NASLOVNA » BIBLIOTEKA, Besede » Beseda o strašnom sudu

Beseda o strašnom sudu

Sveti JOVAN Šangajski

 

Kada će doći dan Strašnog Suda zna samo Bog Otac, ali znaci približavanja njegovog su dati i u Jevanđelju i u Otkrivenju svetog apostola Jovana Bogoslova. Otkrivenje govori o događajima kraja svijeta i o Strašnom Sudu ponajviše u slikama i tajanstveno, ali sveti Oci su ga objašnjavali i postoji pravo crkveno predanje koje nam govori i o znacima približavanja kraja svijeta i o Strašnom Sudu.
Prije kraja postojanja Zemlje na njoj će nastati pometnja, ratovi, sukobi, glad, zemljotresi. Ljudi će patiti od straha, umiraće od iščekivanja nesreća. Neće biti života, ni radosti životne, nego bolno stanje otpadništva od života. Nastupiće otpadništvo ne samo od života, nego i od vjere, i Sin Čovječji kada dođe hoće li na Zemlji vjeru pronaći? Ljudi će postati gordi, nezahvalni, poricaće Zakon Božanski: istovremeno sa otpadništvom od života nastupiće i osiromašenje moralnog života. Nastaće slabljenje dobra i povećanje zla. O tome vremenu i govori sveti apostol Jovan Bogoslov u svom bogonadahnutom djelu, koje se naziva Otkrivenje. On sam kazuje da „bejaše u Duhu, što znači da je Sam Duh Sveti bio u njemu kada su mu se u različitim slikama pokazale sudbine Crkve i svijeta i zato to jeste Otkrivenje Božije.
Sudbinu Crkve on prikazuje u liku žene koja se u tome vremenu skriva u pustinji: ona se ne pojavljuje u životu, kao ni danas (besjeda iz 1960god.) u Rusiji. U životu će odlučujući značaj imati one snage koje pripremaju pojavu Antihrista. Antihrist će biti čovjek, a ne ovaploćeni đavo. „Anti“ je riječ koja znači stari, ili pak, ona znači „umjesto“ ali i „protiv“. Taj čovjek želi da bude umjesto Hrista, da zauzme Njegovo mjesto i da ima ono što bi morao da ima Hristos. On želi da ima istu privlačnost i vlast nad čitavim svijetom. I dobiće tu vlast prije propasti svoje i propasti čitavog svijeta. Imaće pomoćnika, Maga, koji će silom lažnih čuda izvršavati njegovu volju i ubijati one što ne priznaju Antihristovu vlast. Prije propasti Antihristove pojaviće se dva pravednika, koji će ga razobličiti. Mag će ih ubiti i tri dana će tijela njihova biti nesahranjena i likovaće mnogo Antihrist i sluge njegove, i odjednom će ti pravednici vaskrsnuti i čitava vojsta Antihristova će biti zbunjena, užasnuta, a sam Antihrist će iznenada pasti mrtav, ubijen silom Duha.
Ali šta mi znamo o čovjeku-Antihristu? Njegovo tačno porijeklo je nepoznato. Otac mu je potpuno nepoznat, a majka je nečista lažna djevica. On će biti Jevrejin od plemena Danovog. Na ovo nas navodi to što je Jakov, umirući, rekao da je on (Dan), kroz svoje potomstvo, „zmija pored puta i guja na stazi, koja ujeda konja za kičicu, te pada konjanik nauznak“. To je alegorijska naznaka da će on djelovati lukavstvom i zlom. Jovan Bogoslov u Otkrivenju govoreći o spasenju sinova Izrailjevih kaže da će se pred kraj svijeta mnoštvo Jevreja obratiti Hristu, ali u spisku koljena koja će se spasti nema Danovog koljena. Antihrist će biti vrlo pametan i obdaren vještinom opštenja sa ljudima. On će biti opčinjavaujući i ljubazan.
Filozof Vladimir Solovjev je mnogo radio na tome da prikaže dolazak i ličnost Antihrista. On je brižljivo koristio sve materijale o ovom pitanju, ne samo svetootačke, nego i muslimanske, i stvorio je ovu upečatljivu sliku. Prije dolaska Antihrista u svijetu se već priprema njegovo pojavljivanje. „Tajna zla već dejstvuje“ i sile koje pripremaju njegovo pojavljivae prije svega se bore protiv zakonite carske vlasti. Sveti apostol Jovan kaže da se „ne može pojaviti Antihrist, sve dok ne bude uklonjen Onaj koji održava“. Sveti Jovan Zlatousti objašnjava da je „Onaj koji održava“ – zakonita pobožna vlast, takva vlast koja se bori protiv zla. „Tajna“ koja djeluje u svijetu ne želi to, ne želi borbu protiv zla silom vlasti; nasuprot tome, ona želi vlast bezakonja i kada to postigne onda više ništa neće sprečavati pojavu Antihrista. On će biti ne samo pametan i opčinjavaujući: već i naizgled sažaljiv, činiće dobro i biće milosrdan radi jačanja svoje vlasti. I kada je toliko učvrsti da ga čitav svijet prizna, tada će pokazati svoje pravo lice. Za prestonicu će izabrati Jerusalim zato što je baš ovdje Spasitelj otkrio svoje Božansko učenje i Svoju Ličnost i tu pozvao čitav svijet na blaženstvo dobra i spasenja. Ali svijet nije prihvatio Hrista i raspeo Ga je u Jerusalimu, a u doba antihrista Jerusalim će postati prestonica svijeta, koji je priznao vlast Antihrista.
Postigavši najvišu vlast, Antihrist zahtijeva od ljudi priznanje da je ostvario ono što nijedna zemaljska vlast niti bilo ko nije mogao da ostvari i zahtijeva klanjanje sebi kao najvišem biću, kao bogu.
Solovjev dobro opisuje karakter njegovog djelovanja kao Vrhovnog Vladara. On će svima činiti po volji, uz uslov prihvatanja njegove Vrhovne vlasti. On će ostaviti mogućnost života crkvi, dozvoljavaće joj bogosluženja, obećavaće izgradnju divnih hramova uz uslov priznavanja njega za „Vrhovno Biće“ i poklonjenja njemu. Kod njega će postojati lična mržnja prema Hristu. On će živjeti od te mržnje i radovaće se otpadništvu ljudi od Hrista i Crkve. Nastaće masovno otpadništvo od vjere, pri čemu će vjeru iznevjeriti mnogi episkopi I kao opravdanje će navoditi izvrstan položaj crkve. Traženje kompromisa će biti karakteristično ljudsko raspoloženje. Iskrenost ispovijesti će nestati. Ljudi će dovitljivo opravdavati svoj pad i licemjerno zlo će podržavati takvo opšte rasopoloženje, i kod ljudi će postati običaj otpadništvo od istine i slast prema kompromisu i grijehu. Antihrist će sve dozvoljavati ljudima, čim mu se „poklone pošto su pali“. To nije novi odnos prema ljudima: rimski imperatori su isto tako bili spremni da daju slobodu hrišćanima, čim bi oni priznali njihovu božanstvenost i božansku vrhovnu vlast i mučili su hrišćane samo zato što su ispovijedali „Bogu se Jedinom klanjaj i samo njemu služi“. Antihristu će se pokoriti čitav svijet i tek tada će on pokazati lice svoje mržnje prema Hristu i hrišćanstvu. Sveti Jovan Bogoslov kaže da će svi koji mu se poklone imati znak na čelu i na desnici. Nejasno je da li će to zaista biti beleg na tijelu ili je to slikovit izraz toga da će ljudi i umom priznavati nužnost poklonjenja Antihristu i volja će njihova u potpunosti biti njemu potčinjena. U vrijeme te potpune – voljom i sviješću – potčinjenosti čitavog svijeta, pojaviće se i pomenuta dva pravednika, neustrašivo će propovijedati vjeru i razobličiti Antihrista. Sveto Pismo kaže da će se prije dolaska Spasitelja pojaviti dva „vidjela (svetilnika)“, dvije „masline plamene“, „dva pravednika“. Njih će ubiti antihrist Magovim silama. Ko su ti pravednici?
Po crkvenom predanju, to su dva pravednika koji nijesu iskusila smrt: prorok Ilija i prorok Enoh. Postoji proročanstvo da će ti pravednici koji ne iskusiše smrt da je iskuse na tri dana, a kroz tri dana će vaskrsnuti. Njihova smrt će biti radost velika za Antihrista i sluge njegove. Njihovo oživljavanje kroz tri dana će dovesti do neopisivog užasa, straha i pometnje Antihristove sile. Upravo tada će nastupiti kraj svijeta. Apostol Petar kaže da je prvi svijet bio stvoren od vode i da ga je voda uništila. „Od vode“ je takođe slika haosa fizičke mase, a propao je od vode potopa. „A sadašnji svijet i nebesa ostavljeni su njegovom Riječi za oganj“. „Zemlja i djela što su na njoj izgoreće“. Svi elementi će biti sažeženi. Ovaj današnji svijet propašće u jednom trenu. U trenu će se sve promijeniti. I pojaviće se znamenje Sina Božijeg – to jest znamenje krsta. Čitav svijet, koji se svojom voljom potčinio Antihristu, „zaplakaće“. Sve je završeno. Antihrist je ubijen. Kraj njegovog carstva, borbe protiv Hrista. Kraj i odgovornost za čitav život, odgovor Bogu Istinitome. Tada će se iz palestinskih planina pojaviti Kovčeg Zavjeta – prorok Jeremija je sakrio Kovčeg i Sveti Oganj u duboki bunar. Kada su iz toga bunara uzeli vode, ona se zapalila. Ali sam Kovčeg nijesu pronašli. Kada sada pogledamo život, onda oni koji mogu da vide – vide da se sve što je predskazano o kraju svijeta izvršava.
Pa ko je taj čovjek-Antihrist! Sveti Jovan Bogoslov alegorijski daje njegovo ime 666, ali svi pokušaji da se razumije ovo značenje su bili bezuspješni.
Mi sada već imamo prilično jasnu sliku o mogućnosti da čitav svijet izgori, kada „svi elementi budu sažeženi“. Tu sliku nam daje cijepanje atoma (nuklearna energija).
Kraj svijeta ne označava njegovo uništenje, već promjenu. Sve će se promijeniti, odjednom, za tren oka. Mrtvi će vaskrsnuti u novim tijelima, svojim, ali obnovljenim, kao što je Spasitelj vaskrsao u Svome Tijelu na kome su bili tragovi rana od eksera i koplja, ali je ono zadobilo nove osobine i u tom smislu je bilo novo tijelo. I pojaviće se Gospod u slavi na oblaku. Kako ćemo vidjeti? Duhovnim sagledavaem. I danas na samrti pravedni ljudi vide ono što ne vide ostali ljudi oko njih., Zatrubiće trube odlučno i snažno. One će zatrubiti u dušama i savjesti. Sve će postati jasno u ljudskoj savjesti.
Prorok Danilo, govoreći o Strašnom Sudu, pripovijeda da je Starac sudija na prestolu, a pred njim je rijeka ognjena. Oganj – to je pročišćavajući element. Oganj spaljuje grijeh, sažiže ga i ako se, na nesreću, grijeh sjedinio sa samim čovjekom, oganj onda spaljuje i samog čovjeka.
Ovaj oganj će se raspaliti u samom čovjeku: vidjevši Krst jedni će se poradovati, a drugi će dospjeti u očajanje, smutnju, užas. Tako će se ljudi odmah podijeliti; po Jevanđeljskom pripovijedanju, jedni će se pred Sudijom postaviti desno, a drugi lijevo – podijelila ih je sopstvena savjest. Samo duševno stanje baca čovjeka na ovu ili onu stranu, udesno ili ulijevo. Što je svjesnije i upornije u životu svome čovjek težio Bogu, to će veća biti njegova radost kada začuje riječi „dođite k meni blagosloveni“, i nasuprot tome, iste riječi će izazvati oganj patnje i užasa kod onih koji Ga nijesu željeli, koji su Ga izbjegavali ili mu se suprotstavljali i hulili na Njega za života.
Strašni Sud ne zna za svjedoke ili zvanični zapisnik. Sve je zapisano u dušama ljudskim I ti zapisi, te „knjige“ se pokazuju. Sve postaje očigledno svima i samom sebi i stanje ljudske duše svakoga usmjerava lijevo ili desno. Jedni idu u radost, a drugi u patnju. Kada se „knjige“ otvore, svima će postati jasno da su korijeni svih poroka u duši ljudskoj. Evo pijanica, bludnik – kad tijelo umre, neko će pomisliti da je umro i grijeh. Ne, u duši je postojala sklonost i grijeh je duši bio sladak. I ako se ona zbog tog grijeha nije pokajala, ako ga se nije oslobodila, ona će na Strašni Sud doći sa tom istom željom za slašću grijeha i nikadaneće zadovoljiti svoju želju. U njoj će nastati patnja zbog mržnje i zlobe. To je pakleno stanje. „Pakao ognjeni“ – to je unutrašnji oganj, to je plamen poroka, plamen slabosti i zlobe, i tu „će biti plač i škrgut zuba“ nemoćnog zla.

 


Izvor:
Sveti Jovan Šangajski: Opširan životopis, besede, pouke, čuda
4. izdanje, Obraz svetački, str. 275

 

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *