Teška iskušenja

Pitanje:
Oci, Išao sam u Crkvu relativno redovno i čitao crkvene knjige i bibliju a hrišćanin sam preko 10 godina. Imam bolest već 14 godina, a u zadnje tri se ona pogoršala veoma. Pošto nisam mogao da izdržim muke počeo sam da molim Isusovu molitvu. U tom periodu (zadnje tri godine) počinio sam tjelesne i protivprirodinh grijeha sa djevojkom sa kojom sam se onda rastao. Tokom ove tri godine razgovarao sam sa ljudima (drugarica rođak etc) koji se bave bioenergijama i meditacijama koje stvaraju vizije i koje govore antihrišćanske poruke (savjetovao sam te ljude koja je opasnost od tih stvari.) Shvatio sam da nakon svake prepiske bivalo mi jako loše i da sam jednom pao u postelju. U jednom razgovoru me je napalo teško iskušenje koje je trajalo 6 mjeseci. To su bile zaista teške duševne i tjelesne muke i tek sam poslije našao u jednoj pravoslavnoj knjizi opis tih stanja. Ako zli duh se najčešće okomi na nekoga radi bluda, nepoštovanja roditelja i gordosti u duhovnim stvarima (mješanje u duboke debate) onda sam ja počinio sve.
Kada je to prošlo, osjetio sam tokom molitve dolazak u moje srce čistog toplog osjećanja koje je kao neka vrsta umilenja kroz jak plač (ne znam kako drugčije da ga opišem) i kao da mi je davalo prijedlog hoćeš li još (time što je polako pojačavalo taj osjećaj) ? Ja sam u sebi rekao da ne mogu više da podnesem jel bojim se da mi nešto ne bude. Mnogo sam razmišljao i mislim da taj je osjećaj čist jer me je uvijek ispunjavao mirom razumjevanjem strpljenjem i odnosio je često skoro svaku muku. Također kada sam pisao neke stvari i sam znamo da se neko moli za mene srce mi se također slično ispunjavalo (gorilo) . Od tada često kada nađem snage da molim Isusovu molitvu srce mi se zagrije (mada to nije toliko jako i čisto kao prvi put) . Čitao sam da čovjek treba da „stoji“ kao iznad srca i da odbija prijedloge pomisli koji gledaju da ga odvuku. Stvar je što su me nakon tih molitvi jako smućivale fantazije i pomisli (ali i prije toga od kad sam počeo da molim Isusovu molitvu. To nije čudno jer tri godine nisam u stanju ništa da radim nego se teško mučim što od bolesti što od iskušenja a i mozak mi je bolest oštetila. Dok sam prolazio kroz iskušenje, djevojka koja me je ostavila i moj najbolji prijatelj jako su me razočarali tako da sam gledajući da ih razumjem završio žestoko svađajući se sa njima. Došao sam do nervnog sloma ili šizofrenije pokušavajući da razumjem kako u suštini dobri ljudi su potpuno tupi na moje patnje. Mislim da sam shvatio kako dolazi do toga što od grijeha, što od modernog života i da to nije namjerno ali sam se toliko izfrustrirao da je teško sada stati sa tim. Čitajući o prelesti na vašem veb sajtu shvatio sam da sam to ja i borim se svakodnevno sa time da pokušam da oprostim, ne osjuđujem druge, poštujem roditelje i ne raspavljam se o Jevanđelskim istinama, a da ne ostavljam molitvu koja me održava u životu. Svaki dan se molim dvaput dnevno već godinama a od jednog Oca sam primio i savjet da koristim molitvenik (i poslije sam čitao da mora da se gradi odozdo a ne odozgo) i to sada radim ali mi bolest i iskušenje pojedu svu snagu tako da provodim čitave dane boreći se sa tjelesnim i duševnim bolom ne mogavši da kompletiram molitveno pravilo. Mislim, pošto pokušavam da se riješim tjelesnih strasti koje su obuzimale moj kompletan život a stalno me fantazija (od usamljenosti) također vuče da se ljutim na druge da me spopada često bijes tako ako se posvađam onda mi bude jako loše i teško mi je moliti. Sa majkom mi je jako teško razgovarati jer nije vjernica tako da me mnoge prekoncepcije nerviraju jer mi ne vjeruje ništa u vezi Boga i iskušenja. Teško mi je dok ja stradam da se ne raspravljam sa drugima znajući šta to znači za njih. Po prirodi sam podložan fantaziji razpravljanju i gordosti tako pošto ne mogu da vršim neku vrstu posla ili poslušanja čak ni po kući u jako sam ne zavidnoj poziciji tako da bih htio da vas pitam slijedece: 1. Voli bih otići u neki manastir ali ne znam dali bi me primili pošto ne mogu da radim i moram da spavam kad mi tijelo dozvoli inače padam u žestoke muke. Također još se liječim ali siguran sam da je ova bolest i uticaj zlog duha i da možda gubim vrijeme liječeći je po bolnicama i alternativnom terapijama jer mi je sad 10 puta tjelesno gore nego kad sam počeo liječenje (od bakteriske bolesti prije tri godine) . 2. Kod Isusove molitve našao sam da ako držim koncentraciju na usnama, i molim kao što bi se molio prijatelj puštajući srce da se samo grije, da me misli manje smućuju ali me takva molitva toliko ne ispunjava, ne ugrije toliko srce i ne istjera dovoljno bola i tuge iz mene. Daje suze ali nisu toliko „slatke“. 3. Kod Isusove molitve kad mi je koncentracija (i svo biće ako mogu tako da kažem) iznad srca, srce se brže ugrije, također dobijam suze, duže mogu da održavam takvu molitvu zaključavajući misli u sebi ali me poslije više smućuju pomisli. Pročitao sam da kad molitva postaje plodna da iskušenja su mnogo brža i direktnija. Brine me što sam od bolesti i protiv savjeta lekara išao napolje igrao sport (da ne poludim) i srce mi je sada slabo. Pročitao sam negdje da se pogrešnom molitvom može oštetiti srce. (bukvalno? ) 4. Sada me ponekad poslije molitve (obično sutradan) spopada bijes i razdražljivost i ako ne dam povoda mislima i ne krivim druge onda prođe ali se pitam da li nešto pogrešno radim što se tiče same molitve. Ili možda od bludnog života i prirodne gordosti ili neoporaštanja dolazi do toga ali će vremenom proći? Tako da se pitam šta je pravilnije od ova dva načina molitve (mada bi mi oba odgovarala svaki na svoj način) ? Ako nisam dao dovoljno detalja možete da pitate ili ako možete da odgovorite u vezi Isusove molitve mnogo bi mi pomoglo. Znam da situacija nije idealna znam i da je opasno tako sam moliti ali sam uhvaćen između raznih mreža i jedini put mi se čini naprijed. Najsretniji bih bio da mogu otići u neki manastir gdje će mi pokazati razumjevanje i gdje bih imao iskusnog duhovnika da mi pomogne što molitvom što savjetom. Možda bih mojim mukama konačno došao kraj. Tako hvala vam puno unaprijed i nek nam je Bog svima na pomoći.
N.N


Odgovor:
Dragi brate, Dobro si primetio da bi ti odlazak u neki manastir koristio da nađeš mir i pravi put. Ali, mislim da još nisi spreman za tako nešto. Meni se čini da tvoje muke (kao i svih nas, uglavnom) dolaze od demona koji te neprestano sapliću i bacaju o razne pomisli i oseħanja, kao o neke stene, o koje se povređuješ i razbijaš. A sve to dolazi od naše slabosti. A slabost dolazi od mešavine: – brzopletosti – samosažaljenja (ugađanja, maženja samog sebe, traženja utehe i oseħaja zadovoljstva i sreħe) – gordosti Iz svega ovoga se postepeno rađa prelest, koja čoveka pomalo plaši, ali ga po malo i uljuljkuje pomislima da je ipak na dobrom putu, samo mu još nešto malo nedostaje da se oslobodi iskušenja. Pomisao mu govori: „Sve je u redu, na dobrom sam putu i otišao sam malo dalje od drugih; samo da naučim još malo bolje da upravljam svojim životom, da se ne sudaram sa drugim ljudima i okolinom, i t.d.“ Da bi imao koristi od eventualne posete manastiru, od nekog duhovnika, i uopšte, da bi mogao krenuti pravim putem, potrebno je da se oslobodiš od one tri zmije koje su ti se sakrile u nedrima. I to, tim redom: najpre brzopletosti, zatim samosažaljenja i potom koliko je god više moguħe gordosti. Ne zaboravi da se one kriju i da ih nije lako uočiti. A i kad se uoče, one se brane mnogim pomislima: „Nije tačno, nisam to ja! Mene ustvari uopšte nema ovde; i ko ti je rekao da me tu tražiš? Taj nema pojma…! “ i t.d. Od Boga ti pomoħ i svako dobro želi, o. Srba

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *