan 8, 22; 11, 4.]
10. Uznese se do sile (vojske) nebeske, i obori na zemlju (dio) od sile (vojske) nebeske i od zvijezda[5], i pogazi ih;* [*Is 14, 12.]
11. I dok Arhistratig ne izbavi iz ropstva, porad njega žrtva se prekide i postade ugodna njemu, tako da Svetinja opustje.
12. I pridade se na žrtvu grijeh, i bi bačena na zemlju pravda; to on učini i uspje mu.* [*1 Mak 1, 47, 54; Dan 11, 31; Jev 10, 11.]
13. Tada čuh jednog Svetog (angela) kako govori, i reče jedan Sveti drugome koji je govorio: Dokle će (ovo) viđenje ostati, i žrtva (biti) ukinuta, i grijeh opustošenja dopušten, a Svetinja i sila (nebeska) satrvena?
14. I reče mu: Do večeri i jutra dana dvije tisuće i trista, i biće očišćena Svetinja.
15. I bi, kada vidjeh ja Danilo viđenje i zapisah da razumijem i, gle, stade preda me kao lik čovječji.* [*Dan 7, 19.]
16. I čuh glas čovječji nasred Uvala, i pozva i reče: Gavrilo, objasni ovome viđenje.
17. I dođe i stade gdje ja bejah, i kad dođe, užasnuh se i padoh ničice. I reče mi: Razumi, sine čovječji, jer se tiče kraja vremena ovo viđenje.
18. I dok je on sa mnom govorio, padoh ničice na zemlju, i dotače me se, i dotakavši me, stavi me na noge,
19. I reče mi: Evo, ja ti obznanjujem šta će biti na kraju gnjeva; jer se tiče kraja vremena ovo viđenje.
20. Jarac koga vidje, koji ima rogove, car je Miđana i Persijanaca.
21. A jarac kozji – car Jelina; i rog veliki, koji bješe između njegovih očiju, to je car prvi.
22. A kad se on slomi, izrastoše pod njim četiri roga: četiri carstva nastaće od naroda toga, ali ne sa njegovom silom.
23. A pred kraj carovanja njihovog, kad se navrši mjera grijehova njihovih, nastaće car bestidan likom, vješt u poslovima.
24. Jaka će biti sila njegova, iako ne od njegove moći, i čudno će pustošiti, upravljati i tvoriti, i opustošiće moćnike i narod sveti.* [*Dan 8, 10; 1 Mak 1, 19. 23.]
25. I jaram veriga svojih će utvrditi; prijevara u ruci njegovoj i u srcu njegovom će se povećati, i prijevarom će opustošiti mnoge, i na uništenje mnogih ustaće, i poput jaja rukom smrviće ih.
26. I rečeno viđenje večeri i jutra – istinito je; i ti ne zapečaćuj viđenje, jer je za mnogo vremena.
27. Tada ja Danilo zaspah i zanemogoh danima, pa ustah i izvršavah poslove careve; i divih se viđenju, i ne bješe niko da ga razumije.

9. Pokajna molitva Danilova zbog grijeha narodnih. Gavrilo mu otkriva znanje tajni. Sedamdeset sedmina. Obnova Jerusalima, do vremena Pomazanika. Njegova smrt i mrzost opustošenja.

1. Prve godine Darija, sina Asuirova, od roda Miđanskog, koji se zacari nad carstvom Haldejskim,
2. Godine prve carovanja njegovog, ja Danilo razumjeh po knjigama broj godina, o kojima bi riječ Gospodnja Jeremiji proroku, na završetak opustošenja Jerusalima – sedamdeset godina.* [*1 Jezd 1, 1; 2 dn 36, 22; Jer 25, 12; 29, 10.]
3. I okrenuh lice svoje ka Gospodu Bogu tražeći molitvom i moljenjima u postovima, kostrijeti i pepelom.
4. I molio sam se Gospodu Bogu mojemu i ispovijedao, pa rekoh: O Gospode Bože, veliki i čudesni, koji držiš zavjet svoj i milost onima koji Te ljube i koji drže zapovijesti Tvoje,
5. Sagriješismo, nepravdovasmo, bezakonovasmo, odstupismo i udaljismo se od zapovijesti Tvojih i od sudova Tvojih* [*Ps 105, 6; Varuh 1, 17; 2, 12.]
6. I ne poslušasmo sluge Tvoje proroke, koji su govorili u ime Tvoje carevima našim i knezovima našim i ocima našim i svemu narodu Zemaljskom.* [*Jer 24, 17.]
7. Tvoja je, Gospode, pravda, a nama sramota na licu, kao dan ovaj, mužu Judejcu i stanovnicima Jerusalima i svemu Izrailju, bližnjima i daljnjima po svoj zemlji, što si ih rasijao onamo, zbog odmetništva njihovog kojim se odmetnuše od Tebe.
8. Gospode, nama je sram na licu, i carevima našim i knezovima našim i ocima našim, koji Ti sagriješiše.* [*Nem 9, 34; Jer 2, 26; 3, 25.]
9. U Gospodu Bogu našem je milost i očišćenje, zato što odstupismo
10. I ne poslušasmo glasa Gospoda Boga našega da hodimo u zakonima Njegovim, koje dade pred licem našim rukama slugu svojih proroka.* [*2 dn 36, 15; Sof 3, 5.]
11. I sav Izrailj prestupi Zakon Tvoj i odstupi da ne sluša glasa Tvojega, i zato dođe na nas prokletstvo i kletva zapisana u Zakonu Mojsija, sluge Božijega, jer mu sagriješismo.* [*5 Moj 28, 15; PlJ 2, 17; Varuh 1, 20; Mal 2, 2.]
12. I On potvrdi riječi svoje koje je govorio za nas i za sudije naše, koje nam sudiše, popustivši na nas zla velika, da tako ne bi pod svijem nebom kako bi u Jerusalimu.
13. Kako je pisano u Zakonu Mojsijevu, sva ta zla dođoše na nas; i ne pomolismo se licu Gospoda Boga našega da bismo se odvratili od nepravdi naših i da bismo razumjeli svu istinu Tvoju.
14. I osvrnu se budno Gospod[6] i navede sve ovo na nas, jer je pravedan Gospod Bog naš u svim djelima svojim koja učini, i ne poslušasmo glasa Njegovog.
15. I sada, Gospode Bože naš, Ti koji izvede narod svoj iz zemlje Egipatske, rukom krjepkom, i steče sebi ime, do dana ovoga, sagriješismo, bezakonovasmo.
16. Gospode, svim pomilovanjem Tvojim, neka se odvrati jarost Tvoja i gnjev Tvoj od grada Tvoga Jerusalima, Svete gore Tvoje, jer sagriješismo, i bezakonjima našim i otaca naših Jerusalim i narod Tvoj posta poruga svima koji ga okružuju.
17. I sada, usliši, Gospode Bože naš, molitvu sluge Tvojega i moljenja njegova, i objavi lice svoje na Svetinju svoju zapustjelu, Tebe radi, Gospode!
18. Prigni, Bože moj, uho svoje, i počuj; otvori oči svoje i vidi opustošenje naše i grada Tvojega, na koji je prizvano ime Tvoje; jer na pravednim djelima ne polažemo moljenje naše pred Tobom, nego na milostima Tvojim mnogim.* [*Varuh 2, 17.]
19. Gospode, usliši; Gospode, smiluj se; Gospode, počuj i učini; ne časi, sebe radi, Bože moj, jer je ime Tvoje prizvano na grad Tvoj i na narod Tvoj.
20. I dok sam ja govorio i molio se i ispovijedao grijehe svoje i grijehe naroda svoga Izrailja, i polagao moljenje moje na Gospoda Boga mojega za Svetu goru Boga mojega,
21. Dok sam, dakle, govorio molitvom, gle onaj čovjek Gavrilo, koga vidjeh u viđenju na početku, doletje i dotače me se o večernjoj žrtvi.* [*Dan 8, 16.]
22. I urazumi me i progovori sa mnom i reče: Danilo, sada izidoh da ti podarim razum.
23. U početku molitve tvoje izide riječ, i ja dođoh da ti javim, da si ti čovjek drag; razmisli o riječima i rasudi o viđenju.* [*1 Jezd 6, 14; Dan 10, 12.]
24. Sedamdeset sedmina skratiše se na narodu tvome i na gradu Svetom tvome, da se okonča grijeh i zapečate sagrješenja i izbrišu bezakonja i zaglade nepravde i privede pravda vječna; i zapečati viđenje i prorok i pomaže Sveti svetih.* [*Jer 23, 5; Jez 37, 25.]
25. I saznaćeš i razumjećeš: od izlaska riječi da se ponovo sagradi Jerusalim do Hrista (Pomazanika) Vožda sedam je nedjelja i nedjelja sedamdeset dvije; i povratiće se (iz ropstva) i biće izgrađen trg i zid (grada), i to u teška vremena.
26. A poslije nedjelja šezdeset i dvije pogubljen će biti Pomazanik (Pomazanje), i suda (= grijeha) nema na njemu. Grad, pak, i Svetinja razoriće se s Vladarem koji dolazi i istrijebiće se poplavom i do kraja kratkog rata podvrgnuti uništenju.* [*Is 53, 8; Mt 24, 2; Dan 11, 10.]
27. I utvrdiće Zavjet mnogima nedjelja jedna; a u polovinu nedjelje, ukinuće mi se žrtva i prinos, i (doći) na svetilište mrzost opustošenja, i do svršetka vremena daće se svršetak opustošenja.* [*Mt 24, 15; Mk 13, 14; Lk 21, 20.]

10. Novo Danilovo viđenje, na Tigru za vrijeme cara Kira, čovjeka sa licem sjaja munje. Ruka koja ga podiže. Javljanje kneza persijskog i kneza Mihaila. Otkrivenje Sina Čovečijeg, ukrepljuje ga.

1. Godine treće Kira, cara persijskoga, objavi se riječ Danilu, kome bješe dato ime Valtazar, i to riječ istinita, i sila velika i razum bi mu dat u viđenju.* [*Dan 1, 7.]
2. U dane one ja Danilo bio sam u tugovanju tri nedjelje dana:
3. Hljeba omiljenog ne jedoh, meso i vino ne uđe u usta moja, i uljem se ne pomazah dok se ne napuniše tri nedjelje dana.
4. Dana dvadeset četvrtog mjeseca prvog, ja bijah na obali rijeke velike, zvane Edekel (Tigar)* [*1 Moj 2, 4.]
5. I podigoh oči svoje, i vidjeh, gle, čovjek jedan obučen u rizu lanenu, i bedra njegova opasana čistim zlatom iz Ofaza.* [*Dan 12, 6; Otk 1, 13.]
6. A tijelo njegovo kao (topaz) tarsijski, i lice njegovo kao sjaj munje, i oči njegove kao svjetiljke ognjene, i mišice njegove i golijeni kao sjaj mjedi blješteće, i glas riječi njegovih kao glas mnoštva (naroda).
7. I vidjeh ja Danilo sam pojavu, a ljudi koji bjehu sa mnom ne vidješe pojave, no užas veliki napade na njih, i pobjegoše u strahu;
8. I ja ostah sam i vidjeh pojavu ovu veliku, i ne ostade u meni snage, slava moja se promijeni u rugobu, i postah nemoćan.
9. I čuh glas riječi njegovih i kad ga čuh, bih potresen, licem svojim na zemlji.
10. I, gle, ruka koja me se dotače i koja me podiže na koljena.* [*Otk 1, 17.]
11. I reče mi: Danilo, mili čovječe, razumi riječi koje ti govorim i stani na mjesto svoje, jer sada bih poslan tebi. I dok mi je on govorio riječ ovu, ustadoh prestrašen.
12. I reče mi: Ne boj se, Danilo, jer od prvog dana, otkad si predao srce svoje da razumiješ i da potrpiš pred Bogom svojim, biše uslišene riječi tvoje, i ja dođoh tvojih riječi radi.* [*Dan 9, 23; 4 Moj 29, 7; 30, 14.]
13. A knez carstva Persijskog stajao je naspram mene dvadeset i jedan dan; i gle, Mihailo, jedan od prvih knezova, dođe da mi pomogne i ostavih ga ondje sa knezom carstva Persijskoga.* [*Dan 12, 1; Jud 1, 9; Otk 12, 7.]
14. I dođoh da ti saopštim šta će se dogoditi narodu tvome poslednjih dana, jer se viđenje (tiče) dana (koji dolaze).
15. I dok je on govorio sa mnom, u toku riječi ovih, padoh licem svojim na zemlju potresen.
16. I gle, kao prilika Sina Čovječijeg dotače se usana mojih; i otvorih usta svoja i govorih, i rekoh onome što je stajao ispred mene: Gospode, u pojavi Tvojoj, prevrnu se utroba moja u meni, i ne imah sile;
17. Pa kako će moći sluga Tvoj, Gospode, govoriti sa Gospodom ovim mojim? Jer ja iznemogoh, i od sada nema u meni krjeposti, i dah zastade u meni.
18. I dodade i dotače me se onaj sa izgledom čovječijim i ukrijepi me
19. I reče mi: Ne boj se, mili čovječe, mir ti; budi hrabar i krjepak! I dok je on razgovarao sa mnom, ukrijepih se i rekoh: Neka govori Gospod moj, jer si me ukrijepio.
20. I reče: Da li znaš, zašto dođoh k tebi? A sada ću se vratiti da ratujem s knezom persijskim; i dok ja budem izlazio, knez jelinski će ulaziti.
21. Nego da ti objavim zapisano u Pismu istinitom, i nema nijednog ko bi izdržao sa mnom u svemu ovom, osim Mihaila, kneza vašega.

11. Istina o četiri carstva persijska. Ratovi između južnog i sjevernog cara, koji pobeđuje. Izdanak iz njegovog Korijena. Smjena carstva. Ostavljanje Zavjeta Svetog. Stradanje Savinske (Svete) zemlje. Sjeverni car osvaja Egipat.

1. I ja u godini prvoj Kirovoj stekoh moć i silu.
2. I sada ću ti istinu objaviti: Gle, još tri cara nastaće u Persiji, i četvrti će se obogatiti bogatstvom velikim više od svih. I po zadobijanju bogatstva svojeg, ustaće na sva carstva jelinska.
3. I nastaće car moćan i vladaće vlašću velikom i činiće po volji svojoj.* [*Dan 5, 19.]
4. I kada nestane, carstvo njegovo će se smrviti i razdijeliće se na četiri vjetra nebeska, i to ni na nasljedstvo svoje niti na vladavinu svoju, kojom je vladao, pošto će se razdati carstvo njegovo i drugima izvan ovoga.
5. I ojačaće car južni, i jedan od knezova njegovih nadjačaće ga i zavladaće vlašću velikom nad vladavinom njegovom.
6. I poslije nešto godina njegovih sprijateljiće se, i kćer cara južnog otići će k caru sjevernom da učini savez sa njim. No ona neće zadržati snagu mišice svoje, i neće opstati sjeme njegovo, i biće predana, kako ona, tako i pratioci njeni, i kćer, i onaj koji joj je pomagao u tim vremenima.
7. I iznići će iz korijena cvijeta njezina na mjesto njegovo, i steći će silu i ući će u utvrđenja cara sjevernog, i djejstvovaće u njima i nadvladaće ih.
8. I bogove njihove sa odlivcima njihovim, svaki sasud njihov dragocjen od srebra i zlata, zaplijenjen odnijeće u Egipat; i on će nadjačati cara sjevernog.
9. Potom će ući u carstvo cara južnog, i vratiće se u zemlju svoju.
10. I sinovi njegovi skupiće veliku vojsku, i stići će dolazeći i plaveći; i proći će i zaposjednuti i sudariti se svom silinom svojom.
11. Tada će se razgnjeviti car južni i izići će i zaratiti s carem sjevernim. I podignuće veliku vojsku i predaće se mnoštvo (naroda) u ruke njegove.
12. I zauzeće mnoštvo (naroda), i pogordiće se srce njegovo, i pobiće tisuće, no (ipak) neće nadvladati.
13. I povratiće se car sjeverni i dovešće vojsku veliku, veću od prve; i poslije nekoliko godina doći će s moćnom silom i velikim bogatstvom.
14. U to vrijeme mnogi će ustati na cara južnog: I sinovi pogibli naroda tvoga uzdignuće se, da se ispuni viđenje, i iznemoćaće.
15. I ući će car sjeverni, napraviće opkope i zauzeti gradove utvrđene, i mišice cara južnog neće opstati, i ustaće izabranici njegovi, no neće imati snage da se odupru.
16. I činiće ovaj što mu dođe, po volji svojoj, i neće biti nikoga da mu protivstane; i staće na zemlju Savinsku (krasnu, Svetu), te će i ona završiti u ruci njegovoj.
17. Potom će okrenuti lice svoje da uđe silom svega carstva svojega, i pravo će s njim sve učiniti: daće mu kćer između žena da je oskvrni, no ona neće ostati, i neće biti njegova.* [*Dan 2, 43; 11, 27.]
18. I okrenuće lice svoje na ostrva, i osvojiće mnoga, i poniziće knezove njihove sramotom, ali će se sramota njegova vratiti njemu.
19. Potom će okrenuti lice svoje moći zemlje svoje, i iznemoćaće i pašće i nestaće ga.* [*1 Mak 6, 8, 16.]
20. I ustaće iz korijena njegova izdanak carstva, namjesto njega uzdignut na presto, slavu carstva prodajući, te će u dane one biti smrvljen, i to ne od lica ni u ratu (nego otrovom).* [*Zah 9, 8.]
21. Postaviće se na njegovo mjesto drugi; on će biti ponižen i neće mu dati slavu carsku, ali će doći s bogatstvom i zavladaće carstvom prevarama.
22. I mišice onoga koji plavi biće preplavljene od strane njegove i satrvene, kao i starješina Zavjeta.* [*Dan 11, 10.]
23. I od miješanja s njim napraviće obmanu i uzdići će se i nadjačaće ga s malo vojske,
24. I doći će u izobilju i u bogate krajeve i učiniće što ne učiniše oci njegovi ni oci otaca njegovih: plijen i grabež i imovinu će im rastočiti i na Egipat smišljaće namisli svoje, do vremena.
25. I podići će se sila njegova i srce njegovo na južnog cara velikom snagom, i car će južni izaći u boj sa silom velikom i veoma jakom, ali neće odoljeti, jer će smišljati prevaru protiv njega.
26. I ješće ono što je njemu potrebno i satrće ga i preplaviti i popadaće mnogi ranjenici.* [*Ps 40, 10; Jn 13, 18.]
27. I obojici careva srca će ići na lukavstvo, za jednim stolom će lagati, ali se neće ostvariti; jer će imati još vremena.
28. I vratiće se u zemlju svoju s velikim imanjem, i srce njegovo (biće) protiv Zavjeta svetog i učiniće mu (zlo), i vratiće se u zemlju svoju.
29. U svoje vrijeme će se povratiti i doći na jug i neće biti poslednje kao prvo.
30. I ući će s njim ishodeći Kitejci (= Jelini), i poniziće se; i povratiće se i razgnjeviti na Zavjet sveti. I učiniće i povratiti i namisliti protiv onih što ostaviše Zavjet sveti.* [*4 Moj 24, 24.]
31. I vojska od njega će se podići, i oskvrnaviće svetinju carsku i prekinuti svakodnevnu žrtvu i ostaviti mrzost opustošenja.* [*4 Moj 28, 4; 1 Mak 1, 15.]
32. I koji čine bezakonje, nasrnuće na Zavjet prestupima, a narod znajući Boga svog protivstaće im i izvršiće (ga).
33. I razumni u narodu mnogo šta će razumjeti; stradaće od mača i od ognja, od ropstva i grabljenja mnogo dana.
34. I u stradanju njihovom dobiće pomoć malu, i navaliće na njih mnogi prestupima.
35. I neki od razumnih postradaće, da bi prošli kroz oganj i bili izabrani i otkrili se do kraja vremena, jer ovo je još privremeno.
36. Tako će činiti po volji svojoj i uzvisiti se car i uzveličati nad svakim bogom, i govoriće nadmeno i upravljati, dok se ne navrši gnjev; jer sve ovo za svršetak biva.* [*2 Sol 2, 4; 1 Jn 2, 18; Otk 10, 7.]
37. I o svim bogovima otaca svojih neće mariti, ni o pohoti prema ženama, ni o bilo kom božanstvu neće misliti, jer će se nad svima veličati.
38. Boga Maozina (boga rata) slaviće na mjestu njegovom, boga koga nijesu znali oci njegovi, slaviće ga zlatom i srebrom i dragim kamenom i zavještanjima.
39. I ogradiće skloništa svoja bogom tuđim i umnožiti slavu i pokoriti njima mnoge, i zemlju će razdijeliti na darove.
40. A na kraju vremena, sukobiće se s carem južnim, i krenuće protiv njega car sjeverni s kolima i konjanicima i mnogim brodovima, i ući će u zemlju, pogaziće je i proći.
41. I ući će u zemlju Savinsku (krasnu), i mnogi će postradati; a ovi će se spasiti iz ruke njegove: Edom i Moav i glavni dio sinova Amonovih.
42. I ispružiće ruku svoju na zemlju, i zemlji Egipatskoj to neće biti na spasenje.
43. I zagospodariće skrivnicama zlata i srebra i svim dobrima Egipta i Livije i Etiopije u utvrđenjima njihovim.
44. No glasovi i vijesti uznemiriće ga sa istoka i sa sjevera, te će izaći s velikom jarošću da uništi i zatre mnoge.
45. I razapeće šatore poput dvora svojega između mora, na Savinskoj gori svetoj; stići će do dijela njenog i neće biti nikoga da ga izbavi.

12. Mihailo knez se zauzima za narod Božji. Žalost kakve nije bilo. Vaskrsenje mrtvih. Pečaćenje knjiga do svršetka vremena. Najava poslednjih vremena; tri i po godine tisuća dvjesta devedeset dana. Trpljenje do dana tisuću trista trideset petog.

1. A u to će se vrijeme podignuti Mihailo, veliki knez, koji će se zauzeti za sinove naroda Tvoga; i biće vrijeme žalosti, žalosti kakve nije bilo od nastanka naroda na zemlji do tog vremena. I u to će se vrijeme spasiti Tvoj narod, svaki koji se nađe zapisan u knjizi.* [*Dan 10, 13; Otk 12, 7; Mt 24, 21; 2 Moj 32, 32; Flp 4, 3.]
2. I mnogi od onih koji spavaju u zemaljskom prahu ustaće, jedni u život vječni, a jedni u sramotu i stid vječni.* [*Mt 25, 46; Jn 5, 29.]
3. I razumni će zasijati kao svjetlost nebeska i mnogi od pravednika kao zvijezde, u vjekove vijekova.* [*Prem 3, 7; Mt 13, 43.]
4. A ti, Danilo, zatvori ove riječi i zapečati knjigu do vremena svršetka, dok se mnogi ne nauče i dok se ne umnoži znanje.
5. I vidjeh, ja Danilo, i gle, dva druga stadoše, jedan s jedne strane obale rijeke, a drugi s druge strane rijeke.* [*Otk 10, 5.]
6. I reče jedan čovjeku obučenom u lanenu rizu, koji bješe iznad vode rječne: Kad će biti kraj čudesima o kojima si govorio?
7. I čuh čovjeka obučenog u lanenu rizu, koji bješe iznad vode rječne, i on podiže desnicu svoju i ljevicu svoju k nebu i zakle se Živim vavijek da (će biti kraj): U vrijeme vremena i pola vremena (= u toku jedne i dvije i pola godine, tj. za tri i po godine, po tumačima); a kada se okonča rasijanje ruke osvećenog naroda, razumjeće sve ovo.* [*Dan 7, 25; Otk 10, 5-6.]
8. I ja čuh i ne razumjeh i rekoh: Gospode, šta su ova poslednja vremena?
9. Dođi, Danilo, jer su zatvorene i zapečaćene riječi, do kraja vremena:* [*Dan 8, 17, 26; Dap 1, 7; 1 Pet 1, 12.]
10. Biće izabrani i ubijeljeni i ognjem isprobani mnogi, i činiće bezakonje bezakonici; i neće razumjeti bezakonici, a umni će razumjeti.* [*Dan 11, 35; 1 Pet 1, 7; Dan 11, 33.]
11. Od vremena pak ukidanja svagdašnje žrtve i nastanka mrzosti opustošenja biće dana tisuću dvjesta devedeset.* [*Dan 9, 27; Mt 24, 15.]
12. Blažen je koji pretrpi i koji dostigne do dana tisuću trista trideset petog.* [*Mk 13, 13; 2 Sol 2, 8.]
13. A ti idi i počivaj; jer još ima dana do ispunjenja svršetka, i ustaćeš po žrebu tvome na svršetku dana.* [*Lk 19, 17; 1 Sol 4, 16; Otk 20, 6.]

POVIJEST O SUSANI[7]

13. Susana, lijepa žena Joakimova oblatana za grijeh u vrtu od dvojice staraca sudija. Osuđena na smrt. Dijete Danilo (potonji prorok) otkrio laž i spasio je. Starci osuđeni na smrt i ubijeni.

1. Bješe čovjek koji je živio u Vavilonu, po imenu Joakim.
2. I uze ženu, po imenu Susanu, kćer Halkijevu, veoma lijepu, i bojaše se Gospoda;
3. Roditelji njeni bjehu pravedni i naučiše kćer svoju po Zakonu Mojsijevu.
4. A bješe Joakim veoma bogat, i bješe mu vrt pored doma njegovog; i k njemu su dolazili Judejci, zato što je on bio slavniji od svih.
5. I biše izabrani dvojica staraca iz naroda za sudije te godine, o kojima Gospod reče: Iziđe bezakonje iz Vavilona od staraca sudija, koji su mislili da upravljaju narodom.
6. Oni su često boravili u domu Joakimovom, i dolažahu k njima svi koji su se sudili.
7. I bivalo je kad bi narod odlazio u podne, ulazila bi Susana i šetala po divnom vrtu svoga muža.
8. I gledali su je ova dva starca svakodnevno kako ulazi i šeta, i obuze ih pohota prema njoj.
9. I skrenuše svojim umom, i odvratiše svoje oči da ne gledaju na nebo, niti da se sjećaju pravednih sudova.
10. I bijahu oba opčinjeni njome i ne kazivahu jedan drugom bol svoju,
11. Jer ih bješe stid da iskažu svoju želju, a htjeli su da budu sa njom.
12. Vrebali su revnosno svakodnevno da je vide.
13. I reče jedan drugom: Pođimo doma, jer je vrijeme ručka; i izišavši razdvojiše se jedan od drugog.
14. I povrativši se, dođoše na isto mjesto, pa vidjevši jedan drugog, priznaše da je uzrok toga njihova pohota. Tada zajedno utvrdiše vrijeme kad će moći da je nađu samu.
15. I dogodi se, dok su oni vrebali pogodan dan, Susana uđe, kao prethodnih, tako i trećeg dana sa dvije djevojke samo, i zaželje da se okupa u vrtu, jer bješe žega.
16. Ondje ne bješe nikoga osim dvojice staraca sakriveni i vrebajući je.
17. Ona, pak, reče djevojkama: Donesite mi ulje i milo i vrata vrta zatvorite, da bih se okupala.
18. I učiniše kao što im reče, i zatvoriše vrata vrta, pa izađoše na sporedna vrata da donesu što im je zapovijeđeno, i ne vidješe starce što su bili skriveni.
19. I dogodi se, kad djevojke izađoše, ustadoše dvojica staraca i potrčaše k njoj,
20. I rekoše: Gle, vrata vrta su zatvorena, i niko nas ne vidi, a mi smo te željni; zato pristani i budi sa nama.
21. Ako li ne, svjedočićemo protiv tebe da je s tobom bio mladić i zato si poslala djevojke od sebe.
22. I zastenja Susana i reče: Tijesno mi je sa svake strane: ako li ovo učinim, smrt mi je gotova; ako li ne učinim, neću moći pobjeći iz vaših ruku.
23. Radije ću izabrati ne učinivši da padnem u vaše ruke, negoli da sagriješim pred Gospodom.
24. I zavika glasom velikim Susana; povikaše i dvojica staraca protiv nje.
25. I potrčavši, jedan od njih otvori vrata vrta.
26. A kad čuše viku u vrtu, oni u domu uskočiše na sporedna vrata da vide šta joj se dogodilo.
27. A kad rekoše starci svoje riječi, posramiše se sluge jako, jer nikad nije rečena takva riječ o Susani.
28. I bi ujutro kad se sabra narod kod muža njenog Joakima, dođoše dva starca ispunjeni bezakonom namišlju protiv Susane da je ubiju.* [*1 car 21, 13.]
29. I rekoše pred narodom: Pošaljite po Susanu, kćer Halkijevu, koja je žena Joakimova; i oni poslaše.
30. I ona dođe i roditelji njeni i djeca njena i sva rodbina njena.
31. A Susana bješe veoma umilna i lijepa likom.
32. Bezakonici narediše da je otkriju, jer je bila pokrivena, da bi se nasladili njenom ljepotom.
33. Pri tom plakahu svi njeni i svi koji su je znali.
34. Ustavši dvojica staraca među narodom, položiše ruke na njenu glavu;
35. A ona je plačući gledala prema nebu, jer bješe srce njeno s nadom na Gospoda.
36. Tada rekoše starci: Dok smo nas dvojica hodili sami po vrtu, uđe ova sa dvije sluškinje i zatvori vrata vrta, pa otpusti sluškinje.
37. I dođe k njoj mladić koji je bio skriven, i leže sa njom.
38. A mi nalazeći se u uglu vrta, vidjevši bezakonje, potrčasmo prema njima.
39. I vidjevši ih spojene, onoga nismo mogli zadržati zato što je bio jači od nas, pa otvorivši vrata umače.
40. A ovu uhvativši, pitali smo je ko je bio (onaj) mladić.
41. No ona nam nije htjela kazati. Ovo svjedočimo. I povjerova im sabranje kao starješinama narodnim i sudijama, i osudiše je na smrt.
42. Povika Susana glasom velikim i reče: O, Bože vječni, Znalče onoga što je sakriveno, koji znaš sve i sva prije njihovog nastanka,
43. Ti znaš da su lažno protiv mene svjedočili; i, evo, umirem ne učinivši ništa od onoga što slukaviše protiv mene.
44. I usliša Gospod glas njen.
45. I dok je vođahu da je umore, uli Bog Duha Svetog u dijete mlado, po imenu Danilo,
46. I on zavika glasom velikim: Ja sam čist od krvi ove!
47. I okrenu se sav narod prema njemu i rekoše: Šta znači riječ ova koju ti izgovori?
48. A on, stavši među njih, reče: Zar ste toliko ludi, sinovi Izrailjevi! Bez ispitivanja i bez jasnog dokaza osudiste kćer Izrailjevu?
49. Vratite se na sudilište; jer lažno ovi posvjedočiše protiv nje.
50. I povrati se brzo sav narod. I rekoše mu starci: Dođi, sjedi među nas i objavi nam, jer, zaboga, tebi je Bog dao starješinstvo.
51. I reče im Danilo: Razdvojte ih jednog od drugog daleko, a ja ću ih ispitati.
52. A kad se razdvojiše jedan od drugog, pozva jednog od njih i reče mu: Ostareli u danima zlim, sad pristigoše grijesi tvoji koje si ranije činio
53. Izričući sudove nepravedne; nevine si osuđivao, a oslobađao krivce, iako je Gospod kazao: Nevinog i pravednog ne ubij.* [*2 Moj 23, 7.]
54. A sad ovu koju si vidio, pod kojim drvetom si ih vidio da opšte jedno sa drugim? A on reče: Pod trnom (mastikom).
55. A Danilo reče: Pravo si slagao na svoju glavu; jer, evo, anđeo Božji, primivši zapovjest od Boga, presjeći će te po sredini.[8]
56. I otpustivši njega, pozva da mu dovedu drugog; i reče mu: Sjeme Hananovo a ne Judino, ljepota te prevari i pohota razvrati srce tvoje.
57. Tako ste činili kćerima Izrailjevim i one, bojeći se, živjele su s vama, ali kćer Judina ne htjede podnositi vaše bezakonje.
58. A sada mi reci, pod kojim drvetom si ih uhvatio da opšte jedno sa drugim? A on reče: Pod zelenim dubom.
59. I reče mu Danilo: Pravo si i ti slagao, na svoju glavu; jer čeka anđeo Božji, imajući mač, da te presiječe po sredini, kako bi vas uništio.
60. Tada povika sve sabranje glasom velikim i blagoslovi Boga koji spasava one koji se nadaju u njega.
61. I ustadoše na dvojicu starješina, jer ih izobliči Danilo ustima njihovim kao lažne svjedoke; i učiniše im kao što su oni slukavili bližnjem svom,
62. Da se postupi po Zakonu Mojsijevom, i ubiše ih. Tako bi spasena nevina krv onoga dana.
63. Halkija pak i žena njegova zablagodariše Bogu za kćer njihovu Susanu sa Joakimom, mužem njenim, i sa svim srodnicima, zato što se ne nađe u njoj sramotna stvar.
64. A Danilo postade veliki pred narodom od onog dana pa nadalje.

VIL I DRAGON

14. Car Kir se klanja idolu Vilu. Danilo odbija i otkriva prevaru sveštenika. Car ih ubija sa ženama i djecom. Danilo uništava Vila i hram njegov, ubija Drakona. Bačenom u jamu lavlju prorok Avakum donosi jelo. Car u jamu baca njegove klevetnike, proslavivši istinitog Boga.

1. I car Astijag se pridodade ocima svojim, i preuze Kir Persijski carstvo njegovo.
2. A Danilo življaše sa carem i bješe slavniji od svih prijatelja svojih.
3. I bješe idol kod Vavilonjana, po imenu Vil; i trošile su se na njega svakog dana dvanaest velikih mjera (artave) pšeničnog brašna[9] i ovaca četrdeset i vina šest mjera.[10]
4. I car ga je poštovao i hodio svaki dan da mu se pokloni. Danilo pak se klanjao Bogu svome.
5. I reče mu car: Zašto se ne klanjaš Vilu? A on reče: Jer ne poštujem idole rukotvorne, nego živog Boga koji je stvorio nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom.
6. I reče mu car: Zar ne misliš daje Vil živi Bog?
7. I reče Danilo nasmijavši se: Ne varaj se, care, jer on je iznutra glina a spolja bakar, tako da nikada ništa niti je jeo niti pio.
8. I razgnjevivši se, car pozva sveštenike svoje i reče im: Ako mi ne kažete ko jede ovu hranu, umrijećete; ako li dokažete da je Vil jede, umrijeće Danilo, jer je pohulio na Vila.
9. I reče Danilo caru: Neka bude po tvojoj riječi. I bješe Vilovih sveštenika sedamdeset, osim žena i djece.
10. I dođe car s Danilom u hram Vilov.
11. I rekoše sveštenici Vilovi: Evo, mi ćemo izaći van, a ti, care, postavi jela i vino zahvativši položi, pa zatvori vrata i zapečati svojim prstenom. I kad dođeš ujutro ako ne nađeš sve pojedeno od Vila, da budemo ubijeni mi ili Danilo koji je lagao protiv nas.
12. Oni obmanjivahu, jer su bili napravili ispod trpeze tajni ulaz kroz koji su stalno ulazili i jeli (hranu).
13. A bi kad oni iziđoše, car postavi jela Vilu.
14. A Danilo naredi slugama svojim i donesoše pepeo i posuše sav hram pred samim carem. I kad iziđoše, zatvoriše vrata i biše zapečaćena prstenom carevim, pa otidoše.
15. Sveštenici pak dođoše noću po svom običaju i žene i djeca njihova, te sve pojedoše i popiše.
16. Car porani ujutro i Danilo s njim.
17. I reče car: Jesu li pečati cijeli, Danilo? On reče: Cijeli su, care.
18. I bi kad otvori vrata, pogledavši car na trpezu, zavika velikim glasom: Veliki si, Vile, i nema kod tebe nikakve obmane.
19. Tada se Danilo nasmija i zadrža cara da ne uđe sam unutra i reče: Pogledaj patos i razumi čiji su ovi tragovi.
20. I reče car: Vidim tragove ljudi i žena i djece.
21. I razgnjevivši se, tada car pohvata sveštenike i žene i djecu njihovu, i pokazaše mu tajna vrata kroz koja su ulazili i jeli ono što je bilo na trpezi.
22. I pobi ih car i predade Vila Danilu, i on ga uništi i hram njegov.
23. I bješe ondje veliki Drakon (zmija) koga Vavilonjani poštovahu.
24. I reče car Danilu: Ne možeš reći da on nije bog živi; zato mu se pokloni.
25. I reče Danilo: Gospodu Bogu mom ću se pokloniti, jer on je Bog živi;
26. Ti, pak, care, daj mi dozvolu i ubiću Drakona bez noža i štapa. I reče car: Dajem ti.
27. I uze Danilo smolu, mast i dlake i svari zajedno i napravi smješu i stavi Drakonu u usta, i pojevši Drakon se raspade. I reče: Vidite li vaše svetinje!
28. I bi kad čuše Vavilonjani, zaroptaše veoma i obratiše se caru i rekoše: Judejac posta car. Vila uništi, Drakona ubi i sveštenike pokla.
29. I rekoše došavši k caru: Predaj nam Danila! Ako li ne, ubićemo tebe i dom tvoj.
30. I vidje car da vrše na njega veliki pritisak, i primoran, predade im Danila.
31. Oni ga pak baciše u jamu lavlju, i bi ondje šest dana.
32. A bjehu u jami šest lavova, i davahu im dnevno po dva ljudska tijela i po dvije ovce.
33. A bješe prorok Avakum u Judeji, i on skuva jelo, pa nadrobi hljebove u sasud, i otide preko polja da odnese žeteocima.
34. I reče anđeo Gospodnji Avakumu: Ponesi ručak, koji imaš, u Vavilon Danilu u jamu lavlju.
35. I reče Avakum: Vavilon nisam vidio i jamu ne poznajem.
36. I uze ga anđeo Gospodnji za tjeme i, držeći ga za kosu njegove glave, postavi ga u Vavilonu iznad jame brzinom duha svoga.
37. I povika Avakum govoreći: Danilo, Danilo, uzmi ručak koji ti posla Bog.
38. I reče Danilo: Zar si me se sjetio, Bože, i nisi ostavio one koji te vole.
39. I ustavši Danilo, jede; anđeo pak Gospodnji povrati Avakuma odmah u njegovo mjesto.
40. A car dođe sedmog dana da oplakuje Danila; i dođe na jamu i pogleda, i, gle, Danilo sjeđaše.
41. I povikavši glasom velikim, reče: Veliki si, Gospode Bože Danilov, i nema drugog osim Tebe.
42. I izvadi ga, a krivce njegovog pogubljenja baci u jamu; i biše pojedeni odmah pred njim.

 


NAPOMENE:

[1] Ovaj dodatak plamen ognjeni nalazi se samo u Aleksandrijskom kodeksu, kao i u prevodima, npr. latinskoj Vulgati, slovenskom, Daničićevom i dr. Prim. prev.
[2] Molitva Azarijina (Dan 3, 26-45), kao ni Pjesma trojice mladića u peći vavilonskoj (Dan 3, 52-90) nisu sadržane u jevrejskom kanonu Knjige proroka Danila, i spadaju u devterokanonski dio ove proročke knjige. Zato ih nema u Daničićevom prevodu Staroga Zavjeta. Prim. prev.
[3] Ovdje se govori o Anđelu (stražaru, čuvaru, bodrstvujućem) punom očiju, svjetlosti, unaokolo ( Jez 1,28); o anđelima – očima Gospodnjim (Zah 4, 10). Riječ bodri, stražar, čuvar svojstvena proroku Danilu, koja se često sreće u apokrifima, posebno u Knjizi Enoha, Jubilejima i Zavjetu Patrijaraha, označava arhanđela, često palog arhanđela. U docnijem predanju Stražari, bodrstvujući označavaju anđele čuvare. Prim. prev.
[4] Ovako stoji kod Teodotiona i u Vulgati. U Septuaginti ovdje umjesto prema sili stoji prema sjeveru; u prevodu ruskom i bugarskom stoji prema prekrasnoj zemlji, kod Daničića prema krasnoj zemlji; u Jerusalimskoj Bibliji du Pays de Splendeur, s objašnjenjem da se ovo odnosi na Palestinsku zemlju. Prim. prev.
[5] zvijezde saglasno Dan 12, 3 (i Mt 13, 43) označavaju narod Božji.
[6] U malom broju rukopisa Vatikanskog kodeksa stoji ovako: Gospod Bog naš na zlobu, tako i u slovenskom prevodu, uz dodatak na zlobu našu. Prim. prev.
[7] Ovdje se završava Knjiga proroka Danila u jevrejskom tekstu. Glava 13. i 14. predstavljaju devterokanonski dodatak Danilovoj knjizi: Povijest o Susani, Povijest o Vilu i Dragonu i sudu nad Danilom sačuvane su na jelinskom jeziku. Prim. prev.
[8] Jelinska riječ σχῖνον prevedena je u staroslovenskom riječju trn. Od nje je glagol σχίσεισε koji prevodimo sa presjeći će te. Najvjerovatnije da je ona izvedena iz imenice σχῖνον, što upućuje na vezu između dvije riječi u jevrejskom izvorniku (sorisara). Prim. prev.
[9] artave = velika persijska mjera, 12 artava oko 660 litara. Prim. prev.
[10] jedna mjera = 39 litara vina. Prim.prev.

Komentarisanje nije više omogućeno.