Pravila i zakoni

Pitanje:
Cenjeni oče pomaže Bog! Interesuje me praksa vezana za ispovest po kojoj se prilikom ispovedanja ostavlja novac na ikoni. Neki sveštenici to ne dozvoljavaju i upute vernog da prilog ostavi na nekom drugom mestu (centralnoj ikoni ili sl.) a to posebno osuđuju i monasi u manastirima i uče da je to iskrivljena praksa i katolički običaj „otkupa grehova“, i da to nikako ne treba raditi, kad se ispovedamo moramo prineti samo svoje istinsko pokajanje. Po njima priloge treba davati na tas, ili ostavljati na ikonama ali ne prilikom ispovesti. To tumačenje može biti i logično jer ispada ako neko nema para ne može da se ispovedi? Zašto sveštenici nemaju jedinstven stav (ne samo po ovom pitanju) jer ovako mnogi su vernici zbunjeni, i ne znaju šta je ispravno. Hvala Vam na trudu. Blagoslovite i pomjanite, grešnu rabu Božiju
N.N


Odgovor:
Draga sestro, Mnogi pitaju za razna pravila u vezi ponašanja u hramu, ili po pitanju molitve, posta, ispovesti, bogosluženja, itd. Određeni detalji hrišćanskog života nam se čine izuzetno važni pa se ponekad bojimo da ne napravimo grešku, ne znajući kako bi bilo ipravno ili možda, da li bi bilo bolje uraditi ovako ili onako. Međutim, i na prvi pogled se može videti da se naša vera i Crkva ne sastoje od bezbrojnih pravila i zakona po pitanju svega i svačega. Jer Gospod od nas traži milost, ljubav i sinovsku odanost, a ne žrtve, najamničku poslušnost i ispravnost, hladnu korektnost i vojničku disciplinu. Treba se truditi da napredujemo u veri i u hrišćanskim vrlinama, u blagoj naravi, u strpljenju, u pokazivanju ljubavi prema Bogu i bližnjima. Hrišćani koji se za to staraju i koji to traže, neće se zbunjivati ovim o čemu pišeš.
Poznato je da su u Starom Zavetu Jevreji hteli da dostignu pravednost kroz ispunjavanje raznih verskih zakona i pravila. Vremenom je to insistiranje na pravilima života i ponašanja postajalo kamen spoticanja za mnoge, a naročito za Hrišćane koji nisu bili iz jevrejstva i koji nisu imali takve zakone u svojoj tradiciji. Zbog toga sveti apostol Pavle na više mesta opominje da je zakon samo vaspitač za Hristovu nauku, koja se ne sastoji u bezbroj pravila i zakona, već u veri, nadi i ljubavi prema Bogu i prema svojim bližnjim. One koji su insistirali na poštovanju starozavetnih pravila on pita: „Ovo samo hoću od vas da doznam, da li Duha primiste kroz djela zakona ili kroz propovijed vjere? Zar ste tako nerazumni? Počevši Duhom, sad tijelom završavate? Zar toliko postradaste uzalud? Onaj, dakle, koji vam daje Duha i čini čudesa među vama, čini li to zbog djela zakona ili zbog slušanja vjere? …a da se zakonom niko ne opravdava pred Bogom, jasno je; jer: Pravednik će od vjere živjeti. A zakon nije od vjere, nego čovjek koji tvori zapovijesti živjeće kroz njih” (kroz Božije zapovesti, ne ubij, ne ukradi…) (Gal. 3, 2-12.) „Jer ste svi sinovi Božiji vjerom u Hrista Isusa.
Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste.” (Gal. 3, 26-27.) Trebalo bi da se trudimo da ispitujemo šta je Bogu ugodno a ne da istražujemo zakone i pravila obavljanja ovoga ili onoga, što rađa prepirke i svađe. „A plod Duha jeste: ljubav, radost, mir, dugotrpljenje, blagost, dobrota, vjera, krotost, uzdržanje. Za takve nema zakona… Ako Duhom živimo, po Duhu i da hodimo.” (Gal. 5, 22-25.) „Nosite bremena jedan drugoga, i tako ispunite zakon Hristov.” (Gal. 2, 2.) Jer nas Gospod udostoji „…da budemo služitelji Novoga Zavjeta, ne slova nego Duha: jer slovo ubija, a Duh oživljuje.” (2. Kor. 3, 6.) „Znajući da se čovjek ne opravdava djelima zakona nego vjerom Isusa Hrista, i mi povjerovasmo u Hrista Isusa, da se opravdamo vjerom Hristovom a ne djelima zakona, jer se djelima zakona nijedno tijelo neće opravdati” (Gal. 2, 16.) „Jer ovo je Zavjet koji ću zavjetovati domu Izrailjevu poslije onih dana, govori Gospod: Staviću zakone moje u misli njihove i napisaću ih na srcima njihovim, i biću im Bog, i oni će biti moj narod. I niko neće učiti bližnjega svoga, i niko brata svoga, govoreći: Poznaj Gospoda; jer će me svi poznati, od maloga do velikoga. Jer ću biti milostiv nepravdama njihovim, i neću više spominjati grijehe njihove i bezakonja njihova.” (Jevr. 8, 10-12.) Tako, govori apostol.
A kod nas ne postoji strogo pravilo i zakon gde će se tačno novac stavljati. Mnogi to i kod mene čine, i nakon ispovesti stave prilog na ikonu. U početku sam im napominjao da odnesu kod tutora hrama ili da stave u prorez kod celivajuće ikone na sredini hrama, ali sam posle odustao od toga, jer mi se učinilo da ljudi žele da učine neku malu žrtvu, i da ih ja u tome sprečavam. A onaj ko je dobronameran, ko u srcu ima mir, radost i ljubav prema Bogu i svome bližnjem, razumeće to, i poneće teret drugoga, ispunjavajući tako zakon Hristov. U tome se treba vežbati.
Pozdravlja te, o. Srba

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *