Praznina u duši

Pitanje:
Pomaže Bog. Čitam redovno Vaše odgovore i unapred se izvinjavam zbog dužine pisma. Prije desetak godina upoznao sam djevojku iz inostranstva koja je tada bila slobodnih svatanja, kao i ja. Održavali smo povremene kontakte telefonom i rijetko se viđali, a nekad se i to gubilo pa se nismo čuli i po 2 godine. Imao sam u međuvremenu tri duge veze koje su propale najviše zahvaljujući mom neobuzdanom životu i zapostavljanju tih osoba. Moj se život svodio na strašne grijehove. Stalno pijančenje po kafanama, povremeno korištenje lakih droga, bludničenje na sve načine, mijenjanje žena, neumjerenost u svemu, ogovaranje, laganje, škrtost, itd… U crkvu sam išao vrlo rijetko, možda jednom godišnje, više radi reda. I ona je imala svoje veze, grijehe i probleme koji su je pratili, i po njenim riječima promjenila se kada joj je zdrvlje narušeno i tada joj je vjera u Dragog Boga pomogla da sve prebrodi. Prije otprilike godinu i 3 mjeseca ona mi se javila i tada smo postali nerazdvojni. Krenulo je sjajno. Trenuci provedeni s njom su bili nešto najbolje što se dogodilo u mom životu. A i ona je više puta prešla 600 kilometara da bi dva dana bili skupa. Trajalo je neka 3-4 mjeseca, ali ja u tom momentu nisam bio u stanju razabrati šta se dešava. Kroz vrijeme provedeno s njom i razgovore i ja sam počeo uviđati da moj život ne ide dobrim tokom. Imam 35 godina, živim s roditeljima, nemam stalnu djevojku, bahato se ponašam prema ljudima, itd… Još uvijek sam se povremeno vraćao starom načinu života, ali rijeđe jer mi je sve više nedostajala. Kada sam doveo našu vezu u pitanje, riješio sam da prekinem sa takvim načinom života. Ona me je ipak ostavila i ja sam u strašnom bolu patio danima i preklinjao je da se pomirimo. Mislim da sam se tada prvi put iskreno pomolio Dragom Bogu i osjetio da se mijenjam. Molio sam se za nas i sve više vremena provodio na ovom dijelu sajta čitajući tuđe probleme i nedoumice. Shvatio sam koliko sam grešan i krenuo redovno nedeljom u crkvu. Ispovjedio sam grijehe kojih sam mogao da se sjetim, pokajao se, pričestio. Od tada sam postio Vaskršnji i Božićni post i srijedu i petak koliko su mi prilike dozvoljavale, ispovjedao se, molio se redovno ujutru i naveče… Shvatio sam važnost vjere i nakon nekog vremena uspio sam se pomiriti s meni najbitnijom osobom u životu. Sve je bilo u redu 10-tak dana i onda me je ponovo ostavila jer joj je neko rekao da ja i dalje živim kao i prije. Pokušavao sam joj objasniti da to nije istina, niti moguće jer nisam ni izlazio iz kuće danima, ali ona je histerisala i vikala da se vratim onima s kojima sam bio. Sve me je to jako pogodilo jer se desilo baš u momentu kada sam se najiskrenije trudio da živim kako treba. Puno mi je stvari u životu krenulo bolje sa spoznajom vjere i zahvaljujem Bogu na tome. Uspio sam se opet pomiriti s njom ali je opet kratko trajalo i sad neće da čuje za mene. Mjesecima se molim svaki dan i redovno se molim i za nju. Svaki, ali baš svaki dan me nešto podsjeća na nju i ne postoji dan da ne mislim na sve šta se desilo u zadnjih godinu dana. Pokušao sam ponovo stupiti u kontakt s njom, ali bez uspjeha. Sve mi je teže živjeti ovako i osjećam da su iskušenja sve veća da se vratim starom načinu života. Zaista ne želim da se to desi ali je bol koji osjećam ogroman i ta osoba mi jako nedostaje. U nekim momentima mi se desi da izgubim vjeru i neka mi Bog oprosti na tome. Sada sam pomalo počeo opet da pijem i kad se to desi preuzmu me bludne misli i učinim stvari zbog kojih se ujutru kajem i znam da nisam trebao. Pokušao sam se približiti i drugim ženama nebi li je zaboravio, ali uradio sam još goru stvar jer ne osjećam ništa prema toj drugoj, a ona želi da budemo skupa. Ne mogu zaboraviti osobu s kojom sam osjetio iskrenu ljubav i koja mi je pokazala da treba živjeti u Hristu i našoj Pravoslavnoj vjeri. A s druge strane plašim se da ću u momentima tuge pasti u iskušenje iz kojega se neću moći izvući. Imam li pravo da se nadam da ćemo biti skupa, jer ipak imam 35 godina a nisam se oženio i samo nju vidim kao svoju izabranicu a one ne želi da čuje za mene. Dajte mi savjet kako dalje da živim s tom prazninom u duši i kako da ne zastranim ponovo. Unaprijed zahvalan i svako dobro od Gospoda želim Vam.
N.N


Odgovor:
Dragi brate, Osim što nas odvaja od Boga i skrnavi, greh nas raslabljuje, čini preosetljivim i onesposobljava nas za dobre i prave stvari. A prave i dobre stvari jedino donose radost u našem životu, dok nam greh pruža trenutno uživanje, nakon koga dugo ostaje ukus gorčine… Zato, zahvali Bogu što ti je pokazao pravi put i dao ti snage da vidiš da se možeš uzdržati.
Devojka u koju si se zaljubio verovatno ima svojih sopstvenih, sličnih problema, i možda nije spremna da prihvati ono što joj ti nudiš. Moraš poštovati njen izbor i moraš joj dati dovoljno prostora da sama slobodno odluči hoće li poći sa tobom ili ne? Da li možeš da razumeš da i nas Gospod toliko voli da je postao kao jedan od nas i da se žrtvovao na Krstu radi nas. „Jer Bog tako zavole svet da je i Sina Svojega Jedinorodnoga dao, da svak koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni.“ (Jn.3, 16) . I pored tolike ljubavi prema čoveku, ljubavi koja ide do smrti, Bog ipak ostavlja nama slobodu da izaberemo hoćemo li sa Njime ili ne? On nikada ne vrši pritisak na nas, ali nam uvek pomaže, ukoliko mi učinimo jedan korak prema Njemu, On učini 100 prema nama. Ali On neće učiniti tih 100 koraka ukoliko najpre mi, svojom slobodnom voljom, ne učinimo taj jedan. U suprotnom bi to bilo nasilno, nametljivo, bez istinske i prave ljubavi…
Pozdravlja te, o. Srba

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *