NASLOVNA » Sveštene knjige (Sveto Pismo) » Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta – Biblija

Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta – Biblija

<<  SADRŽAJ

 

KNJIGA O RUTI

 

1 2 3 4

1. Ruta odlazi sa Nojeminom u Vitlejem.

1. A u ono vrijeme kad *suđahu sudije bi glad u zemlji; † i jedan čovjek iz Vitlejema Judina otide da živi kao došljak u zemlji Moavskoj sa ženom svojom i sa dva sina svoja. [*4 Moj 25, 1-5; † 1 Sam 22, 3, 4.]
2. A ime tomu čovjeku bješe Elimeleh, a ženi mu ime Nojemina, a imena dvojice sinova njegovijeh Malon i Heleon; i bijahu Efraćani, iz Vitlejema Judina; i dođoše u zemlju Moavsku i nastaniše se ondje. [*1 Moj 48, 7; Mih 5, 1.]
3. Potom umrije Elimeleh, muž Nojeminin, i ona osta sa dva sina svoja.
4. Oni se oženiše Moavkama: jednoj bješe ime Orfa, a drugoj Ruta; i ondje stajahu do deset godina.
5. Potom umriješe obojica, Malon i Heleon; i žena osta bez dva sina svoja i bez muža svojega.
6. Tada se ona podiže sa snahama svojima da se vrati *iz zemlje Moavske, jer ču u zemlji Moavskoj da je Gospod pohodio narod svoj davši im hljeba. [*2 car 8, 3.]
7. I izide iz mjesta gdje bijaše, i obje snahe njezine s njom; pođoše putem da se vrate u zemlju Judinu.
8. Tada reče Nojemina objema snahama svojima: Idite, vratite se svaka u dom matere svoje; Gospod neka vam učini milost kao što vi učiniste umrlima i meni.
9. Da vam da Gospod da nađete *počinak svaka u domu muža svojega. I poljubi ih; a one povikavši zaplakaše, [*Ruta 3, 1.]
10. I rekoše joj: Ne, nego ćemo se s tobom vratiti u tvoj narod.
11. A Nojemina im reče: Idite natrag, kćeri moje; što biste išle sa mnom? Zar ću još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi?
12. Vratite se, kćeri moje, idite; jer sam ostarjela i nijesam za udaju. A i da kažem da se nadam i da se još noćas udam, i da rodim sinove,
13. Zar ćete ih vi čekati dok odrastu? Zar ćete toga radi stajati neudate? Nemojte, kćeri moje; jer su moji jadi veći od vaših, jer se *ruka Gospodnja podigla na me. [*Jov 19, 21.]
14. Tada one podigavši glas svoj plakaše opet; i Orfa poljubi svekrvu svoju; a Ruta osta kod nje.
15. A ona joj reče: Eto, jetrva se tvoja vratila k narodu svojemu i k bogovima svojim; vrati se i ti za jetrvom svojom.
16. Ali Ruta reče: Nemoj me nagovarati da te ostavim i od tebe otidem; jer kuda god ti ideš, idem i ja; i gdje se god ti nastaniš, nastaniću se i ja; tvoj je narod moj narod, i tvoj je Bog moj Bog.
17. Gdje ti umriješ, umrijeću i ja, i ondje ću biti pogrebena. To neka mi učini Gospod i to neka mi doda, smrt će me samo rastaviti s tobom.
18. A ona kad vidje da je tvrdo naumila ići s njom, presta je odvraćati.
19. Tako idoše obje dok ne dođoše u Vitlejem; a kad dođoše u Vitlejem, sav grad uzavre njih radi, i govorahu: Je li to Nojemina?
20. A ona im govoraše: Ne zovite me više Nojemina, nego me zovite *Mara, jer mi velike jade zadade svemogući. [*2 Moj 15, 23.]
21. Obilna sam otišla, a praznu me vrati Gospod. Zašto me zovete Nojemina kad me Gospod obori i Svemogući me ucvijeli.
22. Tako dođe natrag Nojemina i s njom Ruta Moavka, snaha njezina, vrativši se iz zemlje Moavske; a dođoše u Vitlejem o početku ječmene žetve.

2. Ruta kupi klasje po Vozovom polju i nalazi milosti u njega.

1. A bijaše jedan čovjek, rod mužu Nojemininu, čovjek bogat od porodice Elimelehove, kojemu ime bijaše Voz.
2. I Ruta Moavka reče Nojemini: Da idem u polje da pabirčim klasje za onijem pred kim nađem milost. A ona joj reče: Idi, kćeri moja.
3. I ona otide, i došavši stade pabirčiti po njivi za žeteocima; i dogodi se te dođe na njivu koja pripadaše Vozu, koji bijaše od porodice Elimelehove.
4. I gle, dođe Voz iz Vitlejema, a reče žeteocima: Gospod da je s vama! I oni mu rekoše: Da te blagoslovi Gospod!
5. Tada reče Voz sluzi svojemu koji bijaše nad žeteocima: Čija je ona mladica?
6. A sluga koji bješe nad žeteocima odgovori mu: Moavka je mladica koja se vratila s Nojeminom iz zemlje Moavske.
7. I reče: Da pabirčim, da kupim klasje između snopova za žeteocima. I došavši bavi se od jutra do sada; samo je malo bila kod kuće.
8. Tada Voz reče Ruti: Čuješ, kćeri moja; nemoj ići na drugu njivu da pabirčiš, niti odlazi odavde, nego se drži mojih djevojaka.
9. Pazi na kojoj njivi oni žanju, pa idi za njima; jer sam zapovjedio momcima svojim da te niko ne dira; a kad ožedniš, idi k sudovima i pij što moje sluge zahitaju.
10. Tada ona pade ničice i pokloni se do zemlje, i reče mu: Kako nađoh milost pred tobom da me pogledaš *kad sam tuđinka? [*5 Moj 23, 4-6.]
11. A Voz odgovori i reče joj: Čuo *sam ja sve što si činila svekrvi svojoj po smrti muža svojega, i kako si ostavila oca svojega i mater svoju i postojbinu svoju, pa si došla k narodu kojega nijesi znala prije. [*Ruta 1, 16, 17.]
12. Gospod da ti plati za djelo tvoje, i da ti plata bude potpuna od Gospoda Boga Izrailjeva kad si došla da se *pod krilima njegovijem skloniš. [*Ps 36, 8.]
13. A ona reče: Nađoh milost pred tobom, gospodaru, jer si me utješio i milostivo progovorio sluškinji svojoj, ako i nijesam kao jedna od tvojih sluškinja.
14. A Voz joj reče: Kad bude vrijeme jesti, dođi ovamo i jedi hljeba i umoči zalogaj svoj u ocat. I ona sjede pokraj žetelaca, i on joj pruži prženijeh zrna, i ona jede i nasiti se, i preteče joj.
15. Potom usta da pabirči. A Voz zapovjedi momcima svojim govoreći: Neka pabirči i među snopovima, nemojte da je zastidite.
16. Nego još navlaš ispuštajte rukoveti i *ostavljajte joj neka kupi, i ne korite je. [*3 Moj 19, 9, 10.]
17. I ona pabirči na njivi do večera, i ovrše što napabirči, i dođe oko efe ječma.
18. I uzevši otide u grad, i vidje svekrva njezina šta je napabirčila; a ona izvadi i dade joj i ono što joj je preteklo pošto se nasitila.
19. I reče joj svekrva: Gdje si pabirčila danas, i gdje si radila? Da je blagosloven koji te je pogledao! A ona kaza svekrvi svojoj kod koga je radila govoreći: Ime je čovjeku kod kojega sam danas radila Voz.
20. A Nojemina reče snasi svojoj: Gospod da ga blagoslovi kad nije ukratio milosti svoje k živima i k mrtvima. I reče joj Nojemina: Taj je čovjek nama rod, i *jedan od osvetnika naših. [*Ruta 4, 4.]
21. A Ruta Moavka reče: Još mi je rekao: Drži se moje čeljadi dokle ne požanju sve moje.
22. A Nojemina reče Ruti, snasi svojoj: Dobro je, kćeri moja, da ideš s njegovijem djevojkama da te ne bi dirali na drugoj njivi.
23. I tako se držaše djevojaka Vozovijeh pabirčeći dokle se ne svrši žetva ječmena i žetva pšenična; i življaše kod svekrve svoje.

3. Ruta sluša Nojeminin savjet.

1. Potom reče joj Nojemina, svekrva njezina: Kćeri moja, ne treba li da ti potražim *počinka da bi ti dobro bilo? [*Ruta 1, 9.]
2. Evo, nije li nam rod Voz kod kojega si bila s djevojkama njegovijem? Evo, on će ovu noć vijati ječam na gumnu.
3. Umij se, dakle, i namaži se i obuci haljine svoje na se, pa idi na gumno; ali da ne dozna za te čovjek dokle ne jede i ne napije se.
4. Pa kad legne, zapamti mjesto gdje legne, pa onda otidi i digni pokrivač s nogu njegovijeh, te lezi ondje; a on će ti kazati šta ćeš raditi.
5. A Ruta joj reče: Što mi god kažeš, učiniću.
6. I otide na gumno i učini sve što joj zapovjedi svekrva.
7. A Voz, jedavši i pivši i proveselivši se, otide te leže kod stoga; a ona dođe polako, podiže pokrivač s nogu njegovijeh i leže.
8. A kad bi oko ponoći, trže se čovjek i obrnu se, a gle, žena ležaše kod nogu njegovijeh.
9. I on joj reče: Ko si? Odgovori: Ja sam Ruta, sluškinja tvoja; *raširi krilo svoje na sluškinju svoju, jer si mi † osvetnik. [*Jez 16, 8; † Ruta 4, 4.]
10. A on reče: Gospod da te blagoslovi, kćeri moja; ova potonja milost koju mi pokazuješ veća je od prve: što nijesi tražila mladića, ni siromašna ni bogata.
11. Zato sada, kćeri moja, ne boj se; što god rečeš učiniću ti; jer zna cijelo mjesto naroda mojega da si poštena žena.
12. Jest istina, ja sam ti osvetnik; ali ima jošte bliži od mene.
13. Prenoći ovdje; pa sjutra ako te htjedbude uzeti, dobro, neka uzme; ako li ne htjedbude uzeti, ja ću te uzeti, tako živ bio Gospod! Spavaj do jutra.
14. I ona spava kod nogu njegovijeh do jutra; potom usta dok još ne mogaše čovjek čovjeka raspoznati, jer Voz reče: Da se ne dozna da je žena dolazila na gumno.
15. I reče: Daj ogrtač koji imaš na sebi; i drži ga. I ona ga podrža, a on joj izmjeri šest mjerica ječma, i naprti joj i ona otide u grad.
16. I dođe svekrvi svojoj, koja joj reče: Šta bi, kćeri moja? A ona joj kaza sve što joj učini onaj čovjek.
17. I reče: Ovijeh šest mjerica ječma dade mi, jer mi reče: Nemoj se vratiti prazna k svekrvi svojoj.
18. A ona joj reče: Počekaj, kćeri moja, dok doznaš kako će izaći; jer onaj čovjek neće se smiriti dok ne svrši stvar danas.

4. Voz se ženi Rutom. Davidov rodoslov.

1. A Voz izide na vrata gradska, i sjede ondje. I gle, naiđe onaj osvetnik za kojega Voz govoraše, i reče mu Voz: Hodi ovamo, sjedi ovdje. I on dođe i sjede.
2. Potom uze Voz deset ljudi između starješina gradskih i reče: Posjedajte ovdje. I posjedaše.
3. Tada reče onomu osvetniku: Njivu koja je bila brata našega Elimeleha prodala je Nojemina, koja se vratila iz zemlje Moavske.
4. Zato rekoh: Da javim tebi i kažem ti: Uzmi njivu pred ovima što sjede ovdje i pred starješinama naroda mojega; ako ćeš otkupiti, otkupi; ako li nećeš otkupiti, kaži mi da znam; *jer osim tebe nema drugoga koji bi otkupio, a poslije tebe idem ja. A on reče: Ja ću otkupiti. [*3 Moj 25, 25.]
5. A Voz reče: U koji dan uzmeš njivu iz ruke Nojeminine, treba da uzmeš i Rutu Moavku, ženu umrloga, *da podigneš ime umrlomu u našljedstvu njegovu. [*5 Moj 25, 5, 6.]
6. Tada reče onaj osvetnik: Ne mogu otkupiti da ne raspem svojega našljedstva; otkupi ti što bi trebalo da ja otkupim, jer ja ne mogu otkupiti.
7. A *bijaše od starine običaj u Izrailju o otkupljivanju i promijenjivanju, da bi svaka stvar bila tvrda, da jedan izuje obuću svoju i da drugomu, i to bijaše svjedodžba u Izrailju. [*5 Moj 25, 7-10.]
8. Kad, dakle, onaj osvetnik reče Vozu: Uzmi ti, izu obuću svoju.
9. A Voz reče starješinama i svemu narodu: Vi ste svjedoci danas da sam otkupio iz ruke Nojeminine što je god bilo Elimelehovo i što je god bilo Heleonovo i Malonovo;
10. I da sam uzeo za ženu Rutu Moavku, ženu Malonovu, da podignem ime umrlomu u našljedstvu njegovu, da ne bi poginulo ime umrlomu među braćom njegovom i u mjestu njegovu; vi ste svjedoci danas.
11. I sav narod koji bijaše na vratima gradskim i starješine rekoše: Svjedoci smo; da da Gospod da žena koja dolazi u dom tvoj bude kao Rahilja i Lija, koje obje sazidaše dom Izrailjev; bogati su u Efrati, i proslavi ime svoje u Vitlejemu!
12. I od sjemena koje ti Gospod da od te žene, da postane dom tvoj kao dom Faresa *kojega rodi Tamara Judi. [*1 Moj 38, 29.]
13. I tako uze Voz Rutu i bi mu žena, i on leže s njom, i Gospod joj dade te zatrudnje i rodi sina.
14. I rekoše žene Nojemini: Da je blagosloven Gospod koji te nije ostavio danas bez osvetnika, da se ime njegovo slavi u Izrailju!
15. On će ti utješiti dušu i biće potpora starosti tvojoj, jer ga rodi snaha tvoja koja te ljubi i koja ti je bolja nego sedam sinova.
16. I uze Nojemina dijete i metnu ga na krilo svoje, i bješe mu dadilja.
17. I susjede nadješe mu ime govoreći: Rodi se sin Nojemini, i prozvaše ga *Ovid. On bi otac Jeseja, oca Davidova. [ *Mt 1, 5, 6; Lk Z, 22.]
18. A ovo je pleme Faresovo: *Fares rodi Esroma; [*1 Moj 46, 12; 1 dn 2, 4.]
19. A *Esrom rodi Arama; a Aram rodi Aminadava; [*1 dn 2, 9-15.]
20. A Aminadav rodi *Nasona; a Nason rodi Salmona; [*4 Moj 1, 7.]
21. A Salmon rodi Voza; a Voz rodi Ovida;
22. A Ovid rodi Jeseja; a Jesej rodi *Davida. [*1 Sam 16, 11-13.]

Komentarisanje nije više omogućeno.