Zamonašenje

Pitanje:
Pomaže Bog! Teško je opisati riječima vjeru i toplinu koju sam osjetio uoči Krstovdana. Ako bih se vratio u svoje dječačke dane, mogu iskreno reći da sam svojom inicijativom i željom počeo ići u Crkvu i moliti se za spasenje duše. Želio sam da živim jedan pravoslavni život, da se približim Bogu Krštenjem, vjenčanjem i smrću. Da se ne ogriješim ni riječju ni djelom. Zvučim malo pesimistički, ali uistinu nisam pesimista niti sam razočaran u bilo koji aspekt mog dosadašnjeg života. Naime, toplina koja me je oblila i još uvijek me draži, probudila je u meni potrebu da život posvetim Gospodu Isusu Hristu i da budem njegov pratioc. Pratioc u onom smislu i kontekstu kao što je bio sveti Sava, da vodim jedan monaški život i kompletno se posvetim vjeri i spasenju duše. Oče, pomozite mi da napravim razliku i da razumijem ova osjećanja? Pomozite mi da shvatim razliku između totalnog predavnja Gospodu i življenja života u pravoslavnom duhu kroz porodicu i vjeru. Neka mi Gospod Bog oprosti neskromnost, što dadoh sebi za pravo da u ovom kontekstu pomenem svetog Savu, više kao inspiraciju nego kao poređenje. Unaprijed zahvalan
Siniša


Odgovor:
Poštovani brate Siniša, pomaže Bog! O ovom i sličnim pitanjima dosta je bilo reči u ovoj rubrici našeg sajta. Dobro bi bilo da pregledaš arhivu dosadašnjih pitanja i odgovora te tada postaviš nešto konkretnije pitanje na koje do sada nije dat odgovor. Slobodno, ne ustručavajući se, možeš postaviti pitanje. Mir ti i blagoslov od Gospoda. jeromonah Evtimije

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *